Poslovni broj: Gž-301/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-301/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

             

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Zavoda sa sjedištem u Z., OIB: …, protiv protustranke I. N., osobe nepoznatog boravišta, OIB: …, zastupanog po privremenoj zastupnici D. B., odvjetnici iz B. M., radi proglašenja nestale osobe umrlom, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj: R1-13/2022-18 od 19. siječnja 2023., 28. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj: R1-13/2022-18 od 19. siječnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

 

„I. N. iz K., OIB: …, rođen 7. 5. 1931. u K., od oca M., majke M. r. C., s posljednjim mjestom prebivališta u K., proglašava se umrlim a kao dan i mjesto smrti utvrđuje se 27.8.2006.“

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi predlagatelj. Žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnomu, navodi: da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja zaključuje: „Prema podacima A. b. d.d. zadnji promet po računu I. N. bilo je 27.8.2001. Kada se taj podatak usporedi s iskazom svjedokinje M. L. koja izjavljuje da je zadnju mirovinu I. N. odnijela 2001. u M. može se zaključiti da od 27.8.2001. nije bilo nikakvog saznanja da je I. N. živ. Sukladno čl. 7. Zakona o proglašenju nestalih osoba umrlima te dokazivanju smrti kao dan smrti smatra se dan kada je vjerojatno da je nestala osoba umrla odnosno dan koji vjerojatno nije preživjela. Ako se taj dan ne može utvrditi, smatra se da je smrt nastupila prvog dana po isteku rokova iz čl. 1. Zakona. Stoga je kao dan smrti protustranke uzet 27.8.2006. jer je od dana rođenja protustranke prošlo više od 90 godina a u posljednjih 20 godina nije bilo nikakve vijesti o njegovom životu.“; da spomenuto obrazloženje na kojemu je zapravo utemeljena odluka, počiva na pogrešnom i nepotpunom utvrđenju činjenica i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, kao i na bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost, a zaključci prvostupanjskog suda iz obrazloženja pobijanog rješenja nemaju utemeljenje ni u sadržaju spisu priloženih isprava; da iz isprava priloženih spisu, naime, nedvojbeno proizlazi da je I. N. prema posljednjim podacima nesumnjivo bio živ u trenutku davanja punomoći za podizanje mirovine (29. ožujka 1994.), kao i davanja ovlaštenja za prijenos mirovine na tekući račun (17. listopada 1994.); da je iz punomoći za podizanje mirovine od 29. ožujka 1994. kojom je I. N. opunomoćio M. L. za podizanje mirovine kod pravnog prednika predlagatelja razvidno da ona vrijedi 6 mjeseci, koju činjenicu je prvostupanjski sud propustio utvrditi, a kada se navedeno dovede u odnos s činjenicom da je protustranka nakon proteka sedam mjeseci dala ovlaštenje za prijenos mirovine na tekući račun te da iz podataka dobivenih od A. b. d.d. nije razvidno na koji način su sredstva od tada do 2001. podizana sa računa (jer punomoć više nije bila važeća) te tko ih je podizao i na koji način, a da je iskaz svjedokinje M. L. u najmanju ruku dvojben jer ona nije sigurna kada je podigla zadnju mirovinu niti uistinu postoji i jedan relevantan i nedvojben dokaz njezinog kontakta sa I. N. i da mu je mirovinu zaista i predavala kako je to iskazala tako da, posljedično tomu, po sudu prvog stupnja utvrđeni dan smrti počiva na pogrešnom i nepotpunom utvrđenju činjenica i na bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP; da je uzimljući u obzir navedeno, a napose da je odredbom članka 1. stavka 1. točke 1. Zakona o proglašenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti ("Narodne novine" broj 10/74 – dalje: ZPNOUDS) propisano da će sud proglasiti umrlom osobu o čijem životu posljednjih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg je rođenja proteklo 60 godina, tako je primjenom odredbe članka 7. toga zakona, sud prvog stupnja kao dan smrti protustranke jedino nedvojbeno mogao i trebao uzeti 18. listopada 1994., a najkasnije 27. kolovoza 2001.

 

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinače u smislu žalbenih navoda odnosno, podredno, da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3. Žalba predlagatelja nije osnovana.

