Poslovni broj 79 Gž Ob-143/2023-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 79 Gž Ob-143/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. mlt. tužiteljice D. V.1, OIB: … i 2. mlt. tužiteljice D. V.2, OIB: … obje iz S., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici M. V.1, OIB: …, iz S., a ona zastupana po punomoćnici M. P., odvjetnici u S., protiv tuženika M. V.2, OIB: …, iz S., zastupan po punomoćnicama M. R. Š., odvjetnici u S. i A. H., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H.&partneri d.o.o. iz Z., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi 1. i 2. mlt. tužiteljica i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-138/2021-29 od 3. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba 1. mlt. tužiteljice D. V.1 i 2. mlt. tužiteljice D. V.2, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-138/2021-29 od 3. veljače 2023. u odbijajućem dijelu pod toč. I., II., III. , IV. V. i VI. izreke presude, kao i pod toč. VII. izreke presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

             

II. Odbija se žalba tuženika M. V.2, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-138/2021-29 od 3. veljače 2023. u dosuđujućem dijelu pod toč. I., II., III. , IV. V. i VI. izreke presude, kao i pod toč. VII. izreke presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. i 2. mlt. tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje isplatiti 1. tužiteljici mlt. D. V.1 iznos od 6.503,42 eur/49.000,00 kn, sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka pobliže navedenog u izreci presude pa do isplate i to po stopi pobliže navedenoj u izreci presude na račun zz i majke mlt. tužiteljica M. V.1, dok je za više zatraženo za mjesec ožujak 2020. u iznosu od 265,45 eur/2.000,00 kn kao i za navedeno razdoblje u iznosu od 398,17 eur/3.000,00 kn mjesečno tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje isplatiti 2. tužiteljici mlt. D. V.2 iznos od iznos od 7.432,46 eur/55.999,87 kn, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka pobliže navedenog u izreci presude pa do isplate i to po stopi pobliže navedenoj u izreci presude na račun zz i majke mlt. tužiteljica M. V.1, dok je za više zatraženo u iznosu od 398,17 eur/3.000,00 kn mjesečno tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. II izreke). Naloženo je tuženiku M. V.2 na ime razlike neplaćenog uzdržavanja za razdoblje od dana podnošenja tužbe 18. ožujka 2021. pa do 20. prosinca 2022. (dan zaključenja glavne rasprave) isplati 1. tužiteljici mlt. D. V.1, iznos od 10.219,66 eur/77.000,00 kn, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka pobliže navedenog u izreci presude pa do isplate i to po stopi pobliže navedenoj u izreci presude na račun zz i majke mlt. tužiteljica M. V.1, dok se za više zatraženo u iznosu od 862,70 eur/6.500,00 kn mjesečno tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. III. izreke presude). Naloženo je tuženiku na ime razlike neplaćenog uzdržavanja za razdoblje od dana podnošenja tužbe 18. ožujka 2021. pa do 20. prosinca 2022. (dan zaključenja glavne rasprave) isplatiti 2. tužiteljici mlt. D. V.2 iznos od 11.679,58 eur/ 87.999,80 kn, sa zateznom kamatom koje teče od dospijeća svakog pojedinog obroka pobliže navedenog u izreci presude pa do isplate i to po stopi pobliže navedenoj u izreci presude na račun zz. i majke mlt. tužiteljica M. V.1, dok se za više zatraženo u iznosu od 796,34 eur/6.000,00 kn mjesečno tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. IV. izreke presude). Naloženo je tuženiku za uzdržavanje 1. tužiteljice mlt. D. V.1, počevši od 1. siječnja 2023. pa ubuduće doprinosi mjesečno iznos od 862,70 eur/ 6.500,00 kn, s time da je obroke dospjele do pravomoćnosti ove presude dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog obroka pa do isplate, a ostale obroke kada budu dospijevali do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude, na račun zz i majke mlt. tužiteljica M. V.1, dok se za više zatraženo u iznosu od 464,53 eur/3.500,00 kn mjesečno tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. V. izreke). Naloženo je tuženiku za uzdržavanje 2. tužiteljice mlt. D. V.2, počevši od 1. siječnja 2023. pa ubuduće doprinositi mjesečno iznos od 929,06 eur/ 7.000,00 kn, s time da je obroke dospjele do pravomoćnosti ove presude dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog obroka pa do isplate, a ostale obroke kada budu dospijevali do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude, na račun zz i majke mlt. tužiteljica M. V.1, dok se za više zatraženo u iznosu od 398,17 eur/3.000,00 kn mjesečno tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. VI. izreke). Konačno, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. VII. izreke).

