Poslovni broj 16 Gž R-210/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 16 Gž R-210/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević te sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr. sc. Iris Gović Penić i članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice H. J., P., OIB:…, zastupana po punomoćnici B. Č., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. H. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. i p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-1457/2021-30 od 22. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-1457/2021-30 od 22. prosinca 2022.

 

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

„I Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora od dana 11. svibnja 2021. godine, te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao. II Nalaže se tuženiku A. H. d.o.o., Z., OIB:… vratiti tužiteljicu H. J., iz P., OIB:… na rad na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora, u roku od 15 dana. III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn / 497,71 Eur zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje na taj iznos teku počev od 22.12.2022. pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana. IV Odbija se tuženik prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška sa kamatom na isti kao neosnovan.“

 

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

2.1. Tužitelj je podnio odgovor na tužbu kojim predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

3. Žalba tuženika je neosnovana.

 

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka uz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a koju tuženik ističe u žalbi.

 

5. U odnosu na žalbeni navod da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio o prigovoru mjesne nadležnosti suda prvog stupnja treba istaknuti sljedeće.

 

5.1. Konkretni spor je spor iz radnog odnosa - radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu.

 

5.2. Kako je u konkretnom slučaju, dakle, riječ o sporu između radnika i poslodavca radi utvrđenja nedopuštenosti ugovora o radu, sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Gr1 129/2018 od 13. studenog 2018., za ocjenu mjesne nadležnosti nema mjesta primjeni sporazuma o nadležnosti koja je ugovorena za sporove iz ugovora o radu, a iz čega bi proizlazilo da žalbeni navodi tuženika izneseni u tom pravcu o mjesnoj nadležnosti suda u Puli-Pola nisu osnovani.

 

5.3. Nadalje, izberiva nadležnost u sporovima iz radnog odnosa u kojima je tužitelj radnik propisana je odredbom članka 65. ZPP-a, a prema kojoj je odredbi za suđenje nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. Izaberiva mjesna nadležnost propisana je isključivo u svrhu olakšanja parničnog položaja tužitelja, odnosno kako bi u osjetljivijim parničnim postupcima tužitelj lakše pristupio sudu, bez izlaganja većim financijskim izdacima.

 

5.4. Podnoseći tužbu Općinskom sudu u Puli-Pola kao jednom od izberivo mjesno nadležnih sudova, a s obzirom na to da se rad nesporno obavljao na području Pule-Pola, tužiteljica je odredila mjesno nadležni sud i tako određeni sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije ovlašten oglasiti se mjesno nenadležnim.

 

6. I ostali žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

 

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu nije dopuštena te vraćanje tužiteljice na posao.

 

8. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev iz sljedećih razloga.

 

8.1. Dana 11. svibnja 2021. godine tuženik je donio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora.

Tužiteljica je pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke i nakon toga i tužbu, a sve sukladno čl. 133. Zakona o radu - dalje u tekstu ZR ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19).

Odluku o otkazu smatra nezakonitom i nedopuštenom, jer razlozi izneseni u predmetnoj odluci nisu obrazloženi te činjenice i okolnosti na kojima se temelji odluka o otkazu nisu točno utvrđene. Tužiteljica smatra da tuženik nije pravilno primijenio kriterije kome će od radnika otkazati kao i da savjetovanje sa radničkim vijećem nije pravilno provedeno.

 

8.2. Sud prvog stupnja ističe da je u čl. 150. st. 1. ZR-a propisano da prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezinog utjecaja na položaj radnika.

Prema stavku 2. istog članka propisano je da u slučaju iz st. 1. ovog članka poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogući održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje.

Prema stavku 3. istog članka propisano je između ostalog da se važnim odlukama iz stavka 1. ovog članka smatraju i odluka o otkazu.

Prema stavku 12. istog članka propisano je da odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovog zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem je ništetna.

