Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj 28. Gž-737/2021-2
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 28. Gž-737/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Burcar predsjednice vijeća, Ines Smoljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ksenije Jakovčević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B.1, OIB: …, iz F., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u B., protiv tuženika ureda, OIB: …, u Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu od 30. prosinca 2020. posl. br. Pn-31/2019-34, u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
r i j e š i o j e
I. Ukida se pobijana presuda u toč. III., IV., V. i VII. izreke i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku žalbenog postupka će sud odlučiti konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je:
- (toč. I. izreke) naloženo tuženiku da tužitelju na ime pravične novčane naknade isplati 78.230,00 kn sa zateznom kamatom od 20. svibnja 2010. do isplate,
- (toč. II. izreke) odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu pravične novčane naknade od 31.770,00 kn sa zateznom kamatom,
- (toč. III. izreke) naloženo tuženiku da tužitelju naknadi materijalnu štetu (dospjelu mjesečnu rentu) za razdoblje od 1. lipnja 2007. do 30. lipnja 2018. od 665.000,00 kn sa zateznom kamatom, kako je određeno izrekom;
- (toč. IV. izreke) naloženo tuženiku da tužitelju plaća mjesečnu rentu od 5.000,00 kn počevši od 1. srpnja 2018. pa nadalje sa zateznom kamatom, kako je određeno izrekom,
- (toč. V. izreke) je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 189.725,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 30. prosinca 2020. do isplate,
- (toč. VI. izreke) je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 13.887,50 kn sa zateznom kamatom,
- (toč. VII. izreke) je odbijen zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak od 508.650,00 kn sa zateznom kamatom.
2. Protiv toč. I., III. (omaškom navedeno II. izreke), IV., V. i VII. izreke je žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga izjavio tuženik i predložio prihvaćanje uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete (imovinske i neimovinske), počinjene nepropisnim pretjecanjem vozila tužitelja od strane nepoznatog vozila 30. svibnja 2007. oko 6,10 sati izvan naselja C. od tuženika prema odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu - „Narodne novine“, br. 151/05 (dalje ZOOP). Navedena odredba glasi: oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. Prema st. 2. iste odredbe oštećena fizička osoba ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja i to najviše do iznosa iz članka 26. stavka 8. ovoga Zakona.
5. Budući da je riječ o šteti prouzročenoj pogonom više motornih vozila, za razrješenje kojih se primjenjuju pravila o odgovornosti imaoca motornih vozila propisana odredbom čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22, dalje ZOO) koja glasi (1) Kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. (2) Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. (3) Ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.
6. U ovoj fazi postupanja je ostala sporna dinamika štetnog događaja jer tuženik ponavlja da nema materijalnog dokaza o postojanju nepoznatog vozila marke Golf, zbog čega smatra da nije pasivno legitimiran. Osim toga tuženik u žalbi prigovara, pozivom na iskaze svjedoka i mišljenje vještaka, da način vožnje nepoznatog vozila marke Golf nije moglo ugroziti vožnju tužitelja i uzrokovati gubitak kontrole tužiteljevog vozila, niti opravdava isključivu odgovornost nepoznatog vozila. Dalje prigovara visini naknade za neimovinsku štetu i za tuđu pomoć, te osnovanosti i visini izgubljene zarade za rad u poljoprivredi, kao i parničnom trošku. Sporan je i dalje štetni događaj i odgovornost njegovih sudionika za počinjenu štetu, jer svaki sudionik ove prometne nezgode odgovara za svoje protupravno i skrivljeno ponašanje razmjerno svojoj krivnji.
7. Sud prvog stupnja je u provedenom postupku utvrdio
- da se tužitelj kretao rano ujutro (dok se još nije razdanilo) mokrim i skliskim kolnikom (padala kiša) brzinom od oko 80 km/h iz pravca B. prema V. (dopuštena brzina 90 km/h), kratkim svjetlima, kad je
- na ravnom dijelu kolnika uočio da ga lijevim prometnim trakom pretječe nepoznato vozilo marke Golf u času kad je iz suprotnog smjera nailazilo nepoznato vozilo, te je, da izbjegne udarac u nepoznato vozilo koje se naglo ubacilo ispred njega, uz kočenje (za koje nisu ostali tragovi) prvo skrenuo u desno (i zahvatio bankinu), a potom je (da bi se vratio u svoj trak) okrenuo volan u lijevo i sletio u odvodni kanal na drugoj strani ceste,
- saslušani svjedoci M. B.2 (sin tužitelja, list 55-56), Z. O. (list 56-57) i M. Č. (list 57-58) su uglavnom podudarno iskazali da je tužitelj zakočio nakon što je bijelo vozilo marke Golf naglo skrenuo ispred njihovog vozila da izbjegne udarac u njega,
- prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka nakon rekonstrukcije na licu mjesta je brzina kretanja vozila tužitelja od 80 km/h bila u granicama dopuštene (90 km/h) i nije uzrok destabilizacije vozila oštećenika (jer bi do izlijetanja došlo i kod brzine od 60 km/h), time da do prometne nezgode ne bi došlo da nepoznato vozilo nije pretjecalo vozilo tužitelja „na krajnje opasan način i to u trenutku kad je iz suprotnog smjera nailazilo drugo vozilo“,
- nije došlo do kontakta sa nepoznatim vozilom, koje je bez zaustavljanja nastavilo vožnju, kao i vozilo koje im je dolazilo u susret,
te zaključio da je nastanak prometne nesreće skrivio nepoznati vozač vozila marke Golf za kojeg odgovora tuženik i obvezao ga na naknadu štete koju je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio (čl. 30. st. 1. ZOOP).