 

2. Protiv navedene presude žale se 1. i 2. mlt. tužiteljica i tuženik.

 

3. 1. i 2. mlt. tužiteljica se žale protiv presude u odbijajućem dijelu pod toč. I., II., III., IV., V. i VI. izreke presude, te pod toč. VII. izreke presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, bez određenog navođenja žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP-a). Predlažu pobijanu presudu u tim dijelovima preinačiti i zahtjev prihvatiti u cijelosti, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

4. Tuženik se žali protiv presude sadržajno u dosuđujućem dijelu pod toč. I., II., III., IV., V. i VI. izreke presude, te pod toč. VII. izreke presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. ZPP-a. Predlaže pobijanu presudu u tim dijelovima preinačiti, sukladno navodima žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova parničnog postupka, kao i troškova žalbenog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenje odluke pa do isplate.

 

5. Žalbe 1. i 2. mlt. tužiteljica i tuženika su neosnovane.

 

6. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. mlt. tužiteljica za isplatu uskraćenog uzdržavanja za razdoblje od prestanka bračne zajednice stranaka (od 12. veljače 2020.), te uzdržavanje za razdoblje od podnošenje tužbe (18. ožujka 2021.) pa nadalje, i to u mjesečnom iznosu od 1.327,23 eur/10.000,00 kn za svako dijete.

 

7. Među strankama nije sporno da 1. i 2. mlt. tužiteljice od prestanka bračne zajednice stranaka stanuju s majkom te da tuženik od veljače 2020. doprinosi za njihovo uzdržavanje iznos od 398,17 eur/ 3.000,00 kn mjesečno za svako mlt. dijete, (ukupno 796,34 eur/6.000,00 kn), da je rješenjem o privremenoj mjeri poslovni broj R1 Ob-263/20 od 24. veljače 2021. određeno da će mlt. djeca stanovati s majkom, određeno je održavanje osobnih odnosa mlt. djece i tuženika, te tuženiku naloženo doprinositi za uzdržavanje mjesečni iznos od 3.000,00 kn.

 

8. Sporan je ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje 1. i 2. mlt. tužiteljica, ukupne mogućnosti tuženika te posljedično tome visina doprinosa tuženika za uzdržavanje 1. i 2. mlt. tužiteljice preko nespornog iznosa od 398,17 eur/ 3.000,00 kn mjesečno.

 

9. Sud prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:

              -da je 1. mlt. tužiteljica D. u vrijeme prestanka zajednice njezinih roditelja bila u dobi od 6 godina i pohađala dječji vrtić M. što je mjesečno iznosilo 450,00 kn, da ista trenirala gimnastiku što mjesečno iznosi 250,00 kn, da je sada krenula u školu, pohađa 3 razred škole B. i to produženi boravak što mjesečno iznosi 825,00 kn uz troškove obroka u toj školi 625,00 kn, krenula je i na penjanje u SPK L. S., što mjesečno iznosi 200,00 kn, a ide i na balet što mjesečno iznosi 220,00 kn

-da je 2. mlt. tužiteljica D. u vrijeme prestanka zajednice njezinih roditelja pohađala peti razred osnovne škole, išla je na balet što je mjesečno iznosilo 220,00 kn, a na balet ide i danas, ima troškove za papučice za ples koje iznose 950,00 kn kao i troškove trikoa za balet u iznosu od 600,00 kn, osim toga ima troškove za mobitel što mjesečno iznosi 372,80 kn, trenira i boks u boksačkom klubu P. što mjesečno iznosi 220,00 kn, pohađa i jahački kamp četiri puta godišnje i ima troškove putovanja u inozemstvo kao i troškove jahačke opreme

