1

Poslovni broj 4 Gž-1807/2021-5

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 4 Gž-1807/2021-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. Š. & V. Š. u R., protiv tuženika Z. b. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. P. odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. & P. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-313/2019-24 od 22. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 28. ožujka 2023.,

 

 

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se žalba tuženika Z. b. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-313/2019-24 od 22. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke te dijelu pod točkom III. i IV. izreke.

 

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-313/2019-24 od 22. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužitelj D. S. odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva u svoti od 16.652,47 kuna / 2.210,16 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2013. pa do isplate te u dijelu pod točkom III. izreke za parnični trošak sa kojim tužitelj D. S. nije uspio te sudi:

 

Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z. isplatiti tužitelju D. S. daljnju svotu od 2.210,16 eura / 16.652,47 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 30. studenoga 2013. pa do isplate po kamatnoj svoti koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena do 31. prosinca 2023. a od 1. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj svoti koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svojoj posljednjoj glavnoj operaciji refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z. naknaditi tužitelju D. S. daljnji parnični trošak u svoti od 955,09 eura / 7.196,13 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2023. pa do isplate po kamatnoj svoti koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svojoj posljednjoj glavnoj operaciji refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana

 

III Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z. naknaditi tužitelju D. S. trošak sastava žalbe u svoti od 285,42 eura / 2.150,52 kune u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

              "I - Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe te dijelovi ugovornih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog 13. ožujka 2007. godine u K. između tužitelja D. S. iz R., OIB: … i tuženice Z. b. d.d. Z., OIB: …, broj ugovora: …, koji je ugovor solemniziran 14. ožujka 2007. godine kod D. D., javnog bilježnika u R., pod brojem: OV-1756/07, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te odredbe i dijelovi ugovornih odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke.

II - Nalaže se tuženici da tužitelju u roku 15 dana plati iznose specificirane u nastavku zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, a koja kamata teče na pojedine iznose kako slijedi:

- iznos od 11,40 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2008. godine do isplate;

- iznos od 58,56 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2008. godine do isplate;

- iznos od 58,32 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2008. godine do isplate;

- iznos od 46,18 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2008. godine do isplate;

- iznos od 36,70 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2008. godine do isplate;

- iznos od 43,48 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2008. godine do isplate;

- iznos od 93,32 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2008. godine do isplate;

- iznos od 146,56 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenoga 2008. godine do isplate;

- iznos od 96,40 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2008. godine do isplate;

- iznos od 191,57 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2009. godine do isplate;

- iznos od 205,73 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2009. godine do isplate;

- iznos od 252,36 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2009. godine do isplate;

- iznos od 184,59 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2009. godine do isplate;

- iznos od 183,42 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2009. godine do isplate;

- iznos od 171,41 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2009. godine do isplate;

- iznos od 178,29 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2009. godine do isplate;

- iznos od 213,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2009. godine do isplate;

- iznos od 225,89 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2009. godine do isplate;

- iznos od 206,12 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2009. godine do isplate;

- iznos od 218,10 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenoga 2009. godine do isplate;

- iznos od 220,31 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2009. godine do isplate;

- iznos od 257,22 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2010. godine do isplate;

- iznos od 281,87 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2010. godine do isplate;

- iznos od 272,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2010. godine do isplate;

- iznos od 309,27 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2010. godine do isplate;

- iznos od 327,02 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2010. godine do isplate;

- iznos od 380,57 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2010. godine do isplate;

- iznos od 418,42 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2010. godine do isplate;

- iznos od 369,37 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2010. godine do isplate;

- iznos od 512,33 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2010. godine do isplate;

- iznos od 450,31 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2010. godine do isplate;

- iznos od 460,32 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenoga 2010. godine do isplate;

- iznos od 517,71 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2010. godine do isplate;

- iznos od 609,39 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2011. godine do isplate;

- iznos od 509,88 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2011. godine do isplate;

- iznos od 539,63 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2011. godine do isplate;

- iznos od 501,66 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2011. godine do isplate;

- iznos od 584,27 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2011. godine do isplate;

- iznos od 661,14 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2011. godine do isplate;

- iznos od 681,37 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2011. godine do isplate;

- iznos od 1.012,65 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2011. godine do isplate;

- iznos od 701,54 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2011. godine do isplate;

- iznos od 358,67 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2011. godine do isplate;

- iznos od 665,53 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenoga 2011. godine do isplate;

- iznos od 665,65 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2011. godine do isplate;

- iznos od 708,67 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2012. godine do isplate;

- iznos od 584,56 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2012. godine do isplate;

- iznos od 738,56 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2012. godine do isplate;

- iznos od 874,97 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2013. godine do isplate;

- iznos od 847,56 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 9. svibnja 2013. godine do isplate;

- iznos od 802,07 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. lipnja 2013. godine do isplate;

- iznos od 817,43 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2013. godine do isplate;

- iznos od 818,56 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2013. godine do isplate;

- iznos od 817,56 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 17. rujna 2013. godine do isplate;

- iznos od 852,20 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2013. godine do isplate;

- iznos od 849,65 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenoga 2013. godine do isplate;

koja kamata se obračunava za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu 16.652,47 kuna sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata tekućim od 30. studenoga 2013. godine do isplate.

III - Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.163,87 kuna (titućustošezdesettrikuneiosamdesetsedamlipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja ove presude 22. prosinca 2020. godine do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 789/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO) koja se stopa određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, a odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 7.196,13 kuna zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata.

IV - Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka."

 

2. Protiv prvostupanjske presude, u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke te u dijelu pod točkom III. izreke za parnični trošak sa kojim nije uspio, žali se tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredbi parničnog postupka s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti ili preinačiti, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Tuženik se u odgovoru na žalbu tužitelja protivi njegovim navodima i žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu.

 

4. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I., III., i IV. izreke te u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno, ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

5. Žalba je tužitelja je osnovana dok je žalba tuženika neosnovana.

 

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11., 148/11, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 142/22.- dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da tužitelj na ročištu održanom 16. studenog 2020. a tuženik podneskom od 28. listopada 2020. izrijekom nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

8. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim dijelova Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila kojega su 13. ožujka 2007. u K. zaključili tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita na svotu od 26.237,30 CHF uz rok otplate od 85 mjeseci (list 6 do 8 spisa, dalje: Ugovor o kreditu) i to u dijelu gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica te odredbe i dijelovi ugovornih odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke kao i zahtjev za isplatu preplaćenih kamata u odnosu na kamatnu stopu visine na dan zaključenja Ugovora o kreditu kao i pretplaćenih svota zbog otplate u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja kredita.

 

9. Prvostupanjski sud nakon nespornog utvrđenja sadržaja Ugovora o kreditu prihvaća dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnim njegovih odredbi kojima je ugovorena valuta vezana uz glavnicu švicarski franak i ugovorena promjenjiva ugovorena kamatna stopa upućujući na pravna utvrđenja pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i mišljenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz obrazloženja presude broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. glede suvišnosti provedbe dokaza, te potom po provedbi knjigovodstvenog vještačenja, na koji nalaz i mišljenje stanke nisu imale primjedbi, utvrđuje visinu tužbenog zahtjeva u vidu preplaćenih svota zbog promjenjive kamatne stope kao i tečajnih razlika u valuti CHF na dan isplate kredita i u vrijeme isplate pojedinih anuiteta a u odnosu na glavnicu i dosuđuje tužitelju ukupnu svotu od 40.454,68 kn.

 

10. Odbija nadalje dio tužbenog zahtjeva u svoti od 16.652,47 kn ocjenjujući kako se radi o svoti koju je platila, a time i preplatila, tužiteljeva supruga M. M. prijevremenim plaćanjem posljednjeg anuiteta u svoti od 62.096,21 kn 29. studenoga 2013., primjenom odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/96, 91/96, 112/99, 88/01.- dalje: ZOO/91) sukladno kojoj je samo onaj od kojeg je nešto stečeno bez osnove, aktivno legitimiran zahtijevati povrat.

 

11. U ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak, što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Ovo stoga, jer prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

 

12. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

 

13. Zato nije bilo potrebno ponovno provoditi dokazni postupak (a prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja) jer bi u suprotnom, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa odredbama ZPP i Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP), koji je važio na dan sklapanja Ugovora o kreditu, pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

 

15. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koji predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

 

16. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

 

17. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C-26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

 

18. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to prednika tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u Ugovoru o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO jer se radi o obveznom odnosu nastalom nakon stupanja na snagu ZOO i gdje je propisano da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu su suprotne odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

 

19. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi prednik tuženika a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

 

20. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatih prema ugovorenoj promjenjivoj kamati tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita nastala šteta a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi, koju je primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. ZOO tuženik dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe čl. 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

 

21. Tuženik je nadalje nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako, da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP i odredbama ZOO.

 

22. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

             

23. Dijelom Ugovora o kreditu gdje je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1.ZZP.

 

24. U odnosu na žalbeni razlog relativno bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 109. ZPP a glede dijela tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti dijela Ugovora o kreditu pod točkom I. izreke treba reći kako se deklaratornom pravnom zaštitom ne ostvaruje tražbina nego se u odnose među strankama unosi izvjesnost i sigurnost te otklanjaju se nejasnoće u pogledu sadržaja uzajamnih prava i obveza čime se doprinosi sprječavanju povrede prava. Budući da se krajnji cilj deklaratorne pravne zaštite ostvaruje pravomoćnošću takve presude, nema niti potrebe niti mogućnosti za poduzimanje daljnjih procesnih aktivnosti u smislu primjene prisile. Tek kondemnatornim dijelom presude sud nalaže stranci određeno činjenje, trpljenje ili propuštanje.

