Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
Poslovni broj: 66 Povrv-304/2021-13
1
|
Republika Hrvatska Općinski sud u Šibeniku Ulica Stjepana Radića 81, Šibenik |
Poslovni broj: 66 Povrv-304/2021-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. s.z., V., i to 1. S. B., 2. D. D., 3. L. J., 4. Z. K., 5. S. S., 6. B. Š., 7. T. d.o.o. i 8. I. T., svi zastupani po upravitelju S. k. d.o.o., OIB: …, ., Š., kojeg zastupa direktor M. K., a njega punomoćnik A. B., odvjetniku u O. društvu B. i K. d.o.o. iz Š., protiv tužene A. M. D., S., V., OIB: …, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 23. veljače 2023. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvane tužene, na ročištu za objavu i uručenje presude 27. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. N. iz Š., poslovni broj: Ovrv-1741/2021 od 30. srpnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo D. A. M., V., OIB: …, da tužiteljima, u roku od 15 dana isplati iznos od 857,23 EUR-a/6.458,82 kuna[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.10.18.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.11.18.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.12.18.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.01.19.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.02.19.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.03.19.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.04.19.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.05.19.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.06.19.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.07.19.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.08.19.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.09.19.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.10.19.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.11.19.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.12.19.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.01.20.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.02.20.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.03.20.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.04.20.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.05.20.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.06.20.g. do plaćanja,
-191.58 EUR-a/1.443,48 kn od 02.06.20.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.07.20.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.08.20.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.09.20.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.10.20.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.11.20.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.12.20.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.01.21.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.02.21.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.03.21.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.04.21.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.05.21.g. do plaćanja,
- 20.17 EUR-a/151,98 kn od 20.06.21.g. do plaćanja;
do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. N. iz Š., poslovni broj: Ovrv-1741/2021 od 30. srpnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo D. A. M., S…, V., OIB: …, da tužiteljima naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 174.20 EUR-a/1.312,50 kuna[2] zajedno sa zakonskim zateznom kamatom tekućom od 31. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku D. A. M., V., OIB: … da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 456,23 eura/3.437,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom na dosuđeni iznos od 27. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 252,77 eura/1.904,49 kuna[3] sa zakonskom zateznom kamatom.
Obrazloženje
1. Javnom bilježniku N. N., tužitelji, s. S. z, V. (dalje: tužitelji), a ranije ovrhovoditelji, podnijeli su protiv tužene A. M. D. (dalje: tužena), a ranije ovršenika, ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate dospjele novčane tražbine u ukupnom iznosu od 6.458,82 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, kao i radi naknade troškova ovršnog postupka.
2. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj: Ovrv – 1741/2021 od 30. srpnja 2021., protiv kojeg rješenja je tužena pravodobno izjavila prigovor.
3. Povodom izjavljenog prigovora naslovni sud je rješenjem posl. broj: Povrv-304/2021-3 od 13. srpnja 2022. stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Tužena je podnesenim prigovorom na rješenje o ovrsi, a koji predstavlja odgovor na tužbu, osporila osnovanost tužiteljeva potraživanja navodeći da od poduzeća S. K. nije dobila dokumentaciju kojom bi je obavijestili o troškovima pričuve niti je ista išta potpisala. Nadalje je navela da je prvi račun za pričuvu dobila početkom 2019. te da je isti platila ne znajući što plaća. Nadalje je navela da ne zna tko je predstavnik stanara jer nije bila pozvana na sastanke stanara, te je istaknula svoju lošu financijsku situaciju.
