1

                            Poslovni broj 33 Gž-3391/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž-3391/2021-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. h., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici J. R. A., odvjetnici iz Odvjetničkog društva A.&P. d.o.o., protiv tuženika S. P., iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica I. Ž. Š., odvjetnica iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-445/20-22 od 22. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 28. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-445/20-22 od 22. travnja 2021.

                                                                 

                                                                     

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u odlučeno je:

 

„I. Ukida se platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-983/19, koje je 11. prosinca 2019. donio javni bilježnik K. H., Z.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 9.062,50 kn, u roku 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presude preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a tužitelju dosude troškovi žalbenog postupka.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu novčane tražbine od 17.726,48 kn, sa zakonskim kamatama na pojedine iznose od po 739,48 kn mjesečno, tekućim od 18.10.2017. pa nadalje do zaključno 21.11.2019. do isplate. 

 

6. Nakon što je tuženik prigovorio rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom u postupku pred javnim bilježnikom K. H. iz Z. pod posl. br. Ovrv-983/19., tužitelj je u podnesku dostavljenom sudu 26. svibnja 2020. naveo da je tužitelj uknjiženi vlasnik zgrade, a tuženik koristi stan kao posebni dio nekretnine, pa je dužan tužitelju plaćati „naknadu za korištenje u visini zaštićene najamnine u skladu s odredbama Zakona o najmu stanova i Zakona o obveznim odnosima“.

 

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio, navodeći u obrazloženju da tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati od tuženika isplatu zaštićene najamnine, jer isti obvezni odnos niti ne postoji u spornom razdoblju (listopad 2017-studeni 2019), odnosno da je osnovan prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije.

 

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je prvostupanjski sud u postupku između ovdje tuženika, kao tužitelja i fonda Z., radi otkupa stana pod posl. br. Ps-314/15-5 dana 26. travnja 2016. donio presudu, potvrđenu presudom ovog suda posl. br. Gž-3170/17-3 od 12. lipnja 2018., kojom se zamjenjuje ugovor o prodaji stana u Z., u kući u … i …, kojim tuženik prodaje, a tužitelj kupuje navedenu nekretninu za kupoprodajnu cijenu od 116.663,00 kn, na temelju čl. 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, dalje. Zakon o naknadi). Iz navedene odluke proizlazi da je ovdje tužitelj otklonio zahtjev za otkup stana koji je tuženik podnio dok je ista bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine, da bi nakon što je došlo do upisa društvenog vlasništva 2015., tužitelj podnio zahtjev za otkup stana tuženiku tj. fondu te pokrenuo parnični postupak u kojem je donesena navedena presuda, a u kojem pasivna legitimacija tog tuženika nije bila osporena,

- da je pravomoćnim rješenjem donesenom u istom postupku odbijen prijedlog ovdje tužitelja za sudjelovanje u tom postupku kao umješača na strani tuženika,

- da je tuženik prema potvrdi ministarstva od 19. prosinca 2018. platio cijenu stana,

- da iz z.k. izvadaka za z.k.ul. 6316 k.o. Grad Z. od 26. svibnja 2020., 3. siječnja 2018. i 29. siječnja 2021. proizlazi da je na z.k.č.br. 3021 k.o. Grad Z. površine 409,5 čhv odnosno 1473 čm upisano više z.k. tijela i to kao z.k. tijelo A I, dvorište i vrt u … i … i z.k. tijelo A II, kuća popisni broj … u … i … izgrađena na kčbr. 3021-kuća bez zemljišta te je z.k. tijelo A I upisano kao društveno vlasništva a na z.k. tijelu A II uknjiženo je pravo vlasništva u korist tužitelja s pravom korištenja na zemljištu u korist vlasnika kuće,

- da je 1. travnja 2011. sklopljen Ugovor o najmu stana između ovdje tužitelja kao najmodavca i ovdje tuženika kao najmoprimca a za stan u Z., na 1. katu zgrade te je navedeno da je tuženik zaštićeni najmoprimac, da se raniji Ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme od 1. travnja 1997. stavlja u cijelosti izvan snage od datuma primjene predmetnog ugovora, tj. 1. travnja 2011., da se radi o stanu površine 162,4 čm, a zaštićena najamnina iznosi 739,48 kn mjesečno te se najmoprimac obvezuje istu plaćati najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec,

- da iz rješenja Grada Z. od 30. lipnja 1959. i 24. veljače 1960. proizlazi da je s danom 26. prosinca 1958. nacionalizirana i postala društveno vlasništvo među inim i nekretnina upisan au z.k.ul. 6316 k.o. Grad Z. kčbr. 3021 površine 409,5 čhv, vlasnika M. h., dakle kuća u kojoj se nalazi sporni stan,

- da je pravomoćnim rješenjima prvostupanjskog suda posl. br. Z-10477/17-49 od 10. lipnja 2019. i Z-32286/19 od 7. srpnja 2020. utvrđeno da je u z.k. stvari provedbe citiranog rješenja Grada Z. od 30. lipnja 1959. u z.k.ul. 6316 k.o. Grad Z. na nekretninama tužitelja dopušteno dijeljenje postojećeg z.k. tijela na kčbr. 3021 dvorište i vrt u .... i … površine 1437 čm kao z.k. tijelo A I – zemljište bez kuće i kuća popisni broj … na istoj adresi kao z.k. tijelo A II kuća bez zemljišta, te je zemljište u A I uknjiženo kao društveno vlasništvo i zabilježeno da se uknjižba prava vlasništva u korist M. H. odnosi samo na kuću popisni broj … upisanu kao z.k. tijelo A II te je dopuštena uknjižba prava na korištenja na zemljištu iz A I uz obrazloženje da je rješenjem ovog suda posl. br.Gž Zk-183/15-2 od 19. travnja usvojena žalba tužitelja i ukinuto rješenje posl. br. Z-16727/12 od 14. siječnja 2015. te je predmet vraćen na ponovni postupak i naložena uspostava prijašnjeg z.k. stanja,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi, da je tužitelju kao nositelj stanarskog prava plaćao stanarinu do listopada 2018. kada je postala pravomoćna presuda kojom je tuženik utvrđen kao vlasnik stana, dakle dobio je tabularnu ispravu i platio porez pri stjecanju vlasništva stana.

