1          Poslovni broj: 2 Us I-152/2023-4

 

                                                                                           Poslovni broj: 2 Us I-152/2023-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja V. L., iz K., kojeg zastupa opunomoćenik N. M., odvjetnik, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, radi oduzimanja oružja, 28. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

              I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, broj:... od 30. prosinca 2022. godine.

              II. Upravni postupak se obustavlja.

r i j e š i o  j e

              Otkazuje se ročište za raspravu zakazano za 26. travnja 2023. kao bespredmetno.

Obrazloženje

              1. Rješenjem tuženika, broj: ... od 30. prosinca 2022. tužitelju je, uz pravo na prodaju ili darovanje, oduzeto oružje pobliže označeno u izreci rješenja, uz ostale prateće odluke. Odluka tuženika bazira se na činjenici da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela krađe, što, prema tuženiku, čini zapreku za posjedovanje oružja.

              2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U kontekstu općih uvjeta za posjedovanje oružja, u odnosu kazneno djelo krađe za oduzimanje oružja potrebno je postojanje elemenata nasilja, kojih ovdje nema. Tuženik je stoga proizvoljno i pogrešno protumačio materijalno pravo. K tomu, nejasno je protiv koga je rješenje doneseno, jer se u obrazloženju rješenja spominje osoba pod imenom V. G. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

              3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje pri navodima osporavanog rješenja. Dodaje da kazneno djelo krađe predstavlja izričitu prepreku za posjedovanje oružja, te da je očita greška u pisanju rješenja, vezana uz spominjanje izjave V. G., sanirana donošenjem rješenja o ispravku osporavanog rješenja. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

              4. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da je tužbeni zahtjev osnovan. Pri usvajanju tužbenog zahtjeva, nije od utjecaja zahtjev tužitelja za održavanje rasprave iznesen u tužbi, imajući na umu da i bez provedbe rasprave stanje spisa spora omogućuje presuđenje u korist tužitelja, pa je provedba rasprave očito nepotrebna za zaštitu tužiteljevih prava, a nije riječ o procesnoj radnji koja je sâma sebi svrha.

              5. Prema članku 46. stavku 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine", broj 94/18 i 42/20, u nastavku teksta: ZNPOG), nadležno tijelo rješenjem će oduzeti i ukinuti isprave o oružju te će oduzeti oružje i streljivo od osobe koja prestane ispunjavati neki od uvjeta iz članka 11. stavka 2. točaka 1., 3., 4. i 5. toga Zakona ili uvjet iz članka 11. stavka 3. točke 1. ovoga Zakona.

              6. Povezano s time, među strankama je sporno tumačenje članka 11. stavka 2. točke 3. ZNPOG-a. Ta odredba glasi:

              „Opći uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi su:

              (…)

              3. da nije pravomoćno osuđena i da protiv nje nije pokrenut postupak za kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, kazneno djelo protiv strane države ili međunarodne organizacije, kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, kazneno djelo protiv života i tijela, kazneno djelo protiv opće sigurnosti, kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, kazneno djelo protiv osobne slobode, kazneno djelo protiv spolne slobode, kazneno djelo protiv okoliša koje se odnosi na protuzakoniti lov i ubijanje ili mučenje životinja, kazneno djelo protiv zdravlja ljudi koje se odnosi na neovlaštenu proizvodnju i promet drogama i omogućavanje trošenja droga, te kazneno djelo koje u sebi sadrži elemente nasilja, a sadržano je u kaznenim djelima protiv imovine, kaznenim djelima protiv braka, obitelji i djece, kaznenim djelima protiv pravosuđa, kaznenim djelima protiv javnog reda, kaznenim djelima protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda, kaznenim djelima protiv privatnosti, kaznenim djelima protiv službene dužnosti, kaznenim djelima protiv Oružanih snaga Republike Hrvatske i u kaznenim djelima iz propisa o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima“.

