1

Poslovni broj 14 Gž-4451/2022-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-4451/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene S. N. OIB: … iz K., zastupana po punomoćnicima N. V. i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. & D. u R., protiv tužene-protutužiteljice G. M.-T. OIB: … iz R., zastupane po punomoćnicima B. G. i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom uredu G. u R., radi utvrđenja,  odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-1648/2020-46 od 21. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I              Odbija se žalba tužiteljice-protutužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-1648/2020-46 od 21. listopada 2022.u pobijanom dijelu iz stavka I i II izreke.

 

II              Odbija se zahtjev tužiteljice-protutužene za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-1648/2020-46 od 21. listopada 2022. odbijen je tužbeni zahtjev koji je glasio: "I. Utvrđuje se da tužiteljici S. N. iz K., OIB … temeljem prava o nasljeđivanju na temelju usmene oporuke pok. T. S. koju je on sastavio dana 3. listopada 2020.g. oko 18 sati u svojoj kući u K., u nazočnosti svjedoka usmene oporuke S. M.-M. i D. K. pripada pravo u 1/1 dijela na ostavinskoj imovini - kuća u K., sagrađena na kč.br. 2624 D. u površini od 794 m2, dvorište 650 m2, gospodarska zgrada, D. 42 m2 kuća, D. 102 m2, kč.br. 2625 D. pašnjak u površini od 305 m2, sve zajedno u površini od 1099 m2 upisano u zk.ul. 2043 k.o. K. L., te cijeli suvlasnički dio tuženice od 30/120 dijela na kč.br. 2606 Ž. pašnjak u površini od 101 m2, kč.br. 2617 Ž. pašnjak u površini od 275 m2, kč.br. 3249 D. pašnjak u površini od 4516 m2, kč.br. 3255 V. šuma u površini od 720 m2, kč.br. 3273 D. pašnjak u površini od 1609 m2, sve upisano u zk.ul. 1637 k.o. K. L.

 

II. Tužena dužna je priznati tužiteljici ovo pravo navedeno pod točkom I. tužbenog zahtjeva te joj je dužna predati u posjed kuću u K., i sve nekretnine navedene u točki I. tužbenog zahtjeva, te je dužna trpjeti da tužiteljica u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva, odnosno suvlasništva na nekretninama navedenim pod točkom 1/ ovog tužbenog zahtjeva, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.", kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

 

1.2. Tužiteljici-protutuženoj (dalje: tužiteljica) je naloženo da tuženoj-protutužiteljici (dalje: tužena) naknadi parnični trošak u iznosu od 11.312,50 kn/1.501,43 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do namirenja, kao u stavku II izreke prvostupanjske presude. 

 

1.3. Zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu odbijen je, kao u stavku III izreke prvostupanjske presude.

 

2.1. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I i II izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti udovoljavanjem tužbenom zahtjevu uz naknadu parničnog troška odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem. Traži i naknadu troška sastava žalbe. 

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.  354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za predmet spora radi utvrđenja ostvaruje li tužiteljica pravo na nasljeđivanje temeljem usmene oporuke pok. S. T. od 3. listopada 2020. pred svjedocima S. M.-M. i D. K.

 

6. Na temelju pravilnog utvrđenja i ocjene sadržaja izvedenih dokaza, a osobito iskaza svjedoka V. A.-D., S. M.-M. i D. K. pojedinačno, zajedno i u usporedbi sa priloženim ispravama, sud prvog stupnja je utemeljeno zaključio da kod pok. S. T. u vrijeme 3. listopada 2020. oko 18 sati nisu postojale izvanredne okolnosti koje bi ga onemogućile da oporuči u bilo kojem drugom valjanom obliku. Stoga je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st .1. ZPP u vezi odredbe članka 37. st. 1. Zakon o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: Zakon o nasljeđivanju) odbio tužiteljicu sa zahtjevom za utvrđenje njezinog nasljednog prava i prava vlasništva na ostavinskoj imovini temeljem usmene oporuke pok. S. T. od 3. listopada 2020. zbog nedostatka zakonom propisane pretpostavke postojanja takve oporuke.

 

7.1. Žalbeno osporavanje zakonitosti i pravilnosti prvostupanjske presude polazi od tvrdnje o arbitrarnom, svojevoljnom, voluntarističkom i protupravnom postupanju suda prvog stupnja kada je razdvojio raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 18. listopada 2021. sa dodavanjem eventualno kumuliranog zahtjeva za utvrđenje da je tužiteljica stekla nasljedno pravo i pravo vlasništva na ostavinskoj imovini pok. S. T. na temelju njegove privatne vlastoručne oporuke od 7. listopada 2020.

