REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU                                                             

      Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg pape Ivana Pavla II  br.1                                                                     

 

Poslovni broj: Ref 33 P-559/2022.-23.

 

 

     U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A       

 

 

              Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu po sudcu ovog suda Dobrili Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja  G. P., L., N. T. 6, O.: ..., zastupan po punomoćniku M. L., odvjetnici iz D., protiv tužene R. d.d. Z., M. cesta 69, O.: ..., zastupana po odvjetničkom društvu M. & L. iz Z., radi  isplate, nakon javne glavne rasprave održane 15. veljače 2023. u nazočnosti  tužitelja, punomoćnika tužitelja  i  punomoćnika tuženika, 28. ožujka 2023. javno uz objavljivanje,

 

 

p r e s u d i o        j e

 

 

I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., M. cesta 69, OIB: ... da tužitelju G. P., L., N. T. 6, OIB: ... isplati iznos od 1.861,42 € / 14.024,42 kuna1 s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1 U. o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl.29., st.2. Z. o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, nadalje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je E. središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve do isplate i to:

 

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

 

 

 

- na iznos od 7,52 € / 56,63 kn počam od 01. studenog 2008. godine,

- na iznos od 10,19 € / 76,77 kn  počam od 01. siječnja 2009. godine,

- na iznos od 12.12 € / 91,29 kn  počam od 01. veljače 2009. godine,

- na iznos od 12,99 € /  97,85 kn  počam od 01. ožujka 2009. godine,

- na iznos od 10,83 € / 81,57 kn  počam od 01. travnja 2009. godine,

- na iznos od 11,29 € / 85,10 kn počam od 01. svibnja 2009. godine,

- na iznos od 7,54 € / 56,83 kn  počam od 01. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 4,78 € / 36,02 kn  počam od 01. srpnja 2009. godine,

- na iznos od 5,52 € /  41,56 kn  počam od 01. kolovoza 2009. godine,

- na iznos od 6,97 € / 52,53 kn  počam od 01. rujna 2009. godine,

- na iznos od 6,85 € / 51,57 kn  počam od 01. listopada 2009. godine,

- na iznos od 5,37 € / 40,49 kn   počam od 01. studenog 2009. godine,

- na iznos od 8,14 € / 61,29 kn  počam od 01. prosinca 2009. godine,

- na iznos od 10,35 € / 77,98 kn počam od 01. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 13,50 € / 101,71 kn počam od 01. veljače 2010. godine,

- na iznos od 12,78 € / 96,27 kn  počam od 01. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 17,05 € / 128,48 kn  počam od 01. travnja 2010. godine,

- na iznos od 16,24 € / 122,37 kn  počam od 01. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 17,82 € / 134,27 kn  počam od 01. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 31,50 € /  237,35 kn  počam od 01. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 28,69 € / 216,13 kn  počam od 01. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 37,29 € / 280,96 kn  počam od 01. rujna 2010. godine,

- na iznos od 34,32 €  / 258,56 kn  počam od 01. listopada 2010. godine,

- na iznos od 29,54 € /  222,53 kn  počam od 01. studenog 2010. godine,

- na iznos od 39,62 € /  298,54 kn  počam od 01. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 52,46 € / 395,25 kn  počam od 01. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 43,37 € / 326,77 kn  počam od 01. veljače 2011. godine,

- na iznos od 46,56 € / 350,79 kn  počam od 01. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 1.320,24 € / 9.947,38 kn  počam od 25. ožujka 2011. godine, pa sve do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., M. cesta 69, O.: ... da tužitelju G. P., L., N. T. 6, O.: ... naknaditi  parnične troškove u iznosu od 1.624,45 eura / 12.239,42 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je E. središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj  G. P., L., N. T. 6 , podnio je 28. lipnja 2022. tužbu protiv tuženika R. banka A. d.d. Z., radi isplate.

U tužbi navodi da je tužitelj s tuženikom 7. rujna 2006. sklopio U. o kreditu broj: .... T. ugovorom tuženik je kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita,  kredit za kupovinu automobila, koji kredit je ugovoren u  iznosu od 21.810,00 C. protuvrijednosti u kunama. 

