REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: 42. Pp-3370/2021-12

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice D. J., radi prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Garešnica broj: 511-02-08/05-5-88-1/21. od 7.9.2021., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u odsutnosti okrivljenice i podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona  (NN 107/07), dana 23. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o     j  e

 

OKRIVLJENICA D. J., O.:...,  kćerka M. i N., r. Š., rođena .... u B., s prebivalištem u T. P. 112., državljanka Republike Hrvatske, izvanbračna zajednica, 3 maloljetne djece, domaćica, završila 7 razreda osnovne škole, pismena, prekršajno neosuđivana,

 

 

k  r  i  v a    j  e

 

I               što je neutvrđenog dana u neutvrđeno vrijeme u mjesecu kolovozu 2021., u obiteljskoj kući u mjestu T. P. 112., nasilnički se ponašala prema svojoj pokćerki V. Š., rođenoj 18. siječnja 2010., na način da je V. polubrat po ocu P. Š. starosti 3 godine slučajno gurnuo lubenicu koja je stajala na stolu uslijed čega je lubenica srušila čašu sa stola koja je potom pala na pod i razbila se te je V. krenula pokupiti staklo sa poda i pri tom rekla „Morao je tata baš tu ostaviti lubenicu“, na što joj se obratila njezina pomajka D. J. riječima: „Jel on sad za tebe droljo“ te je ona odgovorila pomajci da nije rekla da je tata droljo, a pomajka joj je potom odgovorila: „Ti si mamina kurvetina, ista si kao mama H.“, koje riječi su kod V. izazvale povredu njezinog dostojanstva i uznemirenost, zbog čega je izašla van iz kuće i počela plakati te se sakrila iza garaže,

dakle, vrijeđanjem pokćerke nasilnički se ponašala u obitelji, 

            pa je time počinila prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj se prekršaj na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 35. stavka 2. i 37. stavka 3. točke 4. Prekršajnog  zakona  

 

i  z  r  i  č  e

               

KAZNA  ZATVORA  U TRAJANJU OD  3 (tri)  DANA.

 

II               Na temelju članka  44. Prekršajnog zakona nad okrivljenicom se primjenjuje

 

 

U  V  J  E  T  N  A    O  S  U  D  A

 

              tako da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa na vrijeme od 6 (šest) mjeseci pod uvjetom da okrivljenica u navedenom roku provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.  

III               Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenica se oslobađa dužnosti plaćanja troškova postupka s naslova paušala.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Policijska postaja Garešnica podnijela je protiv okrivljenice Optužni prijedlog broj: 511-02-08/05-5-88-1/21. od 7.9.2021., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude. 

2.               Okrivljenica se očitovala o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnila kako se ne smatra krivom za prekršaj stavljen joj na teret.

3.               Ispitana D. J. navodi da od njezine strane nije bilo nasilničkog ponašanja koje bi usmjerila u odnosu na svoju pokćerku V. Š. u dobi od 11 godina i to psihičkim putem u smislu vrijeđanja. Naime, živi u izvanbračnoj zajednici sa ocem oštećene M. Š. i s njim ima 3 maloljetne djece. Međutim, sama oštećena V. Š. povremeno prema dogovoru sa drugim roditeljem odnosno majkom dolazi na susrete i druženja s ocem, posebno tokom ljetnog perioda kada nema  škole, kako je bilo i ove zgode. Ona je sa oštećenom bila uvijek vrlo korektna i ophodila se prema njoj kao i prema vlastitoj djeci i nije je ni na koji način djelila. Navedene zgode početkom kolovoza ove godine došlo je do kraće komunikacije između nje i oštećene zbog običnog životnog razloga gdje je njen suprug ostavio lubenicu na krevetu koju je pomjerio njen mlađi sin u dobi od 3 godine te mu je ona pala na prst noge. Na to je reagirala sama oštećena V. govoreći kako je njen otac "tulo" zbog toga što je na tom mjestu ostavio lubenicu, a ona je željela samo dokazati da nije pristojno tako se izražavati o ocu koji se skrbi i brine o njoj te je možda povišenim tonom oštećenoj rekla upitno: "zbog  čega je tvoj otac "tulo", kada se brine o tebi radeći po cijele dane". Niti u primisli joj nije bilo da djetetu kaže da je mamina kurvetina, jer zato nije bilo razloga niti bi bilo kada u sličnim situacijama tako se ružno izražavala prema drugom djetetu. Međutim, očito njen povišeni ton je zasmetao oštećenu koja je izašla iz kuće te joj je druga pokćerka rekla da se V. rasplakala i odmah je izašla van na dvorište za njom i zaključila da se ona već  primirila, zbog čega je svoj djeci kupila sladoled i situacija je bila potpuno normalna. Stoga smatra da je dijete V. Š. izmislila ovakvu konstelaciju događaja, jer je tek nekih mjesec dana kasnije o tome razgovarala sa svojom majkom te je njena majka D. B. ovu situaciju prijavila kao nasilje, koje se nije dohodilo. Stoga smatra da opisano ponašanje od njene strane nije bilo nasilničko prema maloljetnom djetetu, time da je i nakon ovog događaja oštećena uredno pojedine vikende u mjesecu dolazila kod nje i svog oca na smještaj i druženje, kao što će biti i nadalje.   