 

8.3. Tuženik u svom podnesku od 14. rujna 2021. navodi između ostalog i da je tužiteljica na temelju zakonskih kriterija te dodatnih kriterija koji se odnose na radnu uspješnost imala najmanji broj bodova pa je upravo njoj otkazan ugovor o radu za što je dostavio tablicu bodovanja kriterija za socijalni odabir i dodatnih kriterija na listu 68 spisa.

Temeljem tablice sud prvog stupnja je utvrdio da se vršilo bodovanje uz tužiteljicu još i tri radnice A. M., T. B. i I. H..

Iz zbroja bodova proizlazi da je tužiteljica dobila doista najmanji broj bodova u odnosu na ostale tri djelatnice tj. 1,88 bodova.

Socijalni kriteriji koje je poslodavac primijenio glede bodova jesu staž kod poslodavca, starosna dob, uzdržavani članovi, a od dodatnih kriterija je vrednovana radna uspješnost radnika. Tužiteljica je ocjenjena sa radnom uspješnosti od 1,5 bodova kao djelatnica I. H., ali je djelatnica I. H. dobila veći broj bodova vezano za svoj staž kod poslodavca.

Iz tablice, kako za socijalni kriterij tako i za dodatni kriterij, vidljive su samo konkluzije tj. upisi konačnih bodova, a da pri tome nije moguće utvrditi temeljem kojih činjeničnih premisa odnosno kojih konkretnih podataka su te konkluzije nastale zbog čega se iste uopće ne mogu provjeriti.

Vezano za socijali kriterij opisano se može naknadno provjeriti uzimajući u obzir staž kod poslodavca, starosnu dob te uzdržavane članove. Međutim po ocjeni suda prvog stupnja enigmu predstavlja tzv. dodatni kriterij koje je poslodavac vrednovao tzv. radnu uspješnost, a da pri tome autor koji je isti sastavio nije naznačio kako se do tih rezultata došlo temeljem kojih podataka, odnosno što je uzimano u obzir naročito u kontekstu iskaza svjedoka tuženika M. V. u kojem je ovaj svjedok poslodavca jasno objasnio kao se ocjenjuje uspješnost radnika.

Dakle, netko je procijenio nečiju radu uspješnost upisujući broj bodova za takvu radnu uspješnost, a da pri tome te konkluzije nisu podložne apsolutno nikakvom provjeri budući ni u najmanjoj mjeri nisu navedeni elementi koji su utjecali na ukupan broj bodova koji se odnosi na nečiju radnu uspješnost.

Stoga sud prvog stupnja smatra da takva tablica već sama po sebi nije podložna nikakvoj provjeri budući pučkim jezikom kazano autor je nešto mislio, ali nije znao to jasno napisati već je opisanu konkluziju "konzervirao u prostoru i vremenu" bez da je pri tome čitatelju barem minimalno objasnio kako je došao (kakvim zbrajanjem i što je zbrajao) do konačnog rezultata te konkluzije vezano za naročito dodatni kriterij radnu uspješnost djelatnika.

Isto tako, a vezano za ocjenu uspješnosti tužiteljice, iz iskaza tužiteljice kojeg sud prihvaća jasno proizlazi (što tuženik nije opovrgao) da je u doba korone radila od kuće te je realizacija bila nešto manja, ali kad se vratila na posao realizacija se povećala, pa je opisno po ocjeni prvostupanjskog suda valjalo vrednovati kao i činjenicu da je tužiteljica ako je imala koronu od sredine ožujka do sredina travnja bila opravdano spriječena nešto realizirati.

 

8.4. Isto tako vezano za samo obrazloženje predmetne odluke o otkazu, sud prvog stupnja smatra da se radničko vijeće u svom očitovanju od 10. svibnja 2021. potpuno opravdano usprotivilo otkazu dajući vrlo jasne argumente glede namjere otkazivanja ugovora o radu ukazujući upravo na ono što je vidljivo, odnosno nije vidljivo iz tablice koja je očito ugrađena i u predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu (koja također nije dana na uvid radničkom vijeću (iskaz svjedoka Ž. D. list 4 zapisnika od 9. rujna 2022.) jer se u obrazloženju te odluke i spominje "poslodavac je primijenio i dodatni kriterij koji se odnosi na radnu uspješnost radnika", a da pri tome ni u predmetnoj odluci o otkazu nije razriješena enigma kako se došlo do konkluzije koja se tiče ocjene najmanje radne uspješnosti tužiteljice (uz I. H.). Konkretno iz protivljenja radničkog vijeća ispravno se navodi da Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora doista ne sadržava podatke temeljem kojih bi radničko vijeće moglo jasno i transparentno utvrditi da li je poslodavaca pazio na zakonske pretpostavke koje se prilikom otkazivanja radniku moraju zadovoljiti.

