Poslovni broj Gž-1414/2022-2

             

 

 

 

 

 

 

 

                                          Poslovni broj Gž-1414/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja H. r. iz Z., javna ustanova, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika D. L. iz N., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv-17/2022-17 od 15. srpnja 2022., 27. ožujka 2023.

 

 

      p r e s u d i o j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju točka I. i III. izreke presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv-17/2022-17 od 15. srpnja 2022., uz istovremeni ispravak točke III. izreke na način da umjesto broja „II.“ treba ispravo pisati „III.“.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika T. P. iz N. poslovni broj Ovrv-1009/2021 od 25. siječnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 29,03 EUR[1]/218,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2022. do isplate. Točkom II. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 34,67 EUR/261,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 12,44 EUR/93,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2022. do isplate.

             

              2. Protiv točke I. i III. izreke citirane presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje; ZPP), predlažući da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinače ili podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

 

6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da među strankama nije sporno da je tuženik obveznik plaćanja RTV pristojbe, te da je 19. siječnja 2022. uplatio iznos od 66,24 EUR/499,13 kuna na ime predmetne obveze, dok spornim utvrđuje visinu tražbine tužitelja, s obzirom na navode tuženika da je navedenom uplatom u cijelosti podmirio dugovanje prema tužitelju.

 

8. U odnosu na sporno, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (odgovoru na tužbu) naveo da je tražbina tužitelja u cijelosti namirena, ali da nije naveo što je tom uplatom podmirio, već da je to učinio tek u podnesku od 7. travnja 2022. Nadalje, utvrđuje da se tužitelj podnescima od 25. veljače 2022. i 21. ožujka 2022. očitovao na prigovor tuženika ističući da je tuženik navedenom uplatom namirio samo dio dugovanja, i to trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 24,88 EUR/187,50 kuna, predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 4,15 EUR/31,25 kuna, zakonske zatezne kamate na glavnicu od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana uplate u iznosu od 2,54 EUR/19,13 kuna i djelomično glavnicu u iznosu od 34,67 EUR /261,25 kuna (10,62 EUR/80,00 kuna na ime pristojbe za razdoblje od siječnja do ožujka 2021. i 2,82 EUR/21,25 kuna na ime pristojbe za travanj 2021.), slijedom čega da je ostao nenamiren dio glavnice u iznosu od 29,03 EUR/218,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2022. i preostali dio naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,44 EUR/93,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

 

9. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud odlučuje kao u točki I. i II. izreke pobijane presude jer da je tužitelj bio ovlašten izvršiti uračunavanje ispunjenja sukladno odredbama članka 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO), s obzirom da isto nije učinio tuženik prilikom uplate iznosa od 66,24 EUR/499,13 kuna.

 

10. O troškovima postupka odlučuje kao u točki III. izreke, uz obrazloženje da je tuženik, s obzirom da je samo djelomično podmirio utuženu tražbinu, prouzročio nastavak parničnog postupka, slijedom čega da tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka, o kojima se, sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga na način da se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga pri čemu se ne razdvajanju troškovi ovršnog i troškovi parničnog postupka, već se radi o troškovima cjelokupnog postupka.

 

11. Stoga, zaključuje da, s obzirom da je tužitelj izvršio uračunavanje uplate tuženika na način da je tom uplatom namirio i dio troškova ovršnog postupka uključujući i trošak sastava prijedloga za ovrhu, tužitelju pripada samo nenamireni trošak naknade javnog bilježnika po donošenju rješenja o ovrsi u iznosu od 12,44 EUR/93,75 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, dok da mu ne pripada zatraženi trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak jer bi tako ostvario dva puta naknadu troškova postupka, a obzirom na to da mu je već namiren trošak sastava prijedloga za ovrhu.

 

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući je izreka pobijane presude razumljiva, dok su razlozi pobijane presude u svemu jasni, međusobno ne proturječe, u skladu su sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, te se presuda može ispitati.

 

13. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u vezi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

 

14. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i odlučio kao u točki I. i III. izreke pobijane presude.

 

15. Naime, i u žalbenoj fazi postupka sporna je visina tražbine tužitelja, odnosno je li tražbina tužitelja u cijelosti podmirena uplatom tuženika od 19. siječnja 2021. u iznosu od 62,24 EUR/499,13 kuna.

