- 1 -              Rev 506/2021-2

Broj: Rev 506/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. D. d.d., S., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica B. I., odvjetnica u S., protiv tuženice K. O., S., OIB: ... , koju zastupana punomoćnica M. P., odvjetnica u S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-695/2019-2 od 6. veljače 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-730/15 od 18. siječnja 2019., na sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-695/2019-2 od 6. veljače 2020. i predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-776/03 od 15. svibnja 2003. (t. I.), naložena je tuženici isplata iznosa od 45.234,63 kune sa zateznim kamatama od 2. srpnja 2003. do isplate (t. II.) te je odlučeno o troškovima postupka i naloženo tuženici plaćanje tih troškova (t. III.).

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženice i odbijen je tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom i isplatu, te zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (t. 1.), a tužitelju je naloženo tuženici nadoknaditi troškove postupka (t. 2.).

3. Revizijski sud je rješenjem poslovnog broja Revd 2001/2020-2 od 4. studenoga 2020. tužitelju dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje glase:

„1. Može li ovršenik voditi parnicu radi utvrđena nedopuštenosti ovrhe na koju je po žalbi na rješenje o ovrsi upućen rješenjem suda na temelju odredbe čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12), ako je ovrha u tom postupku provedena.

2. Je li u parnici na koju je ovršenik pravovremeno pokrenuo temeljem čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona (upućen u parnicu pravomoćnim rješenjem suda) za ocjenu zakonitosti preinačenja tužbe mjerodavna odredba čl. 56. st. 1. Ovršnog zakona ili odredba čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP)."

4.1. Tužitelj je podnio reviziju u smislu navedenog dopuštenja zahtijevajući troškove u povodu revizije.

4.2. U odgovoru na reviziju tuženica se protivila osnovanosti revizije i predložila je reviziju odbiti kao neosnovanu. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP/19) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe nedopuštenom, posljedično isplatom ovršenog iznosa, kao iznosa kojeg je tuženica nedopuštenom ovrhom dobila.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući da je u ovrsi pogrešno obračunata zatezna kamata pa da ovršenik ima pravo na vraćanje neosnovano ovršenih novčanih iznosa.

9. Drugostupanjski sud preinačuje navedenu odluku jer je pravnog pristupa da nakon što je ovrha dovršena, kao što je ovdje bio slučaj, da se više ne može tražiti da se ista proglasi nedopuštenom. To uz obrazloženje da je tužitelj znao da je ovrha provedena i dovršena pa da nema pravni interes za podnošenjem tužbe za proglašenjem ovrhe nedopuštenom.

10. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

10.1. Ovdje tužitelj kao ovršenik rješenjem prvostupanjskog suda poslovnog broja Ovr-776/03 od 27. travnja 2015. upućen je na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem tog suda istog poslovnog broja od 15. svibnja 2003. To rješenje je pravomoćno 30. srpnja 2015., a 23. rujna 2013. utvrđen je dovršetak ovrhe.

10.2. Prema odredbi čl. 187. st. 1. ZPP tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prema stavku 2. istog zakonskog članka, takva se tužba može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjev za činidbu iz tog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

10.3. Razrađujući procesnu pretpostavku pravnog interesa za traženjem deklaratorne zaštite, zakon određuje da pravo na ovu zaštitu postoji, između ostalog, kad je to posebnim propisima predviđeno, bilo da zakon daje neposredno ovlaštenje određenoj osobi da pokrene parnicu, bilo da ovlašćuje sud da određenu osobu uputi na pokretanje parnice (npr. u ovršnom ili stečajnom postupku, u ostavinskom ili u nekim drugim izvanparničnim postupcima), pa u tom slučaju zakonsko ovlaštenje oslobađa tužitelja od dužnosti da dokazuje svoj konkretni pravni interes.

10.4. U konkretnom slučaju tužitelj je prije navedenim rješenjem u ovršnom postupku upućen na pokretanje ove parnice radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom i to na temelju odredbe čl. 52. st. 3. OZ. Stoga je tužitelj u konkretnom slučaju oslobođen obveze dokazivanja konkretnog pravnog interesa na pokretanje ove parnice.

10.5. Nijednom odredbom Ovršnog zakona nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenja nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da je tužba postala nedopuštena. Prema odredbi čl. 62. st. 1. t. 4. OZ, nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostalog ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrha proglašena nedopuštenom, te iz te odredbe jasno proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe. Odredba čl. 56. st. 1. OZ razrada je navedene odredbe o protuovrsi koja tek omogućuje tužitelju da u postojećem parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zahtjeva vraćanje onog što je ovrhovoditelj provedbom ovrhe dobio.

10.6. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1012/2020-2 od 22. prosinca 2020. izrazio je pravno shvaćanje:

"Tužitelj koji je pravomoćnim rješenjem suda donesenog u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može, postupajući sukladno tom rješenju podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, pa iako je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena."

11. Zbog toga je revizija osnovana, pa je zbog nepravilnih razloga koji se odnose na procesno pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, valjalo ukinuti pobijanu odluku drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno postupanje tom sudu radi odlučivanja o žalbi tuženice, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. alineja 1. ZPP.

12. U odnosu na drugo postavljeno pitanje odgovor na pitanje sadržan je u specijalnoj odredbi čl. 56. st. 1. OZ koja glasi: „Ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz članka 52. i 53. stavka 1. ovoga Zakona provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.“. Tužitelj je tužbom tvrdio da je tuženica neosnovano stekla iznos od 45.234,63 kune koji iznos u konačnosti zahtijeva tužbenim zahtjevom.

13. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije donesena je na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 28. ožujka 2023.