- 1 -              Revd 5102/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 5102/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz G., OIB ... , zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB ... , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1488/2021-2 od 16. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-847/2017-34 od 9. studenoga 2021., na sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

II. Odbija se prijedlog tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1488/2021-2 od 16. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-847/2017-34 od 9. studenoga 2021., postavljajući sljedeće pravno pitanje:

 

„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?“

 

2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica ukazuje na niz odluka ovoga revizijskoga suda (poslovni broj Revd-2621/20 od 10. veljače 2021. i dr.), a navodi i odluke županijskih sudova (Županijskog suda u Zagrebu iz odluke Gž R-1223/2019-3 od 12. siječnja 2020. i dr.), tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

 

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj isti predlaže odbaciti. Traži naknadu troškova za sastav odgovora na prijedlog.

 

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

 

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje tuženice nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

6.1. Naime, u odnosu na postavljeno pitanje ističe se da je u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 927/22-3 od 7. veljače 2023., odgovoreno na postavljeno pitanje, na način da je rečeno da pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

 

6.2. Stoga, kako je o postavljenom pitanju već zauzeto shvaćanje, a pobijana je odluka donesena je u skladu s navedenim shvaćanjem ovoga revizijskog suda, ne radi se o pitanju koje bi omogućilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pozivom na odredbu čl. 385.a ZPP dopusti reviziju i izrazi pravno shvaćanje o njima.

 

7. S obzirom na gore navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

 

 

8. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog, jer se ne radi o troškovima potrebnima za odluku o prijedlogu (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 28. ožujka 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.