Iz obrazloženja protivljenja nadalje u bitnom proizlazi da u predmetnoj odluci nisu sadržani podaci o uvjetima ugovora kojeg će poslodavac radnici ponuditi nije navedeno da li se ti uvjeti i koliko razlikuju od važećeg ugovora. U odluci nedostaju valjani razlozi za otkazivanje koji moraju biti obrazloženi budući poslodavac paušalno navodi "radi usklađivanja sa smanjenim poslovnim potrebama poslova iz djelokruga organizacijske jedinice da poslodavac ima namjeru smanjiti broj radnika na radnom mjestu savjetnik u prodaji s 3 na 2 radnika, a da pri tom iz odluke je nejasno o kolikoj količini i kakvim konkretnim stvarnim poslovnim potrebama je riječ da bi došlo do smanjenja broja radnika s 3 na 2 radnika, uz nepoznanicu zato je upravo tužiteljici poslodavac odlučio ponuditi odluku o otkazu s izmijenjenim ugovorom o radu, a ne drugim radnicima. Nadalje iz protivljenja radničkog vijeća proizlazi da nedostaje niz podataka o usporednim radnicima, zatim podaci da li je poslodavac uopće uspoređivao radnicu s usporednima i kojima, da li je pri tom primjenjivao kriterije i u kojem omjeru.

Sud prvog stupnja smatra da je poslodavac dužan točno i činjenično jasno obrazložiti što s poslovima radnika kojem otkazuje ugovor o radu dogodilo, s kojim radnicima je radnika kojem otkazuje ugovor o radu uspoređivao, temeljem kojih kriterija ih je uspoređivao i koji je kriterij pri tome prevladao, međutim predmetna Odluka ne sadrži navedene podatke.

 

8.5. Sud prvog stupnja smatra da je tuženik samo djelomično postupio sukladno čl. 150. ZR-a vezano za provođenje savjetovanja, ali nije postupio na način da je radničkog vijeću dostavio valjane podatke važne za donošenje odluke o otkazu. Naime i iz iskaza svjedoka Ž. D. koji je sam potvrdio da je u vrijeme kad je dano očitovanje na listu 66 spisa obnašao funkciju predsjednika radničkog vijeća proizlazi da radničko vijeće nije zatražilo dostavu nikakvih dodatnih podataka vezano za odluku o namjeru otkazivanja tužiteljici iz razloga kojeg je naveo sam svjedok citira se: "nismo poslali posebna pitanja za ovo jer to inače radimo na sjednici" uz potvrdu istog svjedoka da na sjednici radničkog vijeća nije bio predstavnik poslodavca. U takvom kontekstu sukladno čl. 150. st. 2. ZR-a kad je samo radničko vijeće u kontekstu onoga glede čega se očitovalo na listu 66 i 67 spisa nije zatražilo dostavu dopunskih podataka niti je tražilo održavanje daljnjih sastanaka ocjena je prvostupanjskog suda da se radi u tom dijelu o propustu radničkog vijeća, a ne poslodavca u tom segmentu. Međutim tuženik je kao poslodavac morao dostaviti tablicu na str. 68 spisa radničkom vijeću jer se radilo o važnom podatku na temelju kojeg je i donesena predmetna odluka o otkazu, što nije učinio, pa u tom dijelu nije poštivana procedura vezano za otkaz (članak 150 st. 12 ZR-a).

