Poslovni broj 79 Gž Ovr-666/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 79 Gž Ovr-666/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja E.&s. b. dioničko društvo, OIB …, R., zastupanog po Odvjetničkom društvu G. & K., protiv ovršenice N. M., OIB …, R., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-9485/2016-66 od 27. siječnja 2023., dana 28. ožujka 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              I. Odbija se žalba ovršenice N. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-9485/2016-66 od 27. siječnja 2023. pod toč. I. izreke

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenice za naknadu troškova žalbenog postupka

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem suda prvog odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu predmetne ovrhe kao neosnovan (toč. I. izreke). Odbijen je prijedlog ovršenika za izuzeće sudskog vještaka građevinske struke spec. ing. N. Č. (toč. II. izreke).

 

2. Protiv navedenog rješenja, pod toč. I. izreke žali se ovršenica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP-a), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17-dalje: OZ-a), uz prijedlog da se pobijano u tom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Žalba ovršenice je neosnovana.

 

4. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja:

- da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a s druge strane ovršenica protiv rješenja o ovrsi nije izjavila žalbu iz čl. 52. ili 53. OZ-a ili podnijela tužbu iz čl. 52. ili 55.OZ, na što i upućuje Županijski sud u Zagrebu, Gž Ovr-201/19 od 17. svibnja 2022. navodeći u svoj odluci da ovršenica nije navela niti jedan razlog iz čl. 50. st. 1. OZ-a koji bi sprečavali predmetnu ovrhu odnosno ovršenica nije u žalbi navela niti jedan od razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. – 11. Ovršnog zakona.

-da ovršenici to nije jedina nekretnina odnosno u istoj ne stanuje budući ima prijavljeno prebivalište u R., odnosno stanu na navedenoj adresi, a što je konkretno i utvrđeno od djelatnika MUP PU Koji su izvršili izvid za ovršenika te isto proizlazi iz službene zabilješke dostavljene sudu 8.prosinca 2022. iz koje proizlazi da u nekretnini koja je predmet ovrhe u I. živi osoba državljanka U. i njezin suprug odnosno obitelj već nekoliko godina a da im je ovršenica besplatno ustupila stan i da je rijetko vidi

-da je uz to ovršenica vlasnica kuće i dvora u F. što proizlazi iz neslužbene kopije vlasničkog lista, prema tome ista se ne može pozivati na pravo na Dom, odnosno da će provedbom ovrhe – prodajom stana u I. za istu nastupiti nenadoknadiva šteta, budući da ista niti ne živi na navedenoj adresi već duži niz godina boravi obitelj iz U.

-da odredba čl. 77 OZ propisuje i zaštitu ovrhovoditelja jer ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom odnosno prednikom ovršenika stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75 st. 1. OZ te na druge odredbe tog Zakona o izuzimaju od ovrhe ili ograničenju ovrhe osim na odredbe iz čl. 4. st. 4., 5. i 6. OZ-a.

 

5. Kako kumulativno nisu u ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. OZ, sud prvog stupnja odbija prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe i odlučuje kao pod toč.I izreke rješenja (čl. 65. st. 2. i 7. OZ-a).

 

6. Nadalje, uzimajući u obzir izjavu vještaka, dokumentaciju koju je dostavila punomoćnica ovršenice, kao i činjenicu da je vještak je imenovan zaključkom od 6. listopada 2022. te nije stavljen zahtjev za izuzeće sve do dana uredovanja, odnosno na samom uredovanju na licu mjesta dana 2. studenog 2022., sud prvog stupnja zaključuje da je isti stavljen radi odugovlačenja i osujećivanja samog uredovanja, radi čega, temeljem odredbe čl. 254. ZPP-a u svezi odredbe čl. 75. ZPP-a , a u svezi odredbe čl. 21. OZ-a, radi čega odbija prijedlog ovršenika za izuzeće sudskog vještaka građevinske struke spec. ing. N. Č. i odlučuje kao pod toč. II. izreke).

 

7. Odluka suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke je pravilna i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenog u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava kada se na njih tako pazi prema čl. 365. st. 2. u vezi sa čl. 381. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da je rješenje pravilno i zakonito.

 

9. Neosnovan je žalbeni navod ovršenice o ostvarenju žalbenog razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer u rješenju suda prvog stupnja su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama sukladni stanju spisa i rješenje se kao takvo može ispitati.

 

10. Ujedno valja otkloniti neosnovane žalbene tvrdnje da je odluka suda prvog stupnja arbitrarna. Ovaj sud ne nalazi elemente pristranosti ili arbitrarnosti u postupanju i odlučivanju suda prvog stupnja, koji je mjerodavne materijalno pravne odredbe tumačio i primijenio u skladu sa ciljem i svrhom tih odredbi, na razumnoj osnovi i sa objektivnim opravdanjem, tako da nije ostvarena povreda prava na pravično suđenje, zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje Ustav) a time ni povreda prava na pravično suđenje iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" -Međunarodni ugovori "br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06, dalje Konvencija).             

 

11. Mjerodavno pravo je odredba čl. 65. OZ-a kojom je propisano da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika, ako su kumulativno ispunjena dva uvjeta, prvi uvjet da bi ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te drugi uvjet da je podnesen jedan od pravnih lijekova taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1.-10. OZ.