 

7.2. Za razliku od neosnovanih žalbenih navoda, sud prvog stupnja nije postupio arbitrarno, svojevoljno, voluntaristički ni protupravno niti je povrijedio odredbe ZPP već je, u skladu sa ovlastima danim odredbom čl. 278. st. 1. u vezi čl. 313. st. 3. ZPP razdvojio raspravljanje o zahtjevu iz tužbe utemeljenom na tvrdnji o usmenoj oporuci od dodanog eventualno kumuliranog zahtjeva iz preinačenog tužbenog zahtjeva u podnesku od 18. listopada 2021., utemeljenog na tvrdnji o vlastoručnoj oporuci. Time što je, u skladu sa zakonskim ovlastima o upravljanju postupkom, razdvojio navedeno raspravljanje, sud prvog stupnja nije tužiteljici uskratio pravo na pravnu zaštitu jer ga tužiteljica u odnosu na zahtjev utemeljen na tvrdnjama o usmenoj oporuci pok. S. T. ostvaruje u ovom predmetu a u odnosu na zahtjev utemeljen na tvrdnjama o njegovoj privatnoj vlastoručnoj oporuci u predmetu prvostupanjskog suda posl. br. P-280/2022.

 

7.3. Stoga se, suprotno neutemeljenim navodima iz žalbe, ne radi o jedinstvenom spornom pravnom odnosu već su navedeni zahtjevi vezani za drugačije činjenične i pravne osnove (čl. 30. st. 1. i čl. 37. Zakona o nasljeđivanju), u kojem smislu je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se radi o dva različita tužbena zahtjeva i pravilno je primijenio odredbu čl. 278. st. 1. u vezi čl. 313. st. 3. ZPP kada je razdvojio raspravljanje o njima.

 

7.4. U žalbi tužiteljica osporava pravilnost prvostupanjskog zaključka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva sa tvrdnjom da je sud prvog stupnja trebao uzeti u obzir i dijalektički razmotriti činjenice utvrđene o ovom predmetu kao i sve ono što je utvrđeno u razdvojenom postupku posl. br. P-280/2022. U odnosu na ove navode valja reći da od 2003., nakon što je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 117/03) istražno načelo zamijenjeno raspravnim načelom, sud nije dužan provoditi sve potrebne dokaze već izvodi one dokaze koje su stranke predložile, sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP.

 

7.5. Nastavno valja reći da u tužbi tužiteljica nije navela činjenice koje bi ukazivale na izvanredne okolnosti u smislu čl. 37. st. 1. Zakona o nasljeđivanju a navode o bolesti pok. S. T. tužiteljica je iznijela u podnesku od 26. siječnja 2021., pri čemu ti navodi sami za sebe ne upućuju na izvanredne okolnosti a prijedlog za provođenje vještačenja u svrhu utvrđenja  izvanrednih okolnosti zbog bolesti pok. S. T. tužiteljica nije stavila već je to bio prijedlog tužene od kojeg je tužena odustala na ročištu od 22. rujna 2022. Nisu od utjecaja navodi koje je tužiteljica iznijela u podnesku od 18. lipnja 2022. jer su izneseni nakon zaključenja prethodnog postupka na ročištu od 8. veljače 2022. (čl. 299. st. 1. ZPP). Kao što je prvostupanjski sud utvrdio, tužiteljica je na ročištu od 22. rujna 2022. predložila da se glavna rasprava zaključi. U predmetnom slučaju nema od strane tužiteljice predloženih a neizvedenih dokaza.

 

7.6. U odnosu na žalbene tvrdnje o nevjerojatnim i potpuno neživotnim stavovima suda prvog stupnja valja reći da tužiteljica gubi iz vida kako u predmetnom slučaju nije odlučno je li pok. S. T. izjavio svoju posljednju volju ispred S. M.-M. i D. K. već je presudno da tužiteljica nije dokazala takve izvanredne okolnosti koje su onemogućile pok. S. T. da oporuči u bilo kojem drugom valjanom obliku (čl. 37. st. 1. Zakona o nasljeđivanju). Osim što su bez utjecaja žalbeni navodi o bolesti pok. S. T., o tome da je bolest napredovala, da je on svoje kontakte sveo na dvije osobe, da mu je tužiteljica činila razne usluge, da se jedino u razgovoru sa tužiteljicom znao opustiti i izraziti svoju pravu narav, osjećaje, želje i dr., ovi navodi djelomično predstavljaju iznošenje novih činjenica u žalbi, što prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP nije u žalbi dopušteno.

