- 1 -              Rev 949/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 949/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja V. Ž. OIB: …iz Z., …, kojeg zastupa S. P., G. G., V. V., M. K. i T. P., odvjetnici u R., protiv tuženika P. d.o.o. OIB: … iz P., …, kojeg zastupa M. F., odvjetnik u R., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-721/20-2 od 3. lipnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli- Pola broj Pr-28/18 od 29. studenoga 2018. u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi:

 

- na utvrđenje da je nedopuštena Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog poslovno uvjetovanih razloga od 28. kolovoza 2017. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2015.;

- za sudski raskid Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2015. sklopljen između trgovačkog društva, P. d.o.o. iz P., … i V. Ž. iz Z., … s nadnevkom 31. siječanj 2018.;

- za naknadu štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu od 52.387,36 kn sa zateznim kamatama (stavak I. izreke);

- i naknadu parničnih troškova u iznosu od 10.125,00 kn (stavak III. izreke).

 

Nalaženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 8.764,00 kn (stavak II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-28/2018 od 29. studenog 2018. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti otkaza, za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora u iznosu od 40.500,00 kn sa zateznim kamatama, stavku II. izreke i dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6.844,50 kn i sudi:

Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog poslovno uvjetovanih razloga od 28. kolovoza 2017. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2015.

Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2015. sklopljen između trgovačkog društva, P. d.o.o. iz P., … i V. Ž. iz Z., … raskida se sudskim putem s nadnevkom 31. siječanj 2018.

Nalaže se tuženiku na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplatiti tužitelju iznos od 40.500,00 kn sa zateznim kamatama od 29. studenog 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 6.844,50 kn, u roku od 8 (osam) dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.764,00 kn.

 

              II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-28/2018 od 29. studenog 2018. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 11.887,36 kn na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu sa zateznim kamatama i stavku III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznos od 3.280,50 kn na ime parnični troškova.

 

              III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu 1.562,50 kn, u roku od 8 (osam) dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja na naknadu daljnjeg iznosa od 312,50 kn na ime troškova žalbenog postupka.“.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391.st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tuženik.

 

7.2. Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 386. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenim poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu od 28. kolovoza 2017., da se odredi raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2015. sudskim putem tako da se prestanak ugovora određuje sa danom 21. siječnja 2018., te naknada štete zbog sudskog raskida u visini 52.387,36 kuna.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu komercijaliste i zadužen za područje Grada Z. kao i šire područje od K. do O.,

- da je tužitelj svoj rad obavljao u izdvojenoj jedinici tuženika u skladištu u Z. na adresi …, dok se sjedište tuženika kao i proizvodnja i glavno skladište nalaze u P.,

- da je s tužiteljem u skladištu u Z. radilo još dvoje zaposlenika i to R. Đ. i M. C. na radnim mjestima unapređivača prodaje, a ranije dostavljača robe,

- da je uprava tuženika donijela odluku o zatvaranju skladišta u Z. iz razloga što njegovo poslovanje nije ekonomski opravdano,

- zatvaranjem skladišta u Z. ukinuto je i radno mjesto tužitelja,

- da je u razdoblju nakon otkaza tužitelju, tuženik zaposlio Z. P. na radno mjesto voditelja ključnih kupaca, dok je ranije te poslove obavljao Ž. V.,

- da je tužitelj dobio redoviti, poslovno uvjetovani otkaz radi zatvaranja skladišnog prostora u Z. i  ukidanja njegovog radnog mjesta,

- da je u vrijeme donošenja odluke o otkazu tuženika imao za područje RH zaposlena tri komercijalista,

- da je tužitelj kod tuženika radio sveukupno 9 godina, da je srednje životne dobi i da ima 4 maloljetne djece koje je dužan uzdržavati.

             

11. Pravilnom primjenom materijalnog prava, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

12. Prema čl. 115. st. 1. toč. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, u daljnjem tekstu: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, pri čemu po st. 2. istog članka, ima obvezu kod odlučivanja koje radnike će zadržati u radnom odnosu voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

13. Člankom 1. točkom 3. i 4. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka 28. veljače 2015. ugovoreno je da će tužitelj rad obavljati na terenu za područje Grada Z. i područje od K. do O., u slučaju potrebe tuženika i u nekom drugom mjestu na području Republike Hrvatske.

 

14. Pravilno stoga drugostupanjski sud obrazlaže da je tuženik bio dužan višak radnika u odnosu na radno mjesto komercijaliste, na kojem je radio tužitelj, utvrđivati u odnosu na sve zaposlene komercijaliste u vrijeme donošenja Odluke o otkazu, a ne samo u odnosu na skladište u Z., odnosno za područje Grada Z. i za područje od K. do O., koja je pokrivao tužitelj.

 

15. Utvrđeno je pred nižestupanjskim sudovima da tuženik u svom sjedištu u P. ima zaposlena još tri komercijalista, da iz odluke o otkazu proizlazi da tuženik nije višak radnika na radnom mjesto komercijaliste utvrdio uspoređivanjem svih zaposlenih komercijalista na području Republike Hrvatske, već je u odluci o otkazu samo naveo da je razmotrio mogućnost premještaja radnika na drugo radno mjesto, ali radi kadrovske popunjenosti isto nije bilo moguće ostvariti.

 

16. Suprotno revizijskim navodima tuženika tužitelj je još u Zahtjevu za zaštitu prava prigovorio da tuženik nije postupao sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZR, te da je tuženik samo paušalno naveo kako je vodio računa o elementima propisanim u navedenoj zakonskoj odredbi.

 

17. Pravilno stoga drugostupanjski sud zaključuje da pretpostavke za dopuštenost predmetnog redovnog otkaza nisu ispunjene, zbog čega Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme zbog poslovno uvjetovanih razloga od 28. kolovoza 2017. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2015. jest nedopuštena.

 

 

 

 

 

18. Kako nisu osnovani razlozi zbog kojih je podnesena revizija, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 28. ožujka 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr.sc. Jadranko Jug, v.r.