              -da 2. mlt. tužiteljica D. sada pohađa 8 razred, pohađala je cirkus K.-udruga za suvremeni cirkus i srodne umjetničke prakse za koji je dana 8. prosinca 2021. plaćen iznos od 220,00 kn, a osim toga imala je trošak za naočale i pregled kod O. A. S. za što je dana 5. ožujka 2022. plaćen iznos od 2.236,00 kn, nosi i ortodontski aparatić, tijekom 2021. pohađala je i ljetni kamp E. i cijena tog ljetnog kampa u 2021. za dva tjedna iznosila je 11.385,00 kn

-da iz potvrde I. S. a. Ltd. proizlazi da je tuženik zaposlen posredstvom navedene agencije u svojstvu zapovjednika broda, na brodovima inozemne kompanije po sustavu 2,5/2,5 (75 dana na brodu-75 dana kući), da primanja ostvaruje samo za vrijeme provedeno na brodu te za svaki ukrcaj iznova potpisuje pojedinačni ugovor

              -da iz pomorske knjižice tuženika proizlazi da je boravio na brodu u periodu od 21. studenog 2020. do 2. veljače 2021.; od 8. travnja 2021. do 9. kolovoza 2021.; od 4. studenog 2021. do 1. siječnja 2022.; od 3. ožujka 2022. do 10. svibnja 2022. i od 10. svibnja 2022. do 21. srpnja 2022.

-da visina primanja tuženika proizlazi iz platnih lista N. S. P. L., kako je to detaljno navedeno u obrazloženju presude (rbr. 20.)

              -da iz izvadaka iz zemljišnih knjiga proizlazi da je tuženik suvlasnik za 3/18 dijela kat. čest. 1094 k.o. K., da je vlasnik stana u S. na adresi … kao i vlasnik garaže, suvlasnik je i kat. čest. 9 zgr. k.o. O. broj ZK uloška 128 za 1/6 dijela.

­              -da je tuženik u 2020. ostvario dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu 9.576,00 kn, a na ime inozemnog dohotka iznos od 853.793,43kn što sveukupno iznosi 863.373,68 kn; u 2021. ostvario je na ime dohotka od imovine i imovinskih prava iznos od 14.364.00 kn, a na ime inozemnog dohotka iznos od 980.719,28 kn što sveukupno iznosi 995.083,28 kn; za razdoblje od siječnja 2022. do kolovoza 2022. isti je na ime na ime dohotka od imovine i imovinskih prava ostvario iznos od 9.586,00 kn

              -da je tuženik je u svom iskazu naveo mu primanja iznose oko 18.800,00 eur (141.648,60 kn), da 10 tjedana bude na brodu, a 10 tjedana kod kuće (6 mjeseci na brodu, a 6 mjeseci kod kuće), što bi značilo da tuženik u 6 mjeseci rada na brodu ostvari ukupan iznos od 112.800,00 eur /849.891,60 kn, a s obzirom da za period kada ne plovi isti ne ostvaruje nikakva primanja navedeno bi značilo da tijekom godine raspolaže s mjesečnim iznosom od 9.400,00 eur/70.824,30 kn, ukoliko bi se uzeo u obzir njegov iskaz, međutim iz priložene dokumentacije proizlazi da su njegova primanja i veća

-da su 1. i 2. mlt. tužiteljice za vrijeme trajanja bračne zajednice svojih roditelja imala visok standard, pohađali su razne aktivnosti, puno su putovali, išli su na ljetovanja, zimovanja, toplice

              -da ukupne potrebe 1. mtl. tužiteljice D. s osnova troškova stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja i aktivnosti iznose 862,70 eur/6.500,00 kn, a potrebe 2. mlt. tužiteljice D. iznose 929,06 eur/7.000,00 kn.

