Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: 22 P-620/2017-42
Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: 22 P-620/2017-42
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, na prijedlog više sudske savjetnice Gorane Kokot, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstva, OIB: …, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u S., protiv tuženika A.O. d. d. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku R.M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & p. d.o.o., Z., radi isplate nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 26. siječnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja D.J., zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u S. i punomoćnika tuženika R.M., odvjetnika u Odvjetničkom društvu G. & p. d.o.o., Z., na ročištu za objavu presude 27. ožujka 2023.
presudio je
I Nalaže se tuženiku A.O. d. d. isplatiti tužitelju REPUBLICI HRVATSKOJ, Ministarstvu, iznos od 3.445,06 eura/25.956,86 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. siječnja 2017. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je tužitelj tražio da mu tuženik u roku od 8 dana isplati iznos od 1.722,53 eura /12.978,43 kuna, zajedno sa zakonskom zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. siječnja 2017. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III Nalaže se tuženiku A.O. d. d. naknaditi tužitelju REPUBLICI HRVATSKOJ, Ministarstvu, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.194,10 eura/8.996,94 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 27. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstva u dijelu u kojem je traženo da sud naloži tuženiku A.O. d. d. da mu naknadi više zatraženi trošak postupka u iznosu od 796,07eura/5.997,99 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 27. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 2. listopada 2017. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika. Tužitelj u tužbi navodi da je 17. svibnja 2016. isključivom krivnjom osiguranika tuženika prouzročena šteta tužitelju kada je na državnoj cesti DC 409 (P. (D8) – Zračna luka R.) u D., došlo do prometne nesreće kada je civilno vozilo marke Renault Twingo, registarskih oznaka ST….-C, osigurano kod tuženika, a kojom je upravljao D.R., prešlo u suprotni prometni trak te svojom prednjom stranom udarilo u lijevu bočnu stranu vojnog motornog vozila marke Ford Tranzit, registarskih oznaka HV…LV kojim je upravljao djelatnik tužitelja T.M. Tužitelj navodi da je s obzirom na prouzročenu štetu popravak vozila ocijenjen rentabilnim, izvršen popravak vozila kod ovlaštene tvrtke G.A. d.o.o. da je tužitelj platio za popravak vozila 16. siječnja 2017. u iznosu od 64.892,14 kn. Nadalje navodi da se prije podnošenja ove tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora. U postupku mirnog rješenja spora tuženik da je djelomično udovoljio zahtjevu tužitelja te mu uplatio iznos od 25.956,86 kn. Poradi naprijed navedenog tuženik da duguje tužitelju s naslova naknade imovinske štete iznos od 38.935,28 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. siječnja 2017.
1.1.U dokazne svrhe tužitelj je priložio zapisnik o očevidu MUP; Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje T., broj 511-12-33-06-42/2016 od 17. svibnja 2016., obvezni prekršajni nalog od 30. lipnja 2016. klasa:511-12-33-04- 01-364/2016, 365/16, 366/16, izjavu T.M. od 17. svibnja 2016., situacijski plan prometne nesreće sa fotografijama, račun broj 3572/500/1 tvrtke G.A. d.o.o. od 15. prosinca 2016., potvrdu o zaprimljenoj uplati od 26. siječnja 2017., izjavu S. L. d.o.o. od 1. prosinca 2016., zahtjev za mirno rješenje spora Županijskog državnog odvjetništva u S. broj N-DO-4/2017 od 12. travnja 2017. sa dostavnicom i izvod računa državnog proračuna. Tužitelj je predložio saslušanje svjedoka T.M., I. J., L. M. i D. K. te je predloženo vještačenje po vještaku prometno tehničke struke.
2. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 17. svibnja 2016. dogodila u tužbi opisana prometna nezgoda te tuženik ne spori pasivnu legitimaciju kao ni osnov odgovornosti za štetu. Međutim tuženik navodi da obzirom na priložene i dostavljene dokaze ne bi proizlazila isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Tuženik ističe prigovor suodgovornosti vozača vozila tužitelja nastanku nezgode i iz nje proizišle štete, te osporava činjenične navode prikazane dinamike nastanka prometne nezgode. Tuženik potvrđuje i navod tužitelja kako je prije podnošenja tužbe tuženik isplatio tužitelju novčanu naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 25.956,86 kn u skladu s procjenom visine štete i u skladu sa stupnjem dogovornosti njegovog osiguranika. Tuženik se protivi visini zatražene daljnje naknade štete. Osporava i zatraženi početak tijeka zakonskih zateznih kamata, obzirom da se tužitelj zahtjev za naknadu štete obratio tuženiku 18. travnja 2017., a da je tuženik po kompletiranju dokumentacije, u zakonskim rokovima dostavio tužitelju obrazloženi odgovor, te izvršio isplatu naknade štete. Stoga da kamate u slučaju dosude daljnjeg iznosa, mogu početi teći samo od presuđenja.
