- 1 -              Revd 4988/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4988/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari  tužiteljice F. B., OIB … , iz L., koju zastupa punomoćnik R. M.-B., odvjetnik u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u R., radi isplate,  odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-460/2022-2 od 25. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, broj Pr-699/2021-11 od 24. ožujka 2022., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-460/2022-2 od 25. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, broj Pr-699/2021-11 od 24. ožujka 2022.

 

2. Tužiteljica je predložila da joj se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

 

1. Primjenjuje li se ustavno načelo o zabrani retroaktivnosti odnosno povratnog djelovanja normi iz čl. 90. Ustava Republike Hrvatske i na odredbe Kolektivnih ugovora te njegove izmjene i dopune?

 

2. Mogu li se dodacima i izmjenama i dopunama kolektivnih ugovora ukidati stečena prava radnika iz radnog odnosa?

 

3. Predlagateljica navodi da o naznačenim pitanjima nema prakse revizijskog suda, a da praksa viših sudova nije jedinstvena te se poziva na odluke drugostupanjskih sudova (presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1635/2017 od 26. siječnja 2018. i broj Gž R-422/2018 od 12. travnja 2018. te presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-399/2018 od 11. rujna 2018.), a prijedlogom ukazuje i na odluku Ustavnog suda broj U-III/4157/2018. Smatra da su pojedina pravna pitanja ostala neriješena i nedovoljno raspravljena i nakon što je revizijski sud u odluci broj Gop-1/2021-4 od 3. studenoga 2021. zauzeo pravno shvaćanje glede osnovice koja se primjenjuje za državne službenike i namještenike u 2016.

 

4. Tuženica nije odgovorila na prijedlog.

 

5. Prijedlog nije osnovan.

 

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužiteljica temelji na tvrdnji da joj je tuženica kao poslodavac pogrešno obračunala plaću te isplatila umanjenu plaću, jer da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati državnih službi zaključili sporazum kojim je određeno povećanje osnovice u slučaju rasta BDP-a, pa da je uzevši u obzir rast BDP-a trebalo povećati osnovicu 2016. godine na iznos od 5.415,37 kn (čime bi se uspostavilo  izjednačavanje s osnovicama za obračun plaće za zaposlenike u javnim službama) i po toj osnovici obračunati plaću, a ne prema osnovici od 5.108,84 kn.

 

7. Odlučujući o navedenom zahtjevu tužiteljice, kao državne službenice,  nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev smatrajući da je tužiteljici plaća u spornom razdoblju pravilno obračunavana po osnovici od 5.108,84 kn, a ne po zahtijevanoj osnovici od 5.415,37 kn.

 

8. Nižestupanjski sudovi su se pri tome pozvali na obvezujuća pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeta u odluci broj Gop-1/2021-4 od 3. studenoga 2021., a koja glase:

 

"Činjenica da su osnovice za obračun plaće državnih službenika i namještenika bile iste kao i osnovice za obračun plaće javnih službenika sve do sklapanja Sporazuma o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016., te Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 23. prosinca 2016., ne predstavlja osnovan razlog za njihovo izjednačavanje u razdoblju nakon potpisivanja navedenih akata, niti do izjednačavanja može doći pozivanjem na odredbu čl. 6. Sporazuma o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016., te odredbu čl. 9. st. 2. Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 23. prosinca 2016."

 

"Nakon što je između sindikata državnih službenika i Republike Hrvatske sklopljen Sporazum o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016., te na temelju toga potpisana Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 23. prosinca 2016., kojom je za 2016. utvrđena osnovica za obračun plaće u iznosu od 5.108,84 kn, plaća državnih službenika može se u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. obračunavati samo primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kn."

 

9. U razlozima navedene odluke revizijskog suda broj Gop-1/2021-4 od 3. studenoga 2021. se navodi "da su sindikati javnih službenika i sindikati državnih službenika vodili odvojene pregovore o visini osnovice za obračun plaće i da su ti njihovi pregovori imali različite ishode. Državni službenici završili su pregovore Sporazumom utvrdivši nespornom osnovicu za obračun plaće za državne službenike u 2016., u iznosu od 5.108,84 kn te daljnji rast osnovice za 2017., dok pregovori sa sindikatima javnih službenika nisu završili sporazumom o visini osnovice za izračun plaće javnih službenika u 2016. godini, već ranije dogovorenim načinom povrata osnovice - prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenim 28. prosinca 2012." (točka 10.4. obrazloženja navedene odluke).