4.               Obzirom da je okrivljenica porekla prekršaj za koji se tereti, sud je u dokaznom postupku ispitao M. Š. i D. B.. 

5.               Ispitani M. Š. iskazuje da je on izvanbračni suprug okrivljenice te s njom ima troje maloljetne djece, dok iz prve bračne zajednice ima 2 maloljetne djece, od kojih je jedna oštećena V. Š.. Od prekida te prve zajednice života djeca su pripala majci na čuvanje i odgoj, ali po odluci suda on svaki drugi vikend u mjesecu imam mogućnost viđanja djece odnosno susrete s njima i druženja. To se odvija bez problema u dogovoru s majkom, a tokom ljetnih mjeseci pri raspustu kod škole djeca dolaze kod njega otprilike jedan mjesec na boravak. Tako je bilo i kritične zgode kada je u  kolovozu mjesecu te godine V. bila kod njega i družila se sa preostalom djecom iz druge zajednice života. On se nalazio u kući kada je došlo do kraćeg razgovora između supruge odnosno okrivljenice i kćeri V., do čega je dovelo to što je pala lubenica koju je stavio na stol i to tako što je pala na nogu mlađem sinu, pa je kćer V. komentirala kako ju "tulo" nije trebao ostaviti na tom mjestu, pod čime je podrazumijevala da je to on učinio. Stoga je okrivljena reagirala u odgojnom smislu i V. kao pokćerki uzvratila nešto povišenim tonom da nije lijepo oca nazivati "tulo" obzirom da radi i skrbi  za obitelj i svu djecu te uvijek po potrebi im udovoljava željama i daje novce. Očito je ton kojim se okrivljena izrazila zasmetao kćer koja je bez daljnje komunikacije napustila kuću i otišla u dvorište, time da je ubrzo pošao za njom i uočio da je uplakana, ali ubrzo se situacija primirila jer je okrivljena i dalje ostala prisna sa njegovom kćerkom koja i nadalje uredno po spomenutim dogovorima dolazi u njihovu kuću na susrete sa njim. On je svjestan činjenice da kao otac mora štititi interese vlastitog djeteta, posebno ako je maloljetno i zbog toga naznačuje da se zasigurno nije događaj zbio na način gdje bi okrivljenica pogrdnim riječima vrijeđala njegovu kćer V. Š. govoreći da je mamina kurvetina, jer sigurno te riječi nije nikada iskazala. Na kraju ističe da nitko drugi te zgode nije bio u obiteljskoj kući i ne može imati saznanja o ovom događaju, već su se u kući zatekli supruga, on  i njihova maloljetna djeca. 

