1

Poslovni broj Gž-1756/2022-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u izvanparničnom postupku predlagatelja Š. V. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. Č.-B., odvjetniku u Z., protiv protustranke R. N. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici I. L. M., odvjetnici u Z., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, rješavajući žalbu predlagatelja, podnesenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 68 R1-119/2014-68 od 7. studenog 2022., 27. ožujka 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 68 R1-119/2014-68 od 7. studenoga 2022.

              II Odbija se kao neosnovan zahtjev protustranke za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prijedlog predlagatelja za određivanjem korisne površine posebnih dijelova nekretnine kč. br. 1549/23 upisane u zk. ul. 14806 k.o. G. Z. na način da se tavan, podrum, te zemljište oko zgrade utvrde samostalnim posebnim dijelovima na kojima bi bilo uspostavljeno vlasništvo tog posebnog dijela u korist nekog od suvlasnika nekretnine, odnosno da se vlasništvo postojećih posebnih dijelova nekretnina protegne i na te dijelove kao sporedne te da se na temelju tako utvrđenih korisnih površina odredi etažiranje predmetne nekretnine.

2. Protiv rješenja je žalbu podnio predlagatelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 - dalje ZPP).

3. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da izreka rješenja proturječni razlozima, a razlozi koji su navedeni da su nejasni i u suprotnosti s odlučnim činjenicama. Navodi da je zaključak suda prvog stupnja glede sadržaja njegovog prijedloga pogrešan, te da je sud propustio postupiti po dijelu prijedloga koji je bio provediv i kojemu se protustranka nije protivila. Tako ističe da je u prijedlogu od 12. ožujka 2012. predložio da se provede etažiranje i odredi odgovarajući razmjerni idealni suvlasnički dio svakog od etažnih vlasnika u zgradi, koji odgovara korisnoj površini svakog posebnog etažnog dijela te da se utvrdi koji su posebni etažni dijelovi zgrade s pripadajućim pomoćnim prostorijama, a koji su zajednički dijelovi i uređaji zgrade. Podneskom od 18. travnja 2012. da je prijedlog dopunio na način da je zatražio da se utvrdi i način korištenja dvorišta. Tvrdi da je pogrešan zaključak da se etažiranje zgrade ne bi moglo provesti na način kako je to predloženo te da se kao pripadci posebnih dijelova ne bi mogle povezati prostorije u podrumu, na tavanu te odgovarajući dijelovi zemljišta koji su u isključivom posjedu neke od stranaka. Smatra da je sud prvog stupnja bio dužan postupiti po dijelu prijedloga radi utvrđenja koliki su suvlasnički dijelovi stranaka sa kojima oni odlučuju glede načina korištenja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade. Ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno glede utvrđenja da tavan, podrum i dijelovi okolnog zemljišta ne mogu predstavljati pripatke posebnih dijelova.

4. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i prihvatiti prijedlog, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, sve uz nadoknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

5. Protustranka u odgovoru na žalbu osporava izložene navode predlagatelja, ističući da je sud prvog stupnja pozvao predlagatelja da dostavi određeni prijedlog kako bi bilo jasno što zahtjeva u ovom postupku, da po tom rješenju predlagatelj nije postupio, da je na očevidu utvrđeno da se zgrada više ne sastoji od tri stana, već da je predlagatelj stan u podrumu i prizemlju povezao unutarnjim stepenicama i dobio jedinstveni dvoetažni stan, za koju rekonstrukciju nije ishodio odgovarajuću dozvolu pa da više ne postoji mogućnost etažiranja nekretnine, budući da prethodno treba ishoditi potvrdu upravnog tijela da pojedini stan predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu.

6. Predlaže stoga pobijano rješenje potvrditi uz nadoknadu troškova sastava tog podneska.

7. Žalba predlagatelja nije osnovana.

8. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da je predlagatelj u prijedlogu naveo da su stranke etažni vlasnici stanova, da u odnosu na cijelu nekretninu nije utvrđena veličina suvlasničkih udjela, kao ni suvlasničkih udjela na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u Z., pa je predložio da sud provede etažiranje stambene zgrade, odredi srazmjerni idealni suvlasnički dio svakog od etažnih vlasnika i utvrdi koji su posebni dijelovi zgrade, a koji zajednički dijelovi i uređaji zgrade, da bi tijekom postupka predložio da se provede i etažiranje zajedničkih dijelova zgrade te zemljišta. Nadalje je utvrđeno da je tijekom postupka izvršeno usklađenje zemljišno knjižnog i katastarskog stanja za stanove koji su upisani u posebnim podulošcima, da je predmetna nekretnina u naravi zgrada površine 134 m2 i dvorište površine 461 m2, da se u zgradi nalazi stan u prizemlju površine 101,46 m2 u vlasništvu predlagatelja, stan na prvom katu površine 101,29 m2 u vlasništvu protustranke te stan u suterenu površine 69,90 m2 u vlasništvu predlagatelja, s tim što se osim posebnih dijelova, u zgradi nalazi podrum te ostava i potkrovlje, a oko zgrade dvorište.