3.1.U dokazne svrhe tuženik je priložio zapisnik o očevidu, službene bilješka sa izjavama sudionika nezgode, uvid u izjave vozača vozila prilikom prijave štete, fotografije vozila, preslik ponude popravka, obračun štete i predloženo je saslušanje svjedoka D.R. i V.Č. U odnosu na predloženo vještačenje od strane tužitelja tuženik da se ne protivi.
4. U dokazne svrhe sud je pregledao zapisnik o očevidu Ministarstva, Policijske postaje T. br. 511-12-33-06-42/2016 od 17. svibnja 2016., pregledao je izjavu o tijeku nastanka prometne nesreće, pročitane su službene zabilješke o obavljenom razgovoru sa učesnicima u prometnoj nesreći, obvezni prekršajni nalog od 30. lipnja 2016. Klasa: 511-12-33-04-01-364/16, 365/16 i 366/16, izjavu T.M. od 17. svibnja 2016., situacijski plan od 17. svibnja 2016., fotodokumentaciju, račun tvrtke G.A. od 15. prosinca 2016. br. 3572/500/1, potvrdu o zaprimljenoj uplati od 26. siječnja 2017., izjavu S.L. d.o.o. od 1. siječnja 2016., zahtjev za mirno rješenje spora Županijskog državnog odvjetništva u S. br. N-DO-4/2017 od 12. travnja 2017. U dokazne svrhe sud je saslušao svjedoke T.M. i D.R. te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije, dipl. ing. N. K. Nadalje. Sud je pročitao i mišljenje Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja br. 511-01-114/02-AL-1445/2016 od 14. lipnja 2016. Zagreb te zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola od 17. svibnja 2016.
4.1. Tužitelj je predložio da sud izvede i dokaz saslušanjem svjedoka I. J., L. M. i D.K., a tuženik svjedoka V.Č., međutim sud je ocijenio da je izvođenje dokaza njihovim saslušanjem nepotrebno iz razloga što bi izvođenje tih dokaza dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, a ne bi utjecalo na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u visini od 38.935,28 kuna i zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja je nastala u štetnom događaju 17. svibnja 2016. na vozilu Ford Tranzit registarske oznaka HV … LV.
7. Među strankama nije sporno da se dana 17. svibnja 2016. dogodila prometna nesreća na državnoj cesti DC 409 (P. (D8)-Zračna luka R.) u kojoj nesreći je sudjelovalo vojno vozilo marke Ford Tranzit reg. oznaka HV … LV kojim je upravljao djelatnik tužitelja T.M. i civilno vozilo marke Renault Twingo registarskih oznaka ST ….-C kojim je upravljao D.R.
7.1. Među strankama nije sporno ni to da je tuženik platio tužitelju s osnova naknade imovinske štete na vozilu prije podnošenja tužbe za sporni događaj iznos od 25.956,86 kn.
8. Među strankama je sporna zatražena visina daljnje naknade štete u iznosu od 38.935,28 kuna kao i zatraženi početak tijeka zakonskih zateznih kamata.
8.1. Među strankama je sporna i suodgovornost vozača vozila tužitelja za nastanak prometne nesreće.
9. Sud je rješenjem poslovni broj P-620/2017-10 od 19. veljače 2019 odlučio izvesti dokaz prometno tehničkog vještačenja na okolnost nastanka predmetne prometne nezgode kao i utvrđenja visine štete nastale na vozilu marke Ford Tranzit. Za vještaka sud je imenovao N.K. dipl. ing. stalnog sudskog vještaka.
