Poslovni broj 16 Gž R-158/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 16 Gž R-158/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević te sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr. sc. Iris Gović Penić i članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja B. H. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici D. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika G. W. d.o.o., S. N., OIB:…, zastupanog po punomoćniku H. Ž., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16189/2021-15 od 23. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16189/2021-15 od 23. studenoga 2022. i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

“I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. srpnja 2021. te da istom nije prestao radni odnos tužitelja zaposlenog kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2019. godine na radnom mjestu pomoćni skladišni radnik.

 

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja u radni odnos na radno mjesto pomoćni skladišni radnik.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna / 331,80 euro[1] (prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.”

 

2. Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 331,80 eura / 2.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

             

II Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 149,31 eur / 1.125,00 kn.

 

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

 

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. srpnja 2021. te da istom nije prestao radni odnos tužitelja zaposlenog kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2019. godine na radnom mjestu pomoćni s. r..

 

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja u radni odnos na radno mjesto pomoćni s. r..

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna / 331,80 euro (prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti."

 

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i traži naknadu  troška sastava odgovora na žalbu.

 

3. Žalba tuženika je osnovana.

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka uz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22).

Potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje, ali je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

7. Uvidom u Odluku o otkazu utvrđeno je da je tužitelj dana 13. srpnja 2021. za vrijeme radnog vremena i u poslovnom prostoru tuženika upravljao viličarom iako nema položeni ispit za upravljanjem. Navedenom su prisustvovali kolega A. i kolega J. te je tužitelja kolega A. upitao tko mu je dao dopuštenje da upravlja, na što je tužitelj istome odgovorio "pa što će biti". Ujedno kolega A. je tužitelju odmah uputio i zamolbu da siđe s viličara, a na što se tužitelj oglušio i nastavio voziti s viličarom. Opisano postupanje tužitelja predstavlja postupanje protivno čl. 68. st. 1. Zakona o zaštiti na radu i čl. 45. st. 3. Pravilnika o radu, odnosno osobito tešku povredu iz radnog odnosa.

 

8. Člankom 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14. i 127/17., u daljnjem dijelu teksta: ZR-a) propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

9. Za predmet ovog spora sud prvog stupnja smatrao je da je odlučno utvrditi je li tuženik imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu.

 

10. Tuženik je tužitelja dana 14. srpnja 2021. pozvao na iznošenje obrane (list 12-14 spisa), a tužitelj je dana 19. srpnja 2021. dao obranu (list 15 spisa) u kojoj je naveo da je vozio viličar desetak metara kako bi prevezao kutije s bijelim folijama. U tom trenutku nije bilo nikoga tko bi to odradio, jer su svi bili na pauzi. Nakon što je upozoren, odmah je vratio viličara i više ga nije vozio. Jako mu je žao zbog nastale situacije, nije bio svjestan opasnosti. Obećava da se to više nikad neće ponoviti. U odnosu na opomenu naveo je da radnik iz I. koji s njim čisti govori engleski i slabo hrvatski, dok on ne zna engleski. Došlo je do nesporazuma između njih dvojice. Istaknuo je da je marljiv, da se trudi, da tuženik zna da je radnik s posebnim potrebama i da mu za neke stvari treba više vremena i ponavljanja. Žao mu je i neće više voziti viličara bez dozvole. Voli raditi kod tuženika. Nije napravio nikakvu štetu.

 

11. Upozorenjem na obveze iz radnog odnosa od 25. svibnja 2021. tuženik je tužitelja upozorio na povredu obveza iz radnog odnosa i naveo da je tužitelj 23. travnja 2021. trebao očistiti stepenište ulaz kod rampe 20, pretovarno i visokoregalno skladište, a što nije učinio, iako je pored svakog radnog zadatka stavio kvačicu da je isti izvršio u cijelosti. Dana 26. travnja 2021. upozoren je na navedeno, ali svoj radni zadatak nije ispunio ni 28. travnja 2021. kada nije pomeo prostor, niti je pokupio foliju. I dana 4. svibnja 2021. upozoren je da foliju nije stavio u pripadajući spremnik, da nije očistio skladišni prostor i lift. Nemarno obavljanje radnih zadataka nastavljeno je i dana 5. svibnja 2021., i svaki dan u razdoblju od 19. svibnja 2021. do 21. svibnja 2021.

 

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je dana 13. srpnja 2021. tužitelj po nalogu svjedoka A. A. trebao foliju iz pretovarnog dijela odnijeti u logistiku što je isti i učinio na način da je uzeo električni viličar koji se nalazio u pretovarnom dijelu te predmetnu foliju u logistiku prenio upravljajući viličarom za koje upravljanje nije imao položen ispit. Dok je upravljao predmetnim viličarom, svjedok A. A. zaustavio je tužitelja i upozorio ga da ne može nastaviti voziti dalje jer nema položen ispit za upravljanje viličarom. Tužitelj je na navedeno odmahnuo rukom i rekao "pa što će biti" i nastavio voziti dalje do logistike kako bi odnio foliju. Po povratku je vratio viličar u pretovarni dio.

 

13. Sud prvog stupnja ističe da je čl. 68. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018, dalje u tekstu: ZZR) propisano da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu.

