- 1 -              Revd 803/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 803/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja A. O. iz K., OIB: ... i II. tužiteljice M. N. O. iz K., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica A. Z., odvjetnica u R., protiv tuženice C. o. d.d. Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1365/2022-3 od 22. rujna 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Rovinju - Rovingno poslovni broj P-228/22-63 od 10. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

 

II.              Odbija se prijedlog tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1365/2022-3 od 22. rujna 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Rovinju - Rovingno poslovni broj P-228/22-63 od 10. lipnja 2022.

 

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica je osporila navode tužitelja te je predložila odbiti prijedlog tužitelja uz naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.

 

3.1. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev proglasivši nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda posl br. Ovr-7696/15 od 31. prosinca 2015. pljenidbom novčanih sredstava po svim računima i oročenim sredstvima I. i II. tužitelja kao ovršenika, zaključivši da tužitelji kao nasljednici svog pok. oca O. O. odgovaraju za njegove dugove u obje ovrhe samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine odnosno I. tužitelj do visine 26.365,67 kn, a II. tužiteljica do visine 26.365,67 kn, u što da ne ulazi i jedna trećina prava posjeda na ½ dijela nekretnine stambeno poslovne zgrade kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja koje za sada nema nikakvu vrijednost u smislu odredbe čl. 139. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/13, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN), jer da se radi o pravu na posjed, pa da tužitelji nisu po djelomičnom rješenju i nasljeđivanju stekli pravo suvlasništva nekretnina niti se kao takvi upisali u zemljišne knjige.

 

3.2. Drugostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), preinačio prvostupanjsku odluku na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja polazeći od zaključka da je za ocjenu predstavlja li nekretnina ostavinu pok. prednika tužitelja odlučno je li nekretnina imovina ostavitelja u času smrti, a s obzirom da u konkretnom slučaju nije sporno da ½ dijela nekretnine stambeno poslovne zgrade predstavlja imovinu ostavitelja pok. prednika tužitelja, to su tužitelji koji su tvrdili da ne odgovaraju za dugove ostavitelja s obzirom na visinu vrijednosti naslijeđene imovine tužitelji bili dužni dokazati da predmetna nekretnina ne predstavlja imovinu ostavitelja a to nisu dokazali.

 

4.1. Prijedlog je podnesen u odnosu na pitanja:

 

1. Može li izvanknjižno vlasništvo nasljednika biti predmetom ovrhe i na koji način se njegova vrijednost procjenjuje kod odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja?

 

2. Može li bračna stečevina biti izvanknjižno vlasništvo tužitelja koji su djeca ostavitelja?

 

3. Je li pojam pravo posjeda istoznačan pojmu izvanknjižnog vlasništva?

 

4. Dokazuje li se činjenica da nešto ne predstavlja imovinu ostavitelja, a niti nasljednika,  izvatkom iz zemljišne knjige?

 

4.2. Kao razloge važnosti tužitelji ukazuju na sentencu iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7508/07 od 20. svibnja 2008. sa zauzetim pravnim shvaćanjem da u slučaju kad je predmetna nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu da će sud izdati rješenje o ovrsi samo ako ovrhovoditelj podnese ispravu koja je podobna za upis ovršenikova prava u zemljišnu knjigu; sentencu Županijskog suda u Sisku sa zauzetim pravnim shvaćanjem iz odluke Gž-1260/2021-2 od 7. siječnja 2022. da ukoliko bračni drug ostavitelja prigovara utvrđenju opsega ostavine navodeći da je dio ostavine zapravo bračna stečevina, da će sud u parnicu u slučaju spora uputiti bračnog druga protiv svih drugih nasljednika, neovisno o tome što su pojedini od nasljednika priznali istinitom tvrdnju bračnog druga, te ukidnu odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7611/07-3 od 12. veljače 2008.

 

5.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, a niti su važna za odluku o sporu.

 

5.2. To stoga jer revidenti u postavljenim pitanjima polaze od pogrešne pretpostavke s obzirom da u pobijanoj odluci nisu zauzeta pravna shvaćanja kako to revidenti problematiziraju u postavljenim pitanjima. Naime drugostupanjski sud je svoju odluku temeljio na shvaćanju da ½ dijela nekretnine stambeno poslovne zgrade predstavlja imovinu ostavitelja pok. prednika tužitelja, pa da tužitelji odgovaraju za dugove pok. ostavitelja kao nasljednici te da je na tužiteljima bio teret dokaza da predmetna nekretnina ne predstavlja imovinu pok. ostavitelja budući da su tužitelji isticali prigovor da ne odgovaraju za dugove ostavitelja s obzirom na visinu vrijednost naslijeđene imovine. S obzirom da tužitelji ne problematiziraju teret dokazivanja to postavljena pitanja nisu važna.

 

6. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

7. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 28. ožujka 2023.