10. Ovom sudu 14. lipnja 2019. stalni sudski vještak za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije N.K. dip.ing. dostavio je vješto prometne nezgode. U istome navodi da se mjesto prometne nezgode nalazi u T. na kolniku ceste D409., da se neposredno prije sraza osobno vozilo Renault Twingo kretalo sjevernim prometnim trakom iz pravca istoka u pravcu zapada, i neposredno prije poduzimanja intenzivnog kočenja da se kretalo brzinom od oko 111,5 km/h ili 30,9 m/s. U odnosu na osobno vozilo Ford Tranzit, vještak navodi da se neposredno prije sraza kretalo iz pravca zapada u pravcu istoka, te da je neposredno prije sraza vozač obavljao radnju polukružnog okretanja na način da je sa zemljanog proširenja izvan sjevernog ruba kolnika prešao preko središnje isprekidane crte i nastavio kretanje južnim prometnim trakom u pravcu istoka. Do sraza između prednjeg više lijevog dijela osobnog vozila Renault Twinga i bočnog i stražnjeg lijevog dijela osobnog vozila Ford Tranzit da dolazi na udaljenosti oko 70 metara od početne točke mjerenja pravca zapada i oko 2,4 metra od južnog ruba kolnika u pravcu sjevera. Vještak navodi da je u trenutku sraza osobno vozilo Renault Twingo u fazi intenzivnog kočenja svojim lijevim dijelom bilo položeno preko središnje isprekidane crte oko 0,6 metara, dok se osobno vozilo Ford Tranzit u potpunosti nalazilo na svom južnom prometnom traku. Od trenutka kada je vozač osobnog vozila Renault Twinga reagirao intenzivnim kočenjem, pa do mjesta samog naleta, protekao je vremenski interval oko 3,6 sekundi, a u trenutku kada je poduzeo intenzivno kočenje osobno vozilo Renault Twingo od mjesta naleta nalazilo se udaljeno oko 84,9 metara. U istom trenutku, dakle 3,6 sekunda prije naleta, udaljenost između vozila iznosila je približno oko 105 metara. Vještak smatra da je vozač osobnog vozila Renault Twinga obzirom na neosvijetljenost kolničke površine, domet dugih svjetala i noć u trenutku prometne nezgode, mogao vidjeti svijetla osobnog vozila Ford Tranzita, ali da nije mogao procijeniti točnu poziciju istog vozila. Naveo je da je i vozač osobnog vozila Ford Tranzit, mogao na početku okretanja ili u fazi priključivanja na kolničku površinu u pravcu istoka, vidjeti svijetlo osobnog vozila Renault Twingo, ali da nije mogao procijeniti brzinu kretanja istog. Da je vozač osobnog vozila "Renault Twingo", nastavio kretanje svojim sjevernim prometnim trakom uz poduzimanje blagog prikočivanja, vozila da bi se mimoišla bez kontakta. Uz poduzimanje blagog prikočivanja i prosječno usporavanje od 2 m/s2 , dakle prikočivanjem bez intenzivnog kočenja, od mjesta naleta zaustavio bi se da se giba s brzinom od 59,5 km/h ili 16,49 m/s, ili se bilo kojom brzinom manjom od navedene. Na udaljenost od oko 84,9 metara prije mjesta naleta u pravcu istoka, a gdje se nalazilo osobno vozilo Renault 3,6 sekunda prije naleta, uz poduzimanje intenzivnog kočenja i prosječno usporenje od 7 m/s2 , zaustavio bi se do mjesta naletio da se giba sa brzinom od 101,4 km/h ili 28,1 m/s, ili se bilo kojom brzinom manjom od navedene. U odnosu na visinu nastale štete vještak smatra da je visina štete na osobnom vozilu Ford Tranzit u ukupnom iznosu od 64.892,14 kuna, a što proizlazi iz računa koji prilaže spisu za kojeg vještak smatra da su u skladu sa navedenim oštećenjima.
11. Tuženik u svom očitovanju na prometno tehničko vještačenje ovom sudu je dana 26. kolovoza 2019. naveo da prigovara dijelu vještačenja u kojem je iskazan obračun brzine kretanja osobnog vozila Renault Twinga i zaključku o međusobnoj udaljenosti vozila prije sraza kao neobrazložen i neutemeljen. Tuženik navodi kako smatra da je djelatnik tužitelja u trenutku neposredno i u trenutku poduzimanja radnje uključivanja u promet mogao vidjeti vozilo osiguranika tuženika koje se kretalo kolnikom sa prednošću prolaska primoravajući ga na poduzimanje radnje intenzivnog kočenja. Kako to nije učinio po stajalištu tuženika to je očito isti suodgovoran za nastanak nesreće. Obzirom na visinu štete tuženik navodi da imajući u vidu da je trošak popravka vozila prema računu od strane vještak podcijenjen kao primjeren u iznos ud 51.913,71 kunu uvećanu za PDV (što je ukupno 64.892,14 kuna) tuženik je stajališta kako je isplatom iznosa od 25.956,86 kuna, prije podnošenja ove tužbe, a koji odgovara 50%-tnoj odgovornosti osiguranika tuženika, podmirio obvezu iz ovog štetnog događaja.
