- 1 -              Rev 4575/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4575/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja S. T., OIB ..., I.. maloljetnog tužitelja K. T., OIB ..., kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica S. T., oboje iz S. S., koju zastupa B. G., odvjetnik u R., protiv I. tuženika H. -O. d. s. d.o.o. iz Z., E. R. iz R., OIB ... i II. tuženika C. o. d.d. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa T. Z.-J., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-99/2019-2 od 11. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 11. siječnja 2018. poslovni broj Pr-230/2017-5, na sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija I. tuženika u odnosu na presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-99/2019-2 od 11. travnja 2019. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci od 11. siječnja 2018. poslovni broj Pr-230/2017-5 pod točkom III. izreke odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Revizija I. tuženika u odnosu na presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-99/2019-2 od 11. travnja 2019. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci od 11. siječnja 2018. poslovni broj Pr-230/2017-5 pod točkom I. i II. izreke odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova postupka u povodu revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženicima da solidarno naknade štetu 1. tužiteljici u iznosu od 127.820,00 kn sa zateznim kamatama počev od 12. travnja 2012. pa do isplate (t. I.), naloženo je 1. tuženiku da 1. tužiteljici naknadi štetu u iznosu od 22.733,00 kn sa zateznim kamatama od 12. travnja 2012. pa do isplate (t. II.), zatim je naloženo 1. tuženiku da mlt. 2. tužitelju naknadi štetu u iznosu od 308.000,00 kn sa zateznim kamatama od 12. travnja 2012. do isplate (t. III.). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva mlt. 2. tužitelja da mu I. tuženik isplati iznos od 162.000,00 kn sa zateznim kamatama na mjesečne iznos od 3.000,00 kn od 1. lipnja 2011. pa do 1. ožujka 2012., a od 1. travnja 2011., pa do 1. rujna 2017. na mjesečne iznose od 2.000,00 kn, od dospijeća pa do isplate (t. IV.) te je tuženicima naloženo da tužiteljima solidarno naknade troškove postupka tužitelja u iznosu od 95.524,80 kn, sa zateznim kamatama počev od 11. siječnja 2018., pa do isplate. (Dopunskom presudom od 29. siječnja 2019. odbijen dio zahtjeva 1. tužiteljice prema 2. tuženiku u iznosu od 58.680,00 kn s zateznim kamatama te prema I. tuženiku sa zahtjevom za isplatu iznosa od 9.743,00 kn sa zateznim kamatama (t. I.). Odbijen je dio zahtjeva mlt. 2. tužitelja za isplatu prema I. tuženiku za iznos od 132.000,00 kn sa zateznim kamatama.

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke, a ukinuta i vraćena na ponovni postupak u dijelu pod točkom IV. i V. izreke.

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska odluka I. tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP). Predložio je preinačiti pobijani dio presude, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelji se protive osnovanosti navoda revizije i predlažu je odbiti, odnosno odbaciti. Zahtijevaju troškove u povodu revizije.

 

5. Revizija u odnosu na pobijanu odluku kojom je potvrđena prvostupanjska odluka pod točkom III. izreke nije osnovana, a u preostalom dijelu, kojom je potvrđena točka I. i II. izreke prvostupanjske odluke je nedopuštena.

 

6. Prvo tuženik se u reviziji izjasnio da podnosi reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP u odnosu na pobijanu odluku kojom je potvrđena točka III. izreke prvostupanjske odluke (redovna revizija), a u odnosu na preostalu dio te odluke reviziju iz st. 2 te odredbe (izvanredna revizija).

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (t.1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (t.2.), ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b tog Zakona (t.3.).

 

8. U konkretnom slučaju u odnosu na odluku kojom je potvrđena točka III. izreke prvostupanjske presude vrijednost predmeta prelazi iznos od 200.000,00 kuna pa je revizija dopuštena. Stoga je sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao taj pobijani dio presude u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Točkom III. izreke prvostupanjske presude odlučeno je o zahtjevu za naknadu štete mlt. II. tužitelja zbog smrti bliske osobe, pri čemu je on i sukcesor sada pokojnog III. tužitelja, oca smrtno stradalog D. T..

 

10. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete proizašle zbog smrtnog stradavanja sada pokojnog D. T. na radu kod I. tuženika, gdje su tužitelji supruga i sin stradalog.

 

11. Prvostupanjski sud dosudio je pravičnu novčanu naknadu tužiteljima zbog smrti bliske osobe utvrđujući odgovornost I. tuženika u omjeru od 70%, a u preostalom dijelu doprinos stradalog.

 

12. Drugostupanjski sud u tom dijelu potvrđuje navedenu presudu jer da po ocjeni tog suda je pravilno prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da se odgovornost I. tuženika ogleda u neorganiziranju i nenadziranju procesa rada zamjene drvenog stupa i premošćivanju žica dalekovoda na metalni rešetkasti stup koji se nalazio u blizini drvenog stupa do 80 cm, jer da su radnici tuženika propustili 10 dana prije početka rada uočiti da je drveni stup u dubini zemlje oko 15 cm truo, pa time  nestabilan, provjeriti stabilnost tog drvenog stupa prije početka rada, izvršiti sidrenje drvenog stupa prije početka rada, nadzirati rad sada pokojnog D. T. tijekom procesa premošćivanja dalekovodnih žica s drvenog stupa na metalno rešetkasti stup, pa da se I. tuženik ne može osloboditi od odštetne odgovornosti više od 30%, iako je sada pokojni D. T. bio osposobljen za rad na siguran način i prilikom izvršavanja radnih zadataka imao propisanu zaštitnu opremu za rad.

