Poslovni broj: 17 Gž-1859/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-1859/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku T. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. P. iz Š., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7292/2015-69 od 12. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. ožujka 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7292/2015-69 od 12. travnja 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 35.699,72 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 83.100,28 kn također sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.033,64 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2022. do isplate (točka III. izreke), te tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.625,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2022. do isplate (točka IV. izreke).

 

2.     Protiv točke I. i III. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalbu protiv točke II. i IV. izreke presude podnijela je i tužiteljica također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4.     Žalbe tužiteljice i tuženika su osnovane.

 

5.     Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama u kojima se ista pobija žalbom, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati obzirom da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Uz navedeno, i činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno tako da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a i materijalno pravo je pogrešno primijenjeno čime je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

 

6.     Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom koristi koje je tuženik imao od posjedovanja nekretnine koja se nalazi na adresi S. I. Z., u razdoblju od studenog 2010. do siječnja 2019.

 

7.     Pravilno sud prvog suda smatra da je za rješenje spora između stranaka mjerodavna odredba čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP). Međutim, za primjenu navedene odredbe sud prvog stupnja nije utvrdio odlučne činjenice tako da pobijana presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

 

8.     Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

 

9.     Odredba čl. 165. st. 1. ZVDSP primjenjuje se i na odnose između suvlasnika kada jedan od suvlasnika onemogući drugog u korištenju suvlasništva stvari (identično pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su Iv-16/2021-5 održanoj 1. ožujka 2021.).

 

10. Međutim, da bi se navedena odredba mogla pravilno primijeniti potrebno je utvrditi pravno relevantne i odlučne činjenice o kojima ovisi primjena navedene odredbe. Sud prvog stupnja ocijenio je neosnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što je tuženik upisan kao suvlasnik 6/10 dijela predmetne nekretnine (točka 11. obrazloženja presude), te je smatrao da činjenična tvrdnja tuženika da se nikada nije nalazio u posjedu predmetne nekretnine nije pravno relevantna (točka 17. obrazloženja).

 

11. Sud prvog stupnja dakle, smatra da je tuženik samom činjenicom da je u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik nekretnine, neovisno o tome da li se nalazi u posjedu iste, dužan tužiteljici nadoknaditi koristi koje je imao od posjedovanja nekretnine.

 

12. Međutim, pravna shvaćanja suda prvog stupnja su pogrešna. Naime, sukladno odredbi čl. 165. st.1 .ZVDSP vlasnik ima pravo na naknadu za koristi u odnosu na posjednika nekretnine. To nadalje znači da će u konkretnom slučaju tužiteljica, kao jedna od suvlasnica nekretnine, ima pravo zahtijevati naknadu za koristi od tuženika, kao drugog suvlasnika nekretnine samo, ako se tuženik nalazio u posjedu iste. Dakle, činjenica posjeda nekretnine u utuženom razdoblju za koje tužiteljica zahtijeva naknadu ne samo da nije pravno irelevantno, kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja, već predstavlja odlučnu činjenicu o kojoj ovisi osnovanost tužiteljičina tužbenog zahtjeva. Okolnost što je tuženik u zemljišnim knjigama bio upisan najprije kao vlasnik a potom kao suvlasnik nekretnine, ne znači da je automatski dužan tužiteljici platiti naknadu za korištenje nekretnine ako u postupku nije utvrđeno da nije nekretninu i posjedovao i onemogućavao tužiteljicu da istu posjeduje.

 

13. Sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku zbog pogrešnog pravnog stava nije utvrđivao da li se tuženik u utuženom razdoblju nalazio u posjedu nekretnine u odnosu na koju se zahtijeva plaćanje naknade tako da o toj odlučnoj činjenici pobijana presuda ne sadrži razloge čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Također, kako sud prvog stupnja nije utvrđivao činjenicu da li se tuženik u utuženom razdoblju nalazio u posjedu predmetne nekretnine, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, tako da je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno lili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

 

14. Pogrešna su i pravna shvaćanja suda prvog stupnja u odnosu na zastaru eventualne tužiteljičine tražbine. Sud prvog stupnja smatrao je naime, da je za ocjenu tuženikova prigovora zastare mjerodavna odredba čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO). Međutim, i to pravno shvaćanje je pogrešno. Naime, eventualna tražbina tužiteljice ima pravnu osnovu u čl. 165. st. 1. ZVDSP. Stoga je za zastaru eventualne tužiteljičine tražbine mjerodavna je odredba čl. 165. st. 2. ZVDSP koja propisuje da vlasnikovo traženje naknade iz čl. 165. st. 1. ZVDSP zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana. Stoga je i u tom dijelu sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo čime je i u tom dijelu ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

 

15. Sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio i činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužiteljice iz razloga što je ocijenio neosnovanom tvrdnju tužiteljice da je na nju A. M. prenio tražbinu koju ima prema tuženiku. Naime, odredbom čl. 286. st. 1. ZOO, propisano je da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno. Dakle, sukladno odredbi čl. 286. st. 1. ZOO, ugovori se mogu sklopiti u bilo kojem obliku i u načelu su neformalni, osim ako zakon ne odrađuje drukčije. Ustup tražbine odnosno cesija regulirana je odredbama čl. 80 do 89. ZOO, te navedenim odredbama nije propisano ili predviđeno da ugovor o cesiji mora imati pisani oblik. To ne propisuje niti odredba čl. 80. ZOO na koju se poziva sud prvog stupnja, pa je doista nejasno na temelju čega je sud prvog stupnja zaključio da ugovor o cesiji nije neformalan ugovor, te da isti mora imati pisani oblik. S obzirom da sud prvog stupnja i u odnosu na cesiju imao pogrešan pravni stav, to u postupku nije utvrđeno da li je A. M. kojem je tužiteljica darovala suvlasnički dio nekretnine usmenom cesijom prenio na tužiteljicu eventualnu tražbinu koju ima prema tuženiku. Stoga je i u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Pritom je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je tužiteljica bila suvlasnica predmete nekretnine do 3. listopada 2016. kada je sklopljen ugovor o darovanju s njezinim ocem A. M. Naime, sukladno čl. 120. st. 1. ZVDSP, pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe se trenutkom uknjižbe u zemljišnim knjigama, s time da, sukladno čl. 120. st. 3. ZVDSP, provedena uknjižba djeluje od trenutka kada je sud bio podnesen zahtjev za uknjižbu. Stoga A. M. nije stekao pravo suvlasništva trenutkom sklapanja ugovora o darovanju, već trenutkom podnošenja prijedloga za upis.

 

16. Pogrešna je odluka suda prvog stupnja i o troškovima postupka, te je i u odnosu na nju sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, sud prvog stupnja je najprije točkom III. izreke naložio tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškova parničnog postupka u iznosu od 21.033,64 kn. nakon čega je točkom IV. izreke presude naložio tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.625,00 kn. Međutim, o troškovima postupka sud prvog stupnja je odlučivao nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 70/19 - dalje: ZID ZPP/19). Navedenom izmjenom zakona izmijenjena je odredba čl. 154. st. 2. ZPP koja je regulirala snošenje troškova u slučaju djelomičnog uspjeha u sporu i to na način da je propisano da se uspjeh stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku, vrednuje, ne putem dosuđivanja bilo kakvog novčanog iznosa troškova, već, kroz oduzimanje postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, za postotak uspjeha stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku. Nije stoga bilo osnove da se troškovi dosuđuju i tužiteljici i tuženiku kako je to pogrešno sud prvog stupnja učinio točkom III. i IV. izreke. U tom smislu potrebno je i navesti da se odredbe ZID ZPP/19 primjenjuju od 1. rujna 2019., pri čemu se novelirana odredba čl. 154. st. 2. ZPP, sukladno čl. 117. st. 3. ZID ZPP/19, primjenjuje i na sve postupke u tijeku u kojima do stupnja ZID ZPP/19 nije donijeta prvostupanjska odluka, što znači i na postupak u kojem je odlučivao prvostupanjski sud.

 

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

18. S obzirom obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki III. i IV. izreke.

 

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

20. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će ocijeniti sve provedene dokaze i utvrditi sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena odredbe čl. 164. st. 1. ZVDSP. Sud prvog stupnja će tako utvrditi da li se tuženik u utuženom razdoblju nalazio u posjedu sporne nekretnine u odnosu na koju se plaćanje naknade odnosi. Ako utvrdi da se tuženik utuženom razdoblju ili jednom njegovom dijelu nalazio u posjedu sporne nekretnine utvrdit će na koji način izvršavao posjed (čl. 10. ZVDSP), u kojem točno razdoblju, te da li je tužiteljica od tuženika zahtijevala da joj nekretninu preda u suposjed, odnosno, ako je to zahtijevala, kada je i na koji način to zahtijevala predaju u posjed i da li joj je tuženik onemogućavao suposjed nekretnine. Također, sud prvog stupnja utvrdit će i da li je otac tužiteljice A. M. prenio eventualnu tražbinu koju ima prema tuženiku na tužiteljicu imajući u vidu da ustup tražbine može bit i neformalan, odnosno da isti ne mora biti u pisanom obliku. Prigovor zastare sud prvog stupnja će ocijeniti pravilnom primjenom odredbe čl. 165. st 2. ZVDSP pri čemu će za ocjenu prigovora zastare u smislu navedene odredbe utvrditi i da li je sporna nekretnina predana u suposjed tužiteljici ili njenom singularnom sljedniku tj. ocu, odnosno ako je ista predana kada je ista predana i od koga.

 

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 28. ožujka 2023.

 

 

                 Predsjednica vijeća:

                    Vesna Žulj, v.r.