- 1 -              Revd 4066/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4066/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice M. Lj. iz P., (OIB: ...), zastupane po punomoćniku G. J., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i J. j.t.d. iz O., protiv ovršenice Opće bolnice Dr. I. P. iz S., (OIB: ...), radi naknade troška izvansudske ovrhe - izravne naplate, odlučujući o prijedlogu ovršenice da joj se dopusti revizija protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici posl. br. Gž Ovr-125/2022-2 od 10. ožujka 2022. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini posl. br. Ovr-101/2021-2 od 17. prosinca 2021., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Ovršenici se dopušta revizija protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici posl. br. Gž Ovr-125/2022-2 od 10. ožujka 2022. u odnosu na u njezinom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačena pravna pitanja:

 

1/ „Da li rok za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova izravne naplate teče od datuma namirenja tražbine ovrhovoditelja prijenosom novčanih sredstava sa računa ovršenika ili taj rok počinje teći dostavom deklaratornog rješenja iz članka 73. stavka 2. Ovršnog zakona, kojim se utvrđuje da je ovrha dovršena?“

 

2/ „Da li se popunjavanje zahtjeva za izravnu naplatu, čiji su oblik i sadržaj propisani Pravilnikom Ministarstva pravosuđa, a obrazac zahtjeva objavljen uz taj isti Pravilnik, od strane odvjetnika koji je punomoćnik ovrhovoditelja, ima smatrati radnjom sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi banci (izvansudska ovrha) ili sudu (sudska ovrha) u smislu Tbr. 11.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika?“

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je ovršenici naloženo ovrhovoditeljici naknaditi troškove izvansudske ovrhe od 3.068,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. prosinca 2021. do isplate.

 

2. Ovršenica je podnijela prijedlog da joj se protiv tog drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

1/ „Da li rok za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova izravne naplate teče od datuma namirenja tražbine ovrhovoditelja prijenosom novčanih sredstava sa računa ovršenika ili taj rok počinje teći dostavom deklaratornog rješenja iz članka 73. stavka 2. Ovršnog zakona, kojim se utvrđuje da je ovrha dovršena?“

 

2/ „Da li se popunjavanje zahtjeva za izravnu naplatu, čiji su oblik i sadržaj propisani Pravilnikom Ministarstva pravosuđa, a obrazac zahtjeva objavljen uz taj isti Pravilnik, od strane odvjetnika koji je punomoćnik ovrhovoditelja, ima smatrati radnjom sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi banci (izvansudska ovrha) ili sudu (sudska ovrha) u smislu Tbr. 11.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika?“

 

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

4. Prijedlog je osnovan.

 

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 10. ožujka 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj ovršni predmet glede dopuštenosti podnesenog prijedloga (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) u svezi sa odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.

 

6. Obzirom da je ovdje riječ o rješenju obuhvaćenom Katalogom rješenja iz Ovršnog zakona donesenog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-4/18-19 održanoj 17. prosinca 2018., a prema kojemu je sukladno prihvaćenoj, ustaljenoj i dosljednoj sudskoj praksi jedino dopuštena revizija, protiv tog rješenja (u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a), gledano samo po tome, revizija bi bila dopuštena, uz ostalo, ako bi podneseni prijedlog da se ona dopusti ispunjavao pretpostavke za njegovu dopuštenost: to primjenom odredbe čl. 382. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

 

7. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

8. Pritom treba imati na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

9. Polazeći od toga da Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu ovršenice postavljena pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporeno rješenje temeljeno je na shvaćanju za koje već postoji i može se i dalje očekivati (budući da u odnosu na postavljena pitanja sudska praksa županijskih sudova nije jedinstvena, a ovaj sud o tim pitanjima nije izrazio svoje pravno shvaćanje) neujednačena i nesigurna praksa:

 

