Poslovni broj: UsI-866/2022-13

1

 

              Poslovni broj: UsI-866/2022-13

                

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja W. Z. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica D. H., odvjetnica iz Odvjetničkog društva I. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica A. R., radi poreznog nadzora, 27. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21-01/169, URBROJ: 513-04-22-2 od  19. siječnja 2022.

II.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21-01/169, URBROJ: 513-04-22-2 od 19. siječnja 2022. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Z., KLASA: UP/I-471-02/20-01/241, URBROJ: 513-07-01-21-12 od 5. veljače 2021.,

 

2.              Navedenim prvostupanjskim poreznim rješenjem tužitelju se utvrđuje manje obračunati porez na dodanu vrijednost (PDV) za 2019. g. i za razdoblje do 31.05.2020. g. u iznosima navedenima u izreci, nalaže se uplata utvrđenih obveza na za to propisani račun, obračuna i uplate zatezne kamate, ako u razdoblju od datuma zapisnika do datuma uplate na za to propisanom računu nema dovoljan iznos pretplate PDV-a. Nalaže se nakon uplata provesti odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja, uz upozorenje naplate ovrhom, u slučaju ne postupanja po rješenju (točke I. do V. izreke).

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluke upravnih tijela u bitnome navodeći da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje te pogrešno primijenjeno materijalno pravo uz povrede pravila postupka. Navodi kako uslugu dostave hrane organizira na način da s određenim podizvođačima sklapa ugovore sukladno kojima podizvođači – partneri za dostavu dostavljaju hranu kupljenu preko Wolt aplikacije za dostavu hrane samostalno, koristeći vlastite metode, uređaje i opremu pri čemu sam tužitelj nije ni u kakvom ugovornom odnosu s fizičkim osobama odnosno neposrednim izvršiteljima dostave. Osporava zaključke upravnih tijela da je jedina svrha partnera za dostavu zaposliti fizičke osobe dostavljače te za to naplatiti proviziju jer osim što su ovi zaključci pogrešni nejasno je kakve veze imaju potencijalni primjeri konkurenata tužitelja s konkretnim poreznim nadzorom. Ističe kako su uslugu dostave izvršili upravo partneri za dostavu, a činjenica da je djelatnicima partnera za dostavu omogućio pristup Wolt aplikaciji ne znači da je na bilo koji način vršio kontrolu rada djelatnika partnera za dostavu, niti im je davao ikakve upute ili naloge, već je cjelokupni radni odnos dostavljača fizičkih osoba uključujući i raspored rada, sredstva rada i naknadu za rad pod kontrolom partnera za dostavu. Ističe da su uvjeti za povrat pretporeza određeni Zakonom o porezu na dodanu vrijednost koji niti u jednom dijelu ne spominje obvezu da isporučenu uslugu fizički mora izvršiti i osoba koja je izdala račun, a iskazani stav se ne može iščitati niti iz odredaba Općeg poreznog zakona. Navodi kako je slobodan vlastito poslovanje organizirati na način koji mu je ekonomski najprihvatljiviji, dok god ne izlazi iz okvira primjenjivih propisa. Poziva se na praksu suda Europske unije u presudi C-16/93, dalje navodeći da tuženik nije obrazložio zbog čega njegova dokumentacija ne predstavlja vjerodostojnu dokumentaciju u smislu primjenljivih propisa. Ističe da sam tuženik potvrđuje činjenicu da je usluga dostave hrane bila izvršena, te da su mu za izvršenu uslugu izdavani računi. Ukazuje na povrede pravila postupka koji se odnose na valjanost obrazloženja drugostupanjskog rješenja pozivom na odredbe Općeg poreznog zakona te Zakona o općem upravnom postupku, zaključno navodi da upravna tijela nisu odlučila o zahtjevu za povrat pretplaćenog poreza na dodanu vrijednost već su samo utvrdila nove porezne obveze, a s obzirom da je iznos pretporeza koji potražuje veći od iznosa novo utvrđenih obveza ostaje nejasno da li je prvostupanjsko tijelo odbilo ili prihvatilo povrat navedenog iznosa.

Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova sa zakonskim zateznim kamatama.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

5.              Sud je na ročištu dana 17. ožujka 2023. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

6.              Stranke spora na navedenoj raspravi u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza. Tužitelj potražuje troškove prema predanom troškovniku.