 

10. Cijeneći utvrđene potrebe 1. i 2. mlt. tužiteljica, povećane mogućnosti tuženika, ujedno cijeneći da djeca imaju pravo pratiti standard svojih roditelja, a vodeći računa o iznosima uzdržavanja propisanih Odlukom o minimalnim novčanim iznosima za mjesečno uzdržavanje djeteta, kao i Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine", broj: 39/20, 30/21 i 37/22, dalje: Odluka) sud prvog stupnja, pozivom na odredbe čl. 289., čl. 307., čl. 310., čl. 311., čl. 313. st. 1. i 5. i čl. 314. st. 4. Obiteljskog zakon ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19, 47/20, dalje: ObZ-a) sud prvog stupnja zauzima stav da obveza tuženika na uzdržavanje 1. mlt. tužiteljice D. iznosi 862,70 eur/6.500,00 kn mjesečno, a 2. mlt. tužiteljice D. 929,06 eur/7.000,00 kn mjesečno.

 

11. Stoga, uzevši u obzir da od prestanka bračne zajednice (veljača 2020.) tuženik nesporno doprinosi za uzdržavanje 1. i 2. mlt. tužiteljica iznos od 398,17 eur/3.000,00 kn mjesečno za svako dijete, odlučuje kao u izreci presude.

 

12. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

13. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda, suprotno žalbenim navodima, sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

14. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred sudom prvog stupnja i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

 

15. Suprotno žalbenim navodima u provedenom postupku je sud ocijenio dokaze i utvrdio činjenice u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a, te je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, koje žalbenim navodima 1 i 2. mlt. tužiteljica i tuženika nisu dovedene u sumnju, a na koje je djelomičnim prihvaćanjem zahtjeva sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

 

16. Članak 27. stavak 2. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine-Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017., u daljnjem tekstu: Konvencija) propisuje da roditelj (i) ili druge osobe, ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj.

17. Smisao i svrha instituta zakonske obveze uzdržavanja mlt. djeteta, prema odredbama ObZ-a, te umijeće odgoja djeteta je u osiguranju životnog standarda djeteta, primjerenog njegovoj dobi, zdravstvenom stanju i svim životnim okolnostima. Osim toga djeca slijede standard svojih roditelja kako kada roditelji žive u obiteljskoj zajednici tako i kada ne žive zajedno i u ovom slučaju radi se o situaciji da, otac kao obveznik plaćanja uzdržavanja, ima visoki životni standard pa je logično da ga i mlt. djeca slijede.

 

18. Ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, s time da se te potrebe određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 311. st. 1. i 2. ObZ-a).

 

19. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prema ocjeni ovog suda, neosnovno 1. i 2. mlt. tužiteljice prigovaraju da je dosuđeni iznos za njihovo uzdržavanje prenisko određen, a tuženik da je dosuđeni iznos za uzdržavanje 1. i 2. mlt. tužiteljica previsoko određen, s obzirom na njihove potrebe i mogućnosti tuženika jer je sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 307. st. 2. i čl. 311. st. 1. ObZ-a utvrdio potrebe 1. i 2. mlt. tužiteljica prema standardu tuženika, kao obveznika uzdržavanja, koji je u mogućnosti plaćati uzdržavanje mlt. djece u povećanom iznosu (čl. 311. st. 2. ObZ-a), bez štete za vlastito uzdržavanje.

 

20. Naime, ako roditelj ima povećane mogućnosti, a tuženik zasigurno ima, onda i 1. i 2. mlt. tužiteljice mogu imati veću kvalitetu života od one minimalne ili opće prihvaćene. Sve to jer se žalbenim navodima tuženika inzistira da su potrebe 1. i 2. mlt. tužiteljica manje, međutim navedeni iznos, ma koliko velik bio, nije nepotrošiv i na djecu životne dobi 1. i 2. mlt. tužiteljica. Ta činjenica ni tuženiku ne može biti nepoznata, a na navedeno ukazuje i sadržaj iskaza majke i zz. te samog tuženika o standardu i načinu njihova života dok su roditelji živjeli u obiteljskoj zajednici, a tako i nakon prestanka bračne zajednice (troškovi života, pokloni, putovanja, ljetovanja, zimovanja, razne izvanškolske aktivnosti mlt. djece, koje podržava i sam tuženik i dr.).