6.       Ispitana D. B. iskazuje da je ona majka oštećenice V. Š. time da iz životne zajednice s bivšim suprugom M. Š. ima još jedno žensko dijete u dobi od 12 godina. Životna zajednica između nje i M. Š. prekinuta je 2013. nakon 5 godina zajedničkog života. Bivši suprug nakon toga je zasnovao novu životnu zajednicu sa okrivljenicom D. J., tako da njihove dvije zajedničke maloljetne kćeri svaki drugi vikend provode sa ocem i to u obiteljskoj kući gdje on živi sa okrivljenicom. To znači da ona obje kćeri i  nadalje uzdržava te žive kod nje, a vezano za sporni događaj ističe da nije bila neposredno prisutna ovom događaju i navodnom nasilnom činu verbalne naravi od strane okrivljenice prema kćeri V.. No, nema sumnje da se nemili događaj zbivao u kolovozu 2021., jer je maloljetna V. također svaki drugi vikend tokom ljetnih praznika  boravila kod oca. Kod toga ističe da otac maloljetne oštećene veći dio dana radi  i rijetko je kod kuće i k tome nije suviše emotivno vezan za svoje kćeri koje ima iz životne zajednice sa njom. Stoga ne smatra da bi on adekvatno zaštitio svoju kćer u bilo kojem smislu u odnosu na okrivljenicu  kao suprugu. Time ističe da je za nasilni čin saznala od kćeri V. kada se vratila od oca i to je svakako morala biti nedjelja kao dan u tjednu. Ipak, kćer joj istog dana nije spominjala opisano verbalno nasilje već 2 ili 3 dana kasnije tokom slijedećeg radnog tjedna, jer se između njih dvije vodio neki razgovor oko toga kako se provela i što je radila dok se nalazila preko prethodnog vikenda kod oca. Tada joj se kćer V. požalila da je zbog nekog prevrtanja čaša sa stola i neke lubenice došlo do toga da joj pomajka D. J. uputi riječi: "ti si mamina kurvetina, ista si kao mama H. ", pod čime je spominjala nju, jer je njeno djevojačko prezime H.. Nadalje joj je napomenula da se zbog tih riječi koje joj je okrivljenica uputila rasplakala i izašla iz kuće. Kada je tu informaciju primila neposredno od kćeri odlučila je dijete odvesti u policiju kako bi prijavila neprimjereno ponašanje okrivljenice. Stoga je potpuno sigurna da je njen bivši suprug M. Š. propustio zaštititi svoje dijete ako je bio prisutan tom događaju, jer joj je tu činjenicu priznala kćer. Napominje da se nakon ovog  događaja kćeri svaka dva jedna upućuju na druženje i susrete s ocem u istu obiteljsku kuću gdje živi sa okrivljenicom, ali od ovog događaja nije bilo nikakvih incidenata, što znači da se situacija u obitelji popravila.

7.               U postupku nije bilo sporno da je okrivljenica kritične zgode u obiteljskoj kući  bila u razgovoru sa oštećenom kao pokćerkom.

8.               Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li je te zgode ispoljavala nasilničko ponašanje prema oštećenoj kao maloljetnom djetetu i to psihičkim putem, na način da joj je uputila pogrdne riječi koje bi kod djeteta izazvale izvjesnu posljedicu u smislu uznemirenosti ili povrede dostojanstva.

9.               Na temelju provedenih dokaza, posebno iskaza svjedokinje D. B., sud je na siguran način utvrdio da se okrivljenica u ovoj situaciji ipak ponašala na način koji nije dopustiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, pa je njezino postupanje imalo sve bitne elemente nasilja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

10.               Nakon što se okrivljenica izjasnila da se ne smatra krivom za navedeni prekršaj, u obrani je naznačila da od njezine strane predmetne zgode nije bilo izražavanja neprimjerenog odnosno nasilničkog ponašanja koje bi usmjerila prema pokćerki odnosno oštećenoj upućivanjem pogrdnih riječi gdje bi je nazivala kurvetinom. Jasno tvrdi kako ona poštuje oštećenu kao dijete iz prvog braka njenog supruga i ponaša se prema njoj kao i prema svojoj djeci. Ove zgode došlo je do neobične situacije kada je sa stola na pod pala lubenica te se ujedno razbila čaša, što je srušio njen mlađi sin, time da je lubenicu na tom mjestu ostavio otac oštećene. Stoga što je upravo oštećena s poda kupila staklo, komentirala je kako je njen otac "tulo" stoga što je lubenicu ostavio na tom mjestu, pa je ona samo povišenim tonom pokušala odgojno utjecati na pokćerku da  takvim riječima ne oslovljava oca i to joj ej prigovorila. U svakom slučaju, niti u jednom trenutku nije oštećenu nazivala maminom kurvetinom, jer za to nije imala razloga niti joj je takvo što palo na pamet. Oštećena je doista demonstrativno napustila kuću i bila je rasplakana, ali se ubrzo smirila te i nadalje nakon ovog događaja dolazi u njenu kuću radi susreta sa ocem.

11.              Što se tiče iskaza supruga okrivljenice odnosno oca maloljetne oštećene M. Š. treba napomenuti kako je on svojim tvrdnjama u cijelosti potvrdio iznesenu obranu gdje proizlazi kako je on bio prisutan ovog događaju  tokom kojeg je okrivljenica samo povišenim tonom upozorila njegovu kćer da se ne smije ružno izražavati prema njemu kao ocu, pri čemu niti u jednom trenutku doista nije oštećenoj iskazala pogrdne riječi tvrdeći kako je "mamina kurvetina".