- u odnosu na prvo u prijedlogu postavljeno pitanje: obzirom da je ovdje osporeno rješenje temeljeno na shvaćanju (na koje se čak niti ovrhovoditeljica nije pozivala u postupku koji je prethodio ovome) da rok od 30 dana za stavljanje zahtjeva za naknadu troška ovršnog postupka (iz odredbe čl. 14. st. 6. OZ-a) valja računati od dana kada je izvršen prijenos novčanih sredstava sa računa ovršenice na račun ovrhovoditeljice, odnosno kada je ovrhovoditeljica saznala da je taj iznos njoj i plaćen - „koje može imati saznanje samo kada sud u smislu odredbe čl. 73. st. 2. OZ-a dovršenje ovrhe nakon provedbe posljednje ovršne radnje utvrdi rješenjem“, a ne od dana (ovdje: 2. lipnja 2021.) kada je došlo do prijenosa sredstava sa računa ovršenice (slijedom kojeg shvaćanja drugostupanjski sud zaključuje: „...kako dovršetak ovrhe u konkretnom slučaju nije utvrđen rješenjem niti o tome postoji bilo kakva obavijest Agencije, ne može se smatrati da je (...) ovrhovoditeljica troškove postupka zatražila izvan roka od 30 dana kada je iste zatražila 12. srpnja 2021.“ - pritom ne dajući razloge zašto ne poistovjećuje činjenicu „prijenosa sa računa ovršenice“ sa činjenicom „prijenosa na račun ovrhovoditeljice“, pogotovo kada niti ovrhovoditeljica u postupku nije osporila da je „namirenje po ovrsi iz predmeta Pr 56/19 provedeno 2. lipnja 2021.“, te zašto nije na teret ovrhovoditeljice, kada i u situaciji po njoj neosporenog utvrđenja „dana prijenosa“ na 2. lipnja 2021. ona tvrdi da je zahtjev za naknadu troška podnijela u roku od 30 dana od namirenja svoga osnovnog potraživanja - 12. srpnja 2021., nije stavio dokazivanje da te činjenice nisu padale u isti dan ili bar da je uopće moguće da padaju u vremenskom odmaku od čak 10 dana, odnosno jednostavno - dokazivanje činjenice da je poštivala navedeni rok i time činjenice dana namirenja), a koje je shvaćanje različito od shvaćanja izraženog u odluci Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž Ovr-26/2022-2 od 24. siječnja 2022., koju predlagateljica uspoređuje sa osporenom, a prema kojemu se shvaćanju početak računanja prijepornog roka u ničemu ne vezuje sa saznanjem ovrhovoditelja za prijenos novčanih sredstava na njegov račun - već samo sa činjenicom toga prijenosa (pri čemu je u istoj odluci rečeno da je „neosnovan navod ovrhovoditeljice iz odgovora na žalbu da je u smislu odredbe čl. 73. st. 2. OZ dovršetak ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje od strane suda trebalo utvrditi posebnim rješenjem jer je ovdje u pitanju izvansudska, a ne sudska ovrha pa se u tom slučaju ne donosi rješenje od strane suda o dovršetku ovrhe“),

 

- u odnosu na drugo u prijedlogu postavljeno pitanje: obzirom da je ovdje osporeno rješenje temeljeno na shvaćanju: „Što se tiče navoda žalbe ovršenice da ovrhovoditeljica nema pravo na trošak sastava prijedloga za izvansudsku ovrhu ti navodi žalbe ovršenice su u potpunosti neosnovani. Naime, prema odredbi Tbr. 11. st. 5. Tarife odvjetniku za sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi banci (izvansudska ovrha) ili sudu (sudska ovrha), odnosno drugim sudionicima u provođenju ovrhe, pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3. i 6., ali ne više od 500 bodova. Kako prema Tbr. 7. st. 1. Tarife ovrhovoditeljici bi za sastav prijedloga pripadala nagrada za rad odvjetnika u iznosu od 2.500,00 kn, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom predmetu, to joj temeljem naprijed citirane odredbe Tarife pripada nagrada za sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi banci (izvansudska ovrha) u iznosu od 1.250,00 kn kako je to pravilno odredio i prvostupanjski sud...“, a koje je shvaćanje različito od shvaćanja izraženog u odluci Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ovr-1330/2018-2 od 31. listopada 2018., kojom je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava zahtjeva za izravnu naplatu, a prema kojemu: ,,Naime, ovdje je za istaknuti kako se prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredbe Tarife trebaju tumačiti restriktivno te se ovrhovoditelju na ime nagrade može priznati samo ona radnja koja je Tarifom propisana. Budući da Tarifa u svojim odredbama ne propisuje radnju sastava zahtjeva za izravnu naplatu, takva radnja se ovrhovoditelju ne može ni obistiniti."

 

10. Stoga je pravilno za zaključiti:

 

10.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljena pitanja postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

 

10.2. da su (time) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizije,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 6. ZPP-a).

 

Zagreb, 28. ožujka 2023.