12. Na ročištu za glavnu raspravu odlučeno je izvesti dokaz saslušanjem sudskog vještaka N.K. Na prigovore punomoćnika tuženika vještak iskazuje da je 54 metra traga kočenja osobnog vozila Renault do mjesta sraza vještak izmjerio u skici lica mjesta zapisnika policije koja je jasno nacrtana u mjerilu 1 naprema 400. Nakon sraza, a sukladno izračunatoj dinamici nastanka nezgode predmetno vozilo se kretalo do mjesta konačnog smirivanja pa je brzina kretanja vozila Renault Twingo od 111,57 km na sat ili 30,9 metara u sekundi u trenutku poduzimanja intenzivnog kočenja izračunata sukladno navedenim tragovima. Vještak je naveo i da na osnovu i sudarnog položaja osobnog vozila Ford Tranzita da dobila se približna putanja kretanja istog vozila na početku uključivanja na kolnik, pa je na osnovu navedenog projicirao putanju kretanja u dužini od oko 20 metara. Vještak je zaključio da na udaljenosti od oko 84,9 metara prije mjesta sraza u pravcu istoka uz poduzimanje blagog prikočivanja i prosječno usporenje od 2 metra po sekundi na kvadrat osobno vozilo Renault do mjesta naleta zaustavilo bi se da se giba brzinom od 59,5 kilometara na sat ili 16,49 metara po sekundi ili s bilo kojom brzinom manjom od navedene. Vještak je naveo i da je vozač osobnog vozila Renault Twingo kočio na vrijeme, ali da je njegova brzina kretanja bila bitno veća od brzine ograničenja i zbog toga se isti nije zaustavio do mjesta sraza. Da je vozio dopuštenom brzinom od 50 km na sat zaustavio bi se do mjesta naleta uz sve potrebne radnje koje su navedene u nalazu i mišljenju. Navodi i da u spisu ne postoji egzaktan dokaz o tome da bi vozač Ford Tranzita započeo radnju uključivanja u promet iz zaustavljenog položaja ili je bio u konstantnom kretanju. Naveo i da iz priložene foto dokumentacije u predmetnom spisu je vidljivo da ne postoji nikakva prepreka na putu mogućnosti uočavanja sudionika u ovoj prometnoj nezgodi. Vještak je zaključio kako se radilo o noćnim uvjetima vožnje i neosvijetljenom kolniku, i jedan i drugi sudionik u ovoj prometnoj nezgodi da su mogli uočiti svjetla onog drugog sudionika ali da nisu mogli procijeniti brzinu kretanja, niti dimenzije vozila (list 101-102).
13. Podneskom od 18. ožujka 2020. tuženik se očitovao na usmeno očitovanje vještaka N.K. Ustraje u primjedbama i prigovorima na dio vještačenja u kojem je iskazan obračun brzine kretanja osobnog vozila Renault Twinga kao i zaključku o međusobnoj udaljenosti vozila prije sraza. Tuženik da ostaje kod svojih navoda da je protupravno postupanje djelatnika tužitelja doprinijelo nastanku nesreće i štete.
14. Odredbom članka 230. stavka 1. ZPP-a propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
14.1. Uzimajući u obzir navedenu odredbu članka 230. ZPP-a sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao zapisnik o očevidu Policijske postaje T. od 17. svibnja 2016. br. 511-12-33-06-42/16 iz koje proizlazi da je mjesto nesreće u T. na kolniku državne ceste D409, predio D. Za fiksnu točku mjerenja da se uzela jugozapadno zemljišno sjecište kolnika D 409 i prilazni kolnik za vojarnu D, što je ujedno i početna točka mjerenja, a sve mjerenja izvršena su u smjeru zapada. Iz zapisnika proizlazi da je vrsta ceste s podijeljenim kolnikom za oba smjera asfaltirana, da se radi o ravnoj cesti bez prijelaza za pješake. Da je stanje kolnika u trenutku prometne nesreće hrapav, dobar, suh. Iz zapisnika proizlazi da je širina kolnika: kolnik državne ceste D 409 prostire se od smjera istoka u smjeru zapada u vidu ravnog cestovnog poteza. Na mjestu događaja prometne nesreće kolnik je širine 6 metara, a podijeljen je na dvije jednake kolničke trake po kojima se promet odvija u suprotnim smjerovima. Sa sjeverne strane kolnika da se nalazi zemljano proširenje širine 2,5 m, iza kojeg se nalazi kamensko- betonski ogradni zid, a s južne strane se nalazi zemljano proširenje širine 2 m te prilazni put iste ulice. U odnosu na opremu ceste gledano od smjera kretanja osobnog automobila marke Renault reg. oznaka i broja ST…. da se nalazi postavljen prometni znak B 31 "ograničenje brzine na 50 km/h". Iz zapisnika proizlazi da je stanje prometa normalno, vremenske prilike: vedro, vidljivost: neosvijetljeno. Iz zapisnika proizlazi da su tragovi kočenja od osobnog automobila Renault u dužini od 54,1 m.