12.              Međutim, iznesene tvrdnje svjedokinje D. B. kao majke maloljetne oštećene iznimno su smislene i prilično uvjerljive, obzirom da ona za svoje navode pruža i valjano te prihvatljivo objašnjenje odnosno životne razloge. Time proizlazi da ona osobno nije bila prisutna navedenoj situaciji, već je o nasilnom činu primila saznanja nakon što se sve odigralo i to od same oštećene nakon što se vratila kući iz posjete ocu. Također svjedokinja ističe kako joj kćer nije odmah po povratku kući ispričala za nemili događaj, već nekoliko dana kasnije kada su slučajno razgovarale o njenom provodu i doživljajima za vrijeme te posjete kod oca. U svakom slučaju svjedokinja je precizno ponovila sve riječi koje joj je iskazala kćer vezano za izjavu okrivljenice, pri čemu je potvrdila da je do nepriličnog izražavanja od strane okrivljenice došlo upravo zbog običnog životnog razloga kada je sa stola pala lubenica zajedno sa nekom čašom koja se tom prilikom razbila. Međutim, prilično su profilirane preostale tvrdnje navedene svjedokinje vezano za odnos oca maloljetne oštećene M. Š., pa nalazimo da on ipak nije suviše blizak sa djecom iz prvog braka, pa time i sa samom oštećenom, te nije prihvatljivo da bi on kćer V. u nekoj situaciji zaštitio u odnosu na okrivljenicu kao suprugu. Posebno je indikativno što je svjedokinja izjavila kako je oštećena upravo radi primljene uvrede od strane okrivljenice odmah demonstrativno napustila kuću te se rasplakala. Na kraju nalazimo kako njezine obje kćeri i nakon ovog događaja povremeno odlaze k ocu na susrete i druženja u njegovu novu obitelj s naznakom da se stanje promijenilo obzirom da više nije bilo problema i incidenata.

13.              Prema tome, prvotno valja istaknuti da obrana okrivljenice nije dovoljno uvjerljiva već stoga što je prilično paušalna i općenita gdje ona opisivanjem događaja očito želi minorizirati svoju odgovornost za reakciju kojom je željela amortizirati ono što je prethodilo njenoj izjavi, a radilo se o razbijanju čaše i padu sa stola lubenice koja je pritisnula nogu njenog sina. S druge strane, navodi svjedoka Š. također nisu prihvatljivi bez obzira što on izričito tvrdi kako bi u svakoj situaciji štitio interese svog maloljetnog djeteta. Kao prvo, nije dovoljno smisleno kao je otac oštećen uopće bio prisutan ovom događaju, jer tada se zasigurno oštećena u dobi od 11 godina ne bi niti usudila ružno izražavati prema ocu. Osim toga, za slučaj da je otac i bio prisutan, onda bi on svakako reagirao na neprimjereno izražavanje kćeri prema njemu, tako da ne bi imalo smisla niti potrebe za reakcijom pomajke odnosno okrivljenice da ona odgojno utječe na pokćerku. I na kraju, sasvim je neživotno da bi isti svjedok potpuno identično mogao opisati cjelokupnu situaciju kako se u obrani izjašnjavala i sama okrivljenica, a što se upravo dogodilo.

14.              Sve su to razlozi zbog kojih je iskaz posredne svjedokinje D. B. krajnje uvjerljiv, jer se ona izjašnjavala isključivo o činjenicama koje su joj poznate i radilo se o informacijama koje je primila upravo od same oštećene. Kod toga valja naglasiti i to da svjedokinja B. naznačuje kako i nadalje njene kćeri odlaze u posjete kod oca bez obzira na sporni događaj, pri čemu spominje da je nadalje stanje krajnje normalno i bez nekih incidenata, pa i to govori u prilog zaključku da se ona pomirila sa novom životnom situacijom te odlaskom bivšeg supruga u novu obitelj te da time nije tendenciozno iskazivala kako bi neosnovano teretila okrivljenicu kao novu životnu suputnicu bivšeg supruga.  