 

 

 

U trenutku podnošenja ove tužbe kredit je otplaćen u cijelosti. N. navedenim U. o kreditu ugovoren je rok otplate od 84 mjeseci (7 godina), te je istim ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme sklapanja U. o kreditu tuženik tužitelja nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke u svezi sklapanja U. o kreditu. N., odredbama U. o kreditu ugovorena je otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju K. za C. važećem na dan odobrenja žiro –računa B., time da su se uplate po kreditu valutirale s datumom odobrenja računa B., odnosno ugovorena je primjena valutne klauzule.

Naime, u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred T. sudom u Z. koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj , a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Z. o zaštiti potrošača („N. novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10.09.2004. do 06.08.2007.  i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Z. o zaštiti potrošača („N. novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Z. o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Z. o obveznim odnosima.

V. trgovački sud R. H. je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj P.-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude T. suda u Z. poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula, time da je u navedenom dijelu presuda potvrđena i od strane V. suda R. H. u presudi i rješenju broj: R.-2221/2018 od dana 03. rujna 2019. godine.

D., pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i U. koji je predmet ove pravne stvari),  povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, sve kako dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju promjenu je može predvidjeti, jer nema nikakvih objektivnih kriterija.

 

 

 

 

Prema odredbi članka  502.c Z.-a i članka 118. Z. o zaštiti potrošača,  sudska odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u pojedinačnim postupcima povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.  S. obzirom da je pravomoćnom presudom V. trgovačkog suda R. H. utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, to je tuženik sukladno čl. 323. Z. o obveznim odnosima (N. novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: Z.), dužan vratiti sve što je primio na temelju takve odredbe U., sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. Z..

T., čl. 502.c Z. o parničnom postupku (N. novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11. i 25/13., dalje: Z.) propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. istoga Z. da su određenim postupanje, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S. navodi i čl. 138.a Z. o zaštiti potrošača (N. novine, br. 79/07., 125/07. i 79/09, dalje: Z.) koji određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Tužitelj je procijenio da razlike između iznosa koje je tužitelj tuženiku uplatio na ime porasta tečaja C. u odnosu na  H. tijekom otplate kredita i iznosa kojeg bi uplatio da je tečaj C. u odnosu na H. ostao onakav kakav je bio u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iznose oko 20.000,00 kn, time da se tužitelj obvezuje tužbeni zahtjev točno odrediti nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja. K. je iz okolnosti navedenih u toč. I-V. ove tužbe očigledno da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku koja je dospjela, tužitelj da naslovljeni S. zbog ogluhe ili po izvedenim dokazima u postupku donese slijedeću presudu:

I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., M. cesta 69, O.: ... da tužitelju G. P., L., N. T. 6, OIB: ... isplati iznos od 20.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog  iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. U. o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Z. o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu zapet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja novčana tražbina će se sa pojedinačnim iznosima odrediti nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja,  sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na

 

 

 

 

 

razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

2. U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 29. srpnja 2022. tuženik ističe da su  tužitelj i tuženik  7.9.2006. zaključili U. o kreditu broj 029-50-3651786 (dalje u tekstu: U.) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti C. 21.810,00 s redovnom kamatom u iznosu od 2,95 %, godišnjom, promjenjivom i kamatom po dospijeću u iznosu od 15,00% godišnje, također promjenjivom. U. je sklopljen sukladno članku 1021. Z. o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. N. je da je tužitelj slobodnom voljom sklopio U. s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli C. te da su mu prilikom sklapanja U. uručeni i opći akti kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima.

T. neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da ga upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti C.. Z. o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute R. u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule C. bio nepošten. T. je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju U.. D. je tuženik vodio računa o tužitelju kao klijentu, vidljivo je i iz Z. za kredit u kojem je tužitelj, između više ponuđenih valuta (E., C., U., kunski kredit) vlastoručno odabrao valutu C. nakon čega je zaključen U. u valuti C.. T. odabir valutne klauzule (između više ponuđenih) predstavlja pojedinačno pregovaranje.

P. tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja C. pa ni bilo koje druge strane valute. S. tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. S. korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. T. nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Z. o zaštiti potrošača N. novine br. 96/03):

a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i

 

 

 

 

 

b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu C., razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. I. otplatnih planova koje je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da je tužitelj sve informacije o tečaju valute C. na dan mogao dobiti korištenjem usluge tuženika R. D. koju uslugu tužitelj nije nikada iskoristio. T. ističe prigovor zastare u odnosu na povrat utuženog iznosa jer je sukladno čl. 226. Z. o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a tužba je podnesena 28.6.2022.g.

