- 1 -              Rev 522/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 522/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice U. L., OIB …, iz V. G., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. b. c. Z., OIB …, iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici B. J. i M. P., diplomirani pravnici, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-662/2020-2 od 7. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5340/2018-27 od 31. ožujka 2020., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tuženika u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 487,37 € (3.672,15 kuna) bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u odluci o troškovima postupka te se ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-662/2020-2 od 7. listopada 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5340/2018-27 od 31. ožujka 2020. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 570,24 € (4.296,52 kuna) bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je specificirano u toj točki izreke. Nadalje je u točki II. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od  763,15 € (5.750,00 kuna) sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2020. do isplate.

 

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3880/2020-2 od 27. siječnja 2021. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

 

              "1.Ubrajaju li se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan i neradni dan u mjesečni fond radnih sati te evidentiraju li se kao redovan rad uzimajući u obzir odredbe članka 51. i članka 52. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15) te obvezujuća tumačenja Kolektivnog ugovora, posebice Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. kojim je utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati kao i da se sati rada blagdanom i neradnim danom i dan Uskrsa evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu;

 

              2. Jesu li radni dani koji ulaze u umnožak za izračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati svi dani od ponedjeljka do petka obzirom je Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati ili se dan blagdana koji padne u radni dan izuzima iz izračuna;

 

              3. Da li je rad blagdanom automatski i prekovremeni rad čak i u uvjetima kada nije ostvaren redovni mjesečni fond radnih sati;

 

              4. Da li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe članka 18. i 19. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 14/13 i 96/15)?".

 

4. Postupajući po dopuštenju, protiv navedene presude u dijelu kojim mu je naloženo platiti razliku bruto plaće po osnovi prekovremenog rada u iznosu od 487,37 € (3.672,15 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže preinačiti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu odbijanjem tužbenog zahtjeva ili da ukinuti presude nižestupanjskih sudova i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

5. Tužiteljica je odgovorila na reviziju tuženika, ocijenila ju je neosnovanom te ju je predložila odbiti.

 

6. Predmet je postupka u revizijskom stadiju zahtjev tužiteljice zaposlene kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre za isplatu razlike plaće u iznosu od 487,37 € (3.672,15 kuna) bruto za ostvareni prekovremeni rad koji je nastao radom za vrijeme blagdana ili neradnog dana koji pada od ponedjeljka do petka, i to u razdoblju od prosinca 2013. do 1. ožujka 2018.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao naknadu za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili neradni dan padao na standardno radni dan,

- da je tuženik posljedično naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivao u umanjenom iznosu (nepobijani dio presude),

- da razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama u predmetnom razdoblju iznosi 570,24 € (4.296,52 kuna), od čega se iznos od 487,37 € (3.672,15 kuna) odnosi na neobračunati dodatak za prekovremeni rad.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi primjenom relevantnih odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 2/18 - dalje: KU/18), odredbi Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' broj 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11 - dalje: ZB) te relevantnih odredbi Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR/14) i Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim.

 

9. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

10. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (članak 391. stavak 3. ZPP).

 

11. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati jer se, prema tvrdnji tužiteljice, u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond radnih sati računa na način da se od dana u tjednu odbiju samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13.

 

12. Odredbom je članka 51. stavka 10. KU/13 određeno da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati.

 

13. Prema shvaćanju ovoga suda, s obzirom na odredbu članka 19. stavka 6. KU/13, prema kojoj tumačenje povjerenstva ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je prilikom primjene KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i ovaj sud u odlukama broj Rev 587/21-2 od 31. kolovoza 2022., Revr-630/2017 od 3. rujna 2019. i dr.). Pri tome, nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

 

14. Odredbu je članka 51. stavka 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta tumačilo. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. članovi Povjerenstva donijeli su Zaključak broj 148. koji glasi:

 

              ''Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s osam sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu s ustavnim izjednačavanjem prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan, mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.''.

 

15. Zajedničko je povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo Zaključak broj 153. koji glasi:

 

              ''Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s osam sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni po redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada na radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.''.

 

16. Ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 zato što u spisu nema naznaka da bi tumačenje bilo opterećeno nemoralnošću, pretjeranom strogošću ili sličnim razlozima otklanjanja njegove primjene.

 

17. Zaključak broj 153. razlikuje se od Zaključka broj 148. (koji Zaključak je stavljen izvan snage nakon donošenja Zaključka broj 153.) u tome što po njemu redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

 

18. Zajedničko je povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169. koji glasi:

 

              ''Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.''.

 

19. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 doneseno po povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegovog stupanja na snagu.

 

20. S obzirom na to da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju bi redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se tumačenje broj 153.

 

21. Kao što je već navedeno, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora obvezuju te predstavljaju sastavni dio Kolektivnog ugovora (članak 19. stavak 6. KU/13), pa je samim time osnovan navod tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dan blagdana u tom mjesecu.

 

22. Odredbom je članka 51. KU/13, odnosno članka 49. KU/18 određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu ZB evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati se uvećavaju u postocima navedenim u članku 52. KU/13, odnosno članku 50. KU/18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavka 9. KU/13, odnosno članka 49. KU/18.

 

23. S obzirom na to da je tužiteljica zahtjev za isplatu iznosa od 487,37 € (3.672,15 kuna) utemeljila na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, to su pogrešno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim u cijelosti.

 

24. Slijedom navedenog, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nižestupanjski sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva s osnove prekovremenog rada za razdoblje nakon 21. prosinca 2015. nisu raspravili primjenom Zaključka broj 153., pa nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe članka 395. stavka 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

24.1. Temeljem odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' broj 57/22, 88/22) iznosi su dvojno iskazani uz primjenu tečaja koverzije i prema pravilima za preračunavanje i zaokruživanje tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

 

25. Odluka sadržana u točki II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP.

 

Zagreb, 28. ožujka 2023.