1              Poslovni broj: Gž Ovr- 625/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-625/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari ovrhovoditelja u ovršnom postupku ovrhovoditelja E. M. d.o.o., Z., OIB: ..., protiv 1-ovršenika D. T. iz K., OIB: ... i 2-ovršenika L. T. iz K., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K., Ž. R. i S. K. M., odvjetnicima u K. radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-1535/2021-8 od 6. rujna 2022., 28. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba ovršenika D. T. i L. T. kao osnovana pa se ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-1535/2021-8 od 6. rujna 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud, na temelju ovršne javnobilježničke isprave odredio ovrhu na nekretninama upisanima u zk. ul. 7005 k.o. K., koje su u suvlasništvu ovršenika, a radi namirenja dospjele ovrhovoditeljeve tražbine koja je 25. ožujka 2021. iznosila 485.263,24 kuna.

 

2. Protiv tog rješenja o ovrsi pravodobno se žale ovršenici zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20 dalje: OZ). Žalbenom sudu predlažu preinaku pobijanog rješenja na način da se odbije ovršni zahtjev kao neosnovan, podredno predlažu ukinuti rješenje o ovrsi i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

3. Ovrhovoditelj se u odgovoru na žalbu usprotivio svim žalbenim navodima i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5.1. Ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu temelji na ovršnom javnobilježničkom aktu: Ugovoru o kreditu 718-50-4733878, koji je solemniziran 5. ožujka 2008. od strane javnog bilježnika Višnje Tušek iz Križevaca, pod brojem OV-1881/2008. Iz samog ugovora proizlazi da se radi o stambenom kreditu, a korisnik kredita je D. T. iz K.

 

5.2. Radi osiguranja novčane tražbine iz tog ugovora zasnovano je dobrovoljno založno pravo na predmetnim nekretninama (odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu).

 

5.3. Ovršenici su, kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka i ovrhovoditeljevih navoda, vlasnici predmetnih nekretnina.

 

6. Prvostupanjski je sud odredio predloženu ovrhu očito ocjenjujući da je prijedlog ovrhovoditelja u potpunosti utemeljen na ovršnoj ispravi koja predstavlja osnovu ovrhe. Međutim, s obzirom na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022., taj se pravni zaključak prvostupanjskog suda ne može se za sada prihvatiti kao pravilan.

 

7. Odredbom članka 22. OZ-a je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako OZ-om nije drukčije određeno, dok je prema odredbi čl. 23. OZ-a ovršna isprava i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

 

8. Predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju solemnizirane privatne isprave, odnosno, ovršnog javnobilježničkog akta kao ovršne isprave, a iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se radi o Ugovoru o kreditu sklopljenom između ovrhovoditelja kao banke i davatelja kredita, te potrošača kao korisnika kredita.

 

9. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

 

Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

 

10. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.–92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

 

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová).

 

To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C-632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“

 

11. U skladu sa zaključkom usvojenim na spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač (što bi se moglo zaključiti iz sadržaja ovršnih isprava i podataka u spisu predmeta), a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku, (u ovom slučaju takav ugovor već prileži spisu predmeta), radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

 

12. S tim u svezi, valja ukazati prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.

13. Ako se potrošač izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno, ukoliko se odrekne od zaštite potrošača, takva izjava mora se unijeti u zapisnik ili u službenu bilješku u spisu.

 

14. U spomenutoj situaciji (a i ukoliko se utvrdi da se ne radi o potrošaču niti o potrošačkom ugovoru), prvostupanjski sud će nastaviti ovrhu prema pravilima ovršnog zakona.

 

15. U okolnostima utvrđenja da se radi o potrošaču i o potrošačkom ugovoru, što bi se moglo razumjeti iz sadržaja predmetnog ugovora koji u ovom slučaju predstavlja ovršnu ispravu, a ovršenik kao potrošač se ne odrekne zaštite, ovršni sud je dužan, kako je naprijed naglašeno, po službenoj dužnosti preispitati ništetnost ugovornih odredaba ugovora o kreditu. Kod ocjene da se radi o nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama, ovršni sud je ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu, točnije, ako je rješenje o ovrsi doneseno, kao što je slučaj u ovom postupku, ovršni sud može preinačiti rješenje o ovrsi te ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično, odnosno, obustaviti ovrhu u cijelosti ili djelomično, a u slučaju sumnje o nepoštenosti ugovornih odredaba, kada se radi o ovrsi na temelju ovršne isprave, ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti do okončanja parničnog postupka u kojem će biti utvrđeno radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno o visini tražbine ovrhovoditelja.

 

16. Iz iznesenih razloga, žalbu ovršenika D. T. i L. T. je valjalo uvažiti i pobijano rješenje o ovrsi ukinuti, temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

17. Međutim, već sada se ukazuje prvostupanjskom sudu, kako je već navedeno, da je isti, za slučaj sumnje da se radi o nepoštenim odredbama Ugovora koji predstavljaju ovršne isprave, dužan ovrhu odgoditi do okončanja postupka u kojem će se ispitati sadrži li ovršna isprava kao potrošački ugovor nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe, čak i po službenoj dužnosti.

 

18. U nastavku postupka prvostupanjski sud će o podnesenom prijedlogu za ovrhu te o odgodi ovrhe po službenoj dužnosti odlučiti pravilnom i zakonitom odlukom imajući u vidu primjedbe iz ovog rješenja.

 

Split, 28. ožujka 2023.