14.2. Iz prekršajnog naloga od 30. lipnja 2016. br. Klasa: 511-12-33-04-01- 364/16, 365/16 i 366/16 sud utvrđuje da je okrivljenik D.R. kriv što je dana 17. svibnja 2016. u 21,15 sati u mjestu T., D. – D 409 počinio prekršaj iz članka 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
14.3. Iz izjave D.R. o tijeku nastanka prometne nesreće od 17. svibnja 2016. (list 35) proizlazi da je isti vozio u smjeru S. – T. Da temeljem njegove procjene da je brzina kretanja vozila bila oko 60-70 km/h, da je kasno uočio vojni kombi koji se nalazio na obje trake ceste u okomitom položaju jer da je bila noć i da cesta ide preko brijega. Iz iskaza proizlazi da je u trenutku početka kočenja s vozilom bio u svojoj traci. D.R. izjavio je da je udario u kombi po sredini zbog nemogućnosti mimoilaženja s istim jer je zauzeo obje trake.
14.4.Iz službene bilješke Ministarstva od 17. svibnja 2016. (list 39) nakon obavljenog razgovora s D.R. isti je izjavio da je upravljao osobnim automobilom marke Renault od smjera K. u smjeru T. te da je u jednom trenutku ispred sebe uočio kombi vozilo kako se polukružno okreće ispred njega te da je prednjim dijelom vozila udario u lijevu bočnu stranu kombija.
14.5. Iz službene zabilješke Ministarstva br. 511-12-33-06- 42/2016 od 17. svibnja 2016. iz obavljenog razgovora s T.M. proizlazi da se isti sa svojim vozilom marke Ford nalazio izvan sjeverne strane kolnika na zemljanom proširenju te da je izvršio radnju polukružnog okretanja kojom prilikom nikog nije ugrozio u prometu, te kako se okrenuo u smjeru istoka dok je bio na svojoj strani ceste, na njega u kočenju velikom brzinom naletio je osobni automobil, kojeg je pokušao izbjeći skretanjem u desno.
14.6. Iz mišljenja Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja br. 511- 01-114/02-AL-1445/2016 od 14. lipnja 2016. Z., proizlazi da je vozač osobnog automobila D.R. u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 1.27 g/kg.
14.7. Iz računa tvrtke G.A. od 15. prosinca 2016. br. 3572/500/1 utvrđuje se da je za popravak automobila Ford Tranzit registarske oznake HV 379 LV, radne operacije i ugrađene dijelove naplaćen iznos od 64.892,14 kuna, a iz potvrde o zaprimljenoj uplati od 26. siječnja 2017. utvrđuje se da je Ministarstvo uplatilo 16. siječnja 2017. G.A. d.o.o. iznos od 64.892,14 kuna.
15. U svom iskazu svjedok D.R., vozač osobnog automobila Renault Twingo, u bitnome navodi kako je kolnik kojim se kretao neposredno pred nezgodu bio dvosmjeran, a između traka da se nalazila puna crta. Neposredno pred nezgodu da se kretao brzinom od oko 60 do 70 kilometara na sat. U trenutku kada je poduzeo radnju kočenja vojno vozilo bilo je udaljeno negdje oko 50 metala. Krećući se u smjeru prema T. u jednom trenutku da je vidio vojni kombi koji je bio okomito okrenut na cestu i pri tome vršeći radnju polukružnog okretanja i u trenutku kada ga je uočio da je zauzeo obje trake, očito da se vojni kombi htio okrenuti na cesti. Navodi da u trenutku kada je vidio vojno vozilo kombi da je zauzelo obje trake, da nije bio uključen žmigavac i da upravo zbog toga nije ga mogao vidjeti. Drugi razlog zašto nije uočio vojno vozilo je taj što na tom mjestu cesta nije bila posve ravna, obzirom da se kretao po pravcu kolnika gdje je bio manji brežuljak, blaga uzbrdica, pa zbog toga da na tom mjestu auto ispred njega nije bilo uočljivo. Svjedok navodi da u trenutku kada je uočio vojni kombi na cesti da je počeo kočiti i u trenutku kada je započeo radnju kočenja da je sa vozilom još bio u svojoj traci, te je tijekom kočenja, kako je vozilo kojim je upravljao klizilo, njime da je prešao na suprotnu traku, ali ne cijelim vozilom, nego samo dijelom vozila, njegovom lijevom stranom. Naveo je i da je bio pod utjecajem alkohola i prekršajno da je kažnjen radi izazivanja prometne nezgode (list 122-123).