 

16. Odredbom članka 171. stavka 1. ZOO-a propisano je da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se moglo namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, dok je stavkom 2. propisano da kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela na ispunjenje, a stavkom 3. da ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najtegotnije, dok je stavkom 4. propisano da ako su u svemu naprijed rečenom obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim iznosima.

 

17. Odredbom članka 172. ZOO-a propisano je da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

 

18. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je tuženik bio dužan najkasnije prilikom ispunjenja utužene tražbine, odnosno uplate iznosa od 66,24 EUR/499,13 kuna odrediti koju obvezu točno ispunjava, te u samoj ispravi o plaćanju određeno navesti koje utužene račune, odnosno koji dio utužene tražbine plaća, pa stoga izjašnjenje tuženika što je predmetnom uplatom podmirio tek u podnesku od 7. travnja 2022., kojim se očitovao na podneske tužitelja kojim je isti izvršio uračunavanje ispunjenja i specificirao koje obveze je navedenom uplatom „zatvorio“, nije učinjeno sukladno članku 171. stavku 1. ZOO-a, tim više što tužitelj u vrijeme izvršenog uračunavanja nije imao saznanja o sadržaju tog podneska.

 

19. Stoga je tužitelj, sukladno citiranim odredbama članka 171. i 172. ZOO-a, pravilno izvršio uračunavanje plaćenog iznosa od 66,24 EUR/499,13 kuna na način da je prvo namirio do uplate nastale troškove ovršnog postupka, i to trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 24,88 EUR/187,50 kuna, predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 4,15 EUR/31,25 kuna, te zakonske zatezne kamate na glavnicu od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana uplate u iznosu od 2,54 EUR/19,13 kuna i djelomično glavnicu u iznosu od 34,67 EUR/261,25 kuna (10,62 EUR/80,00 kuna na ime pristojbe za razdoblje od siječnja do ožujka 2021. i 2,82 EUR/21,25 kuna na ime pristojbe za travanj 2021.), te nadalje potraživao trošak ovršnog postupka u iznosu od 12,44 EUR/93,75 kuna na ime preostalog iznosa naknade javnom bilježniku nastalom donošenjem rješenja o ovrsi, a nakon uplate tuženika, te preostalog dijela glavnice u iznosu od 29,03 EUR/218,75 kuna.

 

20. S obzirom na navedeno, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima spori izvršeno uračunavanje ispunjenja od strane tužitelja jer da se isto moglo utvrđivati samo vještačenjem, budući da tuženik, na kojem je teret dokaza, izvođenje dokaznog prijedloga knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja je li tužitelj pravilno izvršio uračunavanje plaćenog iznosa od 66,24 EUR/499,13 kuna, nije predložio.

 

21. Također, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima spori priznati trošak ovršnog postupka, budući da je u konkretnom slučaju, postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a koji postupak se podnošenjem prigovora ovršenika, te donošenjem rješenja kojim se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavlja izvan snage nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Stoga, a budući da se u takvoj situaciji radi o dva različita postupka, troškovi nastali u jednom postupku (ovršnom postupku) ne mogu se smatrati troškovima drugog postupka (parničnog postupka), te je iste potrebno odmjeriti na temelju onih odredbi Tarife koje reguliraju ovršni postupak, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odlučio kao u točki III. izreke i dosudio tužitelju trošak ovršnog postupka na ime ostatka naknade javnobilježničke nagrade.

22. U konačnici, za navesti je da bi pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju, pored troška ovršnog postupka, pripadao i trošak parničnog postupka u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak, međutim, primjenom odredbe članka 374. ZPP-a, drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu.

 

23. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, uz istovremeni ispravak točke III. izreke na način da umjesto broja „II.“ treba ispravo pisati „III.“, budući da je iz stanja spisa razvidno da se radi o očitoj grešci u pisanju (članak 342. stavak 1. ZPP-a).

 

24. Pobijana presuda, u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

25. Tuženik nije uspio sa žalbom, slijedom čega je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

 

 

 

U Rijeci, 27. ožujka 2023.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.