Poslovni broj: 6 Gž-666/2022-2

1

 

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H.z.z.m.o., Z., (ulica...), OIB: 84397956623, koga zastupa ravnatelj, a ovoga punomoćnica P. K., dipl. iur., protiv tuženika C. o. d.d., Z., (ulica...), OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. d.o.o., Z., (ulica...), radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-97/21-9 od 12. svibnja 2022., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,  

 

r i j e š i o  j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-97/21-9 od 12. svibnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika odlučiti u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z. da isplati tužitelju H.z.z.m.o., Z. iznos od 27.480,68 kn (slovima: dvadeset sedam tisuća četiristo osamdeset kuna i šezdeset osam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 18.387,67 kn od 18. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 9.093,01 kn od 12. svibnja 2022. do isplate,

prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Smatra da na obračun štete koju bi tuženik trebao isplatiti tužitelju treba primijeniti odredbe zakona koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja s osnove koje se utvrđuje obveza isplate mirovine tužitelja. Pogrešno prvostupanjski sud navodi da se primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju te je bilo potrebno primijeniti važeći Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, na što ukazuju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-x-388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. i Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021. i dr. Tužitelj bi eventualno imao pravo samo na naknadu štete u razmjernom dijelu isplaćenog iznosa mirovine. Predlaže preinačiti presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev i donese odluka o troškovima postupka u korist tuženika, a podredno usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika ističući da je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, da tužitelj ima izvorno pravo na naknadu štete od osiguravajućeg društva prema čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju te da jasno i precizno određuje što sve obuhvaća naknada stvarne štete na koju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO) ima pravo te da je ustaljeno pravno shvaćanje revizijskog suda da je mjerodavno pravo za naknadu štete koju traži HZMO od osiguravajućeg društva ono koje je na snazi u vrijeme nastanka štete odnosno izvršenih isplata mirovinskih primanja. Predlaže da se odbije žalba tuženika i potvrdi pobijana presuda u cijelosti.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), jer presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

6. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 27.480,68 kn s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi isplate obiteljske mirovine isplaćene korisnici D. R. u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. srpnja 2021.

8. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je tužiteljev osiguranik R. R. 7. svibnja 1999. smrtno stradao u prometnoj nesreći koju je prouzročio Ž. P., vozač osobnog automobila osiguranog kod tuženika čija je odgovornost utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj K-262/00-11 od 4. svibnja 2001., pri čemu je odgovornost tuženikovog osiguranika u omjeru od 60%, a tužiteljevog osiguranika (R. R. kao suvozača) u omjeru od 40%,

- da je rješenjem tužitelja broj 38291 od 20. prosinca 2001. članovima obitelji umrlog osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu,

- da je odštetnim zahtjevom od 26. studenoga 2020. tužitelj pozvao tuženika da mu podmiri štetu nastalu isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. rujna 2020. u iznosu od 18.387,67 kn te daljnju štetu za razdoblje od 1. siječnja do 31. srpnja 2021. u iznosu od 9.093,01 kn,

prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti utuženi iznos na ime davanja iz mirovinskog osiguranja radi naknade stvarne štete na temelju čl. 161. st. 1. i 2. toč. 2. i st. 4. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.; dalje ZMO).

9. U žalbenom stadiju postupka sporna je primjena materijalnog prava, odnosno ima li se predmet spora raspraviti primjenom odredaba ZMO kako tvrdi tužitelj jer da je obitelji njegovog osiguranika pravo na obiteljsku mirovinu utvrđeno prema odredbama toga Zakona ili primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje ZOOP), kao posebnog zakona, kako tvrdi tuženik.

10. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je predmet spora raspravio primjenom odredaba ZMO.

11. Naime, odredbom čl. 161. st. 1. ZMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Prema stavku 2. točki. 2. toga članka naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, pa između ostalog novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

12. Međutim, odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.

13. Ovdje se ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022. u kojem je predmet zahtjeva bila naknada štete s naslova isplate invalidske mirovine u iznosu od 37.780,54 kn, da je za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode te da prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP. Također da osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP. Istovjetna pravna shvaćanja su zauzeta i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 20202. i Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.

14. I prema recentnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju broj Rev- 954/2022-2 od 25. siječnja 2023. u kojem je predmet spora bio zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2017., svom osiguraniku, koji je 12. lipnja 2008. nastradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika, za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.

15. Kako je u konkretnom slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP to se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

16. Člankom 8. stavkom 1. ZOOP reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“

17. Prema tome trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

18. Dakle, prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje obitelji osiguranika HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koji bi se isplaćivao zbog umirovljenja zbog povrede na radu te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

19. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 370. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu presudu jer zbog pogrešnog pravnog pristupa prilikom odlučivanja o visini štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje iz razloga što visina štete nije obračunata temeljem odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP.

20. U nastavku postupka prvostupanjski sud će pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje te uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti odgovarajuću odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

21. Odluka o trošku u povodu žalbe tuženika donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zadru 28. ožujka 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov, v.r.