Tužitelj se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju F.“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. T. ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već isto mora dokazati. T. nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude, već je dužan dokazati ništetnost. T. se protivi visini tužbenog zahtjeva i provođenju financijskog vještačenja jer je potraživanje tužitelja prije svega u zastari. T. se protivi pozivanju tužitelja na odredbe Z. o obveznim odnosima o stečenom bez osnove jer konkretno nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stečenog bez osnove. T. institut bi došao u obzir samo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe ne bi imao osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci neke druge nadležne vlasti ili zakonu. T. nije dokazao da je došlo do prijelaza njegove imovine u imovinu tuženika niti da pravne

osnove nema ili da je otpala. S. Z. o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje.

Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. (list 39-45)

 

3. Tužitelj se očitovao podneskom od 30. kolovoza 2022. na činjenice koje tuženik iznosi u odgovoru na tužbu te istima u cijelosti protivi. (list 49-53)

 

4. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je podneskom  od 16. studenog 2022. precizirao tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., M. cesta 69, O.: ... da tužitelju G. P., L., N. T. 6, O.: ... isplati iznos od 14.024,42 kn / po f.t.k.1.861,42 € s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1 U. o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Z. o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope H. narodne

 

 

 

 

banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje od 01. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 56,63 kn / po f.t.k. 7,52 € počam od 01. studenog 2008. godine,

- na iznos od 76,77 kn / po f.t.k. 10,19 € počam od 01. siječnja 2009. godine,

- na iznos od 91,29 kn / po f.t.k. 12.12 € počam od 01. veljače 2009. godine,

- na iznos od 97,85 kn / po f.t.k. 12,99 € počam od 01. ožujka 2009. godine,

- na iznos od 81,57 kn / po f.t.k. 10,83 € počam od 01. travnja 2009. godine,

- na iznos od 85,10 kn / po f.t.k. 11,29 € počam od 01. svibnja 2009. godine,

- na iznos od 56,83 kn / po f.t.k. 7,54 € počam od 01. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 36,02 kn / po f.t.k. 4,78 € počam od 01. srpnja 2009. godine,

- na iznos od 41,56 kn / po f.t.k. 5,52 € počam od 01. kolovoza 2009. godine,

- na iznos od 52,53 kn / po f.t.k. 6,97 € počam od 01. rujna 2009. godine,

- na iznos od 51,57 kn / po f.t.k. 6,85 € počam od 01. listopada 2009. godine,

- na iznos od 40,49 kn / po f.t.k. 5,37 € počam od 01. studenog 2009. godine,

- na iznos od 61,29 kn / po f.t.k. 8,14 € počam od 01. prosinca 2009. godine,

- na iznos od 77,98 kn / po f.t.k. 10,35 € počam od 01. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 101,71 kn / po f.t.k. 13,50 € počam od 01. veljače 2010. godine,

- na iznos od 96,27 kn / po f.t.k. 12,78 € počam od 01. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 128,48 kn / po f.t.k. 17,05 € počam od 01. travnja 2010. godine,

- na iznos od 122,37 kn / po f.t.k. 16,24 € počam od 01. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 134,27 kn / po f.t.k. 17,82 € počam od 01. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 237,35 kn / po f.t.k. 31,50 € počam od 01. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 216,13 kn / po f.t.k. 28,69 € počam od 01. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 280,96 kn / po f.t.k. 37,29 € počam od 01. rujna 2010. godine,

- na iznos od 258,56 kn / po f.t.k. 34,32 € počam od 01. listopada 2010. godine,

- na iznos od 222,53 kn / po f.t.k. 29,54 € počam od 01. studenog 2010. godine,

- na iznos od 298,54 kn / po f.t.k. 39,62 € počam od 01. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 395,25 kn / po f.t.k. 52,46 € počam od 01. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 326,77 kn / po f.t.k. 43,37 € počam od 01. veljače 2011. godine,

- na iznos od 350,79 kn / po f.t.k. 46,56 € počam od 01. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 9.947,38 kn / po f.t.k. 1.320,24 € počam od 25. ožujka 2011. godine, pa sve do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

T. zahtjev u odnosu na točku II. koja se odnosi na troškove postupka ostaje neizmijenjen. (list 109-111)

 

5. Izveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u  ugovor o kreditu (list 6,10), otplatnu tablicu i otplatni plan (list 11-21), u kontroli ispis (list 22), podnesak tužitelja upućen tuženiku (list 23), financijsku dokumentaciju vezanu za kredit (list 24-36), ugovor o kreditu,  ovjeru istog i zahtjev za kredit (list 43-48), u nalaz vještaka J. R. – R. računovodstvo i revizija (list 93-103), iskaz tužitelja (list 120-121).