5. U odnosu na navode tužene tužitelj se očitovao podneskom od 29. srpnja 2022. navodeći da su prigovori tužene neosnovani. Isti je naveo da ima dospjelo novčano potraživanje prema tuženoj u iznosu od 6.458,82 kuna i to temeljem vjerodostojne isprave - izvještaja otvorenih stavki od dana 29. lipnja 2021. godine. Tužena da je kao vlasnik za cijelo nekretnine označene kao: kat. čest. 986 ZGR, K.O. Z., 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) PRVI KAT, STAN BI - koji se sastoji od kuhinje sa dnevnim boravkom, kupaonice, spavaće sobe, hodnika, terase i podrumskog spremišta, ukupne netto površine 50,66 m2, smješten na J-l strani objekta (dalje u tekstu: „Nekretnina") u cijelom utuženom periodu bila dužna doprinositi u fond zajedničke pričuve, što ista nije činila. Tužitelj kao upravitelj koji upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao imovinom odvojenom od bilo kojeg suvlasnika i to kao zastupnik svih suvlasnika predmetni postupak da je pokrenuo je sukladno odredbi čl. 93. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98,137/99,2/00,73/00,129/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,143/12,152/14, dalje u tekstu: „ZVDSP"). Isti je nadalje naveo da je tužena kao suvlasnica predmetne nekretnine bila dužna predmetno potraživanje podmiriti budući isto predstavlja fond zajedničke pričuve, a koju pričuvu je ista dužna podmirivati na temelju zakona i Međuvlasničkog ugovora koji su sačinili suvlasnici predmetne nekretnine. Naime, suvlasnici da su svoje međusobne odnose uredili Međuvlasničkim ugovorom, te su istim odredili da će u fond zajedničke pričuve doprinositi iznosom od 3,00 kune mjesečno po m2 površine posebnog dijela stana (čl. 10. Međuvlasničkog ugovora), što gotovo svi suvlasnici predmetne nekretnine čine, izuzev tužene koja uporno izbjegava svoje obveze. Nadalje je naveo da su netočne tvrdnje tužene da ista nije bila upoznata o postojanju pričuve i predstavniku zgrade iz razloga što je se na samom ulazu u zgradu istaknut kućni red koji su suvlasnici zgrade odredili na temelju članka 86. stavka 1. podstavak 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN (91/96) i u kojem je jasno istaknuto tko je upravitelj predmetne zgrade, predstavnik suvlasnika kao i svi brojevi i podaci potrebni za saznanje ostalih informacija, U odnosu na potraživani iznos od 1.443,48 kuna s dospijećem dana 2. lipnja 2020. tužitelj je naveo da se isti odnose na troškove pražnjenja septičke jame za navedenu zgradu. Isti je naveo da je kao upravitelj zgrade ne samo ovlašten nego i dužan iz iznosa uplaćenih u fond zajedničke pričuve platiti iznose pražnjenja septičke jame za stambenu zgradu, V.. Ovo zato jer su suvlasnici kvalificiranom većinom potpisa sačinili međuvlasnički ugovor kojim su odredili da će se troškovi pražnjenja zajedničke septičke jame na njihovoj nekretnini namirivati iz pričuve pri čemu je svaki od suvlasnika dužan uz redovitu pričuvu iz čl. 10. tog Ugovora, uplatiti i onaj iznos troška pražnjenja koji odgovara njegovom udjelu u ukupnoj potrošnji vode toga stambenog objekta. Upravitelj da je dužan jednom godišnje iznos obračunat na takav način i poslati na naplatu svakom od pojedinih suvlasnika najkasnije do 1. ožujka za prethodnu godinu, što je upravitelj i učinio. Iz predmetnog obračuna da proizlazi da udio tužene u ukupnoj potrošnji vode iznosi 40,10 % što odgovara upravo obračunatom iznosu na otvorenoj stavci odnosno 83 kubika vode kako je razvidno iz kartica potrošnje priloženih u privitku a koje su izdane od strane Vodovod i odvodnja d.o.o. Sukladno navedenom tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog a kako je to specificirano podneskom od 23. veljače 2023.
6. Budući se dostava pismena (rješenje ovog suda od 13. srpnja 2022.) za tuženu više puta vratila s naznakom „Obaviješten, nije podigao pošiljku“ sud je službenim putem od P. p. V. zatražio terensku provjeru prebivališta/boravišta za tuženu. Uvidom u dopis P.p. V. od 10. studenog 2022. proizlazi da tužena ne prebiva na adresi, S., V., a koja adresa je označena u tužbi i koju je tužena u svom odgovoru na tužbu naznačila kao adresu svog prebivališta/boravišta, te koja adresa se u podacima Jedinstvenog registra osoba RH i dalje vodi kao adresa prebivališta tužene.
6.1. Budući tužena nije obavijestila sud o promjeni svoje adrese prebivališta/boravišta to je sud sukladno odredbi čl.8. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ) tuženoj dostavu rješenja od 13. srpnja 2022. izvršio stavljanjem istoga na oglasnu ploču suda, a ostala pismena je sukladno odredbi čl. 145. st.1. u svezi sa st.5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 48/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), također izvršio stavljanjem istih na oglasnu ploču suda.
