1

Poslovni broj 46 Gž-3651/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 46 Gž-3651/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica S. Š., odvjetnica iz S., protiv tuženice K. G., O., M., OIB:…, koju zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u D., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-23/22 od 27. lipnja 2022., dana 27. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-23/22 od 27. lipnja 2022. u pobijanom dijelu:

- pod stavkom I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. L., poslovni broj Ovrv-567/21 od 29. prosinca 2021. za iznos od 360,00 kn/47,78€[1] sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 60,00 kn/7,96€ od 17. veljače 2021. do isplate i

- na iznos od 300,00 kn/39,82€ od 7. listopada 2021. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

 

II. Prihvaća se žalba tuženice kao djelomično osnovana i preinačuje navedena presuda u dijelu:

- pod stavkom I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. L., poslovni broj Ovrv-567/21 od 29. prosinca 2021. za iznos od 1.281,66 kuna/170,11€ sa zateznim kamatama tekućim od 17. lipnja 2021. do isplate,

- pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 912,50 kn/121,11€ zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2022. pa do isplate te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka i za navedeno sudi:

 

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. L., poslovni broj Ovrv-567/21 od 29. prosinca 2021. u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.281,66 kn/170,11€ sa zateznim kamatama tekućim od 17. lipnja 2021. do isplate;

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 912,50 kn/121,11€ kao neosnovan.

 

3. Nalaže se tužitelju naknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 534,28 kn/70,91€ u roku od 8 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka od 222,62 kn/29,55 kn u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika A. L. iz D. poslovni broj Ovrv-567/2021 od dana 29. prosinca 2021. godine i to u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.641,66 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, koje teku:

-na iznos od 60,00 kn od 17. veljače 2021. do isplate,

-na iznos od 1.281,66 kn od 17. lipnja 2021. do isplate,

-na iznos od 300,00 kn od 7. listopada 2021. do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika A. L. iz D. poslovni broj Ovrv-567/2021 od dana 29. prosinca 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 281,25 kn.

 

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 912,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. lipnja 2022., a koje se obračunavaju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 8 dana, dok se za više traženi iznos od 93,75 kn na ime troškova postupka zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

 

2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I. i III. izreke žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev za isplatom neplaćenog računa za pružene usluge teleoperatera za siječanj 2021., zahtjev za isplatom preostalog dijela cijene mobilnog uređaja te zahtjev za prijevremeni raskid ugovora. Nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na počinjenje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

5. Iz stanja spisa proizlazi da se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje koje ne prelazi iznos od 10.000,00 kn pa se radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st.1 ZPP).

 

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih zakonom propisanih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navodi tuženice kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja i počinjenja relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu cijenjeni.

 

7. Prvostupanjski sud u bitnome temelji svoju odluku na utvrđenju: da je tuženica zasnovala ugovorni odnos s teleoperaterom H. t. d.d., odnosno 14. listopada 2020. podnijela predniku tužitelja zahtjev za uslugu tarifi XS max brzina te zahtjev za kupnju mobilnog uređaja marke H., uz ugovornu obvezu na 24 mjeseca, a koje činjenice tuženica nije osporavala nakon što je tužitelj podneskom od 28. ožujka 2022. dostavio isprave (i to Zahtjev za mobilnim uslugama broj 104782948 od 14. listopada 2020., Ugovor i otplatni plan od 14. listopada 2020. i Potvrdu o sklapanju ugovora te da je isti ugovorni odnos raskinut; da je predmetno potraživanje H. t. d.d. prenio na tužitelja iz ovoga postupka, E. M. d.o.o što je vidljivo iz računa koji su utuženi u ovom postupku (i dokumentacije koja prileži spisu i to Ugovora o cesiji br. F3-08/2015 od 20. listopada 2015., Anexa broj 2 Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015, Anex br. 3 Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-08/2015., Anex br. 4 Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015, 68 Dodatka okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 i Anexa Ugovora 4 od 21. listopada 2021.-svi sklopljeni između H. t. d.d. kao cedenta i E. M. d.o.o. kao cesionara, da tuženica nije podmirila račune za pružene usluge za siječanj 2022. i kupnju predmetnog mobilnog uređaja; da tužitelj potražuje i naknadu za prijevremeni raskid ugovorne obveze u iznosu od 1.281,66 kn.

 

8. S obzirom da je utvrđeno da tuženica nije platila dospjeli iznos za telekomunikacijske usluge u utuženom iznosu te iznos koji tužitelj potražuje na ime kupnje mobilnog uređaja, to je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženicu na platež utužene glavnice od 360,00 kn s kamatom na pojedine iznose prema njihovom dospijeću, a sve sukladno čl. 4. i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08 i 78/15).

 

9. U odnosu na navode tuženice da ista nije zaprimila utuženi račun ističe se da u situaciji u kojoj tuženica zna da je troškove korištene usluge dužna podmiriti, a što je tuženica nesporno znala budući je koristila usluge tužitelja, tad činjenica da joj tužitelj račun za pruženu uslugu nije isporučio, ne može biti razlog zbog kojeg bi ista bila oslobođena od obveze plaćanja pružene joj usluge. Naime, kada tuženica postupi protivno temeljnim načelima obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, načelu dužnosti suradnje te konačno načelu dužnosti ispunjenja obveze, ne može takovo svoje postupanje isticati u prilog navodima da ne bi bila u obvezi ispuniti preuzetu obvezu.