 

 

 

 

 

 

 

 

6. Sve izvedene dokaze sud je cijenio temeljem čl.8. Zakona  o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP) 

 

7. Tužbeni zahtjev tužitelja koji je konačno postavljen podneskom od 16. studenog 2022.  je osnovan.

 

8. Predmet spora odnosi se na isplatu novčanog iznosa 1.861,42 eura / 14.024,42  kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to na ime preplaćenih iznosa s temelja tečajne razlike .

 

9. U ovom postupku sporna  je osnova i visina tužbenog zahtjeva te da li je predmet potraživanja u zastari.

 

10. Iz U. o kreditu broj: ... od 7. rujna 2006. proizlazi da su R. A. d.d. Zagreb, kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita ugovorili da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit za kupnju  automobila u iznosu od 21.810,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za C. tečajne liste banke važeće na dan korištenja (Č..1.), na rok otplate od 84  mjeseca (čl.4.). K. kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju  kreditora  za C. važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati. A. dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. (čl.7.)

 

11. Iz O. tablice od 7. rujna 2006. razvidan je devizni iznos kredita od C. 21.810,00, ukupni broj rata 84, anuitet od 287,69 C., kamatna stopa 2,95 % (godišnje), a iz priloženih O. planova vidljiv je tijek otplaćivanja kredita. (list 11-13,  list 28-31)

 

12. Na glavnoj raspravi održanoj 15. veljače 2023. saslušan je tužitelj G. P. koji je iskazao: O. sam zajedno s tadašnjom djevojkom kupiti novi automobil i sva potrebna dokumentacija rješavala se u auto kući Š. u P.. O. su napravili i skupili potrebnu dokumentaciju i nakon što je bila pribavljena s tom dokumentacijom sam otišao kod javnog bilježnika u P.. B. kojem sam predao te papire, rekao je da se nakon 45 min vratim dok on napravi što je potrebno, tako sam učinio i dokumentaciju ponovo preuzeo od javnog bilježnika i ponovno ju odnio u auto kuću Š.. G. koja je tamo radila je sve pregledala, preuzela tu dokumentaciju i  nazvala me onoga dana kada je kredit bio odobren rekavši da kreće službeno nabavka automobila. J. u banci nisam u vezi ovog kredita niti bio. D. u auto kući nije prilikom ova dva dolaska ništa posebno tumačila ugovor i njegove odredbe.  I. je jedino činjenicu vezano za kamatu navodeći da se sada radi o akciji, a u smislu da je to sada povoljnija kamata, i da je sada dobro vrijeme da se kupi auto. J. nisam  čitao taj ugovor. J. sam prvi puta pročitao ugovor kada sam dobio obavijest od banke da se mijenja kamata, da raste kamatna stopa, a to je bilo nešto više od godine dana. T. automobil sam ja dobio, kupio jer mjesto u kojem radim i mjesto u kojem živim je bilo udaljeno oko 6 km u jednom smjeru i trebao mi je auto za svakodnevni odlazak na posao.

 

 

 

 

 

Na upit punomoćnika, tužitelj je iskazao, da je rata kredita na početku otplate iznosila 1.290,00 kn, a najveći iznos je bio oko 1.900,00 kn zbog čega je na kraju morao prodati auto jer ga više nije mogao otplaćivati, da je plaća kasnila i da se dobivala samo polovina plaće, da ranije nije realizirao nekakav kredit i da  nije bilo  termina "valutna klauzula", da prilikom zaključenja konkretnog ugovora mu nije bila ponuđena nikakva druga opcija realizacije kredita.