 

14. Člankom 74. Pravilnika o radu tuženika iz kolovoza 2020. propisano je da se osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa – ugovora o radu ili u svezi s radnim odnosom – zbog kojih se smatra da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu radniku bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) smatra, među ostalim, svaka radnja ili propuštanje radnje kojom se nanosi šteta procesu rada i poslovanju poslodavca, povećanju produktivnosti odnosno dobiti poslodavca ili pojedinog radnika, zloupotreba položaja ili prekoračenje danog ovlaštenja, vrijeđanje i/ili nepristojno ponašanje prema kolegama i strankama, oštećenje sredstava za rad, nezakonito raspolaganje sredstvima poslodavca, prikrivanje svoje ili tuđe povrede radne obveze, kao i druge povrede radnih obveza koje imaju karakter osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa ili su kao takve utvrđene Zakonom o radu, općim aktima poslodavca, sudskom praksom i sl.

 

15. Tužitelj je, po ocjeni suda prvog stupnja, opisanim postupanjem postupio protivno čl. 68. st. 1. ZZR-a, jer je upravljajući viličarom za koji nije imao položen ispit ugrozio svoju sigurnost, te je mogao oštetiti imovinu tuženika.

 

16. Međutim, imajući u vidu da je tužitelj predmetnim viličarom upravljao za vrijeme pauze dok u skladištu nije bilo drugih radnika, da nije vozio obijesno i da je navedeno učinio kako bi brže i lakše obavio svoj radni zadatak, prvostupanjski sud je mišljenja da se predmetno postupanje tužitelja ne može podvesti ni pod jednu od povreda kojima je tuženik člankom 74. Pravilnika o radu dao značaj osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje opravdavaju izvanredni otkaz.

 

17. Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 25. svibnja 2021. odnosi se na možebitno neispunjavanje tužiteljevih radnih obveza u pogledu čišćenja, a ne neovlaštenog upravljanja viličarom, zbog čega sud prvog stupnja smatra da se na istom upozorenju ne može temeljiti zaključak o ustrajnosti tužitelja u kršenju pravila zaštite na radu.

 

18. S obzirom da predmetno postupanje ne predstavlja osobito tešku povredu radne obveze, niti osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika ne bi bio moguć, sud prvog stupnja smatra da tuženik nije imao opravdan razlog za otkaz.

 

19. Pogrešno je sud prvog stupnja zaključio da opisano ponašanje tužitelja ne predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Naime, tužiteljev odnos prema radu, pravilima rada te nadređenim osobama, kakav je utvrđen u ovom postupku i koji je prethodio otkazu  ugovora o radu, opravdava izricanje izvanrednog otkaza ugovora o radu.

 

20. Ono što je posebno važno u ovom predmetu jest da je tužitelj u kratkom vremenskom periodu više puta nemarno obavljao radne zadatke zbog čega je upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa, a nakon što je nadređena osoba od njega tražila da siđe s viličara, tužitelj je nastavio s vožnjom viličara i odvratio riječima "pa šta će biti" te dovršio svoju namjeru da upravlja viličarem iako nije smio upravljati i time je kršio propise o zaštiti na radu.

 

21. Ovakva upornost u nepridržavanju pravila rada odnosno kršenju obveza iz radnog odnosa ukazuje na izostanak volje i namjere tužitelja da promijeni svoj (neprimjereni i neprihvatljivi) odnos prema radu i nadređenima.

 

22. Pri tome je pravno neodlučno je li i netko drugi bez položenog ispita upravljao viličarom, a da za to nije bio sankcioniran. Isto tako, neodlučno je je li netko prije tužitelja dobio otkaz zbog kršenja propisa o zaštiti na radu jer navedeno ne isključuje pravo tuženika da tužiteljevo ponašanje sankcionira. Isto tako, neodlučno je odnose li se prethodna upozorenja na kršenje obveza iz radnog odnosa na povrede istih ili drugih obveza iz radnog odnosa. Na prethodnom upozorenju zaista se ne može temeljiti zaključak o ustrajnosti tužitelja u kršenju pravila zaštite na radu, ali navedeno nije pravno odlučno za ovaj spor jer tužitelj nije otkaz dobio zbog "ustrajnosti u kršenju pravila zaštite na radu".

 

23. Dopuštenost svakog otkaza procjenjuje se prema okolnostima slučaja, a u svjetlu čl. 74. Pravilnika o radu i čl. 116. Zakona o radu, okolnosti tužiteljevog slučaja opravdavaju izvanredni otkaz, neovisno o tome što tužitelj protiv tuženika vodi još i spor radi naknade štete zbog ozljede na radu. Vođenje tog spora, suprotno tvrdnjama tužitelja koji smatra da je otkaz "odmazda" za vođenje spora za naknadu štete zbog ozljede na radu, ukazuje upravo suprotno da je potrebno pridržavati se pravila zaštite na radu, radne discipline i pravilnog ispunjavanja obveza iz radnog odnosa jer nepridržavanje može dovesti do ozljeđivanja radnika i posljedično tome, osim i do prekršajne i kaznene odgovornosti poslodavca, i do odštetne odgovornosti poslodavca, a čemu se poslodavci nisu dužni izlagati, već su čak suprotno dužni poduzeti mjere da do toga ne dođe.

 

24. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 373. ZPP-a prvostupanjska je presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbijen i tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 331,80 eura i trošak sastava žalbe u iznosu od 149,31 eura, a sve to primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s tbr. 7/2., tbr. 42. i tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12 i 103/14).

 

25. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na tužbu odbijen je kao neosnovan jer ovaj trošak nije bio potreban za vođenje spora (čl. 155. ZPP-a).

 

 

U Zagrebu 28. ožujka 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

                                             Sanja Joka Umićević, v.r.