7. Tužitelj je zatražio naknadu troška postupka.
8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: izvještaj otvorenih stavki (list spisa 5-6), ugovor o upravljanju stambenom zgradom u V. (list spisa 33-36), međuvlasnički ugovor iz 2018. s prilogom (list spisa 37-44), kućni red (list spisa 45), uvid u stanja potrošnje (list spisa 46-48), obračun potrošene vode i trošak pražnjenja septičke jame prema omjeru utrošene vode (list spisa 49), te izvadak iz zemljišne knjige za čest.zgr. 986 k.o. Z. (list spisa 61-63).
8.1. Druge dokaze sud nije provodio obzirom na činjenicu što parnične stranke izvođenje daljnjih dokaza nisu ni predlagali, a kraj stajališta suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.
9. Budući tužbeni zahtjev glasi na iznos od 857,23 eura/6.458,82 kuna, to se sukladno odredbi članka 460. ZPP u predmetnoj stvari provodi postupak u sporovima male vrijednosti, a to su sukladno odredbi čl. 458. st.1. ZPP, sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1320,00 eura/10.000,00 kuna.
10. Tužbeni zahtjev je osnovan.
11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženoj radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 857,23 eura/6.458,82 kuna s osnove neplaćene pričuve za razdoblje od listopada 2018. pa do lipnja 2021., te s osnove troška pražnjenja septičke jame.
12. Obveza plaćanja zajedničke pričuve regulirana je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP). Tako je odredbom čl. 375. st.1 ZVDSP-a propisano da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju Ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (Međuvlasnički ugovor), a odredbom st. 3. navedenog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.
13. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 31. kolovoza 2018. utvrđeno je da su isti sklopili s. s. z. u V., (koja je izgrađena na čest.zgr. 986 k.o. Z.), sukladno odredbi čl. 375 st. 1. i st. 3 ZVDSP-a, a predmet tog ugovora je uređenje međusobnih odnosa suvlasnika te stambene zgrade u svezi s upravljanjem i korištenjem zgrade i izvršavanjem prava i obveza koji u svezi s tim nastaju. Člankom 1. navedenog ugovora propisano je da suvlasnici povjeravaju upravljanje zgradom trgovačkom društvu S. k. d.o.o. koje je registrirano za poslove upravljanja. Uvidom u Popis suvlasnika (list spisa 42) utvrđeno je da je Međuvlasnički ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (52,7% suvlasničkog udjela). Nadalje je odredbom čl. 10. st.2. Međuvlasničkog ugovora ugovoreno da visina pričuve iznosi 3,00 kune po m2 posebnog dijela (stana ili poslovnog prostora), dok je st.4. propisano da u slučaju ako uplaćena sredstva nisu dovoljna za pokriće troškova, da će se dodatna sredstva osigurat dodatnim uplatama suvlasnika.
14. Iz Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u V., proizlazi da su suvlasnici te stambene zgrade, po svom predstavniku zaključili navedeni Ugovor sa S. k. d.o.o. za upravljanje stambeno-poslovnim objektima, kojim ugovorom su temeljem Međuvlasničkog ugovora, povjerili navedenom upravitelju upravljanje zgradom u V.,. Odredbom čl. 2. navedenog Ugovora suvlasnici su ovlastili upravitelja da za njihovo ime i za njihov račun obračunava visinu sredstava zajedničke pričuve koji snosi pojedini suvlasnik prema visini pričuve određenoj u Međuvlasničkom ugovoru, te da vrši utuživanje dospjelih a neisplaćenih iznosa pričuve u svojstvu ovrhovoditelja i tužitelja. Nadalje je odredbom čl. 6. propisano da će se sredstva zajedničke pričuve između ostalog koristiti i za pražnjenje septičke jame.
15. Uvidom u izvještaj otvorenih stavki utvrđeno je da tužitelj prema tuženoj ima ukupno dospjelo potraživanje u iznosu od 6.458,82 kuna a koje potraživanje tužena nije platila. Nadalje je utvrđeno da se potraživanje odnosi na neplaćenu pričuvu, i to za razdoblje od listopada 2018. pa do lipnja 2021., da pričuva iznosi 151,98 kuna mjesečno, da su računi dospjeli svakog 20. u mjesecu za tekući mjesec, te je utvrđeno da tužitelj prema tuženoj ima potraživanje u iznosu od 1.443,48 kuna koji iznos je dospio 2. lipnja 2020.