16. U svom iskazu svjedok T.M., vozač vojnog kombija Ford Tranzit, u bitnom navodi da vozeći vojni kombi je krenuo iz vojarne u D., a trebalo je ići prema K., međutim greškom je krenuo prema T. Da je uočio jedan put, betonski put koji je bio dovoljno širok da se može maknuti sa glavne ceste i promijeniti smjer. Da je sa lijeve strane iz smjera K. uočio svjetla, ali udaljena otprilike preko 200 metara i to je bilo po njegovoj procjeni dovoljno da izvršiti radnju, tako da kombijem ide unazad i onda se polukružno okrene i potom nastavio smjer prema K. Da je vojnim vozilom krenuo u rikverc odnosno unazad onoliko koliko je bilo dovoljno da se okrene i kada je krenuo naprijed, dakle izvršio okretanje i već krenuo naprijed u željenom pravcu u tom trenutku da je uočio vozilo Renault Twingo koje se kretalo naprijed i dolazilo mu u susret velikom brzinom. Tragovi kočenja vozila Twinga koje je poslije uočio bili su takvi da su bili njegovim lijevim dijelom na njegovoj traci a desnim dijelom tog vozila Twingo na njegovoj traci odnosno traci na kojoj se to vozilo kretalo. Kad je uočio vozilo Renault Twingo koji mu je dolazio u susret velikom brzinom da je odmah po uočavanju da izbjegne sraz poduzeo vojnim vozilom radnju izmicanja u desnu stranu i uspio izbjeći udar sa prednjim dijelom vojnog vozila međutim vojno vozilo je Renault Twingo udarilo u lijevu zadnju stranu kombija vojnog, malo ispred zadnjeg kotača. Renault Twingo je u vojno vozilo udarilo sa svojim prednjim dijelom. Svjedok je naveo da od trenutka kada je počeo poduzimati radnju polukružnog okretanja kombija pa do trenutka sraza sa vozilom Renault Twingo nije prošlo više od 5 (pet) sekunda. Naveo je da se nakon sraza dvaju vozila stražnji lijevi dio kombija nalazio u traci vojnog kombija kojom se namjeravao kretati (list 124-125).
17. U očitovanju na iskaze svjedoka i tijek postupka tuženik je 7. listopada 2020. u svom podnesku naveo kako iskazi vozača vozila osiguranika tuženika i tužitelja u cijelosti potvrđuju dosadašnje navode tuženika iznesene tijekom postupka kao i prigovore na dio vještačenja sačinjenog po vještaku N.K. Tuženik smatra da je odlučno gdje se nalazilo vozilo Ford kada ga vozač Renault uočava i poduzima radnju kočenja te je li vozač vojnog kombija mogao uočiti nailazeće vozilo Renaulta. Navodi da imajući u vidu iskaze svjedoka, to je dinamika nastanka prometne nesreće znatno drugačija od one prikazane po vještaku a što ga i ne iznenađuje obzirom isti nije raspolagao iskazima svjedoka, a čime ni mogao utvrditi određene odlučne činjenice, a što je i istaknuo u usmenoj dopuni vještva (o načinu kretanja vozila Ford prije uključivanja u južnu traku).
