REPUBLIKA HRVATSKA P-3568/22 OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ž. T., kao sucu pojedincu
u pravnoj stvari tužitelja L. S., K., …, OIB:
…, zastupan po pun. Z.P. odvj. u Š., protiv tuženika
M. D., I., …, F., OIB: …,
zastupan po pun. M. R.ć odvj. u K. L., radi utvrđenja i isplate, nakon
glavne i javne rasprave održane dana 15. veljače 2023. god., u prisustvu zamj. pun.
tužitelja M. Č. odvj. vjež. u S. i pun. tuženika M. R. odvj. u K.L., dana 24. ožujka 2023. godine,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi;

"- Utvrđuje se da je tužitelj L. S., OIB: …, …, K., temeljem kupoprodaje s tuženom D. M., OIB:
…, …, I., stekao valjani pravni osnov za upis prava
vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. 444/2, 455/8, 915/9, 915/11, 915/12,
sve K.O. K.."

II Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnina; čest. zem.
444/2, 455/8, 915/9, 915/11, 915/12, sve K.O. K., sklopljen dana 04. ožujka

2017. godine između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca.

III Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 5.500,00 Eur sa zateznim
kamatama koje na iznos od 2.000,00 Eur, teku od dana 05. ožujka 2017. godine do
isplate, na iznos od 2.000,00 Eur, teku od dana 20. travnja 2017. godine do isplate,
te na iznos od 1.500,00 Eur, teku od dana 01. listopada 2017. godine do isplate, po
stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna
poena.

IV Svaka stranka snosi svoje parnične troškove nastale tijekom ponovno provedenog postupka.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 23. travnja 2018. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tužene
u kojoj navodi da je stekao pravo vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji
sklopljenog s tuženom dana 04. ožujka 2017. god., na nekretninama označenim kao
čest. zem. 444/2, 455/8, 915/9, 915/11, 915/12, sve K.O. K.. Predmetne
nekretnine su dodatno označene narodnim imenima; čest. zem. 444/2 A. u
naravi njiva površine 615 m2, 455/8 M. površine 2546 m2, 915/9, 915/11 i
915/12, B..

Prilikom sklapanja i potpisivanja navedenog ugovora bili su prisutni svjedoci;
M. V. i M. T. koji su se potpisali na predmetni ugovor, i koje se
predlaže saslušati u dokaznom postupku. Tužitelj je u nesmrtani posjed predmetnih
nekretnina stupio po sklapanju ugovora o kupoprodaji, i koristi predmetne nekretnine
u poljoprivredne svrhe.

Navodi da je predmetnim ugovorom prodavateljica preuzela obvezu da će u
roku od godine dana od trenutka sklapanja ugovora izvršiti upis svojih prava u
zemljišne knjige, a kako tužena nije pokrenula nikakav postupak za ispunjenje svoje
ugovorom preuzete obveze, tužitelj joj je odbio isplatiti ostatak kupoprodajne cijene,
povrh do sada isplaćenog iznosa kunske protuvrijednosti od 5.500,00 eura na ime
kapare, dok ista ne upiše svoje vlasništvo u zemljišne knjige. Također tužena mora
biti svjesna da tužitelju odgovara za sve eventualne pravne nedostatke i eventualnu
naknadu štete koja bi proizišla iz tih nedostataka.

Nadalje navodi da je tužena predmetne nekretnine stekla Ugovorom o
doživotnom uzdržavanju s pok. M. R. – upisni posjednik PL-180, K.O.
K.

Obzirom da iz isprava koje su navedene u historijatu tužbe jasno proizlazi da
je postojeći upis u zemljišne knjige pogrešan, a da iste ne ispunjavaju pretpostavke
za izravni upis u zemljišnu knjigu, a tužena prema njegovim saznanjima ima namjeru
višestrukog otuđenja predmetnih nekretnina, tužitelj navodi da ima pravni interes, te
je predložio sudu da nakon provedenog postupka donese odluku kojom će utvrditi da
je temeljem kupoprodaje s tuženom stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina
označenih kao čest. zem. 444/2, 455/8, 915/9, 915/11, 915/12, sve K.O. K., te ga
ovlastiti da temeljem donijete presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na
čest. zem. 455/8, K.O. K. uz istodoban izbris toga prava s imena upisanih, ½
R. M. pok. L. Š., 7/40 R.M. pok. G., 2/40 Ž. M. rođ.
R., 2/40 R. M. pok. G., 1/20 R. M. pok. G., i 7/40 R. M.pok. G..

Tužitelj u podnesku od 27. rujna 2018. god., navodi da mu je dostavljen na
uvid Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju solemniziran između tužene i pok. M.
R. dana 21. svibnja 2015. god., položen u zbirci isprava br. Z-1404/15, OS u
S., ZK odjel u O., a nakon što je detaljno pročitan, smatra da se u konkretnom
postupku nameće pitanje da li je namjera ugovornih strana bila predmetnim
ugovorom prenijeti sve nekretnine na koje je pok. M. R. imao pravo posjeda i
(su)vlasništva.