 

21. Također, suprotno žalbenim navodima, sud je u skladu s čl. 313. st. 1., 2., 4. i 5. ObZ-a pravilno utvrdio ukupne imovinske mogućnosti tuženika, imajući u vidu njegove prihode i ostalu imovinu te zaključio da je tuženik osoba iznadprosječnog imovinskog stanja. Tuženik je naime, kako to proizlazi iz sadržaja izvedenih dokaza pomorac (radi kao zapovjednik na brodu za ukapljene plinove) i njegovi prihodi u relevantno vrijeme za koje se traži uzdržavanje (od veljače 2020.), kako to proizlazi iz danog iskaza, iznose cca 9.400,00 eur/70.824,30 kn (iako su prema dostavljenoj dokumentaciji ti prihodi i veći), osim toga ostvaruje prihode s osnove imovine i imovinskih prava, suvlasnik je stana u kojem 1. i 2. mlt. tužiteljice stanuju s majkom, stana u S. i garaže, u kojem stanu tuženik stanuje, a osim toga suvlasnik je nekretnine u k. o K. (koju iznajmljuje i kako to tvrdi najam daje roditeljima) i k.o. O., kao i raznih pokretnina (osobno vozilo, kamion, motor), pri čemu osim 1. i 2. mlt. tužiteljica nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja.

 

22. Okolnost da je tuženik ima obvezu plaćanja kredita (za stan u kojem stanuje u iznosu od 960,00 eur te za vozilo i motor u iznosu od 1.138,00 eur), te plaćanje mirovinskog fonda (u iznosu od 67,00 eur) i police životnog osiguranja (u iznosu od 263,00 eur) ne utječu na obvezu uzdržavanje jer je kupnjom stana tuženik povećao svoju osobnu imovinu, pri čemu se plaćanje kredita za vozilo i motor zasigurno ne smatraju nužnim troškovima za zadovoljenje osnovnih životnih potreba da bi kao takvi imali utjecaj na visinu uzdržavanja, kao prioritetnu zakonsku obvezu koja ima prednost pred svim drugim obvezama.

 

23. No, sve i kada bi se uzela u obzir samo visina plaće tuženika (bez ostalih utvrđenih prihoda-dohotka od imovine i imovinskih prava), kreditne obveze tuženika za stan, vozilo i motor iznose cca 2.100,00 eur/15.822,45 kn mjesečno, tuženik ima na raspolaganju iznos od 7.300,00 eur/55.002,00 kn mjesečno, pa i pored dosuđenog iznosa uzdržavanja (u ukupnom iznosu od 1.791,76 eur /13.500,00 kn) tuženiku ostaje iznos od 5.508,24 eur/41.501,84 kn mjesečno.

 

24. Primarna obveza roditelja s kojim dijete ne stanuje je podmirivati uzdržavanje za dijete kako bi se mogle namiriti njegove osnovne potrebe, a tek onda ukoliko je u mogućnosti i ukoliko želi može kupovati poklone, uplaćivati štednju za mlt. djecu, međutim navedeno se ne može uzeti u obzir kako što to tuženik smatra, na način da se umanjuje od iznosa uzdržavanja. Dakle, uplata iznosa na ime dječje štednje ne smatra se doprinosom za uzdržavanje niti prihodom djeteta kojim prihodom je dijete dužno doprinositi za svoje uzdržavanje (čl. 291. st. 1. ObZ) već darom učinjenom djetetu).

 

25. Okolnost da je tuženik povremeno platio trošak vrtića i troškove režija (iz predloženih dokaza nije vidljivo na koje razdoblje se isto odnosi) i troškove Premium visa kartice (iz priloženih dokaza nije vidljiv sadržaj troškova niti njihova visina), dok se dio dokumentacije odnosi na razdoblje prije prestanka bračne zajednice, ne utječe na visinu uzdržavanja.

 

26. Ostale troškove na koje ukazuje u žalbi, tuženik tijekom postupka nije dokazao. Navodi da 2. tužiteljica mlt. D. ne ide na boks niti cirkus niti više jaše suprotni su sadržaju iskaza majke i zz. 1 i 2. mlt. tužiteljice M. V.1, a tuženik suprotno nije dokazao.

 

27. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika, dosuđenim iznosom neće se povećati životni standard majke i zz. 1. i 2. mlt. tužiteljice, budući da dosuđeni iznos uzdržavanja u cijelosti pokriva materijalne potrebe 1. i 2. mlt. tužiteljica.

 

28. Točno je da odredbama Obiteljskog zakona nije propisan maksimum koji se može plaćati za uzdržavanje djeteta međutim kriteriji po kome se i gornja granica može odrediti u svakom pojedinom slučaju su potrebe djeteta za koje se uzdržavanje određuje, sredina u kojoj živi, mogućnosti roditelja.

 

29. Prema Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine", broj: 39/20, 30/21 i 37/22) iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta za najveći platni razred (30.000,01 kn do 35.000,00 kn) u 2020. za 1. mlt. tužiteljicu D. iznose 5.100,00 kn, a 2. tužiteljici mlt. D. iznose 6.000,00 kn, a u 2021. i 2022. za 1. tužiteljicu mlt. D. iznose 6.000,00 kn, a 2. tužiteljicu mlt. D. iznose 6.500,00 kn, pri čemu zajamčeni preostali dio prihoda roditelja obveznika uzdržavanja iznosi 11.000,00 kn. Navedeno ukazuje na pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja o potrebama mlt. 1. i 2. tužiteljica i mogućnosti tuženika da doprinosi za njihovo uzdržavanje u dosuđenim iznosima, budući da dosuđeni iznosi bitno ne odstupaju od iznosa uzdržavanja prema prosječnim potrebama mlt. djeteta, a tuženik ima bitno više prihode od onih naznačenih za najviši platni razred.

 

30. Prihodi koje ostvaruje majka i njezine mogućnosti nisu odlučne za visinu uzdržavanja jer prema odredbi čl. 310. st. 1. ObZ, roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Pritom se, u skladu s odredbom čl. 310. st. 2. ObZ svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog davanja.

 

31. Žalbeni navod tuženika da prikazani iznosi njegove zarade u posljednje tri godine (2020., 2021. i 2022.) nisu realni jer su uslijed pandemije, odnosno nastalih opstrukcija u normalnom funkcioniranju pomorskog prometa i nemogućnosti dobivanja smjene, njegovo boravak na brodu trajao puno duže nego što bi to inače bilo pravilo, pa je stoga i iskazani prihod viši nego što je to uobičajeno neodlučan je iz razloga jer se ukupne mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja utvrđuje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (čl. 313. st. 1. ObZ), pri čemu se prema odredbi čl. 289. st. 2. ObZ smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema čl. 314. ObZ.

 

32. Ukoliko se prilike tuženika u budućnosti promijene, tuženiku pripada pravo tražiti novu odluku o visini uzdržavanja ukoliko to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti (čl. 285. ObZ) o čemu se može odlučivati u novom postupku, pa nema mjesta određivanju uzdržavanja uz hipotetsko uzimanje u obzir daljnjeg mogućeg (smanjenja) ostvarivanja prihoda.

 

33. Stoga u opisanim okolnostima sud prvog stupnja djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, na način kako je odlučeno u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III., IV., V. i VI. izreke pravilno je ocijenio potrebe i najbolji interes 1. i 2. mlt. tužiteljica, jednako kao što nije podcijenio niti precijenio mogućnosti tuženika, kao oca da doprinosi za njihovo uzdržavanje, i uspostavio ravnotežu između ovih dviju kategorija koliko je to bilo najviše moguće u okolnostima konkretnog slučaja. Slijedom iznijetog, suprotnim žalbenim navodima 1. i 2. mlt. tužiteljica i tuženika pravilnost odluke suda prvog nije dovedena u sumnju.

 

34. Odluka o troškovima postupka (toč.VI. izreke) donesena je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 366. ObZ-a, vodeći računa o svim okolnostima slučaja.

 

35. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

36. 1. i 2. mlt. tužiteljice i tuženik nisu uspjeli sa žalbama pa troškovi žalbenog postupka padaju na njihov teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

U Zagrebu 28. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.