16. Uvidom u obračun potrošene vode i trošak pražnjenja septičke jame prema omjeru utrošene vode utvrđeno je da ukupan dug s osnove pražnjenja septičke jame za S. z. iznosi 3.600,00 kuna, te da je tužena s osnove udjela u ukupnoj potrošni u visini od 40,10 % udjela (potrošnja se obračunava na potrošnju vode koja za 2019. iznosi 83 m3) dužna platiti dio tog iznosa, i iznos od 1.443,48 kuna.
17. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za čest.zgr. 986, upisana u zk.ul. 5302 k.o. Z. utvrđeno je da je tužiteljica upisana kao vlasnica stana na prvom katu – STAN B1, ukupne neto površine 50,66 m2.
18. Nadalje, odredbom čl. 89. st. 1. ZVDSP-a propisano je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, a odredbom čl. 90. st. 1. ZVDSP-a, propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Nadalje je odredbom čl. 90. st.2. ZVDSP propisano da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika, dok je st.3. propisano da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.
19. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i u cjelini sukladno odredbi čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da je potraživanje tužitelja osnovano. Prije svega ističe se da je plaćanje pričuve zakonska obveza svih suvlasnika zgrade a kako to proizlazi iz ranije citiranih zakonskih odredbi, dok je sud uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za čest.zgr. 986 k.o. Z. utvrdio da je tužena suvlasnica stambene zgrade u V., na adresi, odnosno vlasnica stana lociranog na prvom katu, ukupne korisne površine 50,66 m2, a što tužena tijekom postupka nije ni osporavala. Budući je u odnosu na predmetnu zgradu sklopljen Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanju koji su prema utvrđenju ovog suda valjani i čiju valjanost tužena tijekom postupka nije ni osporavala (Međuvlasnički ugovor je sklopila većina suvlasnika predmetne nekretnine čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine), te iz kojih proizlazi obveza i visina suvlasnika na plaćanje sredstava zajedničke pričuve, tako je tužena u obvezi podmirivanja mjesečnih iznosa sredstava pričuve, a koja sredstava služe za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade, između ostalog i za podmirenje troškova pražnjenja septičke jame koji se financiraju iz sredstava zajedničke pričuve. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a ista proizlazi i iz Međuvlasničkog ugovora u kojem je ugovoreno da visina pričuve iznosi 3,00 kune po m2 posebnog dijela (posebni dio tužene iznosi 50,66 m2, slijedom čega proizlazi da mjesečni iznos zajedničke pričuve čini umnožak 3,00 kuna x 50,66 m2 što iznosi 151,98 kuna). Nadalje visina potraživanja s osnove troška pražnjenja septičke jame utvrđena je uvidom u obračun troška pražnjenja septičke jame i izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja a kako je to ranije u obrazloženju presude navedenog, s time da se ističe da tužena tijekom postupka nije ni osporavala visinu utuženog potraživanja. Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir da je tužena kao sudionik obveznopravnog odnosa dužna izvršiti svoju obvezu i odgovorna je za njezino ispunjenje sukladno odredbi iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), dok je odredbom čl. 65. st.1. ZOO propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, te uzimajući u obzir da tužena nije dokazala da bi potraživanje tužitelja platila iako je teret dokaza na tu okolnost bio na tuženoj (čl. 219. st.1. ZPP), to je sud utvrdio da je tužena dužna tužitelju platiti utuženi iznos od 6.458,82 kuna, odnosno iznos od 857,23 eura. Budući tužena nije plaćala svoju obvezu u roku dospijeća to je dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO, od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do namirenja. Slijedom navedenog, sud je predmetni platni nalog sukladno odredbi čl. 451. st.3. ZPP djelomično održao na snazi, a kako je to odlučeno točkom I. izreke ove odluke.