8. Utvrđenje suda o pretjecanju nepoznatog vozila se temelji na iskazu tužitelja i saslušanih svjedoka, kojima je sud vjerovao, a njegovo postojanje nije isključeno niti nalazom i mišljenjem prometnog vještaka. Stoga prigovor da nema materijalnih dokaza/tragova o nepoznatom vozilu nije od utjecaja.
9. Pravilno je sud prvog stupnja otklonio prigovor žalitelja vezan za tužiteljevo kočenje i skretanje u desno, promatrajući ga kao reakciju na opasnu i nepredvidivu situaciju, „u kojoj nije imao niti dovoljno vremena razmišljati o radnji koju će poduzeti, već je instinktivno, kako bi izbjegao direktni nalet u vozilo koje se ubacivalo ispred njega, zakočio i skrenuo vozilom u desno“. Navedeni postupak je ocijenio životnom i uvjerljivom s obzirom da je tužitelj bio izazvan neprimjerenom radnjom nepoznatog vozača koji se prije nego što je započeo pretjecanje nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, imajući u vidu da je pretjecao po punoj liniji, u blagom zavoju na lijevo, po mokrom kolniku, u vrijeme kad je počelo svitati i time omeo normalno kretanje vozila iz suprotnog smjera. Sud je takvim razlozima opravdano otklonio mišljenje vještaka (dopunski saslušanog na ročištu 30. ožujka 2012., list 99-100, na koje upire žalitelj) koji je smatrao da je bilo opravdano kočenje oštećenika samo u situaciji dok ga je nepoznato vozilo pretjecalo, jer kad ga je već preteklo i vratilo se u desnu prometnu traku nije bilo logičnog razloga za kočenje jer vozilo koje pretječe ima povećanu brzinu. Niti po shvaćanju ovog suda nije skrivljeno postupio tužitelj jer je njegovo neadekvatno reagiranje u vožnji posljedica nepravilnog ponašanja drugog nepoznatog vozača, koji ga je pretjecao.
10. Okolnost što svjedoci Z. O. i M. Č. nisu vidjeli, pravilno nisu uočili „štop svjetla“ vozila štetnika u trenutku kad se „ubacilo“ ispred vozila tužitelja, ne dovodi do drugačijeg zaključka, s obzirom na utvrđenje da je uzrok nezgode iznenadno skretanje nepoznatog vozila pred vozilo kojim je upravljao tužitelj, a ne kočenje.
11. Neodlučni su odnosno neosnovani prigovori kojima se upire na:
- pogrešno utvrđeno činjenično stanje (kada je kočio), s obzirom da je i sam tužitelj u toč. II. tužbe naveo da je kočio radi izbjegavanja sudara sa vozilom koje je naglo skrenulo ispred vozila kojim je upravljao, kao što su iskazali i saslušani svjedoci;
- pogrešno obrazloženje presude (kraj lista 11 i početak lista 12): „Također ne prihvaća navode tuženika da je nepoznato vozilo već izvršilo radnju pretjecanja te se u trenutku kada je tužitelj započeo radnju kočenja nalazilo u desnom prometnom traku ispred vozila tužitelja“, da bi u slijedećoj rečenici ocijenio „Sud vjeruje tužitelju da je nepoznato vozio naglo skrenulo ispred njegovog vozila čime je izazvalo reakciju tužitelja“. Ovo stoga što se unatoč navedenim nedostacima presuda može ispitati jer se zaključak suda temelji na utvrđenju o protupravnom postupku nepoznatog vozača koji je izazvalo neželjenu reakciju tužitelja;
- da vozač nepoznatog vozila načinom svoje vožnje nije ugrozilo tužitelja i da si je sam kriv što u tim okolnostima nije savršeno postupio.
