- 1 -              Rev 952/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 952/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d.d., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnica I. Š., diplomirana pravnica, protiv tuženika D. B., OIB …, iz S., kojeg zastupa punomoćnica A. P., odvjetnica u N. G., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-476/2020-2 od 2. lipnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda Sisku poslovni broj Pr-139/2019-9 od 24. veljače 2020., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužitelja se prihvaća te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-476/2020-2 od 2. lipnja 2020. i sudi:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-139/2019-9 od 24. veljače 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev te je utvrđeno da izvanredni otkaz ugovora o radu broj 25/2018 od 1. veljače 2018. koji je tuženik dao tužitelju 26. ožujka 2018. nije dopušten i da radni odnos tuženika kod tužitelja prestaje 11. svibnja 2018.

 

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke preinačena prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 331,80 € (2.500,00 kuna).

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382.a stavka 1. točke 1.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači uvažavanjem revizije i preinakom drugostupanjske presude na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 2. ZPP, ispitana u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Neutemeljeno tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato što ni ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, a samo pozivanje na bitnu povredu, pa čak i uz navođenje zakonske odredbe koja upućuje na točno određenu bitnu povredu, ali bez navođenja okolnosti u odnosu na koje se određeno bitna povreda odnosi, ne znači ostvarenje te bitne povrede. U tom smislu revizijski sud ocjenjuje da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede na koju tuženik ukazuje.

 

8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja kao poslodavca za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza Ugovora o radu broj 25/2018 od 1. veljače 2018. kojeg je dao tuženik D. B. kao radnik tužitelju kao poslodavcu, kao i utvrđenje da radni odnos tuženika kod tužitelja prestaje 11. svibnja 2018.

 

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme,

- da je pismenom od 12. ožujka 2018. tuženik kao radnik dao tužitelju kao poslodavcu redoviti otkaz ugovora o radu, te je inzistirao na kraćem otkaznom roku u smislu odredbe iz članka 122. stavka 7. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) budući je našao novi posao i što mu je iz obiteljskih razloga više odgovaralo,

- da je tužitelj kao poslodavac prigovorio tom razlogu uz istovremeno pozivanje tuženika na odrađivanje otkaznog roka od dva mjeseca u smislu odredbe članka 122. stavka 1. točke 4. ZR,

- da je tuženik za vrijeme otkaznog roka dao izvanredni otkaz ugovora o radu zbog osobite teške povrede obveza iz radnog odnosa koju nalazi u tvrdnji o grubom kršenju njegovog prava kao radnika na kraći otkazni rok.

 

12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući, u bitnom, da pronalazak novog posla ne može biti osobito važan razlog za kraći otkazni rok u smislu odredbe članka 122. stavka 7. ZR imajući na umu da otkazni rok nije isključivo zaštitni instrument radnika, već onoga koji dobiva otkaz, pa ukoliko ugovor o radu otkazuje radnik, tada otkazni rok predstavlja zaštitu poslodavca od poremećaja u poslovanju zbog neočekivanog odlaska radnika i u tom se slučaju radnik ne može odreći otkaznog roka. Ta je zaštita poslodavca u okolnostima konkretnog slučaja, prema ocjeni suda prvog stupnja, bila potrebna posebno s obzirom na narav posla kojeg tužitelj obavlja, a za koji je potrebna posebna edukacija i specijalizacija, kao i uz činjenicu da se poslovi koje je tužitelj obavljao izvode u inozemstvu.

 

13. Sud je drugog stupnja, odlučujući o žalbi tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev smatrajući da su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 116. stavka 1. ZR za izvanredno otkazivanje ugovora o radu primarno stoga što je, prema ocjeni suda drugog stupnja, tužitelj kao poslodavac osobito teško povrijedio radne obveze time što nije omogućio tuženiku kao radniku skraćivanje otkaznog roka u smislu odredbe članka 122. stavka 7. ZR. U tumačenju ove zakonske odredbe, sud drugog stupnja izrazio je pravno shvaćanje prema kojem je radnik taj koji treba reći i ocijeniti radi li se o osobito važnom razlogu zbog kojeg otkazni rok ne može biti dulji od mjesec dana u smislu ove zakonske odredbe. Suprotno zaključku suda prvog stupnja, drugostupanjski sud nalazi da promjena posla može predstavljati osobito važan razlog da se radniku skrati otkazni rok, ako on to tako smatra, pa je vodeći se time, ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim i preinačio prvostupanjsku presudu.