 

25. Tražbina označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje te se predmet tražbine sastoji u izvršenju određene činidbe, odnosno određenom davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju pa tražbina predstavlja određenu činidbu koja mora biti moguća, dopuštena, određena, odnosno odrediva (čl. 269. ZOO) A izreka presude mora biti određena ili odrediva kako bi sudska odluka mogla steći svojstvo ovršne isprave.

 

26. Kako dakle u ovom slučaju tuženik iz izreke presude treba zna što treba činiti, propustiti ili trpjeti nije ostvaren označeni žalbeni razlog glede tvrdnje o nepodobnosti dijela tužbenog zahtjeva pod točkom I. izreke pobijane presude.

 

27. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

 

28. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, tuženik je nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

 

29. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

30. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

 

31. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

 

32. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 6. svibnja 2019. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva nastupila 13. lipnja 2014. a glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak dana 14. lipnja 2018., tužba tužitelja od 6. svibnja 2019. nije podnijeta po proteku roka propisanog odredbom čl. 225. ZOO.

 

33. Slijedom svega iznijetog nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava kada upućuje na odluke sudova donijete u različitim parnicama kao i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja glede utvrđenja ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli te neosnovanosti učinka fiksne kamatne stope na ugovor o kreditu.

 

34. Neosnovano je i pozivanje tuženika na odluku Suda EU u predmetu C-81/19, SC Banca Transilvanija SA jer se u njoj, po pitanju primjene Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe, dalje: Direktiva vijeća 93/13), na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, odlučuje o bitno različitoj procesno-pravnoj, činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji u svezi sa ovdje spornim pravnim pitanjima ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli budući da u ovoj parnici nije primijenjeno pravilo koje se, u skladu s nacionalnim pravom primjenjuje između ugovornih strana ako u tom pogledu nisu utvrđena nikakva drukčija rješenja s obzirom da su u odnosu na ništetnost utvrđena drukčija rješenja zbog čega dolazi do primjene Direktiva Vijeća 93/13.

 

35. Provedenim knjigovodstvenim vještačenjem, sukladno odredbama čl. 258. – 261. ZPP utvrđena je visina zahtjeva, koju tuženik u žalbi niti ne osporava pa je slijedom svega iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke.

 

36. Međutim, donoseći odluku u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva za svotu od 16.652,47 kn prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo ocjenom kako je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u odnosu na ovu preplaćenu svotu zbog toga, što ju je preplatila tužiteljeva supruga a ne tužitelj, upućujući na odredbu čl. 210. ZOO/91 (iako se na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. ima primijeniti ZOO jer se radi o obveznom odnosu nastalom nakon njegova stupanja na snagu).

 

37. Naime, tijekom postupka tuženik nije dokazao da bi supruga tužitelja bila ovlaštenica tražbine tužitelja a izvršenom uplatom dana 30. studenog 2013. je tužitelj izvršio svoju ugovornu obvezu uplate mjesečnih anuiteta unaprijed pri čemu činjenica da je ta uplata izvršena od strane treće osobe nije odlučna s obzirom da je uplata nesporno izvršena na ime obveze tužitelja iz predmetnog ugovora o kreditu i to uplatom na račun tuženika po Ugovoru o kreditu.

 

38. Kako je dakle prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava odbio dio tužbenog zahtjeva iako se radilo o prijevremenom plaćanju posljednjeg anuiteta za kreditnu obvezu tužitelja preuzetu na temelju Ugovora o kreditu, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP je preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, prihvaćen i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja te je odlučeno kao u dijelu pod točkom II, stavak drugi izreke ove presude.

 

39. Tužitelj u ovoj parnici sada nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP odlučeno da je tuženik dužan naknaditi sve troškove koje je tužitelj imao.

 

40. Tužitelju je tako, sukladno odredbi čl. 155. ZPP priznat trošak sastava tužbe po Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15.- dalje Tarifa) trošak pristupa na dva ročišta po Tbr. 9. t. 1. Tarife (2 x 100 bodova), trošak sastava jednog podneska po Tbr. 8. t. 1. Tarife (100 bodova) koji predstavlja obrazloženi podnesak u smislu označene odredbe Tarife, trošak plaćenog vještačenja u svoti od 2.580,00 kn i plaćene pristojbe na tužbu u svoti od 780,00 kn, što uz trošak poreza (25%) ukupno iznosi 8.360,00 kn. Kako je tužitelju prvostupanjskom presudom u dijelu pod točkom III. izreke priznat parnični trošak u svoti od 1.163,87 kn, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP je uvažena žalba tužitelja i preinačena odluka o njegovom parničnom trošku za dio sa kojim nije uspio a u ukupnoj svoti od 7.196,13 kn dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III. i IV. izreke prvostupanjske presude.

 

41. Tužitelju je nadalje priznat trošak sastava žalbe po Tbr. 10. t. 1. Tarife te uz trošak poreza ukupno 1.562,50 kn kao i trošak sudske pristojbe na žalbu od 588,02 kn ili ukupno 2.150,52 kn, sukladno odredbi  čl. 166. st. 2. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

 

 

U Zagrebu 28. ožujka 2023.

 

   Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.