Naime, samim ugovorom u čl. 1 je definirano: "M. R. (u daljnjem tekstu
primatelj uzdržavanja), za života ustupa M. D., sve svoje nekretnine na

kojima ima pravo suvlasništva i posjeda u ukupnoj visini od 580/800 idealnog dijela i to: nekretnine upisane u Zk. Ul. 798 K.O. K....".

Nadalje u čl. 2 predmetnog ugovora se navodi: "Prema posjedovnom listu 180,
Državnog ureda za katastar, Područne službe za katastar Split, Ispostava Omiš,
primatelj uzdržavanja je posjednik svih čestica navedenih u prethodnom stavku."
Kako bi se u konkretnom slučaju utvrdila prava volja ugovornih strana za
prijenosom nekih ili svih nekretnina u posjedu/vlasništvu pok. M. R., predložio
je na tu okolnost saslušati odvjetnika koji je sastavio predmetni ugovor M. L.,
…, B., tuženu, a po potrebi i javnu bilježnicu u B. M.D., ….

Podneskom od 29. listopada 2018. god., tužitelj je preinačio tužbu i postavio glavni i podredni tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci presude.

Na raspravnom ročištu dana 22. studenog 20918. god., tužena je izvijestila
sud da ima namjeru mirno riješiti predmetni spor, te je predložila u tu svrhu odgoditi
raspravno ročište. Navela je i da se protivi preinaci tužbe.

Na raspravnom ročištu dana 15. veljače 2023. god., tužitelj navodi da prvotni
tužbeni zahtjev nije ostvariv obzirom da tužena nije vlasnica predmetnih nekretnina, a što je
vidljivo iz ZK izvatka koji prilaže u spis, te se predmetni Ugovor o kupoprodaji raskida.
Obzirom na naprijed navedeni ZK izvadak, predložio je zaključenje raspravljanja i usvajanje
eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva uz obvezu tuženika da snosi parnični trošak.

Tužena na istom ročištu u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev,
navodi da tužitelj nije stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu, jer valjanu pravnu
osnovu tužitelj može steći samo na temelju realiziranog Ugovora o kupoprodaji, što
ovdje nije slučaj. Dakle, stvarno-pravni zahtjev kakav je tužitelj postavio sud ne može
prihvatiti jer predmetni ugovor nije nikada realiziran. Što se tiče eventualnog
tužbenog zahtjeva, napominje da tužitelj može kumulirati samo zahtjeve koji su u
međusobnoj vezi, što ovdje nije slučaj. Zahtjevi su u međusobnoj vezi kada proizlaze
iz bitno istog činjeničnog stanja i kada su usmjereni na ostvarenje bitno identičnog
pravnog i ekonomskog interesa, što ovdje nije slučaj. Prvotno postavljeni tužbeni
zahtjev je stvarno-pravne prirode, dok je eventualni tužbeni zahtjev obvezno-pravne
prirode, te kao takvi jedan drugoga isključuju, te je predložila odbiti eventualni tužbeni
zahtjev i dosuditi parnični trošak tuženoj.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Kupoprodajni ugovor od 04. ožujka 2017.
god., Izjavu od 19. travnja 2017. god., Prijepis posjedovnog lista Državne geodetske
uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Omiš –
neslužbena kopija sa stanjem na dan 21. 04. 2018. god., Ugovor o dosmrtnom
uzdržavanju od 21. svibnja 2015. god., Izjavu od 21. svibnja 2015. god., Prikaz z.k.
uloška ovog suda, zemljišnoknjižni odjel Omiš – neslužbena kopija sa stanjem na
dan 20.05. 2015. god., Rješenje ovog suda, Poseban zemljišnoknjižni odjel u Omišu
br. Z-16222/2018 od 22. siječnja 2019. god., te Izvadak iz zemljišne knjige ovog
suda, Zemljišnoknjižni odjel Omiš sa stanjem na dan 14. 02. 2023. godine.

Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan.
Podredni tužbeni zahtjev je osnovan.

Ovaj sud cijeni da je preinaka tužbe pisanim podneskom tužitelja od 29.
listopada 2018. god., svrsishodna za konačno razrješenje spornih odnosa među
strankama, a time i dopuštena u smislu odredbe čl. 190 st. 3 Zakona o parničnom
postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19).

Uostalom, tužena se do preinake tužbe podneskom tužitelj od 29. listopada

2018. god., nije niti upustila u raspravljanje, pa i iz toga razloga nije u mogućnosti da
se u konkretnom slučaju s uspjehom usprotivi preinaci tužbe.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u
daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbama čl. 361, da u slučaju kad je ispunjenje
obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom
roku, ugovor se raskida po samom zakonu (st.1). Ali vjerovnik može održati ugovor
na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva
ispunjenje ugovora (st.2). Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u
razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor (st.3). Ova pravila važe kako u
slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako
ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u
određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla (st. 4).