15.              Također još treba spomenuti da je kod same oštećene neupitno došlo do štetnih posljedica zbog navedene izjave pomajke odnosno okrivljenice i nema sumnje da je ona bila vidno uznemirena, što se reflektiralo time da je odmah napustila kuću tražeći osamu, kojom prilikom se dodatno i rasplakala.  Tu činjenicu uz svjedokinju B. potvrdio je i sam otac oštećene M. Š., pa se nikako ne može zaključiti da se dijete rasplakao samo zbog neznatno povišenog tona kojim joj se obraćala okrivljenica tokom navedenog razgovora, kako to ona napominje u obrani.

16.              Nema sumnje kako plakanje jest ambivalentan rezultat različitih emocija, što znači kako se plakanje potencijalno upražnjava i kod sreće i zadovoljstva i tada se radi o pozitivnim emocijama. No, u konkretnom slučaju nema sumnje kako se maloljetna oštećena rasplakala upravo zbog izazivanja negativne emocije u smislu uznemirenosti nakon što je bezrazložno primila ružne riječi kojima se nju vrijeđa i to od strane bliske osobe. Nazivanje riječju "kurva" dijete od 11 godina krajnje je deplasirano, posebno kada dijete te dobi razaznaje i zna da u miljeu te okoline ima negativan  smisao. Time je sasvim  notorno da kod djevojke te dobi ne bi došlo do takve nagle i drastične reakcije  samo za slučaj da joj se okrivljenica obratila nešto povišenim tonom, ali bez upućivanja takvog sadržaja riječi koje svakako utječu na njenu intimu i osobnost.

17.              U tom smislu za utvrđenje činjeničnog stanja bio je dostatan spomenuti posredan dokaz i to iskaz majke maloljetne oštećene, pri čemu nije bilo prihvatljivo i samo ispitivanje oštećene zbog njene dobi, jer bi to bez sumnje dovelo do novog traumatiziranja odnosno sekundarne viktimizacije.               

18.               Zbog naprijed navedenih razloga proizlazi da je okrivljenica u subjektivnom i objektivnom smislu ispunila elemente bića prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je stoga oglašena krivom i izrečena joj je kazna zatvora u trajanju od 3 dana, na koju je primijenjen institut uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 6 mjeseci.

19.               Kod odabira vrste i visine prekršajne sankcije odnosno izricanja kazne zatvora sud se rukovodio činjenicom da je okrivljenica ispoljavala nasilje prema mlađoj  maloljetnici koji je zbog svoje dobi svakako doživjela izvjesne traume odnosno izvjesne negativne emocije, što sve ukazuje na potpunu netaktičnost okrivljenice i pogrešan pristup odgoju djeteta i komunikaciji sa njim. Međutim, kao olakotno se na njezinoj strani cijeni činjenica kako nije zaposlena i nema osobnih primanja dok uzdržava troje maloljetne djece,  pri čemu ipak nisu nastupile teže štetne posljedice za dijete niti je ona ulagala posebnu upornost u izvršenju djela,dok do sada nije ulazila u sferu ovakve vrste prekršaja. Ipak kada se uzme u obzir težina same protupravne radnje kao i stupanj krivnje te okolnosti navedene situacije, tada je bilo opravdano izreći joj kaznu zatvora, ali uz institut uvjetne osude, tako da će i sama prijetnja kaznom utjecati na njezinu svijest da ipak shvati svaku nedopustivost i štetnost nasilja prema članovima obitelji, posebno maloljetnoj djeci i time će se postići njezina resocijalizacija, da bi buduće ponašanje uskladila sa moralnim i zakonskim normama, posebno unutar uže socijalne sredine, na koji način se očekuje postizanje zakonske svrhe kažnjavanja u svakom smislu. 

20.               Okrivljenica je na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođena dužnosti plaćanja troškova postupka s naslova paušala, jer ne ostvaruje novčana primanja po bilo kojoj osnovi dok ima obvezu uzdržavanja čak troje maloljetne djece, što znači da je ugroženo uzdržavanje obitelji, tako da bi plaćanje određenog iznosa troška još više ugrozilo status obitelji, a provođenjem postupka ionako nisu nastali posebni troškovi.

 

U Bjelovaru, 23. ožujka 2023.                                                              

 

Zapisničar                                                                                SUDAC

Andrea Hudoletnjak                                                             Ratko Laban v.r. 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude okrivljenica i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

 

Dostaviti:

1.)   Okrivljenici

2.)   Podnositelju Optužnog prijedloga

 

- po pravomoćnosti

3.) Zakonskom zastupniku maloljetne oštećenice – majci D. B.

4.)   Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Garešnica

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK