Poslovni broj 33 Gž-317/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž-317/2023-2

 

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1/T. B.1 iz S., OIB:… i 2/T. B.2 iz K. N., OIB:…, zastupane po zajedničkom punomoćniku R. L., odvjetniku iz J., protiv tuženog M. G.1 iz B., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. P. odvjetniku iz S. G. i po supruzi M. G.2, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu posl. br. P-4146/2017 od 7. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu posl. Br. P-4146/2017 od 7. studenoga 2022. u pobijanoj točki I i III izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

 

              "I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljicama iznos od 2.900,00 kn (dvijetisućede-vetstokuna) /384,90 EUR (tristoosamdesetčetirieuraidevedesetcenta), zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

              II/ U preostalom dijelu, tužbeni zahtjev se odbija.

 

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljicama naknadi parnični trošak u iznosu od 3.771,26 kn (tritisućesedamstosedamdesetjednukunuidvadesetšestlipa) /500,53 EUR              (petstoeuraipedesettricenta), u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude."

 

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, osobno i po punomoćniku, kojima istu pobija, sadržajno, u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka I/ i III/ izreke), zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinači, odnosno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljice nisu odgovorile na žalbe.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. U predmetnom postupku tužiteljice traže naknadu iznosa imovinske štete koja im je nastala jer je tuženik razbio kućicu od opeke u kojoj se nalazio hidrofor u suvlasništvu tužiteljica i trećih osoba te "pogulio" kablove hidrofora.

 

6. U postupku je utvrđeno, a između stranaka nije bilo sporno da je 23.07.2017., tuženik M. G.1, koji je stric tužiteljica, namjerno srušio zidove kućice hidrofora i isključio ga iz funkcije.

 

7. Također nije bilo sporno:

              -da su na dan nastanka štete hidrofor koristile tužiteljice kao suvlasnice obiteljske kuće te treće osobe koje nisu stranke u ovom postupku;

-da tuženik taj hidrofor nije koristio za svoje potrebe, jer je ranije napravio vlastiti hidrofor na drugom mjestu;

-da je zbog navedene radnje tuženika intervenirala policija i proveden prekršajni postupak pod Pp J-2782/17, pa fotografije priložene uz tužbu predstavljaju dokaze za taj postupak.

 

8. Sporno je, je li postupanjem tuženika nastala tuženicama materijalna šteta, te ukoliko bi odgovor bio potvrdan, sporna je njezina visina.

 

9. Iz iskaza tužiteljice T. B.1 prvostupanjski sud je utvrdio, da je točno određeni dio kuće u B. naslijedila sa sestrom T. iza smrti oca S., koji je bio stranka u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, te za života uredio stanje onakvo kakvo je i danas. Sa svojom obitelji, obitelji sestre T. i majkom dogovorno koristi njihov fizički dio kuće uglavnom tijekom ljeta u vrijeme trajanja godišnjih odmora i u vrijeme kada se beru masline. Tada predmetni hidrofor više radi, jer im preko njega dolazi voda iz zajedničke gustirne do oba kupatila i kuhinje. Osim njih, taj hidrofor koriste i potomci              strica A. za potrebe njima pripalog fizičkog dijela kuće. Predmetni hidrofor je star i čujan, ali ga zbog položaja u prostoru više čuje tuženik nego oni, dok njima smeta zvuk novog hidrofora koji je bez njihove suglasnosti sebi postavio tuženik u blizini otvora njihove sobe. Kako je bio srpanj iza 20-tog u mjesecu, kada im je kuća puna djece, predmetni hidrofor je non stop radio, što je izazvalo tuženika da razbije kućicu, a njima isključi dovod vode iz gustirne. Strica su prijavili, a potom je njezina majka pozvala J. P. koji ima adekvatan obrt, da im osposobi hidrofor. Kako ovaj bez električara to nije mogao učiniti, ostali su bez vode gotovo 7 dana, sve dok tuženik nije dozvolio da se hidrofor pusti u rad, ali nije dozvolio J. P. da izgradi novu kućicu za taj hidrofor, a niti njima da bez najave pristupe do hidrofora, pa su bili primorani postaviti novi hidrofor. Novi hidrofor je spojen direkto na gustirnu, pa sada mogu koristiti vodu iz gustirne i preko starog i preko novog hidrofora. Tužiteljica T. B.2 je iskazivala identično.

              Iz iskaza tuženika M. G.1 utvrđeno je, da je hidrofor sa kućicom u kojoj se nalazio, u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, ostao u zajedničkom vlasništvu njega i njegove braće, da je za njihovog života napravio svoj hidrofor na drugom mjestu i tražio od njih da učine isto. Brat A. i njegova supruga su mu obećali prebaciti svoj hidrofor na dio svoje okućnice, dok su se premještanju usprotivili brat S. i supruga M.

              Kako mu je diobom pripalo pravo izgradnje terase kojom bi se spojila njegova soba na katu sa prizemljem, smatra da mu pripada i prostor ispod te terase, a to je baš mjesto na kojemu se nalazi stari hidrofor, pa je kućicu srušio kao nepotrebnu a hidrofor samo privremeno isključio.

              Hidrofor i danas radi iako ne služi njemu. Preko njega je njegov brat S. spojio kupatilo koje je imao u prizemlju i koje mu je pripalo diobom, ali i kupatilo koje je sagradio na katu. Kako je hidrofor imao glasan rad i stalno se kvario, a nasljednici njegove braće ga popravljali sa dijelovima iz druge ruke, taj stari hidrofor je njega i njegovu obitelj (kćerke koje su ih posjećivale sa unucima), ometao u kvaliteti života. Posljedica njegovog učina je da je skidanjem oplate hidrofora očistio prostor uz stepenište i učinio ga preglednijim, a onemogućavanjem postavljanja nove kućice, primorao tužiteljice da naprave svoj hidrofor na drugom mjestu.

 

10. Prema zemljišnoknjižnom izvatku za z. ul. 724 k.o. B., kuća stranaka u momentu podnošenja tužbe još uvijek nije uplanjena, iako je prema sadržaju rješenja IR. 9/03 od 20.12.2004. godine, postojala i fizički podijeljena na tri približno jednaka dijela, pod uvjetom određenih ulaganja i manjih adaptacija, ali i poštivanja odredbi o zajedničkom korištenju septičke jame, gustirne i trpljenja, odnosno obavezi omogućavanja nesmetanog rada hidrofora.

 

11. Nije sporno da su tuženik i prednik i otac tužiteljica, vlastitim ulaganjima osposobili svoje posebne stambene cjeline, te da je tuženik izgradnjom svoga hidrofora prestao koristiti stari zajednički hidrofor, da je isti ostao u suvlasništvu preostalih vlasnika (i to zajedno sa pripadajućom kućicom). S. i A. G., a nakon njihove smrti, njihova djeca, su taj stari hidrofor morali koristili jer na drugi način ne bi imali vodu iz gustirne, a očito je i da su samo oni sudjelovali u njegovom održavanju. Na tu potrebu je pozivao tuženik.

 

12. Pri tom prvostupanjski sud zaključuje, da prostor na kojemu se nalazi hidrofor ne bi pripadao tuženiku, jer to ne proizlazi iz izreke rješenja o razvrgnuću. Bez formiranja granica građevinske parcele, legalizacije dogradnji i uplanjenja objekta, odnosno urednog zemljišnoknjižnog stanja, niti jedna stranka ne može etažirati svoj posebni dio, niti odrediti koji dio okućnice pripada tako određenoj etaži.

 

13. Kućica je za hidrofor neophodno potrebna kao zaštita za djecu i sve odrasle koji ondje žive, ali i zaštita za sam aparat od vlage i drugih atmosferskih utjecaja, o čemu je iskazivao svjedok J. P.

 

14. Tuženik je rušenjem kućice i isključivanjem hidrofora prouzročio štetu tužiteljicama (i potomcima brata A.), pa ju je dužan naknaditi u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO).

 

15. U pravilu bi tuženik bio dužan uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), što znači uz plaćanje vrijednosti sklopke, o svom trošku izgraditi kućicu za hidrofor. Kako tužiteljice prilikom podnošenja tužbe nisu postavile tužbeni zahtjev za uspostavu prijašnjeg stanja, a tijekom trajanja postupka je utvrđeno da su ugradile sebi novi hidrofor, to nove okolnosti više ne opravdavaju uspostavu ranijeg stanja, pa je sud slobodan dosuditi naknadu u novcu, po odredbi čl. 1085. st. 4. ZOO-a.

 

16. Što se tiče traženog iznosa po računu J. P. koji se odnosi na ukupan iznos ugradnje novog hidrofora, za napomenuti je da tuženik nije dužan platiti tužiteljicama taj iznos, jer nitko od suvlasnika nije učestvovao niti u troškovima ugradnje njegovog hidrofora.

              Međutim, tuženik je mogao ponuditi tužiteljicama da snosi dio njihovih troškova za izmještanje starog hidrofora ili za ugradnju dva nova hidrofora. To se odnosi i na potomke brata A., koji su također na jednaki način oštećeni radnjom tuženika, kao i tužiteljice. Ovo iz razloga što bi tek tada tuženik mogao smatrati prostor na kojemu se nalazi stari hidrofor svojim. Kako bi utvrdio visinu štete koja je nastala tužiteljicama isključivanjem hidrofora i razbijanjem kućice koja je bila u njihovom suvlasništvu (i suvlasništvu nasljednika A. G.), sud je u izostanku građevinskog vještačenja kao mjerodavne              iznose prihvatio okvirne iznose vodoinstalatera, koji je po pozivu majke tužiteljica prvi pristupio hidroforu i utvrdio oštećenja, angažirao i doveo električara, svjedočio da je Š. I. na licu mjesta od nje primio 400,00 kn, te koji je nabavio i u B. donio blokete i cement, željezo za šalovanje ploče.

 

17. Sud ocjenjuje da je navedeni svjedok kao obrtnik i izvođač takvih radova dovoljno stručan da odredi količinu materijala i vrijednost radova, pa smatra utvrđenim da bi zidarski radovi zajedno sa materijalom iznosili 3.500.00 kn, dok bi vrata i brava, odnosno "bravarski radovi" iznosili još 1.500,00 kn, ili sveukupno 5.400,00 kn.

              Navedeno je u skladu sa njegovom ponudom od 20.08.2017., na iznos od 8.500,00 kn, umanjen za PDV i njegov angažman.

 

18. Kako se radi o materijalnoj šteti koja nije nastala samo tužiteljicama, već i potomcima pok. A., kao suvlasnicima u jednakom omjeru, sud je tužiteljicama dosudio pola utvrđenog iznosa koji se odnosi na troškove gradnje nove kućice za stari hidrofor. Prema ranije navedenom izračunu, radi se o iznosu od 2.500,00 kn, uvećanom za 400,00 kn koliko je plaćeno električaru, a što je ukupno 2.900,00 kn. U tom iznosu nije obuhvaćena nova sklopka, jer račun za njezinu nabavu tužiteljice nisu priložile. Budući su tužiteljice na dosuđeni iznos materijalne štete, zatražile zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe (a ne od nastanka štete), sud im je vezan              tužbenim zahtjevom istu dosudio.