 

7.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

 

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

9.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor o čemu je sastavljen zapisnik Porezne uprave, Područnog ureda Z., KLASA: UP/I-471-02/20-01/241, URBROJ: 513-07-01-21-10 od 14. siječnja 2021. na koji zapisnik je tužitelj uložio prigovor, a razlozi neprihvaćanja navoda iz prigovora izneseni su u obrazloženju poreznog rješenja. Detaljno se u obrazloženju poreznog rješenja navode razlozi povećanja porezne osnovice na način da se prethodno iznose podaci iz poslovne dokumentacije tužitelja, analizira se sadržaj ugovora tužitelja sa partnerima dostavljačima kao i sadržaj dostavljene dokumentacije – računa partnera dostavljača te očitovanja odnosno objašnjenja poreznog obveznika tužitelja. Navodi se da je tijekom nadzora izvršen i vezani nadzor najvećeg dobavljaču usluga dostave poreznog obveznik društva L. V. d.o.o. te društva M. J. j.d.o.o., iznose se podaci sadržani u Informacijskom sustavu porezne uprave i za druge veće partnere dostavljače poreznog obveznika (stranica 9. – 11. obrazloženja poreznog rješenja) te se detaljno opisuje način na koji se angažira pojedini dostavljač fizička osoba, način rada, otkaz suradnje u slučaju ne pridržavanja ugovora kao i način dobivanja informacija o izvršenom broju dostava i ostvarenoj zaradi (str. 12. obrazloženja poreznog rješenja). Porezno tijelo zaključuje da uslugu dostave hrane na teritoriju Hrvatske nisu obavile pravne osobe koje su navedene na računima, već je dostavu hrane izvršio W. Z. d.o.o. sa dostavljačima koji su prijavljeni u njegovom sustavu putem Wolt platforme i koji posao obavljaju po njegovim uputama. Pozivom na odredbe članka 57. i 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost doneseno je porezno rješenje.

 

10.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv poreznog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim u bitnome navodeći zaključke koji su temeljem rezultata obavljenog poreznog nadzora utvrđeni u provedenom upravnom postupku, analizom podataka sadržanih u dostavljenoj i pregledanoj dokumentaciji iznoseći utvrđene činjenice u poslovanju tužitelja kao poreznog obveznika sa partnerima dostavljačima pozivom na obrazloženje poreznog rješenja u skladu sa odredbom članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, navodeći da su žalbeni navodi istovjetni navodima iz uloženog prigovora na koji prigovor je prvostupanjsko tijelo dalo detaljno obrazloženje i pravilno odgovorilo.

Žalbene navode koje se odnose na zaključak prvostupanjskog tijela da uslugu dostave hrane nisu obavile pravne osobe koje su navedene na spornim računima tuženik, uzimajući u obzir utvrđenja iz zapisnika o obavljenom nadzoru i činjenice utvrđene nadzorom nalazi neosnovanima uz obrazloženje da uslugu dostave naručene hrane preko Wolt aplikacije obavljaju dostavljači fizičke osobe po nalogu i uputama tužitelja a ne po nalogu pravnih osoba partnera dostavljača koji su sa tužiteljem zaključili ugovor o dostavi. Tuženik ističe da je razvidno iz spisa predmeta da je prvostupanjsko tijelo nedvojbeno utvrdilo da kada se pojedini dostavljač (fizička osoba) ulogira u Wolt aplikaciju žalitelj (tužitelj) ga preko aplikacije upućuje gdje će preuzeti svaku pojedinu dostavu hrane i kome će je dostaviti, kontrolira mu radno vrijeme, broj dostava i zaradu, generira obračun (samoizdavanje računa) za svakog dostavljača te svaki dostavljač dobiva informaciju u aplikaciji Wolt koliko je dostava izvršio i koliko je zaradio. Tuženik stoga zaključuje da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da je tužitelj iskazao pravo na pretporez u razdoblju od 1.1.2019. do 31.5.2020. po računima koje je zaprimao za dostavljanje hrane od ugovorenih partnera dostavljača koji uslugu navedenu na računima nisu obavili te mu je sukladno članku 57. stavak 2. u vezi s člankom 58. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost osporeno pravo na odbitak pretporeza po računima za uslugu dostave hrane.

 

11.              Članom 57. stavkom 1. Zakon o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19., dalje: Zakon o PDV-u) propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti.

Prema stavku 2. članka 57. Zakona o PDV-u porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

 

12.              Člankom 58. stavkom 1. Zakona  o PDV-u propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

može odbiti samo u dijelu koji se koristi u poslovne svrhe poreznog obveznika.

 

13.              Člankom 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19. , 32/20. i 42/20., dalje: OPZ) propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez (točke 1. i 2.).

 

14.              Člankom 6. stavkom 1. OPZ-a propisano je da je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa.

Prema stavku 2. članka 6. OPZ-a porezno tijelo dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo.

 

15.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe utvrđeno je da navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje, niti su utvrđene povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito. Iz obrazloženja osporavanog rješenja razvidno je da je tuženik naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano pri čemu se očitovao na istaknute žalbene prigovore, odnosno prihvatio obrazloženje prvostupanjskog tijela.

 

16.              Stajališta upravnih tijela iznesena u osporenim rješenjima prihvaća i ovaj Sud, jer za zaključke istih postoji uporište u dokumentaciji spisa i materijalnim propisima koji se citiraju u obrazloženjima osporenog i poreznog rješenja.

