- 1 -              Rev 2689/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2689/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz R., OIB: ... , zastupanog po ZOU B. iz Š. protiv 1. tuženice Lj. Š. iz Č., OIB: ... , 2. tuženika M. M. iz Č., OIB: ... , oboje zastupani po ZOU M. D., S. G., R. B. Z. i J. D. B. iz Č., i 3. tuženika Z. M. iz Č., OIB: ... , zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Č., radi isplate, odlučujući o reviziji 1. tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2444/17-3 od 15. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Čakovcu broj P-116/15-5 od 21. travnja 2015., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija 1. tuženice Lj. Š. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe obvezani su tuženici solidarno isplatiti tužitelju iznos od 40.000 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom od 5. studenog 2013. do isplate (toč. I. izreke), kao i solidarno mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.600,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe 1. tuženice i 3. tuženika i u odnosu na njih potvrđena je prvostupanjska odluka, dok je u odnosu na 2. tuženika ista ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

 

3. Protiv drugostupanjske presude 1. tuženica podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga iz odredbe čl. 385. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se nižestupanjske odluke ukinu.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija 1. tuženice nije osnovana.

 

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije sporno da je 1. tuženica uredno pozvana na davanje odgovora na tužbu; da joj je uz poziv dostavljena tužba te je upozorena da je odgovor na tužbu dužna podnijeti u roku od 30 dana, kao i da je upozorena na posljedice nepostupanja po navedenom pozivu, a sve u skladu s odredbom čl. 331.b ZPP.

 

8. Prema odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

 

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

 

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

 

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

 

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

 

9. Iako 1. tuženica podnosi reviziju zbog svih revizijskih razloga, iz sadržaja revizije proizlazi da je ista podnesena zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a taj revizijski razlog prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici isplate iznos od 40.000 eura u kunskoj protuvrijednosti s kamatama opisanima kao u izreci presude.

 

11. Iz sadržaja tužbe razvidno je da je tužitelj svoje potraživanje utemeljio na obvezi koja slijedi iz Sporazuma od 5. studenog 2013., prema kojemu je tužitelj isplatio F. i K. S. iznos od 40.000 eura u kunskoj protuvrijednosti na ime duga koji je prednik tuženika pok. Đ. M. imao prema tim vjerovnicima po presudi Općinskog suda u Čakovcu broj P-57/96 i koji su zbog toga pokrenuli ovršni postupak na nekretnini koju je tužitelj kupio od prednika tuženika 7. lipnja 1999. i koja ovrha je zabilježena u kartonu zemljišta 2003. godine, te je nakon Sporazuma prijedlog za ovrhu povučen (sve navedeno priloženo je uz tužbu), što je tužitelju omogućilo da spriječi nastanak velike štete i izvrši upis svog prava vlasništva iz čega je razvidan i njegov pravni interes u smislu odredbe čl. 91. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/0 i 125/11 - dalje: ZOO) prema kojoj, kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima; na temelju kojih činjenica su sudovi donijeli pobijanu odluku.

 

12. Prema odredbi čl. 353. st. 2. ZPP presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Također se ne može ni drugostupanjska presuda pobijati revizijom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. ZPP). S obzirom na naprijed navedeno drugostupanjska presuda ne mora sadržavati razloge vezane uz pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

13. Revizijski sud kod ocjene osnovanosti revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, u situaciji kada je pobijana odluka presuda zbog ogluhe, mora poći od pretpostavki sadržanih u odredbi čl. 331.b ZPP, odnosno da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi (pa se uzima da su ti činjenični navodi ustvari priznati od strane onih tuženika koji nisu u ostavljenom roku dostavili odgovor na tužbu) a te činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate.

 

13.1. Pritom, prvostupanjski sud ima ograničenu mogućnost provjeravanja pravilnosti činjeničnog supstrata obzirom da je vezan tužbenim navodima, uz tužbu dostavljenim dokazima i općepoznatim okolnostima, te je dužan primijeniti materijalno pravo sukladno tom i na taj način definiranom činjeničnom stanju, što je nižestupanjski sud pravilno i učinio.

 

14. U odnosu na navode 1. tuženice kojima u reviziji iznosi činjenične navode, koje pokušava podvesti pod razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a kojima osporava pravilnost revizijom pobijane drugostupanjske presude, ti revizijski navodi u tom pravcu nisu niti razmatrani.

 

15. Budući ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP istu odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 28. ožujka 2023.