 

9.1. Nadalje je revizijski sud u obrazloženju rješenja broj Gop-1/2021-4 od 3. studenoga 2021. naveo: "U ovom slučaju Vlada Republike Hrvatske i Sindikati državnih službi sklopili su 23. prosinca 2016. Sporazum o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama kojim su (u čl. 2.) utvrdili nespornom osnovicu za obračun plaće za državne službenike i namještenike u 2016. u iznosu od 5.108,84 kn te su (u čl. 4.) ugovorili kako su njegovim potpisom te ispunjenjem obveza i isplatom u cijelosti konzumirane odredbe ranijih sporazuma o osnovici za obračun plaće. Sadržaj Sporazuma unijet je u Izmjene i dopune Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 123/2016), predstavljaju njegov sastavni dio i primjenjuju se prvog dana od dana potpisivanja (23. prosinca 2016.). Slijedom izloženog, nakon što su potpisali Sporazum od 23. prosinca 2016. i na isti način izmijenili postojeći Kolektivni ugovor, državni službenici na koje se taj ugovor odnosi, nemaju se pravo pozivati na ranije ugovorene odredbe o visini osnovice za plaće. U tom smislu ovaj sud je već izrazio pravno shvaćanje (u Revr-449/09 od 14. siječnja 2010.), gdje je navedeno: "(…) u vrijeme važenja jednog kolektivnog ugovora ugovorne strane smiju sklopiti novi kolektivni ugovor. Kad novi kolektivni ugovor ima isti predmet kao prije sklopljeni kolektivni ugovor, ovdje u pogledu plaća kao odredbi s normativnim učinkom, treba tumačiti da je prethodni kolektivni ugovor prestao sklapanjem i početkom primjene novog kolektivnog ugovora"." (točke 12.5. i 12. 6. obrazloženja navedene odluke).

 

10. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer su nižestupanjski sudovi odlučili o tužbenom zahtjevu u skladu s pravnim shvaćanjima iz rješenja revizijskog suda broj Gop-1/2021-4 od 3. studenoga 2021.

 

11. Odluke na koje se tužiteljica pozvala u prijedlogu za dopuštenje revizije, obrazlažući važnost postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pa pravna shvaćanja izražena u tim odlukama nisu primjenjiva na ovaj predmet.

 

11.1. Tužiteljica se pozvala na odluke kojima su prihvaćeni zahtjevi za isplatu božićnice za 2012. i uskrsnice 2013. u situaciji kada je Kolektivnim ugovorom (sklopljenim 26. studenoga 2010. između poslodavca i Granskog sindikata zaposlenih u osiguranju Hrvatske)  jasno bila propisana prigodna isplata za Božić, a Dodatkom tom Kolektivnom ugovoru koji je sklopljen od 28. prosinca 2012. je određeno da se odredba koja se odnosi na prigodnu isplatu za Božić neće primjenjivati u 2012. odnosno u situaciji kada je Kolektivnim ugovorom (sklopljenim 31. siječnja 2013. između poslodavca i Granskog sindikata zaposlenih u osiguranju Hrvatske) jasno bila propisana prigodna isplata za Uskrs, a dodatkom tom Kolektivnom ugovoru od 3. lipnja 2013. je određeno da se odredba o pravu radnika na prigodnu isplatu za Uskrs neće primjenjivati u 2013. godini.

 

11.2. Imajući u vidu pravna shvaćanja i razloge iznesene u odluci revizijskog suda broj Gop-1/2021-4 od 3. studenoga 2021. za zaključiti je da odluke na koje se tužiteljica pozvala u prijedlogu za dopuštenje revizije i pravna shvaćanja koja su u tim odlukama izražena, a vezano za ukidanje stečenih prava i zabranu retroaktivnosti, nisu od značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer je riječ o različitim činjeničnim i pravnim situacijama.

 

12. Slijedom svega iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a prijedlog za dopuštenje odbiti i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 28. ožujka 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.