 

14. Osnovano revident prigovora da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo ocijenivši da su pronalazak novog zaposlenja i neodređeni plan zasnivanja obitelji osobito važni razlozi koji bi opravdavali otkazni rok u trajanju ne duljem od mjesec dana u smislu odredbe članka 122. stavka 7. ZR koja propisuje ako radnik otkazuje ugovor o radu, otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana, ako on za to ima osobito važan razlog.

 

15. Suprotno zaključku drugostupanjskog suda, ZR propisuje jednake mogućnosti davanja izvanrednog otkaza ugovora o radu za obje strane tog ugovornog odnosa, dakle, kako za radnika, tako i za poslodavca. U tom smislu, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, otkazni rok nije isključivo zaštitni instrument radnika, već one ugovorne strane radnopravnog odnosa koja dobiva otkaz. Stoga ukoliko ugovor o radu otkazuje radnik, tada otkazni rok predstavlja zaštitu poslodavca od poremećaja u poslovanju zbog neočekivanog odlaska radnika. Mogućnost skraćivanja otkaznog roka u smislu odredbe članka 122. stavka 7. ZR, po ocjeni revizijskog suda, valja vezati uz svrhu propisivanja otkaznog roka, konkretno zaštite poslodavca od poremećaja u poslovanju zbog neočekivanog odlaska radnika, posebno u specifičnim okolnostima kao što su naprijed navedene (rad domaćeg poslodavca koji se obavlja u inozemstvu na poslovima koji zahtijevaju posebnu edukaciju i obuku koju nemaju svi radnici tog poslodavca i slično), što sud drugog stupnja, za razliku od suda prvog stupnja, nije imao u vidu.  

 

16. Zbog toga je sud drugog stupnja pogriješio u primjeni odredbe članka 116. stavka 1. ZR kada je ocijenio dopuštenim predmetni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik kao radnik dao tužitelju kao poslodavcu. Naime, sukladno ovoj zakonskoj odredbi, i poslodavac i radnik moraju imati opravdani razlog za otkaz, kod otkazivanja ne moraju poštivati otkazne rokove (propisane ili ugovorene), a ugovor se može otkazati zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice kada, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

17. Imajući na umu osobitosti izvanrednog otkaza, a posebno činjenice da radnik nije dužan poštivati otkazni rok zbog čega njegov radni odnos prestaje trenutkom dostave otkaza poslodavcu (što može nepovoljno utjecati na radni proces kod poslodavca), radnik je dužan navesti razloge za izvanredni otkaz te dokazati da su upravo slijedom njih nastupile okolnosti zbog kojih daljnji nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

18. Opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu od strane radnika najčešće su neisplata plaće odnosno učestalo ili znatno kašnjenje s njezinom isplatom, neizdavanje obračunske potvrde o plaći, ugrožavanje radnikova dostojanstva, zlostavljanje radnika od strane poslodavca, kazneno djelo počinjeno od strane poslodavca na štetu radnika, neprimjenjivanje mjera zaštite na radu i ugrožavanje sigurnosti radnika na radnom mjestu te slično.

             

19. Opravdano odbijanje skraćivanja otkaznog roka od strane poslodavca nije opravdan razlog radniku za izvanredno otkazivanje ugovora o radu jednako kao što to nije ni odlazak na drugo radno mjesto kod drugog poslodavca. Ovaj razlog može biti opravdan za  redoviti otkaz uz obvezu radnika da odradi otkazni rok, budući da kod izvanrednog otkaza obveza izvršavanja ugovorom preuzetih obveza prestaje u trenutku njegovog izjavljivanja/dostavljanja, a što može uzrokovati znatne poremećaje u radnim procesima kod poslodavca.

 

20. Stoga je reviziju tužitelja, na temelju odredbe članka 395. stavka 3. ZPP, valjalo prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude.

 

Zagreb, 28. ožujka 2023.