 

4. U ovomu izvanparničnom postupku radi proglašenja nestale osobe umrlom, prvostupanjski sud je protustranku proglasio umrlom „a kao dan i mjesto smrti utvrđuje se 27.8.2006.“, zaključujući da je prema podacima A. b. d.d. zadnji promet po računu protustranke bio 27. kolovoza 2001., a kada se taj podatak usporedi s iskazom svjedokinje M. L. koja je navela da je posljednju mirovinu protustranci odnijela 2001. u M., „može se zaključiti da od 27.8.2001. nije bilo nikakvog saznanja da je I. N. živ“ pa je stoga, obzirom da se prema odredbi članka 7. ZPNOUDS kao dan smrti smatra se dan kada je vjerojatno da je nestala osoba umrla odnosno dan koji vjerojatno nije preživjela, a ako se taj dan ne može utvrditi, smatra se da je smrt nastupila prvog dana po isteku rokova iz članka 1. Zakona, posljedično tomu, kao dan smrti protustranke uzet 27. kolovoza 2006., jer je od dana rođenja protustranke prošlo više od 90 godina, a u posljednjih 20 godina nije bilo nikakve vijesti o njegovom životu.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. ZPP, a koje se ovdje imaju primijeniti kao supsidijarni propis temeljem odredbe Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., a sve temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/91), ocjena je ovog drugostupanjskog suda  da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

 

6. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge predlagatelja u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi odredbe članka 381. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanom rješenju navedeni ipak dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje toga rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

 

6.1. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 381. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

7. Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

8. Prema odredbi članka 1. ZPNOUDS sud će proglasiti umrlom:

1. osobu o čijem životu za posljednjih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg je rođenja proteklo 60 godina;

2. osobu o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti posljednjih pet godina, a postoji vjerojatnost da više nije živa;

3. osobu koja je nestala u brodolomu, zrakoplovnoj ili drugoj prometnoj nesreći, požaru, poplavi, lavini, potresu ili u kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti šest mjeseci od dana prestanka opasnosti;

4. osobu koja je nestala u toku rata u vezi s ratnim događajima, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za godinu dana od dana prestanka neprijateljstva.

Rokovi iz točke 1. i 2. stava 1. računaju se od dana kad je po posljednjim vijestima nestala osoba nesumnjivo bila živa, a ako se taj rok ne može točno utvrditi, rok počinje teći početkom mjeseca, odnosno godine u kojoj je nestala osoba po posljednjim vijestima bila živa.

 

8.1. Odredbom članka 7. ZPNOUDS propisano je da se kao dan smrti smatra dan kad je, prema provedenom postupku, vjerojatno da je nestala osoba umrla, odnosno dan koji vjerojatno nije preživjela. Ako se taj dan ne može utvrditi, smatra se da je smrt nastupila prvog dana po isteku rokova iz članka 1. ovog zakona.

 

9. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i, s tim u svezi, odlučne činjenice utvrđene po sudu prvog stupnja – da od 27. kolovoza 2001., kada je prema podacima A. b. d.d. bio zadnji promet po računu protustranke te da iz iskaza svjedokinje M. L. proizlazi da je ona tu posljednju mirovinu protustranci odnijela 2001. u M., nije bilo nikakvog saznanja da je I. N. nastavno živ, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilno primijenio materijalno pravo (članak 7. u svezi s člankom 1. stavak 1. ZPNOUDS) kada je pobijanim rješenjem protustranku proglasio umrlom uz utvrđenje dana smrti 27. kolovoza 2006., uzimljući pri tomu u obzir da o njezinu životu za posljednjih pet godina (od 27. kolovoza 2001.) nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg je rođenja (7. svibnja 1931.) proteklo 60 godina, a za što je prvostupanjski sud dao ovomu sudu dovoljno jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj svojom žalbom.

 

9.1. U odnosu na žalbene navode žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaz saslušane svjedokinje M. L., valja istaknuti da je isti u cijelosti neosnovan, jer je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge glede ocjene njenog iskaza, dok se prigovori žalitelja, u suštini, svode na preocjenjivanje toga iskaza i davanja vlastite i to pogrešne ocjene izvedenog dokaza, na koju je u smislu odredbe članka 8. ZPP ovlašten jedino sud.

 

10. Stoga, ocjena je ovoga drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, a kako pri tomu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, kao niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pa na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Puli – Pola 28. ožujka 2023.

 

              Sudac

 

              Miroslav Ružić, v.r.