 

8.6. Nadalje, u konkretnom slučaju tužiteljica je dobila poslovno uvjetovani otkaz, a iz obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora na listu 53 spisa proizlazi da je razlog otkazivanja tužiteljici bio taj da zbog smanjenja troškova uslijed smanjenja količine posla u organizacijskoj jedinici u kojoj radnik obavlja poslove pa da iz tog razloga poslodavac više nema potrebu za zapošljavanjem tri radnika na radnom mjestu na kojoj je radnik bio zaposlen već su mu dovoljna dva radnika. Kao razlog smanjenja količine posla poslodavac navodi da je to usklađivanje sa stvarnim potrebama društva odnosno potrebom za efikasnijim i svrsishodnijim načinom obavljanja radnih procesa te učinkovitijim radom uz racionalizaciju poslova vezanih za djelokrug organizacijske jedinice u kojoj radnik radi. Prvostupanjski sud prihvaća da je autonomno pravo poslodavca da u svrhu uspješnijeg tržišnog natjecanja poboljšava učinkovitost u radu te smanjuje troškove koji ga opterećuju kako bi bio konkurentniji i profitabilniji na tržištu. Međutim, sam sadržaj obrazloženja i unatoč višekratnog isčitavanja čitatelju ne nudi detaljniji konkretan odgovor u čemu se sastoji racionalizacija poslova vezano za djelokrug organizacijske jedinice i zašto se takva racionalizacija poslova nije mogla postići na drugi manje bolan način. Ostaje isto tako nejasno što se to "dogodilo na terenu" da je dovelo do nužnosti racionalizacije, te koja se to konkretno količina posla smanjila i u kojim segmentima.

Stoga se po ocjeni suda prvog stupnja radi o paušalnom navođenju otkaznog razloga pri čemu se ne može dokučiti zašto se opisano nije moglo postići bez otkazivanja ugovora o radu. Dakle, poslodavac nije na konkretan način obrazložio u čemu se konkretno sastoji ta racionalizacija poslova vezanih za djelokrug organizacijske jedinice (osim da više nema potrebu zapošljavati 3 radnika već 2 radnika bez i u tom dijelu nuđenja razloga zašto je tome tako) naročito u kontekstu kad je poslodavac pravna osoba koja pruža telekomunikacijske usluge koji su u modernom načinu života sve rasprostranjenije te su prisutne doslovce u svim segmentima društva. Nadalje, sukladno čl. 115. st. 2. ZR-a prvostupanjski sud prihvaća da je tuženik kao poslodavac slobodan da uz kriterije koje su predviđene tim člankom uvodi i svoje dodatne kriterije u konkretnom slučaju sukladno tabeli na listu 68 spisa a to je ocjena radne uspješnosti u radu. Međutim, u tom kriteriju poslodavac je dužan omogućiti kontrolu onoga na temelju čega je konkretno ocjenjivao uspješnost tužiteljice u radu. Po ocjeni ovog suda tuženik niti u tom dijelu uopće nije omogućio transparentnost tog ocjenjivanja uspješnosti u radu kako bi se omogućila provjera istog. Konkretno, u tablici na listu 68 spisana temelju koje je donesena odluka o otkazu ugovora o radu uopće nije moguće kontrolirati zaključak poslodavca kako je došao do ocjene uspješnosti od 1.5 za tužiteljicu. Nadalje, potpuno je nejasno zbog čega tužiteljica, cijeneći da je kod tuženika dobila u odnosu na staž kod poslodavca 3 boda, u odnosu na dob 3 boda, u odnosu na uzdržavane članove 2 boda i u odnosu na radu uspješnost 1.5 bodova,dakle na koji način se došlo do konačnog zbroja bodova od 1.88. cijeneći egzaktnost matematičkih podataka. Niti svjedoci tuženika to nisu uspjeli objasniti. Štoviše svjedok tuženika M. V. je na ročištu od 9. rujna 2022. iskazao da se uspješnost radnika ocjenjuje svaki mjesec da se donose zadani planovi, da dobiješ izračun za 100% i ti moraš izračunati koliko postotak je radnik ostvario. Opisano se primjerice odnosi na to koliko si prodao fiksnih usluga, mobilnih usluga, koliko si produljio mobilnih tarifa, koliko si prodao neke dodatne opreme s obzirom da se plaća sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela. Štoviše isti svjedok je ukazao da je upravo predstavnica ljudskih resursa D. V. izračunala tablicu na listu 68 spisa. Međutim na poziv suda tuženik nije želio predložiti saslušanje ove svjedokinje kako bi se razjasnila "matematika" iz tablice na listu 68 spisa koja sa elementima koje sadržava uopće nije podložna nikakvoj provjeri vezanoj i za konačni rezultat. Isto tako ta tablica na listu 68 spisa nije dostavljen niti radničkom vijeću što proizlazi iz iskaza svjedoka Ž. D. list 4 zapisnika od 9. rujna 2022. iako se predmetna odluka o otkazu očito zasniva na toj tablici. U takvom kontekstu kada podaci koji su dani u tablici jesu u biti sami sebi svrhom jer ni na koji racionalan način ti podaci ne objašnjavaju kako se došlo do konačnog zbroja bodova niti kako su primjerice ti podaci zbrajani vezano za dodatni kriterij radne uspješnosti, jer ne postoje parametri odnosno temeljene činjenične premise kako se uopće došlo do broja bodova za ocjenu radne uspješnosti, opisano nije podložno nikakvoj provjeri. Stoga po ocjeni prvostupanjskog suda iako je doista autonomno pravo poslodavca da uvodi dodatne kriterije on mora omogućiti i u tom segmentu njihovu transparentnost odnosno mogućnost da prosječan čitatelj može percipirati kako se došlo do zaključka koji utječe na nečiju sudbinu odnosno do "završne misli". Opisana odluka o otkazu ugovora od radu od 11. svibnja 2021. sa tablicom na listu 68 spisa koja je očito ugrađena u tu odluku to očito ne omogućava niti to omogućava obrazloženje predmetne odluke o otkazu.