 

12. Iz spisa proizlazi da je na nekretnini koja je predmet ovršnog postupka zasnovano založno pravo u korist ovrhovoditelja na osnovi ovršnih javnobilježničkih isprava.

 

13. Iz sadržaja pobijanog rješenja, suprotno navodima žalbe ne proizlazi da ovršenica protiv rješenje o ovrsi nije izjavila žalbu nego da nije izjavila žalbu iz čl. 52. ili čl. 53. OZ ili podnijela tužbu iz čl. 52. ili čl. 55. OZ, a na što upućuje i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-201/19 od 17. svibnja 2022., kojom rješenjem je potvrđeno rješenje o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-9485/2016 od 3. travnja 2017. kojim je određena ovrha na nekretnini ovršenice. Iz obrazloženja navedene odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-201/19 od 17. svibnja 2022. proizlazi da ovršenica nije navela niti jedan razlog iz čl. 50. st. 1. OZ koji bi sprečavao predmetnu ovrhu odnosno nije navela niti jedan od razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. do 11. OZ.

 

14. U takvoj situaciji nije bilo osnove da sud prvog stupnja uputi ovršenicu na pokretanje parnice iz razloga koje je navela u žalbi protiv rješenje o ovrsi (čl. 52. OZ-a).

 

15. Dana 31. listopada 2022., prije vanjskog uredovanja radi procjene vrijednosti nekretnine određenog za 2. studeni 2022. ovršenica je istakla da ju sud nije uputio u parnicu povodom prethodno izjavljene žalbe što je trebao učiniti, te u svezi s tim istakla da je ovršenici to jedina nekretnina u kojoj stanuje te nema drugih nekretnina za stanovanje pa bi se provođenjem ovrhe ugrozila njezina egzistencija, pozivajući se na pravo na Dom, koje je ovršenici povrijeđeno ovim postupkom ako se nekretnina proda, navodeći da je obveza suda u svakom pojedinom slučaju provesti test razmjernosti i razumnost mjere. Ovršenica se pozvala i na odredbu čl. 75. OZ predlažući odgodu ovrhe, sve radi izbjegavanja nastanka nenadoknadive štete ovršenici, te donošenje odluke kojom se ovršenik upućuje u parnicu.

 

16. Vjerojatnost da će provedbom ovrhe za ovršenika nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta ovisi o nizu elemenata konkretnog slučaja. Da bi se u konkretnom slučaju radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik je trebao učiniti vjerojatnim kako bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije u redovitom pravnom postupku nadoknaditi ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće a koje okolnosti, niti po mišljenju ovog suda drugog stupnja, ovršenik nije učinio vjerojatnim.

 

17. Dakle, ovršenik mora vjerojatnost nenadoknadive štete učiniti na jasno određen način, a samo za sebe isticanje da se r ga sud nije uputio na pokretanje parnice povodom prethodno izjavljene žalbe te s tim u vezi da se radi jedinoj nekretnini u kojoj stanuje te da nema drugih nekretnina za stanovanje pa bi se provođenjem ovrhe ugrozila njegova egzistencija, te pozivanje na pravo na dom, kao i odredbu čl. 75. OZ i po ocjeni ovog suda nema značaj vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete ovršenice.

 

18. Nesumnjivo je da bi ovršenica provedbom ovrhe u ovom postupku trpila štetu budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenicu, te tijekom istog valja paziti na njezino dostojanstvo i prava (čl. 6. OZ) i da gubitak nekretnine zasigurno predstavlja štetu, ali onu koja nastupa kao nužna posljedica svakog postupka ovrhe i koja kao takva ne može biti zapreka i razlog za sprječavanje legitimnog interesa ovrhovoditelja da u postupku koji je po zakonu hitan (čl. 13. OZ) namiri svoju tražbinu.

 

19. Pored toga, iz sadržaja spisa proizlazi da nekretnina koja je predmetom ovršnog postupka nije jedina nekretnina ovršenice odnosno u istoj ne stanuje budući ima prijavljeno prebivalište u R., a u stanu na navedenoj adresi  živi osoba državljanka U. i njezin suprug odnosno obitelj već nekoliko godina, koji stan im je ovršenica besplatno ustupila koju rijetko vide, a uz to ovršenica je vlasnica kuće i dvora u F. što proizlazi iz neslužbene kopije vlasničkog lista radi, pa se ovršenice neosnovano poziva na pravo na dom,odnosno da će provedbom ovrhe – prodajom stana u I. za istu nastupiti nenadoknadiva šteta, budući da ista niti ne živi na navedenoj adresi već duži niz godina boravi obitelj iz U.

 

20. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj na nekretnini koja je predmetnom ovrhe ima upisano založno pravo pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 75. OZ-a već primjeni odredbe čl. 77. OZ-a.

 

21. Prema tome iz svega iznesenog proizlazi da žalba ovršenice nema svog opravdanja pa je stoga temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odlučiti kao u izreci.

 

22. Ovršenica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 21. st. 1. ZPP-a).

 

U Zagrebu 28. ožujka 2023.

 

Sutkinja:

Milena Frankić, v.r.