Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 1122/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. F., OIB … iz Č., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u O., protiv tuženika A. b. d.d., OIB … , Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Š. i p. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž 1175/2022-3 od 17. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-897/2021-11 od 9. lipnja 2022., u sjednici održanoj 22. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž 1175/2022-3 od 17. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-897/2021-11 od 9. lipnja 2022.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„a) Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sudovi pravilno primijenili odredbe čl.502.c. Zakona o parničnom postupku i čl.116. odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača kada su u posebnoj parnici, pozivajući se na navedene odredbe zakona, utvrdili da bi tuženik kao pravni slijednik svojim postupanjem ili propuštanjem povrijedio prava i interese tužitelja kao potrošača, odnosno da bi tuženik kao pravni slijednik odgovarao za obveze pravnog prednika koji je s tužiteljem sklopio pravni posao (ugovor o kreditu), iako je nesporna činjenica d 1.) u postupku po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 502. a st.1. ZPP pravni prednik tuženika nije sudjelovao kao stranka, niti kao treća osoba, niti je 2.) presudom donesenom u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava bilo utvrđeno da bi pravni prednik tuženika svojim ugovorima o kreditu ili na bilo koji drugačiji način povrijedio prava tužitelja kao potrošača?
b.) Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?
c.) Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138. a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijeme činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?
d.) Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli dužan provesti test poštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03?
i.) Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?
ii.) Da li se udruga potrošača može smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom članka 241. ZOO-a odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?
iii.) Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?
iv.) Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravno pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?
v.) U posebnim parnicama koje pokretnu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?“
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe članka 385. a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Osporena presuda je u odnosu na prvih osam postavljenih pitanja utemeljena na pravnom shvaćanju koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020., kao i na shvaćanjima koja su u skladu sa stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženog u odlukama Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd-2469/2020-2 od 22. rujna 2020 i dr.). Stoga prvih osam pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer obzirom kako su formulirana i situaciju u ovom predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti smatrati da u svezi tih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna praksa.
4.2. U odnosu na deveto postavljeno pitanje, treba reći da je pobijana drugostupanjska odluka donesena u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022. prema kojem ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, kao niti jedan jedinstveni parametar uz koji bi se vezala promjenjiva kamatna stopa, a koji bi se po sili zakona primjenjivao u situaciji kada je ugovorna odredba proglašena ništetnom pa nije dopušteno da sud popunjava ugovor nekom stopom koju bi sam utvrđivao kao „razumnu“ (u kolokvijalnom značenju), gdje se kao razumno označava nešto što odgovara prosječnoj stopi koja je vrijedila u ugovornim odnosima poput onoga koji su stranke uspostavile sklopljenim ugovorom o kreditu u ovome predmetu). Stoga niti deveto pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. (tako i Revd-1410/2022-2 od 18. svibnja 2022.).
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 22. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.