U odredbi čl. 362 ZOO-a, propisano je da kad ispunjenje obveze u određenom
roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni
svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje (st.1). Ali ako vjerovnik želi
raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. (st. 2).
Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u
slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora (st.3).

Među strankama nije niti sporno da tužena kao prodavatelj nije ispunila
preuzetu ugovornu obvezu da će se u roku od godinu dana upisati u zemljišnoj knjizi
kao vlasnik prodanih nekretnina (toč. VIII Kupoprodajnog ugovora od 04.03. 2017.
godine), a nesporno je i da stoga niti tužitelj kao kupac nije tuženoj u roku od godinu
dana isplatio ostatak ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od ukupno 19.000,00
Eur (toč. II st. 3 Kupoprodajnog ugovora od 04.03. 2017. godine).

Štoviše, tužitelj i sam na ročištu dana 15. veljače 2023. god., navodi da prvotni
tužbeni zahtjev nije ostvariv obzirom da tužena nije vlasnica predmetnih nekretnina, te se
predmetni Ugovor o kupoprodaji raskida, predložio je zaključenje raspravljanja i usvajanje
eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva. Međutim, i pored toga je ustrajao i u glavnom
tužbenom zahtjevu pobliže opisanom u toč. I izreke presude.

Slijedom navedenog, predmetni Kupoprodajni ugovor od 04. ožujka 2017.
god., je sukladno citiranim odredbama čl. 361 ZOO-a, raskinut po samom zakonu, i
to zbog neispunjenja preuzete obveze tužene kao prodavatelja da će se u roku od
godinu dana upisati u zemljišnoj knjizi kao vlasnik prodanih nekretnina (toč. VIII
Kupoprodajnog ugovora od 04.03. 2017. godine), tako i zbog neispunjenja preuzete
obveze tužitelja kao kupca da će tuženoj u roku od godinu dana isplatiti ostatak

ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od ukupno 19.000,00 Eur (toč. II st. 3
Kupoprodajnog ugovora od 04.03. 2017. godine), a sve neovisno o tome da li je
tužena stekla u vlasništvo predmetnih nekretnina temeljem sklopljenog Ugovora o
dosmrtnom uzdržavanju sa pok. M. R. dana 21. svibnja 2015. godine.

U odredbama čl. 368 ZOO-a, propisano je da su raskidom ugovora obje strane
oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (st. 1). Ako je jedna strana
ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (st. 2).
Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju
se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora (st. 3). Svaka strana
duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je
dužna vratiti, odnosno nadoknaditi (st. 4). Strana koja vraća novac dužna je platiti
zatezne kamate od dana kad je isplatu primila (st. 5).

Među strankama nije niti sporno da je tužitelj temeljem sklopljenog
Kupoprodajnog ugovora od 04. 03. 2017. god., dana 04. 03. 2017. god., isplatio
tuženoj iznos od 2.000,00 Eur, potom dana 19. 04. 2017. god., daljnji iznos od

2.000,00 Eur, i konačno dana 30. 09. 2017. god., daljnji iznos od 1.500,00 Eur, dakle,
ukupno 5.500,00 Eur, pa je sukladno citiranoj odredbi čl. 368 st. 5, tužena obvezana
na povrat isplaćenih novčanih iznosa na ime ugovorene prodajne cijene sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća, tj. idućeg dana od dana kada
je isplate primila.

Radi svega navedenog, glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj
temeljem predmetnog Kupoprodajnog ugovora stekao valjani pravni osnov za upis
prava vlasništva predmetnih nekretnina je u cijelosti odbijen kao neosnovan, (toč. I
izreke presude), dok je prihvaćen u cijelosti podredni tužbeni zahtjev radi utvrđenja
da je predmetni Kupoprodajni ugovor raskinut, i radi povrata isplaćenih novčanih
iznosa na ime ugovorene prodajne cijene predmetnih nekretnina (toč. II i III izreke
presude).

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a.
Pregledom spisa predmeta je utvrđeno da su parnične stranke imale približno iste
parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu ponovno provedenog
postupka, i to za zastupanje po punomoćniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika, i troškove sudskih pristojbi. Obzirom na jednak
uspjeh (neuspjeh) stranaka u provedenom postupku, a imajući u vidu pravni osnov i
visinu glavnog i podrednog tužbenog zahtjeva, valjalo je donijeti odluku da svaka
stranka snosi svoje parnične troškove nastale tijekom provedenog postupka.

U Splitu, 24. ožujka 2023. godine

S U D A C

Živomir Topić.v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo
izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi
Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i
protivnu stranu.

DNA: - pun. tužitelja
- pun. tuženika