 

19. Za preostali iznos do traženih 8.500,00 kn, tužbeni zahtjev je odbijen.

 

20. Neosnovano tuženik u žalbi prigovara, da se sporna kućica nalazi na dijelu nekretnine koja je njegovo isključivo vlasništvo te da bi on tamo mogao raditi "što ga volja". Nekretnina nije etažirana i ne može se smatrati da bilo koji dio zemljišta pripada objektu, posebno imajući na umu da navodi tuženika ne proizlaze niti iz rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice. Tužiteljice i ostali suvlasnici osim tuženika nesporno su imali mogućnost pristupa radi održavanja zajedničkog hidrofora, isti im je bio neophodan, pa tvrdnja tuženika, da uklanjanjem kućice za zaštitu hidrofora i isključivanjem istog nije utjecao na kvalitetu života ostalih suvlasnika kuće, u situaciji kada im je to jedini način opskrbe vodom, ne može biti osnovana. Nadalje, i ako se prihvati zaključak, da bi sam tuženik također bio suvlasnik spornog hidrofora, isto mu ne bi davalo pravo isključivanja i oštećivanja istog i onemogućavanja drugim suvlasnicima korištenja vode.

Visina tužbenog zahtjeva valjano je dokazana, u skladu s odredbom čl. 223. ZPP, a isti se temelji na računima za materijal i radove koje, u tom opsegu, izvode i nekvalificirani obrtnici.

 

21. U odnosu na navode žalbe tuženika osobno valja reći da je tuženik u postupku bio zastupan po punomoćnik odvjetniku kojem je tužba s prilozima dostavljena na odgovor, te je na pripremnom ročištu iskazao da se protivi preinačenju tužbenog zahtjeva, dakle o istom je imao saznanja te se očitovao.

Pri tom kada je tužbeni zahtjev smanjen, prema čl. 191. st. 3. ZPP tužba nije preinačena nego se radi o djelomičnom povlačenju tužbe. Tužitelj, prema čl. 193. st. 1. ZPP, može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.

              U konkretnom slučaju tužiteljice su podneskom od 21. rujna 2017., prije nego je tužba dostavljena tuženiku na očitovanje rješenjem od 5. listopada 2017., djelomično povukle tužbu.

Zato za navedeno nije bila potrebna suglasnost tuženika, pa njegovo protivljenje nije relevantno, niti je sud trebao odlučiti o zahtjevu iz tužbe kao da ista nije djelomično povučena, kako se prigovara u žalbi.

              Posebno treba naglasiti da složeni imovinskopravni odnosi između stranaka, u kojima nekretnina nije u cijelosti niti realno niti zemljišnoknjižno podijeljena, ni na koji način ne daju tuženiku za pravo uništavati imovinu ostalih suvlasnika na nekretnini, pa niti ako se radi o imovini koje je i tuženik suvlasnik.

Imovinskopravni odnosi stranaka u vezi nekretnine očito su neriješeni, ali u takvoj situaciji tuženik se ne može utjecati uništavanju pojedinih suvlasničkih stvari; ukoliko nije zadovoljan načinom na koji tužiteljice (ne) održavaju hidrofor, te ako isto utječe na njegovo korištenje suvlasničkog dijela nekretnine, tuženik isto može ostvariti pravnim putem. Iz navoda same žalbe vidljivo je da je između stranaka u tijeku niz postupaka, pa je tuženiku očito poznat način ostvarivanja prava na nekretnini; njegovo neslaganje s drugim postupcima tužiteljica u vezi nekretnine ne daje mu pravu oštećivanja njezinih dijelova (bilo da ih sam koristi ili ne, odnosno da je suvlasnik istih ili ne, a što je predmet drugih postupaka pred sudom).

 

22. Radi toga je materijalno pravo citiranih odredaba ZOO pravilno primijenjeno, kada je tuženik obvezan na isplatu, pri čemu je tužiteljicama dosuđen samo pripadajući dio naknade, u skladu sa suvlasničkim udjelom na nekretnini.

 

23. Odluka o troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP.

 

24. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene niti bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 28. ožujka 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.