1               Poslovni broj 21 Gž Ovr-114/2023-2

 

 

 

 

 

   Poslovni broj 21 Gž Ovr-114/2023-2
                                                                                      

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Odvjetničko društvo L. i Č., javno trgovačko društvo, OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u S., protiv ovršenika P. d.o.o., OIB: …., S., radi izricanja sudskih penala, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj Stalne službe u Imotskom poslovni broj Ovr-85/2023-2 od 14. veljače 2023., dana 27. ožujka 2023.,

r i j e š i o j e

 

I.              Odbija se žalba ovrhovoditelja Odvjetničko društvo L. i Č., javno trgovačko društvo kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj Stalne službe u Imotskom poslovni broj Ovr-85/2023-2 od 14. veljače 2023.

 

II.              Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja Odvjetničko društvo L. i Č., javno trgovačko društvo za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 149,25 eura/1.124,52 kune[1].

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja radi naplate sudskih penala.

 

2.              Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj i to zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te kršenja zakona. U bitnom navodi da je rješenje o izricanju sudskih penala Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Imotskom poslovni broj Ovr-595/2016 od 20. svibnja 2016. važeća ovršna isprava sa istaknutom klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti. Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da sud odredi predloženu ovrhu, podredno ukinuti pobijano rješenje, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 149,25 eura/1.124,52 kune.

 

3.              Žalba je neosnovana.

 

4.              Sud prvog stupnja, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj  53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (“Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ).

 

5.              Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju odbija prijedlog ovrhovoditelja radi naplate sudskih penala, s obrazloženjem da je osnovna pretpostavka za donošenje rješenja o ovrsi na temelju sudske odluke kao ovršne isprave egzistentnost te odluke u trenutku odlučivanja o prijedlogu za ovrhu. Nadalje, utvrđuje da je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1931/2019 od 25. veljače 2021., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-197/2021-5 od 24. svibnja 2021. odlučeno da se obustavlja ovrha određena rješenjem donesenim u predmetu Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Imotskom poslovni broj Ovr-595/2016 od 20. svibnja 2016., te se ukidaju sve provedene ovršne radnje, i to iz razloga što je utvrđeno da činidba o kojoj je odlučeno tim rješenjem o izricanju sudskih penala objektivno nije moguća, odnosno da tu činidbu nije bilo moguće izvršiti 2009., 2013., tako i danas. Zbog toga je ocjena prvostupanjskog suda da je odluka na temelju koje je ovrhovoditelj zatražio naplatu sudskih penala u ovom postupku izgubila pravni učinak ovršne isprave, odnosno da više ne postoji, zbog čega je prvostupanjski sud prijedlog ovrhovoditelja odbio.

 

6.              S takvim zaključkom prvostupanjskog suda slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

 

7.              Sukladno odredbi čl. 247. st. 1. i 2. OZ-a kad dužnik ne ispuni u roku neku svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom, sud će u ovršnom postupku, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, odrediti dužniku kao ovršeniku naknadni primjereni rok i izreći da će ovršenik, ako ne ispuni svoju obvezu u tome roku, biti dužan isplatiti ovrhovoditelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), počevši od isteka toga roka. Naknadno određeni primjereni rok počinje teći od dostave ovršeniku prvostupanjskoga rješenja kojim je taj rok određen, a žalba ne utječe na tijek toga roka. Nadalje, prema odredbi čl. 248. OZ-a na temelju pravomoćnoga rješenja o plaćanju sudskih penala, sud će u istom ovršnom postupku u kojemu je donio to rješenje, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, donijeti rješenje o ovrsi radi prisilne naplate dosuđenih penala.

 

7.1.              Dakle, iz citiranih zakonskih propisa po ocjeni ovoga suda drugog stupnja jasno proizlazi da ovršenik naplatu dosuđenih penala može tražiti samo u onom ovršnom postupku u kojem je doneseno pravomoćno rješenje o plaćanju sudskih penala. Međutim, iz priložene dokumentacije u spisu proizlazi da taj predmet više ne postoji s obzirom da je doneseno pravomoćno rješenje da se postupak poslovni broj Ovr-595/2016, u kojem je doneseno rješenje o naplati sudskih penala, obustavlja i da se ukidaju sve provedene ovršne radnje. Na temelju navedenog utvrđenja, pravilno prvostupanjski sud smatra da je rješenje Općinskog suda u Splitu Stalne služba u Imotskom poslovni broj Ovr-595/2016 od dana 20. svibnja 2016., na temelju kojeg je ovrhovoditelj zatražio ovrhu radi naplate sudskih penala, izgubilo pravni učinak.

 

8.               Kako je smisao odredbe čl. 247. st. 1. OZ-a da se prisili dužnika da ispuni svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje, u roku koji mu je naknadno određen, do izricanja sudskih penala može doći jedino u situaciji kada dužnik padne u zakašnjenje s ispunjenjem svoje nenovčane obveze, dakle ne i kada je ispunjenje nemoguće, u kojem slučaju do zakašnjenja ne može niti doći. U suprotnom, u situaciju kada ispunjenje nenovčane obveze nije moguće, ovrhovoditeljevo pravo na sudske penale ne bi nikada prestalo, a što je u suprotnosti sa samom svrhom sudskih penala, odnosno represivan utjecaj na dužnika koji odbija ispuniti svoju dospjelu nenovčanu obvezu. Stoga, učinak rješenja o obustavi postupka identičan je učinku ukidanja sudskih penala pa stoga više nisu ispunjeni zakonski preduvjeti iz odredbe čl. 22. OZ-a kako bi se odredila ovrha. Slijedom navedenog, pravilno je odlučio sud prvog stupnja donijevši pobijano rješenje te su žalbeni navodi bez pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

9.              U odnosu na žalbeni navod ovrhovoditelja da rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1931/2019 od 25. veljače 2021. i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-197/2021-5 od 24. svibnja 2021. nisu dio spisa, ovaj sud ističe da sud po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka pazi je li ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno je li potvrda o ovršnosti ukinuta.

 

10.              Slijedom svega gore navedenog, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje (toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

 

11.              Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1. ZPP-a, jer isti nije uspio u žalbenom postupku (toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

 

U Velikoj Gorici 27. ožujka 2023.

                                                                                                       Sutkinja

 

                                                                                            Branka Križanić, v.r.