 

13. Ispitujući pobijanu presudu u afirmativnom dijelu u odnosu na mlljt. tužitelja ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se podnositelj revizije izričito poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju tužbeni zahtjev osnovan u tom dijelu. Stoga pobijana presuda u tom dijelu nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje podnositelja revizije sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.

 

14. Ostalim navodima podnositelj revizije u suštini prigovara po drugostupanjskom sudu prihvaćenom činjeničnom stanju utvrđenom po prvostupanjskom sudu i njegovim zaključcima o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, te podnositelj revizije ističe svoje stavove o toj ocijeni i svoje shvaćanju predmeta spora, čime nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje iz osporene presude, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), te navode revizijski sud ne može razmatrati.

 

15. Revizijskim navodima podnositelj revizije u bitnome ističe da je sada pokojni D. T. 100% odgovoran za pad stupa tvrdeći da je stup pao uslijed vibracija i bočne sile koja je nastala nakon što je sada pokojni naglo odspojio zatezne stezaljke kabla, a da radnici tuženika su prethodno izvršili uobičajenu vizualno-mehaničku provjeru stabilnosti stupa, te da o sidrenju stupa odlučuje sam radnik koji ide na stup u dogovoru sa rukovoditeljem radova, o čemu sve da je sada pokojni imao znanje jer je za to bio odgovarajuće obučen.

 

16. Pravilnost primjene materijalnog prava podnositelj revizije nije doveo u sumnju kraj utvrđenja da rad bio organiziran na neodgovarajući način, da se štetni događaj ne bi dogodio da je poduzeto sidrenje, da je izostala odgovarajuća prethodna provjera stabilnosti stupa kojom bi se utvrdilo stanje da je stup bio gnjili u dijelu koji se nalazio u zemlji, u kojem slučaju ne bi došlo do pada stupa, da je odspajanje stezaljki po pokojnom samo pretpostavka jer je moguće da su se iste odvojile uslijed pada stupa, a da je neposredno nadređeni, za slučaj da je sada pokojni doista poduzeo radnju odspajanja, da nije napustio mjesto izvođenja radnog zadatka mogao spriječiti tu radnju odgovarajućom naredbom te u konačnosti da je mogao i spriječit pad stupa njegovim pridržavanjem. Stoga zbog ispravnosti zaključka da su navedeni propusti radnika 1. tuženika u pripremi i organizaciji rada uzrok štetnog događaja, pravilno je primijenjeno materijalno pravo na koje se nižestupanjski sudovi pozivaju kada zaključuju da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, a da je doprinos tužitelja manji (zbog alkoholiziranosti 30%.).

 

17. Radi navedenoga revizija 1. tuženika u odnosu na pobijanu odluku o naknadi neimovinske štete dosuđene mlljt. 2. tužitelju je neosnovana, te je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u tom dijelu ista odbijena i odlučeno je kao u  izreci ove presude.

 

18. Točkom I. i II. izreke prvostupanjske presude odlučeno je o zahtjevu za naknadu štete tužiteljice zbog smrti bliske osobe, i u tom dijelu je pobijanom odluku ista potvrđena.

 

19. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, kao što je ovaj, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

20. Prvo tuženik u smislu navedene odredbe čl. 382. st. 2. ZPP postavlja pitanja:

 

              „1. Je li poslodavac odgovoran za naknadu štete radniku odnosno osobama koje imaju pravo na naknadu štete u slučaju smrti radnika ukoliko je radnik svojim samovoljnim i radnim nalozima poslodavca protivnim radnjama uzrokovao štetni događaj, ako eventualni propusti poslodavca počinjeni u vezi sa zaštitom na radu nisu u izravnoj uzročno-posljedničnoj vezi sa štetnim događajem?

 

              2. Je li poslodavac odgovoran za štetni događaj ako je radnik postupao protivno radnom nalogu neposrednog rukovoditelja, a koje postupanje je dovelo do nastanka štetnog događaja?“.

 

21. Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose. Tako ovaj sud povodom revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP nije ovlašten ispitivati pobijanu presudu izvan u reviziji određeno naznačenog pitanja.

 

22. Prvo i drugo pitanje kako ih je postavio 1. tuženik iscrpljuju se u isticanju bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, a nastavno se svode na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a za kakva pitanja se ne može uzeti da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. U smislu citirane odredbe, stavka 2., pitanje se mora odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovno ili materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Pritom pitanje mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, odnosno mora se odnositi na općenito tumačenje primjene određene postupovno ili materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama. Stoga u reviziji iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP nije dopušteno postavljati pitanja na koja nije moguće dati jednoznačan odgovor. Postavljena pitanja su po svojoj naravi vezana za okolnosti konkretnog slučaja i ovise o okolnostima slučaja te su postavljena općenito i nedovoljno određeno. Stoga nema mjesta intervenciju ovog suda.

 

23. Stoga kako nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije u odnosu na pobijani dio presude u kojem je odlučeno o zahtjev za neimovinsku štetu 1. tužiteljice, revizija 1. tuženika je u tom dijelu odbačena, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP.

 

24. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova u povodu revizije je odbijen kao neosnovan jer odgovor na reviziju u smislu odredbe čl. 155. st. 2. ZPP nije potreban trošak. Podnositelju isti nije dosuđen jer sa pravnim lijekom nije uspio, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Odluka o zahtijevanim troškovima donesena je na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 28. ožujka 2023.