 

13. S. je prihvatio istinitim iskaz tužitelja jer je sudu djelovao životno i logično.

 

14. P. ocjeni ovog suda na pravni odnos stranka vezano za U. o kredit broj: ... od 20.listopada 2006. primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupka kolektivne pravne zaštite (presuda T. suda u Z. posl.broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđena u točki I.. izreke presudom V. trgovačkog suda R. H. posl. broj: P.-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te odlukom V. suda  R. H. posl. broj: R.-249/14-02 od 9. travnja 2015.), odnosno utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 01.siječnja 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava  potrošača korisnika kredita  zaključujući ugovore o kreditima od 01.siječnja 2004. do 31.prosinca 2008. koristeći u istima ništetne i nepoštene  ugovorne odredbe  u ugovorima o potrošačkom kreditiranju –ugovorima o kreditu , na način da je  ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak , a da  prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Z. o zaštiti potrošača (N. n., broj 96/13) i to čl.81., čl.82. i čl.90, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Z. o zaštiti potrošača (N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, i 133/09- dalje Z. i to čl.96 i 97. te suprotno odredbama  Z. o obveznim odnosima pa se temeljem odredbe čl.502.c Z. i čl.118. Z. o zaštiti potrošača (N. n., broj 41/14 i 110/15) tužitelj u ovoj pravnoj stvari  legitimno poziva na to pravno utvrđenje i ovaj sud je za njega vezan.

 

15. S. odredbi čl.81., st.1. Z. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu  neravnotežu  u pravima i obvezama  ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl.81. st.2. Z. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog  ugovora trgovca.   

 

16. Uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu ništetne, budući tužitelj nije informiran kao potrošač o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, te tužitelj nije mogao predvidjeti da će rata koja mu je predočena prije sklapanja ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko

 

 

 

 

navrata. U odnosu na ugovornu valutnu klauzulu za istaknuti je kako ista uzrokuje neravnotežu  u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača koji se vodio samo povoljnom kamatnom stopom, te manjom mjesečnom ratom za isti iznos kreditiranja. S. je sud mišljenja da odredbe koja se odnose na valutnu klauzulu, predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl.81., st.1. Z., odnosno  ništetne u smislu čl.322. Z. o obveznim odnosima (N. n., broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 –dalje Z.).

 

17. Iz toga slijedi zaključak da se, s obzirom djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora, odnosno na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli na pravni odnos stranaka ima primijeniti tečaj C. koji je bio na dan sklapanja ugovora, pa sukladno odredbama čl.232. st.1. i čl.1111. Z. tužitelj s pravom zahtjeva vraćanje onog što je što je tuženik primio na temelju ništetne ugovorne odredbe, odnosno novčane iznose koji čine razliku između rata kredita plaćenih u konkretnom slučaju i između rata kredita obračunatim po tečaju C. u odnosu na H. kakav je bio na dan sastavljanja otplatnog plana, a temeljem odredbe čl.1115. Z. te temeljem odredbe čl.29. Z. na te iznose tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, a ne od dana podnošenja zahtjeva kako to ističe tuženik.

 

18. Visina novčanih iznosa koji čine razliku između plaćenih rata predmetnog kredita, te rata kredita obračunatih bez primjene ništetne ugovorne odredbe, utvrđena je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku J. R., dipl. oec. (R. računovodstvo i revizija d.o.o. D.). S. rješenju suda broj: P-559/2022-8 od 17. listopada 2022. kojim je vještaku naloženo  da utvrdi  visinu novčanih iznosa koji čine razliku između rate otplaćenog kredita prema U. o kreditu sklopljenim 7. rujna 2006., broj ugovora: ... i iznosa koji čine razliku  na ime rasta tečaja C. koji je primjenjivan prilikom plaćanja svakog anuiteta u odnosu na tečaj C. važeći na dan odobrenja kredita (list 91), sudski vještak u nalazu i mišljenju od 7. studenog 2022.  navodi da je tužitelj 7. rujna 2006. sklopio s tuženikom ugovor o kreditu s bitnim obračunskim elementima i to da je ugovoreni iznos 21.810,00 C., ugovorena kamatna stopa 2,95 % godišnje, rok otplate 84 mjeseca, način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za C., važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, da je kredit prijevremeno otplaćen 24. ožujka 2011., da promjene tečaja C. tijekom otplate kredita se očituju u više ili manje plaćenom  kreditnom anuitetu (otplata + kamata), da  utvrđeni pretplaćeni iznos kreditne obveze tužitelja s temelja tečajnih razlika  u razdoblju otplate kredita  iznosi 14.024,86 kn, i nastali su radi rasta tečaja na dan dospijeća (plaćanja) u odnosu na početni tečaj na dan odobrenja U. o kreditu, da su isto tako evidentirani i periodi u kojima su tečajevi na dan dospijeća anuiteta prema kojima su anuiteti obračunavati i plaćani bili  niži od početnog tečaja (tečaja na dan odobrenja ugovora o kreditu) pa su u tim periodima nastale tečajne razlike u iznosu od 1.213,16 kn. V. u mišljenju ističe da  s obzirom na posebno pitanje pravne prirode postupanja sa utvrđenim iznosima tečajnih razlika nastalih u periodima u kojima su tečajevi na dan dospijeća anuiteta, prema kojima su anuiteti obračunavani i plaćani, bili niži od početnog, utvrđene pretplate mogu se  utvrditi u dvije varijante i to u varijanti kada se utvrđene tečajne razlike u periodima kojima su tečajevi na dan dospijeća anuiteta  bili niži od početnog