12. Stoga je pravilan zaključak suda da je nepoznati vozač izazvao prometnu nezgodu za koju odgovara tuženik.
13. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio oštećenje lijevog aksilarnog živca, ozljedu lijevog ramenog zgloba sa posljedičnim ograničenjem kretnji u lijevom ramenu i povremenim bolovima u tom ramenu. Utvrđeno je (vještačenjem po dr. sc. prim. V. B.) da je trpio fizičke boli (jake 4 dana, srednje 10 dana, te slabije 1,5 mjesec), strah (primarni intenzivni različitog intenziteta i trajanja sve do početka obrade, potom sekundarni strah jaki 4 dana, srednji 10 dana i slabiji tri tjedna), a smanjena mu je životna aktivnost za 25% (u vrijeme povređivanja 45 godina s obzirom na zaostale smanjene kretnje lijeve ruke iznad visine ramena), naruženost lakog stupnja (zaostao ožiljak na prednjoj strani obje natkoljenice od rane šivane nakon operacijskog zahvata). Trebao je i tuđu pomoć 3 h tjedno za poslove kojima mu trebaju obje ruke, ne navodeći iznos koji mu je dosudio, a niti ga je tužitelj zahtijevao u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu (list 317-319).
14. Odlučujući o visini neimovinske štete je pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO sud prvog stupnja pravilno utvrdio pravičnu novčanu naknadu od 90.000,00 kn, koju je umanjio za 11.770,00 kn, koliko je tuženik nesporno platio 24. lipnja 2010. i dosudio mu 78.230,00 kn, jer jačina i trajanje fizičkih boli, duševnih boli i straha, te naruženosti opravdavaju naknadu u navedenom iznosu, imajući u vidu i nove Orijentacijske kriterije (Su-IV-47/2020-5), kojima se barem za 50% uvećavaju iznosi naknade neimovinske štete u usporedbi s iznosima iz ranijeg pravnog shvaćanja. Stoga tuženik neosnovano prigovara da je trebalo utvrditi manju naknadu.
15. Neodlučni su navodi tuženika da nema razloga o visini naknade za tuđu pomoć i tijeku zatezne kamate jer navedenu naknadu nije tražio, niti ju je sud dosudio, iako ju je bespotrebno objašnjavao, odlučivši samo o naknadi neimovinske štete.
16. Pobijani dio presude nema nedostatke koji onemogućavaju ispitivanje, jer su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, a nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, te nije povrijeđena odredba čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koju ukazuje žalitelj, a nisu počinjene niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Budući da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje koje nije dovedeno u sumnju žalbenim prigovorima, pravilno primijenio materijalno pravo, je o toč. I. izreke presude odlučeno primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
17. Daljnji zahtjev tužitelja je da mu tuženik na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade od prihoda u poljoprivredi isplaćuje mjesečnu rentu po 5.000,00 kn koja za razdoblje od lipnja 2007. do lipnja 2018. iznosi ukupno 665.000,00 kn, a počevši od 1. srpnja 2018. 5.000,00 kn mjesečno dok za to budu postojali zakonski uvjeti (čl. 1095. ZOO).
18. Navedeni zahtjev temelji na tvrdnji da zbog trajne nesposobnosti za rad gubi zaradu od poljoprivrede odnosno veliko poljoprivredno imanje sa 50 krmača i godišnje proda 300-400 odojaka. U tužbi se a uopćeno pozvao i na obvezu uzdržavanja troje mlt. djece, kao i da je do 1997. vodio samostalnu zidarsku radnju, a nakon toga je neprijavljen (rad „na crno“) zarađivao mjesečno oko 7.000,00 kn. Budući da nakon prometne nezgode za koju odgovara tuženik više nije mogao obavljati fizičke poslove na poljoprivrednom imanju je zaposlio dva radnika što uzrokuje troškove od 5.000,00 kn mjesečno.