 

8.1. U predmetnom slučaju odlučivao je nadležni prvostupanjski sud, čije su ustrojstvo i rad propisani zakonom, obavljajući sudbenu funkciju provođenjem propisanog postupka u kojem se na temelju pravnih pravila odlučuje o tom predmetu u njegovoj nadležnosti. Postupak je proveden u skladu sa načelom kontradiktornosti i neposrednosti, uz procesu ravnopravnost stranaka i uz javno postupanje, raspravljanje i odlučivanje. Sama tužiteljica u žalbi ističe kako nije podnijela zahtjev za izuzeće. Ne nalaze se znakovi pristranosti ili zavisnosti sutkinje suda prvog stupnja u uvjerenjima i ponašanjima niti okolnosti koje bi, s obzirnom na svojstvo i položaj suca, mogle opravdano dovesti u pitanje objektivnost i neovisnost, a tužiteljica u žalbi na određene znakove ili okolnosti u tom smislu niti ne ukazuje. Stoga se otklanjaju žalbene tvrdnje o ostvarenju povrede ustavnog prava tužiteljice iz čl. 29. stavak 1 Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav) odnosno konvencijskog prava iz čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, br. 6/99, 8/99, 18/97, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 3/17, dalje: Konvencija).

 

8.2. Razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je tijekom postupka tužiteljica bila zastupana po punomoćniku odvjetniku te je bila u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje a s obzirom na činjenicu da na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava nije imala daljnjih dokaznih prijedloga, proizlazi da sud nije onemogućio tužiteljicu u dokazivanju svojih navoda odnosno osporavanju navoda protivne strane. Stoga tužiteljica u postupku pred sudom prvog stupnja nije dovedena u nejednak položaj u odnosu na tuženu niti je povrijeđeno njezino pravo na pošteno suđenje.

 

8.3. Tvrdnja iz žalbe tužitelja da prvostupanjska presuda predstavlja arbitrarnu odluku je netočna jer je prvostupanjski sud svrhovito tumačio i primjeno mjerodavno materijalno pravo i iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku koja ne odstupa od ustaljene sudske prakse (npr. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1578/2011-2 od 19. studenog 2014., Rev-1492/2014-2 od 15. svibnja 2018. i Rev-2286/2016-3 od 17. travnja 2019. ili Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1281/2020-3 od 29. prosinca 2020., Županijskog suda u Splitu br. Gž-2001/2018-2 od 21. studenog 2019. i Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-861/2019-2 od 29. listopada 2019.)

 

8.4. U okolnostima predmetnog slučaja, u kojima tužiteljica suprotno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP nije dokazala pretpostavke za valjanost usmene oporuke od 3. listopada 2020. pok. S. T. na koju se pozivala, izostalo je njezino stjecanje ostavinske imovine a posljedično zbog nepostojanja pravnog temelja tužiteljica nije stekla vlasništvo ostavinske imovine tako da nema govora o miješanju u vlasničko pravo jer ono u smislu čl. 1. Protokola I uz Konvenciju nije ni stečeno.

 

8.5. Stoga se tužiteljica u žalbi neutemeljeno poziva na legitimno očekivanje. Prvenstveno valja reći da se o legitimnom očekivanju u okviru konvencijskog prava raspravlja u kontekstu pravne sigurnosti a vezano za zabranu povratnog djelovanja propisa na stečena prava. I u najširem preispitivanju legitimnog očekivanja valja reći kako ne postoji neovisno legitimno očekivanje već ono mora biti vezano za vlasnički interes za koji postoji dostatna pravna osnova u nacionalnom pravu, međutim ona ovdje ne postoji jer nisu ostvarene pretpostavke valjanosti predmetne usmene oporuke i stoga nema dostatne pravne osnove po kojoj bi tužiteljica stekla ostavinsku imovinu. U pravilno utvrđenom nepostojanju dostatne pravne osnove za stjecanje prava vlasništva, tužiteljica se ne može sa uspjehom pozivati na zaštitu prava vlasništva u smislu čl. 1. Protokola I uz Konvenciju sa aspekta legitimnog očekivanja.

8.6. Pravo na pristup sudu i na pravično suđenje ne isključuje mogućnost da stranka bude odbijena s tužbenim zahtjevom ukoliko je taj zahtjev neosnovan, kao što je ovdje slučaj. Zbog navedenog otklanjaju se žalbeni navodi kojima tužiteljica  nastoji osporiti zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude tvrdnjama da je došlo do kršenja prava na poštenu sudsku zaštitu jer iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja ne proizlaze okolnosti koje bi ukazivale da bi bila povrijeđena njezina prava zajamčena čl. 6. Konvencije.

 

8.7. Ovaj sud nije cijenio ostale žalbene navode tužiteljice jer nisu od odlučnog značaja (čl. 375. st .1. ZPP).

 

9. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP  jer tužiteljica svojim žalbenim navodima nije osnovano osporila pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u izreci.

 

10. Nije prihvaćen zahtjev tužiteljice  za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku II izreke.

 

 

U Zagrebu 28. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.