Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 810/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse
predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc.
Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke
Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ASTRA AGRIMEX d.o.o. u
stečaju, Sesvete, Karlovačka 46, OIB: 62855411199, kojeg zastupa stečajni
upravitelj Milorad Zajkovski, a njega punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda
Žarko Čogelj i Dragica Čogelj u Šibeniku, protiv tuženika MARINA KREMIK d.o.o.,
Primošten, Splitska 22-24, OIB: 33994182010, kojeg zastupa punomoćnik Ivan
Rude, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rude i partneri d.o.o. u Šibeniku, uz
sudjelovanje umješača na tuženikovoj strani Republika Hrvatska, OIB: 52634238587,
kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, radi iseljenja, odlučujući o
prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske broj Pž-637/2021-5 od 18. listopada 2022., kojom je djelomično
potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba
u Šibeniku broj P-236/2017 od 30. studenoga 2020., u sjednici održanoj 28. ožujka
2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog
tužitelja.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-637/2021-5 od 18. listopada 2022.,
kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u
Zadru, Stalna služba u Šibeniku broj P-236/2017 od 30. studenoga 2020., u kojem
postavlja sljedeća pitanja:
„1. Je li zakonito stečeno pravo vlasništva temeljem pravomoćne sudske
presude na nekretnini koja se nalazi unutar utvrđenih granica pomorskog dobra (ali
nije upisana kao pomorsko dobro u ZK), pravno zaštićeno u smislu čl. 118. Zakona o
pomorskom dobru i morskim lukama (dalje “ZPDML”)? Obzirom da se može dokazati
pravno valjani način stjecanja, ima li takav vlasnik sve vlasničke ovlasti kao vlasnik
nekretnine koja nije u obuhvatu pomorskog dobra? Nadalje, je li je sud pogrešno
primijenio materijalno pravo kad je u Presudi 35 Pž-637/2021-5 od 18. listopada
2022. god. ustvrdio da je zakonito upisano vlasništvo Tužitelja nevaljano (jer bi
nekretnina navodno trebala biti dijelom pomorskog dobra) tj. da tužitelj nema aktivnu
legitimaciju za tužbu za iseljenje, obzirom da je Tužitelj jedini i očiti vlasnik
predmetne nekretnine? Ima li Sud, stranka ili umješač u postupku ovlast tražiti
brisanje valjanog upisa u Zemljišnim knjigama bez započinjanja novog spora u kojem
bi Tužitelj imao mogućnost dokazivanja i zaštite svojih vlasničkih ovlaštenja?
2. Ukoliko se u novom postupku utvrdi da je nekretnina res extra commercium
te da Tužitelj ne može biti vlasnik iste, tko će odgovarati za greške u postupku
dodjeljivanja koncesije i hoće li Tužitelj kao zemljišnoknjižni vlasnik s valjanim
pravnim osnovom imati pravo na naknadu prema odredbama o izvlaštenju sukladno
čl. 118. st. 5. ZPDML i Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade?
3. Da li je Sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba čl. 354. st. 2. toč. 11.
i 12. ZPP-a, kada je protivno postojećim dokazima i činjenicama u spisu, te protivno
neprijepornim i opće poznatim činjenicama koje su razvidne iz spisa, odlučio o
vlasništvu tužitelja koje uopće nije predmetom tužbenog zahtjeva, a nije se uopće
očitovao o postojećim legitimnim tužiteljevim razlozima za vršenje vlasničkih
ovlaštenja, na koje je ukazivao tužitelj u svojim podnescima tijekom cijelog
postupka?“
2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra
važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti
svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o
postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno
shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odluci Ustavnog suda Republike
Hrvatske broj U-I-4445/2008 od 4. listopada 2011. i odluci Županijskog suda u
Varaždinu broj Gž Zk-275/2017 od 30. siječnja 2018.
3. Tuženik u odgovoru na prijedlog osporava navode tužitelja i predlaže prijedlog
odbaciti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i
114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu
važna u smislu odredbe članka 385.a. stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za
razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje, u okviru kojeg tužitelj postavlja više
različitih pitanja i činjeničnih navoda, najprije valja reći da predmetna nekretnina
označena kao čest. zgr. 1231/3 zk.ul.br. 4777 k.o. Primošten, po utvrđenju suda
nižeg stupnja, predstavlja pomorsko dobro. Tužitelj je stekao pravo vlasništva
predmetne nekretnine pretvorbom, jer je predmetna nekretnina procijenjena u
vrijednost društvenog kapitala tužitelja u postupku pretvorbe (postupak pred
Županijskim sudom u Šibeniku u predmetu broj Gž-1412/2009 - između tužitelja
Astra Agrimex d.d. i tuženika Bušić d.o.o.). Međutim, činjenica da je predmetna
nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala ne može biti osnova za
stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje nisu mogle biti predmet stjecanja
prava vlasništva (članak 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
„Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12), budući da se na pomorskom dobru ne može
stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi (članak 5. stavak
2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama „Narodne novine“ broj 158/03,
100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19).
6. Stoga materijalnopravna pitanja kojim tužitelj u stvari izražava nezadovoljstvo
pobijanom presudom i ocjenom izvedenih dokaza, te pitanje koje je usmjereno na
davanje pravnog mišljenja vezano uz primjenjivo zakonodavstvo ne predstavljaju
pravna pitanja kakva je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP.
7. Postupovnopravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije
predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje
kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP koje bi omogućilo ovom sudu
da odgovorom na njih osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u
njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva
podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti odnose se na zemljišnoknjižni
postupak i brisanje prava vlasništva u zemljišnim knjigama, pa ne odgovaraju
činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je
utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za
intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje
revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u
izreci.
10. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za
dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja
odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 166. ZPP).
Zagreb, 28. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Kontrolni broj: 0452f-d8f94-ad329
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.