- 1 -              Revd 1213/2023-2

Broj: Revd 1213/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. C., OIB … iz Z., koju zastupa punomoćnica L. A. N., odvjetnica u Odvjetničkom društvu A. i p., u Z. protiv tuženice A. b. d.d., OIB … Z., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3307/2021-2 od 11. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2200/2019-27 od 15. srpnja 2021., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Dopušta se tuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3307/2021-2 od 11. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2200/2019-27 od 15. srpnja 2021.,u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?“

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3307/2021-2 od 11. listopada 2022. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2200/2019-27 od 15. srpnja 2021.

2. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 -dalje: ZPP-a), u kojem postavlja pitanja slijedećeg sadržaja:

„1. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?

2. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu kamate na kredite bez valutne klauzule?

3. Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?

4. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03-dalje: ZZP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?

5. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl.214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

6. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bio se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?

7. Je li povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?“

3. Tužiteljica nije  odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da je treće postavljeno  pravno pitanje važno u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. ZPP-a  za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da bi-osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, a zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022.- trebalo preispitati sudsku praksu.

4.1. U odnosu na pitanja koja su u osnovi identičnog sadržaja (svode se na pitanje procesne ravnopravnosti stranaka kod donošenja zaključka da se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnosti pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi), ovaj sud je u većem broju odluka dopustio reviziju (tako i Revd-3140/22, Revd-3244/22, Revd-3968/22 i dr.)

5. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389. b stavka 3. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.

6. U odnosu na preostala (prvo, drugo, četvrto, peto, šesto i sedmo) pitanje, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a.

Zagreb, 28. ožujka 2023.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.