18. Ovom sudu 19. listopada 2020. dostavljen je podnesak tužitelja koji se očituje na izvede dokaze kao i na tijek postupka. Tužitelj navodi da je na ročištu održanom 24. rujna 2020. izveden dokaz saslušanjem D.R. te da sadržaj njegovog iskaza je određenim dijelom u suprotnosti sa ostalim dokazima. Stoga tužitelj smatra da po naravi i stanju ceste nisu postojale objektivne prepreke koje bi osiguraniku tuženika priječile vidljivost. Tužitelj navodi da je osiguranik tuženika upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, što je i sam potvrdio, te da je koncentracija koja mu je izmjerena iznosi najmanje 1,27 g/kg što je dvostruko više od dozvoljene granice. Navodi i da je sam svjedok D.R. u izjavi danoj prilikom prijave štete naveo da je kasno uočio kombi. U svom podnesku tužitelj navodi da je upravo radnja intenzivnog kočenja, koja je uslijedila uslijed velike i neprilagođene brzine, dovela do gubitka kontrole nad vozilom i smjerom vozila. Navodi da u trenutku poduzimanja radnje polukružnog okretanja vozač vozila tužitelja, kako je navedeno u iskazu, uočio svijetla vozila osiguranik tuženik. Da je postojala mogućnost međusobnog uočavanja, potvrdio da je i vještak koji je dodatno naveo da nije postojala mogućnost procjene brzine kretanja onog drugog.
19. Tužitelj navodi i da je isključivo radnjom osiguranika tuženik i to vožnjom pod utjecajem alkohola kao i prevelika brzina koja je uvjetovala potrebu intenzivnog kočenja te nemogućnost pravodobnog zaustavljanja upravo uzrok nastale štete. U odnosu na prigovor tuženika glede zatraženog tijeka zateznih kamata tužitelj navodi da je isti kao oštećenik sam uklonio štetu (plaćanjem popravka vozila, prije pokretanja parničnog postupka čime je nenovčana imovinska šteta postala novčana imovinska šteta, što znači da kamate teku od dana kada je šteta otklonjena odnosno kad su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete). U odnosu na prigovor glede visine stope zatražene kamate, tužitelj da prihvaća prigovor te je smanjio visinu tražene stope na način da je sa 5%-nih poena isti smanjio na 3%-tna poena.
20. Odredbom članka 34. Zakona o sigurnosti na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15., dalje ZSC) propisano je da se sudionici u prometu dužni postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima te prometnim znakovima postavljenim na cesti.
21. Člankom 43. stavkom 1. ZSC-a propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač da je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.
22. Odredbom članka 45. stavka 1. ZSC-a propisano je da vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan je propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje.
23. Propisano je odredbom članka 1072. stavkom 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.
24. Propisano je odredbom članka 1089. stavkom 1. i 2. ZOO-a da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. 24. 1. Odredbom članka 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje! Predmnijeva se obična nepažnja.
25. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući iskaze ispitanih svjedoka sud smatra da iskaz svjedoka D.R. neistinitim u dijelu u kojem svjedoči o brzini kretanja njegovog automobila brzinom od 60 do 70 km/h, a isto tako smatra neistinitim navod svjedoka u dijelu u kojem opisuje stanje na cesti u trenutku sraza dvaju automobila. Navodi svjedoka su u suprotnosti sa spisu priloženim dokazima, kako sa zapisnikom o očevidu policijske postaje T., spisu priloženom fotodokumentacijom tako i sa provedenim vještačenjem. Nadalje, nesporna je činjenica da je D.R., vozač osobnog automobila Renault Twinga, u trenutku prometne nesreće vozio pod utjecajem alkohola.
25.1. Ocjenjujući iskaz svjedoka T.M. sud ga smatra logičnim i uvjerljivim te isti nije u međusobnoj suprotnosti s provedenim dokaznim postupkom.
25.2. Stoga, uzimajući u obzir izvedene dokaze, zaključak sudskog vještaka, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti, uvažavajući njegovu stručnost, osobito prilikom izračuna brzine kretanja vozila, dovede u vezu sa sadržajem zapisnika o očevidu kojim je utvrđeno da je u smjeru kretanja osobnog automobila marke Renault nalazi prometni znak ograničenja brzine 50 km/h, da su da su tragovi kočenja od osobnog automobila marke Renault u dužini od 54,1 m, sud nema sumnje da se automobil marke Renault kretao neprilagođenom brzinom od 111,5 km/h. Naime, vozeći u noćnim uvjetima, pod utjecajem alkohola, neprilagođenom brzinom, jasno se da zaključiti da je krivom procjenom osiguranika tuženika, pozicije vozila Ford Tranzita, u fazi intenzivnog kočenja, osiguranik tuženika naletio na vozilo Ford Tranzit te time prouzročio imovinsku štetu tužitelju.
26. Međutim, sud smatra da za nastanak sporne prometne nesreće nije kriv isključivo osiguranik tuženika, a sve uzimajući u obzir gore citirane odredbe članka 34., 43. i 45. ZSC-a. Naime, izvođenje polukružnog okretanja na cesti vozila Ford Tranzita, a imajući u vidu da mu sa lijeve strane iz smjera K. nailazi vozilo, budući je uočio svjetla, u noćnim satima, na neosvijetljenom dijelu ceste, prema mišljenu ovog suda, a primjenom odredbi članka 43. i 45. ZSC-a vozač tužitelja nije smio počiniti takvu radnju ako bi time doveo u opasnost druge sudionike u prometu. Zaposlenik tužitelja, vozač Ford Tranzita bio je dužan, prilikom uključivanja u promet, sukladno odredbi članka 45. stavaka 1. ZSC-a propustiti sva vozila koja se kreću cestom, pa tako i vozilo Renault Twinga. Neposrednim, nepravilnim ponašanjem vozača Ford Tranzita kod vozača Renault Twinga izazvana je neodgovarajuća reakcija pa sud smatra da u ovom slučaju postoji odgovornost i krivnja oba vozača ali u različitim omjerima. Slijedom svega iznijetog sud smatra da se vožnja zaposlenika tužitelja ne može smatrati povećano opreznom pa utoliko postoji njegova suodgovornost od 20 % (dvadeset posto).
27. Kako spisu prileži račun ovlaštenog servisa G. A. d.o.o. izdan na 64.892,14 kuna, prema mišljenu vještaka, analizom oštećenja predmetnog vozila, račun da je izdan u skladu sa navedenim oštećenjima na vozilu Ford Tranzit, međutim tužitelj potražuje iznos od 38.935,28 kuna na ime naknade štete, budući je tuženik u postupku mirnog rješenja spora tužitelju djelomično udovoljio zahtjevu i to u visini od 25.956,86 kuna. Kada se od cjelokupnog potraživanja tužitelja odbije postotak suodgovornosti tužitelja (20%) dobije se iznos od 3.445,06 eura/25.956,86 kuna, a koji iznos je tuženik dužan naknaditi tužitelju sukladno odredbi člana 1045. stavka 1. i članka 1089. stavka 1. ZOO-a, te je stoga je za više zatraženi iznos naknade štete u visini od 1.722,53 eura / 12.978,43 kune tužbeni zahtjev odbijen.
28. Zakonske zatezne kamate na iznos od 3.445,06 eura / 25.956,86 kuna su dosuđene od 16. siječnja 2017. (kao dan kada je tužitelj vozilo popravio i platio popravak) te kao dana kada je nenovčana imovinska šteta pretvorena u novčanu tražbinu zbog čega se iznos troškova popravka određuje prema cijenama u vrijeme kada je te izdatke učinio te mu pripada zakonska zatezna kamata od dana plaćanja računa za popravak.
29. Stopa zatezne kamate je određena člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, člankom 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22.) i člankom 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.).
30. Slijedom navedenog riješeno je kao u točkama I i II izreke presude.
31. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.
32. Odredbom članka 154. stavka 2. propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
33. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.
34. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, tužitelju bi valjalo priznati 100 bodova za sastav tužbe (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – dalje: Tarifa), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), po 100 bodova za sastav podnesaka od 29. rujna 2017. i 19. listopada 2020. (Tbr. 8.1. Tarife) te po 100 bodova za zastupanje na ročištu održanom 15. studenog 2018., 17. siječnja 2019., 14. veljače 2020., 24. rujna 2020 i 26. siječnja 2023. (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 800 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 15,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju bi valjalo priznati ukupno 1.592,00 eura/12.000,00 kuna. Ovom iznosu treba pridodati i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura., što ukupno iznosi 1.990,17 eura / 14.994,93 kune.
35. Kako je tužitelj u ovom postupku uspio sa 80%, a tuženik sa 20%, primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a tužitelju je od ukopno zatraženog iznosa naknade parničnog troška valjalo dosuditi 60%, odnosno 1.194,10 eura/8.996,94 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2023. do isplate.
36. Tužitelju je na dosuđeni trošak parničnog postupka, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, priznata i zakonska zatezna kamata koja na iznos od 1.194,10 eura/8.996,94 kune teče od 27. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.
37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke presude.
38. Obzirom na uspjeh u postupku (80%), sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za više zatraženi trošak postupka u ukupnom iznosu od 796,07 eura/5.997,99 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV izreke presude.
40. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.
41. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su i u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.
U Splitu 27. ožujka 2023.
Sutkinja
Rajana Buljan v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 3. točka 3. tog Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.