 

17.              Odlučne činjenice na kojima se temelje zaključci upravnih tijela,  na način kako su utvrđene u postupku poreznog nadzora (zapisnik o nadzoru, str. 17.) tužitelj nije osporio, niti je za eventualno drugačije utvrđenje istih ponudio ili predložio provođenje daljnjeg dokaznog postupka odgovarajućim dokazima, u smislu članka 33. stavka 3. ZUS-a kojima je propisano da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi. Pored navedenog, obveza iznošenja činjenica i predlaganja dokaza propisana je i člankom 34. stavkom 1. ZUS-a.

Pri tom se ističe da neosnovano tužitelj navodi kako mu se stavlja na teret postupanje njegovih poslovnih partnera dostavljača, odnosno da mu se naplaćuje neizvršavanje poreznih obveza njegovih dobavljača.  Prema ocjeni suda utvrđenje postojanja poreznih dugova i način poslovanja dobavljača tužitelja dio su dokaznog postupka u kojemu je utvrđeno da nisu ispunjene pretpostavke ostvarivanja prava na pretporez jer uslugu dostave naručene hrane preko Wolt aplikacije nisu obavile fizičke osobe po nalogu pravnih osoba partnera dostavljača tužitelja. Navedeni zaključak  proizlazi iz detaljno provedenog dokaznog postupka u kojemu je pregledana i cijenjena dokumentacija na koju se pozivaju upravna tijela. Stoga niti pozivanje suda na praksu Suda Europske unije u presudi C-16/93 nije opravdano.

 

18.              Povrede odredaba poreznog postupka sud nije našao. Naime, iz dokumentacije spisa tuženika proizlazi da je tužitelj u postupku nadzora sudjelovao, porezno je tijelo pozvalo tužitelja da u prilog navodima iznesenima tijekom postupka nadzora dostavi dokumentaciju (također i dodatna objašnjenja i očitovanja) iz koje bi porezna uprava kao stručno tijelo moglo utvrditi osnovanost iznesenih navoda tužitelja, imajući u vidu da u postupku utvrđivanja poreznih obveza teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez snosi porezni obveznik, u smislu članka 88. OPZ-a.

 

19.              U konkretnom predmetu, prema ocjeni suda upravna su tijela na valjani i sudu prihvatljiv način obrazložila iz kojih razloga je temeljem činjenica utvrđenih u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđena porezna obveza tužitelju.

 

20.              Povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., dalje: ZUP) koje se odnose na valjanost obrazloženja sud nije utvrdio. Tuženik se detaljno u osporenom rješenju očitovao na bitne prigovore iznesene u žalbi, a imao je i osnova pozvati se na obrazloženje poreznog rješenja, ako je istim odgovoreno na prigovore ponovljene u žalbi, a prethodno iznesene u prigovoru na zapisnik, jer na isto upućuje odredba članka 120. stavka 3. ZUP-a. 

 

21.              Navod tužitelja da nije jasno da li je u konkretnom predmetu prihvaćen barem djelomično zahtjev za povrat poreza, pa da bi zbog navedenog rješenje bilo nezakonito, nije osnovan.

              Naime, iz dostavljene dokumentacije spisa tuženika proizlazi da je postupak poreznog nadzora započeo po službenoj dužnosti dostavom tužitelju Obavijesti o poreznom nadzoru od 05. lipnja 2020. godine.

Iz podataka spisa dalje proizlazi da je poreznim nadzorom osporeno pravo na povrat za dostavljače pravne osobe koje su u sustavu poreza na dodanu vrijednost, najvećih dobavljača kod kojih je utvrđeno najviše nezakonitosti, a da se zbog činjenice da se knjigovodstvo poreznog obveznika vodi u inozemstvu, tražena dokumentacija čekala, izdano je tužitelju rješenje o pljenidbi prava na povrat poreza na dodanu vrijednost KLASA: UP/I-471-02/20-01/241, URBROJ: 513-07-01-20-02 od 12. listopada 2020. koje rješenje je tužitelj imao mogućnost osporavati žalbom u zakonom propisanom roku računajući od dana dostave tog rješenja.

 

22.               Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi žalbe, odnosno izjavljenog prigovora na zapisnik o obavljenom nadzoru, na koje se su se na sudu prihvatljiv način očitovala upravna tijela u svojim odlukama.

 

23.              Slijedom navedenog, osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

 

24.              Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

 

25.              Na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, stoga je odlučeno kao u izreci, pod točkom I.

 

26.              O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a. Tom je odredbom propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen zahtjev tužitelja za poništavanjem osporenog rješenja, to je i zahtjev za naknadom troškova spora trebalo  odbiti, kako je navedeno u izreci, pod točkom II.

 

U Zagrebu 27. ožujka 2023.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. ZUS-a).