 

 

 

 

tečaja ne prebijaju s utvrđenim tečajnim razlikama u periodima u kojima su tečajevi na dan dospijeća anuiteta bili viši od početnog tečaja, ukupno utvrđeni iznos pretplaćenih kamata  i tečajnih razlika u razdoblju od sklapanja ugovora pa do otplate kredita je 14.024,86 kn, dok u drugoj varijanti kada se utvrđene tečajne razlike  u periodima u kojima su tečajevi na dan dospijeća anuiteta bili niži od početnog tečaja prebijaju s utvrđenim tečajnim razlikama u periodima kojima su tečajevi na dan dospijeća anuiteta  bili viši od početnog tečaja, ukupno utvrđeni iznos pretplaćenih kamata i tečajnih razlika u razdoblju od sklapanja ugovora pa do otplate kredita je 12.811,70 kn . (list 93-103)

 

19. T. nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, te je podneskom od 17. studenog 2022., a  sukladno  nalazu sudskog vještaka  precizirao tužbeni zahtjev. (list 109-111)

 

20. Tuženik se na nalaz vještaka očitovao podneskom od 8.12.2022. T. ne prigovara matematičkom izračunu preplate po kreditu, no ističe da je vještak prilikom izračuna koristio tečaj 1 C. = 4.658583 za cjelokupno razdoblje otplate kredita, no ugovorne strane u U. o kreditu nikada nisu ugovorile fiksni tečaj, već srednji tečaj K. za C. na dan dospijeća pojedinog anuiteta.  U. u obzir da ugovorne strane nisu ugovorile fiksni tečaj C. te da je iz uručenih otplatnih planova jasno vidljivo da je tužitelj mogao informacije o kretanju tečaja na dan dobiti korištenjem usluge R. D., razvidno je da se tužitelj ne može pozivati na činjenicu da nije znao niti mogao znati da se tečaj svake valute pa tako i valute C. mijenja.  Z. o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute R. u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule C. bio nepošten.

T. navodi da ostaje kod istaknutog prigovora zastare. S. čl. 226. Z. o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a tužitelj je tužbu podnio 27.6.2022. S. anuitet se sastoji od kamate i glavnice pa je nastup zastare za isplatu razlike anuiteta za više isplaćene iznose različit, ovisno o tome odnosi li se po osnovi kamate ili po osnovu tečajne razlike pa se na tu okolnost dostavlja i R. Ž. suda u V., S. službe u K. posl.br. G. 1252/2011 od 20.10.2021.g. T. tužitelja je u zastari svakako s osnova kamate, a i osnova glavnice obzirom da tužitelj potražuje glavnicu od 2006. do 2011. K. se svaki anuitet sastoji od kamate i glavnice pa je nastup zastare za isplatu razlike anuiteta za više isplaćene iznose različit, ovisno o tome odnosi li se po osnovi kamate ili po osnovu tečajne razlike pa se na tu okolnost upućuje na R. Ž. suda u V., S. službe u K. posl.br. G. 1252/2021 od 20.10.2021. (list 115-116)

 

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka cijeneći da je vještačenje provedeno stručno, savjesno i objektivno.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

22. Prigovori tuženika isključivo su pravne prirode i tuženik ih je isticao tijekom postupka  (tuženik izričito navodi da na matematički izračun sudskog vještaka nema prigovora).