9. Kako su stanovi stranaka upisani u posebnim podulošcima zemljišne knjige, sukladno odredbi čl. 370 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV), utvrđuje da vrijedi presumpcija da se radi o vlasništvu posebnih dijelova nekretnine, pa da strankama pripada i odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, s tim što se korisne vrijednosti posebnih dijelova mogu utvrditi u skladu s odredbom čl. 74. ZV-a. S obzirom na činjenicu da je predlagatelj tijekom postupka zatražio da se prilikom utvrđivanja korisnih vrijednosti uzme u obzir i tavan, podrum te zemljište oko zgrade, sud prvog stupnja ocjenjuje da u smislu odredbe čl. 67 ZV-a vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenog posebnog dijela nekretnine, a osim toga da se vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi ili određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Budući da predlagatelj nije dokazao da bi tavan, podrum te zemljište oko zgrade predstavljali posebne dijelove zgrade, zauzima stajalište da ti dijelovi predstavljaju zajedničke dijelove nekretnine pa  da nije moguće korisne površine posebnih dijelova utvrditi na način kako to predlaže predlagatelj, zbog čega odbija prijedlog.

 

              10. Prije svega valja istaći da bi iz priloženih isprava proizlazilo da su stanovi koji su u vlasništvu predlagatelja, odnosno protustranke još uvijek upisani u knjizi položenih ugovora, dok je u zemljišnim knjigama nekretnina upisana kao kč.br. 1549/23, kuća i dvorište u Z., općenarodna imovina. Iz navedenog proizlazi da stranke nisu provele postupak povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige, prema Pravilniku o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) – ("Narodne novine" broj 121/3, 61/18 i 63/19, u daljnjem tekstu Pravilnik o povezivanju), a koji postupak se provodi kao zemljišnoknjižni postupak u kojemu je potrebno priložiti odgovarajuće isprave kako bi se posebni dijelovi koji su upisani u knjizi položenih ugovora upisali u zemljišnu knjigu. Ukoliko su svi posebni dijelovi upisani u knjizi položenih ugovora te se upisi mogu prenijeti u glavnu knjigu tako da prijenosom podataka budu obuhvaćeni svi posebni dijelovi, tada se postupak povezivanja provodi bez održavanja rasprave, kako je to propisano odredbom čl. 14. Pravilnika o povezivanju. Glede upisa podataka o suvlasničkom udjelu na cijeloj nekretnini, treba navesti da se ti podaci upisuju u skladu s odredbom čl. 17. Pravilnika o povezivanju, na temelju podataka iz međuvlasničkog ugovora iz čl. 375. ZV-a, ili uz pisanu suglasnost svih suvlasnika na temelju izračuna korisnih vrijednosti po vještaku u postupku povezivanja po čl. 73. ZV-a, a ako to nije moguće, tada se upisuju jednaki suvlasnički udjeli u korist svakog od suvlasnika.

 

              11. Iz narečenog proizlazi da bi se stranke mogle upisati u zemljišnu knjigu kao vlasnici posebnih dijelova u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, međutim, ukoliko bi bilo sporno koliki je udio svakog posebnog dijela u odnosu na cijelu nekretninu, tada bi se u zemljišnim knjigama upisali jednaki suvlasnički udjeli svih suvlasnika.    

 

              12. Ukoliko između vlasnika posebnih dijelova zgrade ne bi bilo sporno koliki suvlasnički dio im pripada u odnosu na cijelu nekretninu, a na temelju vlasništva posebnog dijela, u postupku povezivanja bi se stranke upisale i kao suvlasnici cijele nekretnine u odgovarajućem suvlasničkom udjelu, u skladu s odredbom čl. 17. Pravilnika o povezivanju, s tim što bi se i upis pripadaka mogao izvršiti u skladu s čl. 18. istog Pravilnika.

 

              13. U svakom slučaju, svaki od suvlasnika nekretnine bi mogao u svako doba zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkog dijela cijele nekretnine u skladu s odredbom čl. 370. st. 4. ZV-a.

 

              14. Kako je uvodno navedeno, predlagatelj je u ovom postupku zatražio da se dijelovi nekretnine koji se smatraju zajedničkim, utvrde samostalnim posebnim dijelovima na kojima bi bilo uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela u korist nekog od suvlasnika. Treba reći da je, i pod pretpostavkom da su u zemljišnim knjigama stanovi koji su sada upisani u knjizi položenih ugovora, upisani kao posebni dijelovi nekretnine, sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 67. ZV-a kada je ocijenio da je takav prijedlog predlagatelja neosnovan. Naime, vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenog posebnog dijela nekretnine, s tim što se u sumnji uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenog posebnog dijela (stavak 6.).

 

              15. Kako u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena ni neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu predlagatelja odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

              16. Protustranci nije priznat trošak žalbenog postupka, jer je ocijenjeno da sastav podneska, odgovora na žalbu, nije bio potreban radi vođenja ovog postupka, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

 

U Rijeci 27. ožujka 2023.

 

 

         Sutkinja

            Milena Vukelić-Margan, v.r.