1              Poslovni broj: Kž-637/2021-10

Poslovni broj: Kž-637/2021-10

U  I M E R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća te Marie Majić i Ivone Rupić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasne Veršić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog P. Č., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi sa člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi oca osuđenika, I. Č., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja Kv-183/2021-10 (K-375/17, K-376/2017 i K-434/2011) od 28. srpnja 2021., u sjednici održanoj u prisutnosti osuđenog P. Č., koja je osigurana putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu, 28. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba oca osuđenog P. Č., I. Č. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) preinačene su u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Zadru poslovnog broja 88. K-376/2017 od 1. ožujka 2021., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Kž-463/2021-3 od 24. svibnja 2021., kojom je P. Č. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11, presuda Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K-375/2017-53 od 17. siječnja 2019., potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovnog broja Kž-65/2019-9 od 18. listopada 2019., kojom je P. Č. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi sa člankom 228. stavkom 1. KZ/11 u svezi sa člankom 52. istog Zakona i presuda Općinskog suda u Zadru poslovnog broja 38.K-434/2011 od 4. svibnja 2020., potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovnog broja 20.Kž-144/2020-4 od 12. kolovoza 2020., kojom je P. Č. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, zbog kaznenog djela iz članka 216. stavka 1. Kaznenog zakona  („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda broj 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), pa je osuđeni P. Č. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.

2.              Protiv navedene presude žalbu je podnio otac osuđenog P. Č., I. Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni, u smislu žalbenih navoda ili pak da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi je zatraženo da se žalitelj obavijesti o sjednici vijeća.

3.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.              Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je nakon obavljenog uvida vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.

5.              O sjednici vijeća uredno su obaviješteni osuđenik, Županijski državni odvjetnik u Splitu i B. R., odvjetnik u Z., koji je podneskom od 9. ožujka 2023. obavijestio sud kako više nije branitelj osuđenika i da se sva pismena dostavljaju osuđeniku osobno. Otac osuđenika o sjednici vijeća nije obaviješten jer se, prema članku 475. stavku 1. ZKP/08, o tome obavještavaju samo stranke. Sjednica vijeća održana je pomoću zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu marke "Polycom", kojim je rukovala stručna osoba, informatičar ovog suda D. J., a na koji način je osigurana prisutnost osuđenika u prostorijama Kaznionice u Glini, a ista je prema članku 475. stavku 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) održana u odsutnosti Županijskog državnog odvjetnika u Splitu.

6.              Osuđeni P. Č. izjavio je kako ustrajava u svim navodima i prijedlozima iz žalbe njegovog oca I. Č.

7.              Žalba oca osuđenog P. Č., I. Č. nije osnovana.

8.              U žalbi se prvostupanjska presuda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da je presuda nerazumljiva, u njoj da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su potpuno nejasni.

8.1.              No, suprotno istaknutim žalbenim navodima izreka prvostupanjske presude je jasna i neproturječna, u suglasju je sa svojim razlozima, prvostupanjski sud dao je jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

8.2.              U žalbi se nadalje ističe kako je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 3. ZKP/08 budući da je prisutnost žalitelja "pri izricanju nove kazne obavezna" jer da je tada bio prisutan, da bi ukazao vijeću "koja bi presuda bila povoljnija". Prilikom odlučivanja o zahtjevu za obnovu postupka iz članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08 da nisu bili pozvani ni osuđenik ni njegov branitelj, a da su "po zakonu morali biti prisutni".

8.3.              Međutim, prvostupanjski sud nije počinio ni tu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju se u žalbi neosnovano ukazuje. Naime, pobijanu presudu prvostupanjski sud pravilno je donio u sjednici vijeća čija je nadležnost određena člankom 19. b stavkom 5. ZKP/08, dok je odredbom članka 468. stavka 1. točke 3. ZKP/08 propisano da je bitna povreda odredaba kaznenog postupka počinjena, ako je rasprava (a ne sjednica vijeća) održana bez osobe čija je prisutnost na raspravi po zakonu obvezna ili ako je optuženiku, branitelju, oštećeniku kao tužitelju ili privatnom tužitelju, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da se na raspravi služi svojim jezikom i da na svojem jeziku prati tijek rasprave. Kako je dakle pobijana presuda donesena u sjednici vijeća, a ne na raspravi, to prvostupanjski sud nije bio dužan pozvati osuđenika, njegovog branitelja niti državnog odvjetnika.

9.              Nije u pravu žalitelj kada pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, posebice u onom dijelu u kojem navodi kako prvostupanjski sud nije "utvrdio koje su to olakotne, a koje otegotne okolnosti koje je uzeo u obzir prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora". Pri tome žalitelj gubi iz vida kako, prilikom preinačavanje pravomoćnih presuda bez obnove kaznenog postupka prema članku 498. stavku 1. točki 1. ZKP/08, sud donosi odluku o visini jedinstvene kazne zatvora u okviru olakotnih i otegotnih okolnosti koje su utvrđene u ranijim pravomoćnim presudama, a što je prvostupanjski sud pravilno i učinio.

10.              I konačno nije u pravu žalitelj niti kada pobija presudu zbog odluke o kazni, smatrajući kako je izrečena jedinstvena kazna zatvora u pobijanoj presudi, trebala biti "u znatno kraćem trajanju", s obzirom da se radi o "banalnim kaznenim djelima". Naime, prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbe o stjecaju iz članka 52. KZ/11 i imajući u vidu kazne zatvora na koje je osuđenik osuđen pravomoćnim presudama, čije se objedinjenje traži, ispravno osudio osuđenika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci. Upravo je, na odgovarajući način, prvostupanjski sud cijenio sve otegotne i olakotne okolnosti iz ranije izrečenih kaznenih pravomoćnih presuda pa je stav i ovog drugostupanjskog suda kako će se jedinstvenom kaznom zatvora na koju je osuđenik osuđen pobijanom presudom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

11.              Kako navodima žalbe oca osuđenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, a nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. ZKP/08, to je tu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u suglasju sa člankom 482. ZKP/08.

Split, 28. ožujka 2023.