Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 470/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke
Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine
Paulić članice, Dragana Katića i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari
tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623,
Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB
22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Iva
Kaselj Šabić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb,
Ulica grada Vukovara 282, posarnica Osijek, Ivana Gundulića 5 b, radi isplate,
odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Pž-6876/2019-2 od 25. rujna 2020., kojom je potvrđena
presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-468/2018-6 od 25. listopada
2019., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika podnesena protiv presude Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6876/2019-2 od 25. rujna 2020., odbija se kao
neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 42.534,20 kn sa zateznim kamatama u roku od osam dana.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-4016/2020-2 od 30. studenoga 2021., tuženiku je
dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske posl. br Pž-6876/2019-2 od 25. rujna 2020., zbog pitanja:
''1. Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko
osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom
osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na
snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno
u trenutku kada su izvršene isplate, a ne Zakon koji je bio na snazi u vrijeme
nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)?
2. Je li obiteljska mirovina koju je isplatio HZMO svom osiguraniku po
propisima Zakona o mirovinskom osiguranju stvarna šteta u smislu odredbe čl. 27. st.
2. ZOOP-a koju bi osiguratelj štetnika, u slučaju postojanja odgovornosti osiguratelja
štetnika, bio u obvezi naknaditi HZMO-u ili se isplaćena invalidska mirovina u punom
iznosu ne može smatrati stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 2. ZOOP-a budući ta
odredba stvarnom štetom definira razmjerni iznos mirovine?''.
4. Protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske tuženik je
podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku
(''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pogrešne
primjene materijalnog prava.
5. Predlaže reviziju prihvatiti, te preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev
tužitelja, podredno predlaže ukinuti pobijane nižestupanjske presude i vrati predmet
na ponovno suđenje sudu I. stupnja.
6. Odgovor na reviziju nije podnesen
7. Revizija je neosnovana.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 42.534,20 kn na ime
isplaćene obiteljske mirovine koju je tužitelj priznao i platio supruzi i djeci pokojnog
osiguranika tužitelja, koji je stradao u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik
tuženika. Utuženi iznos odnosi se na razdoblje od 1. studenog 2015. do 31. listopada
2017.
9. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužitelja primjenom odredbe čl.
161. u vezi s čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj:
1573/13, 151/14 i 33/15 - dalje: ZOMO), smatrajući da se na predmetni slučaj ne
primjenjuje odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne
novine'' broj 151/05, 36/09 i 75/09 - dalje: ZOOP), odnosno da se u pogledu izračuna
opsega štete primjenjuju odredbe ZOMO-a, a koji Zakon definira stvarnu štetu kao
štetu koja predstavlja novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na
mirovinu u razmjernoj svoti, te je na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 15. prosinca 2016. usvojeno
pravno shvaćanje da će se osnovanost zahtjeva Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje za naknadu štete na ime razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine
njegovu osiguraniku ili obiteljske mirovine isplaćene članovima osiguranikove obitelji
prema društvu za osiguranje ocjenjivati primjenom odredaba ZOMO-a.
10. Tuženik smatra da su odluke nižestupanjskih sudova nezakonite (zbog pogrešne
primjene materijalnog prava) i da odstupaju od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda
Republike Hrvatske, te da u ovom sporu nije pravno relevantan ZOMO-u, neovisno
što je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu utvrđeno prema odredbama
tog zakona (i to zbog šetnog događaja od 21. veljače 2010.), jer je obračun visine
utužene štete trebalo utvrditi prema odredbama ZOOP-u, kao posebnog zakona, a
ne primjenom ZOMO-a.
11. Kako je naprijed navedeno, i u ovoj fazi postupka sporno je primjenjuju li se u
konkretnom slučaju na utvrđivanje postojanja i visinu obveze tuženika odredbe
ZOOP-u ili ZOMO-u, zbog čega tuženik u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a postavlja
pitanja:
12. Izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.
13. Ispitujući osnovanst revizije ovaj sud je ocijenio da pobijana odluka odstupa od
pravnog shvaćanja suda EU, kao i shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama
broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020.,
Rev-997/16 od 19.11.2019., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-1067/12-2 od
05.12.2017., Rev- 454/08-2 od 14.01.2009., Rev-1061/03-2 od 23.09.2004. i dr.
14. U odluci EU suda C-371/12 od 23. siječnja 2014., izneseno je pravno shvaćanje
da se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze
osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od
automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim
nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj
sud razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima,
koju definira i jamči zakonodavstvo Unije i opseg štete naknade štete oštećenicima
na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika, (područje koje je uglavnom
uređeno nacionalnim pravom, presuda C-484/09 od 17. ožujka 2011 Carvalho
Ferreira Santos).
15. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su
primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020,
Rev- 388/2018 od 15. kolovoza 2020, Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021 idr., za
odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata
iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP-u koji je bio na snazi u
vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate
mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja
- prometne nezgode.
16. 1. Pri odlučivanju o postavljenom prvom pitanju prije svega treba imati u vidu da
je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima
obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-
u, a u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija
obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-u, zbog čega
se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja
visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje
regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP-u.
16. 2. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom
statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-u temeljem
kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske
odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i
njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-u. Osiguravajuća
društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom
opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-u
propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika
(konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a
koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen
posebnim zakonom i to ZOOP-u. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o
obveznom osiguranju i njegov učinak“ , a ta odredba glasi:
''Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.''
17. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju
sukladno odredbama ZOOP-u, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg
osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim
ugovorom, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava
premija osiguranja.
18. Prema navedenom, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi
ZOOP-u i to članka 27. ZOOP-u koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja
socijalnog osiguranja“.
19. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:
''(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove
zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u
okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o
osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi
liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom
osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine
obitelji.
(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom
osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog
zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju
povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na
subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene
na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove
zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s
odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.''
20. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. društvo
za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove
zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u
okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o
osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se
osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za
osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o
osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
21. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) šteta je umanjenje nečije
imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda
prava osobnosti (neimovinska šteta).
22. Stoga, po ocjeni ovog suda svi izdaci koji su uzročno posljedično vezani s
isplatama koje zavodi za socijalno i invalidsko osiguranje isplaćuju svojim
osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog
posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje predstavljaju
stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer
je takvim isplatama umanjena imovina zavoda pa time i predstavlja stvarnu štetu.
23. U odnosu na sporno pitanje opsega (stvarne) štete, ističe se da prema odredbi čl.
161. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se
isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta
davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju
Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote
davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga
novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu
(st. 2. t. 1. ZOMO).
24. Po shvaćanju ovog suda, sukladno naprijed citiranim odredbama, tužitelj ima
pravo na naknadu stvarne štete, a u nju spada i gubitak prihoda mirovinskog
osiguranja, između ostalog i doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju
generacijske solidarnosti čiji su obveznici osiguranici, poslodavci, Republika Hrvatska
i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose (čl. 151. t. 1. ZOMO), dok
su rashodi mirovinskog osiguranja, između ostalog, mirovine, novčane naknade i
druga primanja iz mirovinskoga osiguranja na temelju stečenih prava (čl. 152. t. 1.
ZOMO).
25. Prihvatljive su tvrdnje tužitelja da bi po redovnom tijeku stvari, da u štetnom
događaju za koji je odgovoran tuženik nije uslijedila smrt osiguranika tužitelja, njegov
osiguranik nastavio raditi i da bi ostvario starosnu mirovinu. Time bi kroz cijelo
razdoblje radnog odnosa tužiteljevog osiguranika u korist tužitelja bili uplaćivani
doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje čime bi sukladno odredbi čl. 151. st. 1.
ZOMO tužitelj ostvarivao prihod. U konkretnoj situaciji tužitelj je ostvario prihod
uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja samo do smrti svog
osiguranika, dok su daljnje uplate, potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu
mirovinu izostale.
26. Po ocjeni ovog suda, u takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama
obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu
njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i
razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario
osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika
tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu
mirovinu uplata doprinosa izostala (tako i u Rev-1235/2021-2 od 22. veljače 2022.,
Rev-1247/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev-1061/2003-2 od 23. rujna 2014).
27. Kako se postavljena pitanja, u preostalom dijelu, u svojoj biti svode na pitanje
visine naknade štete na koju ima pravo tužitelj, a budući se u ovom postupku radi o
sporu male vrijednosti, gdje se tijekom postupka pred sudom drugog stupnja nije
moglo ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja vezano za postojanje i
utvrđenu visinu štete, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, u toj pravnoj situaciji
pogrešno shvaćanje suda drugog stupnja o utvrđenoj visini štete ne može imati
utjecaja na pravilnost odluke u ovom sporu (tako i u Rev-1437/2021-2 od 5. siječnja
2021.)
28. Slijedom iznesenoga, kako je šteta tužitelju nastala, sukladno čl. 27. ZOOP,
izvršenim isplatama obiteljske mirovine suprugu i djeci pok. osiguranice tužitelja, što
je u postupku pred sudovima nižeg stupnja i utvrđeno to je slijedom naprijed
iznesenog odlučeno kao u izreci, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.
Zagreb, 28. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća: Jasenka Žabčić
Kontrolni broj: 00a7e-6ba17-11a7b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=JASENKA ŽABČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.