1

Poslovni broj: 5 Us I-534/2022-8

Poslovni broj: 5 Us I-534/2022-8

     U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Mirta Tomić, u upravnom sporu tužitelja M. A. iz O. L., B. i H., sada na adresi …, Nj., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava na mirovinu, 28. ožujka 2023.

p r e s u d i o j e

             Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/21-03/03516568637, URBROJ: 341-99-06/2-21-009269 od 15. ožujka 2022.

Obrazloženje

              1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: 141-02/21-03/03516568637, URBROJ: 341-99-06/2-21-009269 od 15. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., KLASA: UP/I 141-02/21-03 OB:03516568637, URBROJ: 341-12-06/2-21-022482 od 05. srpnja 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, korisniku invalidske mirovine, obustavljena je isplata mirovine s 31. kolovoza 2010. Žalba ne odgađa izvršenje ovoga rješenja.

          2. Tužitelj u tužbi navodi da mu je rješenjem prvostupanjskog tijela od 28. siječnja 2008., kao pripadniku HVO, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad dijelom zbog ranjavanja 30%, a dijelom 70% zbog bolesti izvan tih okolnosti. Citira navode iz obrazloženja navedenog rješenja od 28. siječnja 2008. te smatra da mu je prvostupanjskim rješenjem neosnovano obustavljena isplata invalidske mirovine s 31. kolovoza 2010. te je u stvari korisnik profesionalne mirovine, a što nije smetnja zasnivanju radnog odnosa jer kod njega postoji preostala radna sposobnost po osnovu bolesti od 70% pa stoga nije bilo razloga za odbijanje njegove žalbe izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja. Navodi da nije svjestan promjena koje utječu na stečena prava po osnovu invalidske mirovine jer je obolio od PTSP-a sa izmijenjenom strukturom ličnosti, pa stoga nije znao da treba prijaviti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da je počeo raditi u Njemačkoj jer je sve prijave promjena vršio kod organa u Bosni i Hercegovini i još uvijek ne zna svoj status u Njemačkoj. Predlaže Sudu provesti dokaz uvidom u spis upravnog postupka te usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.

              3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u upravnom postupku i u skladu sa mjerodavnim zakonskim odredbama. Navodi da je rješenjem od 28. siječnja 2008. tužitelju, pripadniku HVO, kod kojega je nastala opća nesposobnost za rad dijelom uzrokovana 30% ranjavanjem u ratu u Bosni i Hercegovini, a dijelom 70% bolešću izvan tih okolnosti, priznato počevši od 1. srpnja 2006. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Navodi da je iz međudržavno ugovorene tiskanice E 205 DE od 5. ožujka 2021. vidljivo da je tužitelj bio u obveznom osiguranju u SR Njemačkoj u razdoblju od 1. rujna 2010. do 31. prosinca 2020., puno radno vrijeme te da je tužitelju, u skladu s navedenim, obustavljena isplata invalidske mirovine s danom 31. kolovoza 2010. jer odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji nije predviđena mogućnosti da se korisnik invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad zaposli niti na puno, niti na pola radnog vremena. Takva mogućnosti propisana je tek odredbom članka 37. stavka 5. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji koja je stupila na snagu 1. siječnja 2019. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja u skladu s odredbom članka 39. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu ZUS). Službena osoba tuženika ostala je kod navoda iz odgovora na tužbu te izjavila da prema dokazima koji prileže spisu upravnog postupka jasno proizlazi da je tužitelj bio u sustavu osiguranja u SR Njemačkoj te mu je stoga obustavljena isplata određene mirovine.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika te isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Odredba članka 90. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 102/98., 71/99., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 94/09.,m 40/10., 121/10., 139/10., 61/11., 114/11., 76/12., 112/13. i 133/13.)  propisuje da se korisniku koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza mirovinskog osiguranja, osim u slučaju iz članka 16.a ZOMO, obustavlja isplata mirovine.

7. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., KLASA: 141-02/07-03 OIB: 03516568637, URBROJ: 341-12-06/2-07-063075 od 28. siječnja 2008. tužitelju, pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, kod kojega je nastala opća nesposobnost za rad uzrokovana 30% ranjavanjem u ratu u Bosni i Hercegovini, a dijelom 70% bolešću izvan tih okolnosti, priznato počevši od 1. srpnja 2006., pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad primjenom odredaba Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 2/06., dalje u tekstu Ugovor HVO) i odredaba Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 174/04., 92/05., 02/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13., 33/13., 148/13. i 92/14., dalje u tekstu ZOPHBDR).

8. Iz međudržavno ugovorene tiskanice E 205 DE od 5. ožujka 2021. vidljivo je da je tužitelj bio u obveznom osiguranju u SR Njemačkoj u razdoblju od 1. rujna 2010. do 31. prosinca 2020., puno radno vrijeme.

9. Slijedom navedenog, prema stajalištu ovoga Suda, pravilno je tužitelju, prvostupanjskim rješenjem od 5. srpnja 2021. obustavljena isplata invalidske mirovine s danom 31. kolovoza 2010., jer odredbama ZOMO kao i odredbama ZOPHBDR-a nije predviđena mogućnost da se korisnik invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad zaposli na puno niti na nepuno radno vrijeme.

10. Naime, takva mogućnost propisna je tek odredbom članka 37. stavka 5. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" 121/17., 98/19. i 84/21., dalje u tekstu ZHBDR), koja je stupila na snagu 1. siječnja 2019. te se u konkretnom slučaju ne može primijeniti.

11. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 28. ožujka 2023.

        Sudac           Dario Mađaroš v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.