 

9. Na temelju navedenog prvostupanjski je sud zaključio, da je tužitelj postupao u dobroj vjeri, da se propust državnih tijela koji se ogleda u neprovođenju rješenja o nacionalizaciji u zemljišnim knjigama ne može primjenjivati na štetu tuženika, da je tuženik podnio zahtjev za otkup stana uknjiženom vlasniku te je donesena pravomoćna presuda pred prvostupanjskim sudom pod brojem Ps-314/15 kojom je prihvaćen zahtjev za donošenje presude radi prodaje stana, a tuženik je isplatio kupoprodajnu cijenu.

 

10. Radi toga sud zaključuje, da tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati od tuženika isplatu zaštićene najamnine.

 

11. Tužitelj u žalbi, u bitnome, osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda analizirajući dokumentaciju koja se odnosi na nacionalizaciju zgrade i zemljišta na kojem je izgrađena, a u kojoj se nalazi sporni stan, obrazlažući da je rješenje kojim je dopuštena provedba rješenja o nacionalizaciji iz 1959. godine, doneseno 14.1.2015. bilo nezakonito, da je njegov prigovor protiv tog rješenja bio vidljiv u zemljišnim knjigama od 24.2.2015. kada je podnesen, da rješenje o provedbi nacionalizacije nije nikada postalo pravomoćno te je tužitelj ponovno upisan kao vlasnik nekretnine.

 

12. Po mišljenju ovog suda, navedene činjenice, s obzirom na postojanje pravomoćne presude kojim je nadomješten ugovor o prodaji stana, ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovom postupku, u kojem tužitelj traži od tuženika isplatu zaštićene najamnine, očito smatrajući da je ugovor o najmu stana sklopljen između stranaka i dalje na snazi.

 

13. Tužitelj se pri tom poziva na svoje vlasništvo, odnosno jače pravo u razdoblju od listopada 2017. do studenoga 2019., kako navodi u žalbi.

 

14. Odredbom čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugi stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, dalje: ZV) propisano je, da je nepošteni posjednik tuđe stvar dužan naknaditi koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja.

 

15. Tuženik međutim, u situaciji kada je ishodio pravomoćnu presudu kojom je sporni stan prodan njemu, te platio kupovninu za taj stan u cijelosti, nije nepošteni posjednik; pošteni posjednik u smislu čl. 164. st. 1. ZV nije dužan naknadu za to što je upotrebljavao stvar, čak niti kada se radi o tuđoj stvari koju nema pravo posjedovati.

 

16. Iz utvrđenja u spisu predmeta pri tom proizlazi, da je tek pravomoćnim rješenjima prvostupanjskog suda posl. br. Z-10477/17-49 od 10. lipnja 2019. i Z-32286/19 od 7. srpnja 2020. utvrđeno da je u z.k. stvari provedbe citiranog rješenja Grada Z. od 30. lipnja 1959. u z.k.ul. 6316 k.o. Grad Z. na nekretninama tužitelja dopušteno dijeljenje postojećeg z.k. tijela na kčbr. 3021 dvorište i vrt u … i … površine 1437 čm kao z.k. tijelo A I – zemljište bez kuće i kuća popisni broj … na istoj adresi kao z.k. tijelo A II kuća bez zemljišta, te je zemljište u A I uknjiženo kao društveno vlasništvo i zabilježeno da se uknjižba prava vlasništva u korist M. H. odnosi samo na kuću popisni broj … upisanu kao z.k. tijelo A II te je dopuštena uknjižba prava korištenja na zemljištu iz A I uz obrazloženje da je rješenjem ovog suda posl. br.Gž Zk-183/15-2 od 19. travnja 2016.  usvojena žalba tužitelja i ukinuto rješenje posl. br. Z-16727/12 od 14. siječnja 2015. te je predmet vraćen na ponovni postupak i naložena uspostava prijašnjeg z.k. stanja.

 

17. Iz istog je vidljivo da nije istinit žalbeni navod da bi 15.11.2017. bio proveden upis prava vlasništva tužitelja na zgradi u kojoj se nalazi sporni stan, već je isto uslijedilo tek rješenjem od 10. lipnja 2019. broj Z-10477/17-49 (l 69-71 spisa) – dakle nakon što je tuženik ishodio pravomoćnu presudu u postupku radi nadomještanja ugovora o prodaji stana, 12. lipnja 2018.

 

18. Radi toga je materijalno pravo pravilno primijenjeno, kada je zahtjev tužitelja odbijen, jer tuženik nije najmoprimac niti duguje najamninu u smislu čl. 25. Zakona o najmu stanova (NN br. 91/96, dalje: ZNS).

 

19. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP.

 

20. U skladu s navedenim, budući da nisu ostvarene niti bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 365. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, kao u izreci.

 

U Zagrebu, 28. ožujka 2023.

 

Predsjednik vijeća:

                   Milena Frankić, v.r.