19. U provedenom postupku je sud utvrdio:
- temeljem nalaza i mišljenja vještakinje medicine rada dr. sc. M. Z. (list 431-434) da tužitelj zbog povrede lijevog ramena i oštećenja aksilarnog živca ima ograničenu pokretljivost lijevog ramena (ne može dizati ruku do i iznad ramena), te može obavljati poslove sa 60% učinka u komparaciji sa zdravim radnikom njegove dobi. To znači da ne može sam, bez pomoći druge osobe, priključiti niti otključati sa traktora priključne dijelove za traktor – plugove, drljače, kosilicu, okretačicu sijena, prikolicu i slično odnosno ne može raditi poslove koji zahtijevaju rad sa obje ispružene ruke ili ruke iznad ramena, kao npr. rezati voćke iznad nivoa pojasa, ubirati plodove iznad razine ramena, cijepati drva, nabacivati pokošeno sijeno, ljetinu, kukuruzovinu na prikolicu, kada treba raditi pokrete lijeve ruke iznad razine ramena. Tužitelj može koristeći se dominantno desnom rukom te lijevom rukom iz lakta stavljati u posudu hrane za svinje i janjad, može upravljati osobnim vozilom i orati traktorom i dr.;
- temeljem nalaza vještaka za agronomiju-gospodarstvo dipl. ing. agr. Ž. K. (list 299-306 i 401-404) izgubljena zarada zbog nemogućnosti bavljenja poljoprivredom iznosi 5.000,00 kn mjesečno počevši od 30. svibnja 2007. od kada je angažirao dva radnika M. Č. i Z. O. koji žive na njihovom imanju i rade fizičke poslove vezane za obradu zemlje, hranjenje i uzgoj živadi (svinja i janjadi) te druge potrebne poslove vezane za održavanje i normalno funkcioniranje OPG-a tužitelja odnosno obavljaju poslove koje je tužitelj prije prometne nesreće obrađivao sam ili uz pomoć supruge. Kada se od ukupnih godišnjih prihoda tužitelja ostvarenih prodajom odojaka i janjaca od 200.000,00 kn odbiju ukupni godišnji troškovi 90.000,00 kn za proizvodnju i normalno funkcioniranje OPG, ostane godišnja zarada od 110.000,00 kn, koja umanjena za godišnji trošak radnika od 60.000,00 kn rezultira zaradom od oko 50.000,00 kn;
- prema iskazu svjedokinje G. H. (list 263-264) tužitelj već 20 godina obrađuje 10 jutara njezine zemlje koje mu je dala na besplatno korištenje, s obzirom da ju sama ne obrađuje;
- prema iskazu svjedokinje G. B. (list 264-265) se suprug i ona bave poljoprivredom, a prije prometne nesreće 2007. je tužitelj obavljao i zidarske radove. Sada imaju zaposlena dva radnika koji kod njih žive i rade jer tužitelj više ne može samostalno raditi na poljoprivredi. Obrađuju oko 20 jutara poljoprivrednoga zemljišta, od toga je nešto zemljišta u njihovom vlasništvu, a nešto imaju na korištenje.
20. Na temelju navedenih utvrđenja i dokaza, osobito izračuna gospodarskog vještaka je u cijelosti prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja u toč. III. i IV. izreke.
21. Navedeni zaključak se za sada ne može prihvatiti jer su utvrđenja na kojima se temelji donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka, zbog kojih se navedeni dio presude ne može ispitati (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP).
22. Iako nije sporno da oštećenik ne može raditi sve poslove na poljoprivrednom imanju, tužitelj nije objasnio naknadu troškova za tuđu radnu snagu, niti je dokazao visinu gubitka prihoda, imajući u vidu tvrdnju u tužbi da ih plaća ukupno 5.000,00 kn, dok je saslušan kao stranka 14. listopada 2016. (list 264) iskazao da im daje po 2.000-2.500,00 kn a zimi svakom po 1.000,00 kn jer više nema, dok je svjedokinja i žena G. B. iskazala da im daje 2.000,00 kn, a zimi manje jer ima manje posla i nisu u mogućnosti dati više (list 265).
23. Budući da se nalaz i mišljenje gospodarskog vještaka temelji isključivo na iskazu tužitelja i svjedoka, koji ne opravdavaju paušalno mišljenje vještakinje da trošak tužitelja kroz utuženo razdoblje iznosi 5.000,00 kn jer ni sam tužitelj i njegova supruga tako nisu iskazali. Ovo tim više što je vještakinja u „izračunu“ pošla od toga da je prije nezgode imanje obrađivao uz pomoć supruge, a nije jasno kako je njezin rad valoriziran (udio). Takav nalaz i mišljenje vještakinje nije objektivan jer se ne temelji na činjenicama nego pretpostavkama koje nemaju podlogu u spisu, čemu tuženik utemeljeno prigovara prigovorom da je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 261. st. 2. ZPP.
24. Zbog počinjenih bitnih povreda niti činjenično stanje nije pravilno odnosno potpuno utvrđeno, zbog čega nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava, te je valjalo toč. III. i IV. izreke presude ukinuti primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
25. U nastavku postupanja valja otkloniti ukazane povrede postupka te o navedenom zahtjevu donijeti novu i zakonitu odluku, imajući u vidu i ostale prigovore žalitelja.
26. Budući da se za sada ne zna uspjeh stranka u sporu je ukinut i pobijani dio odluke o naknadi troškova postupka (toč. V. i VII. izreke) o kojemu će sud odlučiti konačnom odlukom, zajedno sa troškom pravnog lijeka.
U Zagrebu 28. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
Dubravka Burcar, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.