Poslovni broj: 50. Gž R-247/2023-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 50. Gž R-247/2023-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. R. iz V. G., OIB: …, zastupane po punomoćniku V. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-699/2016-25 od 29. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 28. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-699/2016-25 od 29. lipnja 2018. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopustivosti Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljice od 9. veljače 2016. te zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

2. Presudu pobija tužiteljica zbog svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Žalba tužiteljice je osnovana.

 

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje nedopuštenosti redovnog otkaza ugovora o radu zbog organizacijskih i gospodarskih razloga od 9. veljače 2016., za određivanje sudskog raskida ugovora o radu s danom 10. prosinca 2017. te na isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu od 62.998,80 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

5. U ovom stadiju postupka nesporno je:

- da je tužiteljica sa tuženim sklopila ugovor o radu od 1. studenog 2014. radi obavljanja poslova radnog mjesta voditelja poslovnih odnosa,

- da su na istom radnom mjestu bila zaposlena tri izvršitelja i to I. M., Z. K. i tužiteljica,

- da je kod tuženika, a radi optimizacije poslovnih procesa, 2015. provedena reorganizacija poslovanja u okviru kojeg je došlo do smanjenja broja izvršitelja radnog mjesta voditelja poslovnih odnosa,

- da je Z. K. umro prije provedbe plana restrukturiranja i to u studenog 2015.,

- da je tuženik odlukom od 9. veljače 2016. otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog poslovno i organizacijskog razloga temeljem odredbe čl. 115. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 u daljnjem tekstu: ZR) utvrdivši tužiteljicu tehnološkim viškom.

             

6. Ocjenjujući dopuštenost odluke o redovnom otkazu prvostupanjski sud je utvrdio da je kod tuženog došlo do izmjene organizacijske strukture koja je započela 2014., da je tuženik proveo postupak utvrđivanja kolektivnog viška sukladno odredbi čl. 127. ZR tijekom 2015., da je uslijed te organizacijske promjene došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice jer da je broj izvršitelja radnog mjesta tužiteljice smanjen sa tri na jednog, da je slijedom toga tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici u smislu odredbe čl. 115. st. 1. ZR, da je tuženik postupio i sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZR jer je I. M., koja je obavljala kod tuženika iste radne zadatke kao i tužiteljica na navedenim poslovima nesporno radila duže od tužiteljice, posljedično čemu se tužiteljici nisu mogli priznati jednaki radni rezultati kao i I. M. jer je tužiteljica počela obavljati voditelja poslovnih procesa tek nakon I. M. sud prvog stupnja utvrdio je da je predmetni otkaz ugovora o radu tužiteljice kao tehnološkog viška dopušten i zakonit pa je, kako se u konkretnom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke nedopuštenosti pobijane odluke jer je tuženi otkazao tužiteljici ugovor o radu poštujući odredbe čl. 115. st. 1. al. 1., st. 2. i st. 3. ZR, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

7. Sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući u istoj izostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

 

8. Pravilan je stav suda prvog stupnja da je autonomno pravo poslodavca odlučivati o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući i pravo na smanjenje izvršitelja pojedinog radnog mjesta za koje ocjeni da organizacijski postojanje više izvršitelja nije opravdano i za koje izvršitelje nema objektivne potrebe odnosno da poslodavac odlučuje kako će organizirati posao te da li ima potrebe za obavljanjem određenog posla.

 

9. U situaciji kada poslodavac ukine broj izvršitelja pojedinog radnog mjesta koji se u organizaciji procesa poslovanja pokažu suvišnim jer više ne postoji potreba za obavljanjem radnih zadataka tog radnog mjesta po svim predviđenim izvršiteljima poslodavac ima opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Dakle pri ocjeni da li poslodavac ima opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz odlučno je da li je prestala potreba za obavljanjem poslova određenih izvršitelja pojedinog radnog mjesta. To iz razloga što je odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisano da poslodavac može radniku redovno otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Da bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi da li su u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR za poslovno uvjetovani otkaz tužiteljici, a imajući u vidu navode tužiteljice koje je isticala tijekom prvostupanjskog postupka (nesporna činjenica da je prije provedbe reorganizacije jedan od izvršitelja njenog radnog mjesta preminuo) potrebno je bilo raspraviti i utvrditi da li je broj izvršitelja radnog mjesta tužiteljice smanjen sa tri na dva (kako to tvrdi tužiteljica) ili sa tri na jednog izvršitelja (kako to tvrdi tuženik) te za takvo svoje utvrđenje dati valjane razloge.