              7. U osporavanom rješenju citirane su i ostale mjerodavne odredbe ZNPOG-a. Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

              8. U okviru optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, broj: .. od 12. kolovoza 2022., tužitelju je na teret činjenično stavljeno da je protupravno sjekao i krčio šumu, pribavivši svome trgovačkom društvu nepripadnu materijalnu dobit velike vrijednosti. Na teret mu je stavljeno i da je suokrivljenicu S. T. potaknuo da izradi lažnu ispravu (popratnicu) s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava i da je takvu ispravu uporabio kao pravu.

              9. Tužitelj je pritom optužen za kazneno djelo protiv okoliša – pustošenje šume (čl. 209. st. 1. Kaznenog zakona, "Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19), koje se ne odnosi na protuzakoniti lov i ubijanje ili mučenje životinja, u svjetlu članka 11. stavak 2. točku 3. ZNPOG-a. Optužen je i za kazneno djelo krivotvorenja (čl. 278. Kaznenog zakona). To kazneno djelo nije obuhvaćeno odredbom članka 11. stavak 2. točku 3. ZNPOG-a. Za rješavanje ovog spora ključan je, stoga, odgovor na pitanje je li pokretanje kaznenog postupka protiv tužitelja zbog kaznenog djela krađe u okolnostima konkretnog slučaja činilo valjanu podlogu za oduzimanje tužiteljeva oružja.

              10. Kazneno djelo krađe jest kazneno djelo protiv imovine (čl. 228. Kaznenog zakona). Stoga je, za primjenu članka 46. stavku 1. ZNPOG-a, vezano uz članak 11. stavak 2. točku 3. toga Zakona, nužno da je riječ o kaznenom djelu koje u konkretnom u sebi sadrži elemente nasilja. Tipični primjeri imovinskih delikata s elementima nasilja jesu razbojništvo, razbojnička krađa, oštećenje tuđe stvari, iznuda, te neki od oblika teške krađe.

              11. U pogledu kaznenog djela krađe koje je tužitelju stavljeno na teret, ništa u činjeničnom opisu sadržanom u navedenoj optužnici ne sadržava elemente nasilja. Tuženik je, dakle, na štetu tužitelja, pogrešno protumačio i primijenio članak 11. stavak 2. točku 3. ZNPOG-a (vezano uz čl. 46. st. 1. toga Zakona).

              12. Sud, stoga, utvrđuje da za oduzimanje oružja tužitelju u konkretnom slučaju nije postojala valjana pravna osnova. Time je, ujedno, došlo do miješanja u tužiteljevo ustavno i konvencijskog pravo vlasništva bez da je za to postojao pravni temelj. Da je zakonodavac smatrao potrebnim sva kaznena djela protiv imovine propisati kao zapreku za posjedovanje oružja, to bi nedvojbeno i učinio. Štoviše, upravo je Ministarstvo unutarnjih poslova ono tijelo državne uprave koje predlaže sadržaj propisâ na ovom upravnom području. Tuženik, pritom, nije ovlašten svojom upravnom praksom širiti pretpostavke za onerozno interveniranje u pravo vlasništva izvan okvira propisanih zakonom. Usto, takvom pravnom interpretacijom ne ostvaruju se smisao i svrha normativnog razvrstavanja pojedinih skupina kaznenih djela u pogledu zapreke za posjedovanje oružja, u svjetlu rizika zlouporabe oružja.

              13. Sukladno prethodnom, Sud je poništio osporavano rješenje tuženika (čl. 58. st. 1. ZUS-a). Ovom presudom predmet nije vraćen na ponovni postupak, već je sud sam riješio stvar, odredivši ujedno obustavu upravnog postupka kao način njegova dovršenja, odgovarajućom primjenom članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

              14. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18).

              15. Sud može donijeti presudu bez rasprave kada je rasprava zakazana, ali još nije otvorena. Rasprava u ovome sporu nije otvorena, pa je, pri donošenju presude bez rasprave, trebalo otkazati zakazano ročište za raspravu.

U Rijeci 28. ožujka 2023.

S u d a c             

dr. sc. Alen Rajko

 

              Uputa o pravnom lijeku:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.