 

10. Dakle, tuženica je dužna podmiriti predmetni račun tužitelja na temelju ugovorne obveze kao korisnik telekomunikacijske usluge, kao i trošak za kupnju predmetnog mobilnog uređaja.

 

11. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu iznosa od 1.281,66 kn, a koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovorne obveze.

 

12. Prema zaključku, zauzetom na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 14. listopada 2016. u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera, pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbe članka 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14, 110/15 i 14/19- dalje: ZZP). Prema zaključku zauzetom na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016., u slučajevima kada iz činjeničnih navoda stranaka to ne proizlazi i kada nema izričite izjave stranaka u odnosu na ništetnost neke odredbe Općih uvjeta, sud mora po službenoj dužnosti (u slučaju kada su priloženi Opći uvjeti) utvrditi jesu li odredbe Općih uvjeta ništetne.

 

13. Sukladno čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine, br. 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP) da bi određena odredba ugovora bila isključena od primjene odredbi kojima se regulira nepoštenost odredbi u potrošačkim ugovorima (Glava II ZZP) potrebno je da je ista unesena u ugovor temeljem zakonske odredbe koja je prisilne prirode. Odredbom čl. 49. st. 5. ZZP/14 propisno je da se odredbe koje se nalaze u ZZP koje reguliraju nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku. U konkretnom slučaju, odredba čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“, broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 71/17 – dalje: ZEK), a koja propisuje mogućnost ugovaranja plaćanja mjesečne naknade za ostatak ugovornog razdoblja ako je prijevremeni raskid uzrokovan krivnjom pretplatnika, nije odredba prisilne, već dispozitivne prirode, tako da ugovorna odredba koja je u ugovor unesena u skladu s odredbom čl. 41. st. 5. ZEK nije isključena od primjeni odredbi ZZP koje reguliraju nepoštenost odredbi u potrošačkom ugovoru. Stoga je sud u takovom slučaju ovlašten ocjenjivati je li takova odredba nepoštena i slijedom toga ništetna temeljem odredbi ZZP/14.

 

14. Međutim, o toj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo, te ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženice kao potrošača. Naime, predmetnom odredbom čl. 18. Općih uvjeta poslovanja tužitelja (dalje: Opći uvjeti) ugovoreno je da je, ako ugovor tijekom obveznog trajanja bude raskinut od strane tužitelja krivnjom krajnjeg korisnika, korisnik je obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije.

Pravna narav ugovornog odnosa između tužitelja i tuženice je pretplatnički ugovor koji ima obilježja tipskog ugovora iz čl. 295. ZOO-a, pri čemu su ugovorne strane prednik tužitelja i tuženica kao korisnik iste, time da je ugovor sklopljen prema unaprijed formuliranom sadržaju obrasca tužitelja na temelju njegovih Općih uvjeta te stoga postoji presumpcija da se radi o ugovornoj odredbi kojom je tuženica u slučaju raskida ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora njezinom krivnjom dužna podmiriti i mjesečne naknade za razdoblje nakon raskinutog pretplatničkog odnosa nije pojedinačno pregovaralo, slijedom čega ta ugovorna odredba predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženice kao potrošača, a prednik tužitelja je unaprijed formulirao sadržaj obrasca u tom pravcu ugovorivši u svoju korist iznimno povoljnu predmetnu odredbu, dok istovremeno prednik tužitelja nije obvezan tuženici pružiti nikakvu protučinidbu. Time je vidljiva očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tuženice kao potrošača, čime je navedena ugovorna odredba nepoštena i na temelju čl. 55. st. 1. ZZP ništetna.

 

15. Okolnost da je pretplatnički odnos između stranka zasnovan uz određene
pogodnosti za tuženicu kao korisnika telekomunikacijskih usluga, nije od utjecaja na
činjenicu da su odredbe Općih uvjeta na kojima tužitelj zasniva naknadu za
prijevremeni raskid, odnosno odredbe da tuženica isplati preostale mjesečne naknade do kraja ugovornog razdoblja obveznog trajanja ugovora u slučaju kad tužitelj zbog raskida ugovora svoje ugovorne obveze više ne ispunjava, nepoštene.

 

16. S obzirom da zahtjev za isplatu iznosa za naknadu za prijevremeni raskid
ugovora zapravo predstavlja zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju nastala uslijed
prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora, tužitelj je dužan dokazati pretrpljenu štetu, kao i njezinu visinu, a što tužitelj, na kojemu je teret dokaza nije učinio.

 

17. Slijedom navedenoga, valjalo je, na temelju čl. 373. st. 3. ZPP-a, prihvatiti žalbu tuženice kao djelomično osnovanu i preinačiti pobijanu presudu kako je to odlučeno pod t. II. izreke, a na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kako je to odlučeno pod t. I. izreke.

 

18. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a, čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

19. Tuženici je kao potrebno priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za svaku zatraženu radnju troškovnikom predanim na ročištu održanom 7. lipnja 2022. u zatraženom iznosu od 250,00 kn, prema Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a sve uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 937,50 kn.

 

20. Kako je djelomičnim preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u postupku, valjalo je sukladno uspjehu tuženice u postupku (56,99%) dosuditi joj razmjeran uspjeh parničnog postupka i to u iznosu od 534,28 kn.

 

21. Tuženica je sa podnesenom žalbom uspjela u omjeru od 56,99% pa joj je razmjerno navedenom uspjehu valjalo priznati trošak žalbe u iznosu od 222,62 kn (čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

 

U Zagrebu 27. ožujka 2023.

 

Sudac

Tomislav Aralica, v.r.