 

23. U. odnosu na prigovore vezano za tijek zatezne kamate tekuće na svaki pojedini iznos, sud je u presudi naveo da je ugovor o kreditu unaprijed sastavio tuženik, da je do stjecanja u korist tuženika došlo na temelju ništetnih ugovornih odredbi zbog čega tuženik ima položaj nesavjesnog stjecatelja pa je stoga na tako stečene novčane iznose dužan platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu  počevši od prvog slijedećeg  dana nakon stjecanja., tj. od prvog sljedećeg dana nakon plaćanja svakog pojedinog anuiteta  po tužitelju, kako je to navedeno u točki I. izreke presude.

 

24. Slijedom svih naprijed iznesenih razloga zaključeno je da tužitelj osnovano zahtjeva isplatu novčanog iznosa od 1.861,42 eura / 14.024,42 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose razlike rata kredita te je donio odluku kao u  točki I. izreke presude.

 

25. V. za prigovor zastare za istaknuti je kako je presuda T. suda u Z. posl. B.:P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u toč.8. izreke u odnosu na tuženika postala pravomoćna danom donošenja presude V. trgovačkog suda R. H. posl. broj: P.-6632/17-10 od 14.linja 2018. pa stoga prema pozitivnoj sudskoj praksi nema mjesta zastari potraživanja budući je kolektivnom tužbom  zastara prekinuta  i teče iznova  i to od pravomoćnosti  odluke o ništetnosti  odredbi o kamatama i valutnoj klauzuli što u predmetnom  slučaju znači da nije prošlo pet godina od 14. lipnja  2018. do podnošenja tužbe 28. lipnja 2022. uzimajući u obzir da tražbina s naslova povrata stečenog bez osnove zastarijeva sukladno odredbi  čl.225 Z. u općem zastarnom roku od pet godina (pravno shvaćanje i V. suda  R. H. u presudi posl. broj:R.-22245/17-2 od 20. ožujka 2018.)

 

26. N. je pozivanje tuženika na rješenje Ž. suda u V., S. služba u K. posl.broj G.-1252/2021 od 20.10.2021. jer je sud uvidom u navedenu presudu utvrdio da je tužitelj tužbom potraživao isplatu novčanog iznosa kako temeljem više plaćenih anuiteta zbog ništetne odredbe vezano za kamatu tako i  ništetne odredbi vezano za valutnu klauzulu, dok u konkretnom predmetu tužitelj  potražuje isplatu novčanog iznosa samo po osnovi tečajne razlike.

 

27. O. o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154., st.1. Z. jer je tužitelj u cijelosti uspio u parnici. P. u smislu odredbe čl.155. Z. ocjenjeni su od strane tužitelja zatraženi troškovi u visini koja, s obzirom na vrijednost predmeta spora prema konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu proizlazi iz T. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N. n., broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i U. o tarifi sudskih pristojbi (N. n., broj 53/2012).

 

 

 

 

 

 

 

28. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe, za sastav podneska od 30.8.2022., 16.11.2022., za zastupanje na raspravama 5.10.2022 i 15.2.2023. (za svaku radnju po 200,00 eura) , pdv-e (250,00 eura), sudsku pristojbu na tužbu (36,50 eura) i presudu (73,00 eura), za troškove vještačenja (265,45 eura), odnosno ukupno 1.624,45 eura / 12.239,42 kn.  S. je odbio zahtjev tužitelja za sastav podneska od 20.12.2022. jer u navedenom podnesku tužitelj ističe činjenice koje je već naveo u ranije dostavljenim podnescima. (točka I.. izreke presude)

 

U Pakracu,  28. ožujka  2023.  

 

 

                                                                                                          S U D A C:

 

                                                                                                  DOBRILA KRAJNOVIĆ,v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem  ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude u odnosu na one stranke koje su o tom ročištu obaviještene, dostave prijepisa presude u odnosu na one stranke koje o tom ročištu nisu obaviještene.

 

DNA:

1/ odvjetnica  M. L., D., S. R. 14

2/  odvjetničko društvo M. & L., Z., Z. 4