 

10. Sud prvog stupnja u tom pogledu navodi da se nisu mogli prihvatiti navodi tužiteljice s ročišta od 17. svibnja 2018. kojim je isticala da se u dopisu tuženika od 28. prosinca 2015. spominje smanjenje izvršitelja radnog mjesta voditelja poslovnih procesa sa tri na dva izvršitelja, a ne samo na jednog jer da je sindikalni povjerenik svojim dopisom od 3. veljače 2016., kojim se očitovao vezano za savjetovanje u smislu čl. 150. ZR, naveo da nema primjedbi u odnosu na popis radnika kojima bi se otkazao ugovor o radu, a na kojem popisu je bila i tužiteljica.

 

11. Osnovano tužiteljica u žalbi ističe da navedeni razlozi nisu jasni i dostatni za provjeru pravilnosti takvog utvrđenja. Naime nije jasno, jer za to sud prvog stupnja ne daje valjane razloge, zbog čega smatra da je za utvrđenje činjenice koliko je u predviđenoj reorganizaciji poslovanja bilo određeno izvršitelja na radnom mjestu tužiteljice, relevantno očitovanje sindikalnog povjerenika a ne popis predviđenih radnih mjesta sa brojem izvršitelja koji predstavlja sastavni dio odluke tuženika od 15. listopada 2015. (koja prilaže listu 66 do 67 spisa) to tim više što u Pravilniku o radu vanjske poslovne mreže iz rujna 2015. nije propisan broj izvršitelja voditelja poslovnih odnosa za podružnicu Z. gdje je poslove obavljala tužiteljica. Pri tome valja reći da sud prvog stupnja uopće ne ocjenjuje navedenu odluku tuženika od 15. listopada 2015. sa priloženim popisom prema kojoj je kod tuženika bilo planirano smanjenje izvršitelja tužiteljičinog radnog mjesta sa tri izvršitelja na dva na način da kao izvršitelji u radnom odnosu ostanu I. M. i Z. K., a da je nakon donošenja te odluke Z. K. umro. Nadalje sud prvog stupnja ne ocjenjuje niti značaj donošenje prijedloga odluke tuženika od 29. listopada 2015. prema kojoj se predlaže da se tužiteljici ne mijenja radno mjesto s obzirom da Z. K. (koji kao jedan od izvršitelja na radnom mjestu tužiteljice sukladno naprijed navedenom odlukom od 15. listopada 2015. nije bio utvrđen viškom) ima ozbiljnih zdravstvenih problema te će do daljnjeg biti odsutan (uslijed kojih je u studenom 2015. i preminuo) te da uz svoj porfelj s drugim voditeljem poslovnih odnosa Podružnice Z. I. M.) preuzme porfelj Z. K.. Činjenica da prijedlog takve odluke uprava tuženika nije prihvatila odnosno nije istu donijela ne dovodi sama po sebi do zaključka da je za poslom tužiteljice prestala potreba ako su prema predviđenoj novoj organizaciji bila predviđena dva izvršitelja na tom radnom mjestu u podružnici Z.

 

12. Kako sud prvog stupnja ne daje ocjenu naprijed navedenih dokaza za sada nije moguće ocijeniti pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljice odnosno da je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica obavljala za tuženika.

 

13. Nadalje kako naprijed navedene odlučne činjenice sud prvog stupnja nije raspravio i utvrdio i činjenično stanje relevantno za pravilnu primjenu materijalnog prava iz čl. 115. st. 1. ZR ostalo je nepotpuno odnosno netočno utvrđeno.

 

14. S obzirom na navedeno valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje

 

15. Obzirom da je, zbog ukidanja presude u pogledu glavnog zahtjeva za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. ZPP), valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

 

16. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

17. U ponovljenom postupku sud će, na temelju dosad izvedenih dokaza raspraviti navedene odlučne činjenice, utvrditi da li je tuženik novom organizacijom poslovanja iz 2015. smanjio broj izvršitelja radnog mjesta voditelja poslovnih odnosa u podružnici Z. na jednog ili dva izvršitelja te iz kojeg razloga Z. K. nije bio na popisu tehnološkog viška i za ta svoja utvrđenja dati valjane razloge odnosno da li je za radom tužiteljice na tom radnom mjestu prestala potreba a imajući u vidu da je Z. K., koji nije bio utvrđen tehnološkim viškom, preminuo prije provedbe plana restrukturiranja odnosno prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Posljedično navedenom sud prvog stupnja utvrditi će da li je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljice te donijeti novu zakonitu odluku u kojoj će dati valjane razloge za svoja utvrđenja imajući pri tome u vidu i ostale žalbene navode tužiteljice.

 

U Zagrebu 28. ožujka 2023.

 

 

                                                                                                         Predsjednik vijeća:

                                                                                                     Tomislav Aralica, v.r.