 

9. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev.

Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđenja i ocjenu suda prvog stupnja da tuženik nije proveo postupak savjetovanja sukladno čl. 150. ZR-a iz razloga koji su prethodno izloženi kao dio obrazloženja prvostupanjske presude, a što dovodi do zaključka da je odluka o otkazu nedopuštena.

 

10. Isto tako, tuženik nije objasnio bodovanje radnika, uključujući i tužiteljicu, u pogledu uspješnosti na radu, a na način da bi to bodovanje bilo transparentno, objektivno i provjerljivo u kasnijem sudskom sporu koji je dopušteno pokrenuti povodom odluke o otkazu.

 

11. No, u ovom predmetu posebno treba istaknuti i sljedeće.

Činjenica da je sudska praksa omogućila poslodavcima da uz zakonske kriterije u obzir uzmu i kriterij uspješnosti na poslu, istovremeno ne znači da poslodavac taj kriterij može koristiti u mjeri kojom isključuje primjenu zakonskih kriterija. Upravo je u predmetnom slučaju vidljivo to zanemarivanje zakonskih kriterija i njihovo marginaliziranje jer radnik za zakonske kriterije može ostvariti maksimalno 35 %  bodova, a za kriterij uspješnosti na radu može ostvariti maksimalno ukupno 65 % bodova.

Dakle, tuženik kao poslodavac zanemario je zakonske kriterije jer je omogućio stjecanje gotovo dvostruko više bodova na temelju dodatnog kriterija – uspješnosti na radu.

Takvo postupanje predstavlja nepoštivanje odredbe čl. 107. st. 3. ZR-a.

To tim više što poslodavac nije radničkom vijeću dao pojašnjenje odnosno nije se očitovao na koji je način bodovao uspješnost na radu.

 

12. Prethodno izloženo pravno shvaćanje u sličnim okolnostima zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr-426/2018 od 17. prosinca 2019.

 

13. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tuženika je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena.

 

14. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

U Zagrebu 28. ožujka 2023.

 

         Predsjednica vijeća:

   Sanja Joka Umićević, v.r.