20. Neosnovani su navodi tužene da ista ne bi bila dužna podmiriti utuženi iznos iz razloga što nije dobila račune za plaćanje pričuve. Naime, obveza plaćanja zajedničke pričuve je zakonska obveza svakog suvlasnika koja se obračunava i plaća mjesečno, a imajući u vidu načelo savjesnosti i poštenja kojeg su se sukladno odredbi čl. 4. ZOO dužni pridržavati svi sudionici u obveznom odnosu prilikom ispunjavanja svojih obveza, tužena je kao obveznik plaćanje iste trebala voditi evidenciju plaćenih računa, a u slučaju da u uobičajenom roku nije primila neki od računa, odnosno uplatnicu za plaćanje pričuve, trebala se je obratiti upravitelju stambene zgrade, ovdje tužitelju, radi provjere da li postoji dospjelo i nepodmireno potraživanje.
20.1. U odnosu na navode tužene glede loše financijske situacije ističe se da se istima ne može s uspjehom osporavati osnovanost tužiteljeva potraživanja.
21. U pogledu zahtjeva za naknadu troška postupka prvenstveno valja reći da se prema stavu ovog suda, a uzimajući u obzir da je postupak u ovom predmetu, iako je prvotno pokrenut kao ovršni postupak, nakon pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-304/2021-3 od 13. srpnja 2022. (list spisa 21-23) nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, odnosno kao parnični postupak, trošak koji je tužitelju nastao prije pravomoćnosti navedenog rješenja također se smatra parničnim troškom. Naime, odlukom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje odlukom kojom se odlučuje i o ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (navedeno proizlazi iz Zaključka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj: Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.).
21.1. Zbog navedenog valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka, a kako je to odlučeno točkom II. izreke ove odluke.
21.2. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP, a uzimajući u obzir naznačenu vrijednost predmeta spora, valjalo je tužitelju s osnove troška postupka (trošak ovršnog postupka) kao opravdan trošak priznati pravo na naknadu troška javnobilježničke nagrade s osnove donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u potraživanom iznosu od 16,59 eura/125,00 kuna, sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ u vezi s čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11, 112/12, 114/12, 131/20 i 9/21), uvećano za trošak pdv u iznosu od 4,15 eura/31,25 kuna sukladno čl. 8. Pravilnika i odredbe čl. 10. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19). Nadalje, valjalo je tužitelju priznati pravo na naknadu troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 99,57 eura/750,00 kuna sukladno Tbr.11. toč.1. u svezi Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu: Tarifa), što uvećano za potraživani pdv po stopi od 25% iznosi 24,88 eura/187,50 kuna sukladno odredbi Tbr. 42. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV. Nadalje, tužitelju pripada i pravo na naknadu troška sastava podneska od 29. srpnja 2022. u potraživanom iznosu od 99,54 eura/750,00 kuna sukladno Tbr. 8. toč.1. Tarife, te trošak pristupa na ročište održano 23. veljače 2023. u potraživanom iznosu od 149,31 eura/1.125,00 kuna sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife, sve uvećano za trošak pdv u iznosu od 25% sukladno Tbr. 42. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV u iznosu od 62,21 eura/468,75 kuna. Slijedom navedenog valjalo je tužitelju priznati pravo na naknadu troška u ukupnom iznosu od 456,23 eura/3.437,50 kuna, a kako je to odlučeno točkom III. izreke odluke.
21.3. Na tako priznati trošak postupka valjalo je tužitelju priznati i pravo na potraživanu zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana donošenja predmetne odluke pa do isplate, sukladno odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/22), te odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), a kako je to odlučeno točkom III. izreke odluke.
21.4. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška javnobilježničke obavijesti jer tužitelj nije dokazao visinu istoga, te mu ne pripada ni pravo na naknadu javnobilježničkog i administrativnog troška jer tužitelj u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP nije dokazao da bi mu navedeni trošak čiju naknadu traži zaista i nastao. Nadalje, tužitelju ne pripada ni pravo na naknadu troška sastava podneska od 23. veljače 2023. kojim je uredio tužbeni zakon sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, budući sud takav podnesak ne nalazi potrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP. Naime, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22; dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) za vrijeme dvojnog iskazivanja cijena, a koje dvojno iskazivanje traje do godine dana od uvođenja eura, što znači da sud po službenoj dužnosti sve iznose izražene u kunama preračunava, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke odluke.
22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.
U Šibeniku 27. ožujka 2023.
Sudac
Marija Knez, v.r.
[1] Fiksni tečaj konverzije iznosi 1 euro=7,53450 kuna
[2] Fiksni tečaj konverzije iznosi 1 euro=7,53450 kuna
[3] Fiksni tečaj konverzije iznosi 1 euro=7,53450 kuna
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.