1

Poslovni broj: 8 Us I-709/2022-7

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 8 Us I-709/2022-7

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja M. P. iz P., OIB: …, vl. Obrta „S. s. i n. P.“ kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi poreznog nadzora, 24. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/22-01/95, URBROJ: 513-04-22-2 od 5. svibnja 2022. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda P. KLASA: UP/I-471-02/22-01/2, URBROJ: 513-07-11-22-01 od 12. siječnja 2022.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda P. KLASA: UP/I-471-02/22-01/2, URBROJ: 513-07-11-22-01 od 12. siječnja 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je u točki I./1. izreke utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., porezna osnovica od 136.700,00 kn, porezna stopa od 25%, porezna obveza od 34.175,00 kn i kamata zbog nepravovremeno plaćenog poreza od dana dospijeća do dana zaključenja zapisnika 13. prosinca 2021. u iznosu od 5.648,28 kn. U točki II./1., 2.,3. izreke rješenja naloženo je tužitelju da uplati utvrđene iznose s pripadajućim kamatama na navedene račune Državnog proračuna Republike Hrvatske te da obračuna i uplati daljnje kamate na navedene prihode od dana sastavljanja zapisnika do dana uplate na pripadajući način. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju da nakon izvršenih uplata provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice. U točki IV. određeno je da će tužitelj ovo rješenje izvršiti u roku od osam dana od dana njegove konačnosti. U točki V. izreke određeno je da će se, ako tužitelj ne izvrši uplate na koje je obvezan u određenom mu roku, naplata izvršiti ovrhom.

              3. Tužitelj u tužbi navodi kako osporava zakonitost predmetnog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredbi Zakona o općem upravnom postupku. Smatra kako tuženik nije dao odlučne razloge za svoju odluku već odbija žalbu samo navodeći pojedine zakonske odredbe i paušalno ističući da su dostavljeni dokazi uz žalbu irelevantni jer su dostavljeni u preslici. Navodi kako tuženik ne obrazlaže što bi to bila uredna i vjerodostojna dokumentacija odnosno zašto dostavljena dokumentacija to nije. Smatra da se činjenice koje idu u prilog tužitelju uopće nisu cijenile. Navodi da je predmetna nekretnina u kojoj tužitelj neprekidno obavlja svoju registriranu djelatnost od 2001. upisana u poslovnim knjigama kao osnovno sredstvo i da se ta činjenica odražava na pravo na odbitak pretporeza. Smatra da je prvostupanjsko tijelo propustilo poštivati pravo poreznog obveznika da se izjasni o svim utvrđenim činjenicama i primjeni materijalnog prava nakon provedenog postupka te navodi da upravna tijela u konkretnom slučaju nisu postupala u skladu s načelom sudjelovanja stranke u postupku, načelom zakonitosti, načelom utvrđivanja materijalne istine, načelom samostalnosti i slobodne ocjene dokaza te načelom pristupa podacima i zaštite podataka. Navodi kako osporavana rješenja ne sadrže sve činjenice, dokaze i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari. Predlaže Sudu provesti dokaze uvidom u spis tuženika, saslušanjem službene osobe tuženika V. H. i tužitelja, očevida i vještačenja na okolnost izvršenja rada te usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim sudom je održana javna rasprava 17. ožujka 2023. na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava na temelju odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) održana u njegovoj odsutnosti. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja ostao je kod svih navoda i dokaznih prijedloga navedenih u tužbi te je naveo da tužitelj svoju djelatnost obrta u predmetnoj nekretnini obavlja od 2001. sve do danas, te da nadzorom provedenim 2014. kod tužitelja nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. Naveo je i da je u glavnoj knjizi za 2018. zbog pogreške informatičkog sustava, na koju tužitelj nije imao utjecaja, predmetna nekretnina navedena kako vrijednost 0, odnosno da je uopće ni nema, ali da je iz druge knjigovodstvene dokumentacije vidljivo da je ista nekretnina evidentirana kao sredstvo rada i kao dugotrajna imovina obrta. Naveo je da je i da je tužitelj, odmah nakon što je od tuženika upozoren na navedenu nepravilnost, izvršio ispravak u poslovnim knjigama. Opunomoćenik tužitelja zatražio je naknadu troška upravnog spora za sastav tužbe i pristup na ročište u iznosu od 100 bodova za svaku radnju.

 

6. Na održanoj raspravi Sud je sukladno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.) odbio dokazne prijedloge za saslušanjem službene osobe tuženika V. H. i tužitelja te dokazne prijedloge za provođenjem očevida te vještačenja na okolnost izvršenja rada jer je prema stajalištu ovoga suda, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora te spis upravnog postupka, pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom članka 85. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.) propisano je da porezni obveznik mora obvezu PDV-a iskazati u prijavi PDV-a u kojoj se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV-a odnosno ukupnu vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV-a i pretporeza po stopama PDV-a te ukupnu vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju.

9. Člankom 57. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti (stavak 1.). Porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona (stavak 2.).

10. Odredbom članka 4. stavak 3. Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj 78/15., 134/15. i 120/16.) propisano je da je odredbe ovoga Zakona, osim poduzetnika iz stavka 2. ovoga članka, dužna primjenjivati i saka pravna i fizička osoba, neovisno o stavcima 4. i 5. ovoga članka, koja je obveznik poreza na dobit određena propisima kojima se uređuju porezi, osim odredbi kojima se uređuje konsolidacija godišnjih financijskih izvještaja (članak 23.), revizija godišnjih financijskih izvještaja (članak 20.), godišnje izvješće (članak 21) i javna nabava (članak 23.).

11. Člankom 12. Zakona o računovodstvu propisano je da je poduzetnik dužan voditi poslovne knjige koje čine dnevnik i glavna knjiga i pomoćne knjige (stavak 2.). Glavna knjiga sustavna je evidencija svih knjigovodstvenih promjena nastalih na financijskom položaju i uspješnosti poslovanja u određenom izvještajnom razdoblju u kojoj se ti događaji grupiraju prema njihovoj vrsti, a na temelju unaprijed pripremljenih konta koja, sukladno potrebama poduzetnika, osiguravaju podatke za godišnje financijske izvještaje. Ako se koriste pomoćne knjige, poduzetnik je dužan ažurno prenositi proknjižene promjene ili njihove sažetke u glavnu knjigu (stavak 5.).

12. Odredbom članka 62. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16.) propisano je da su porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza (stavak 1.).

13. Prema odredbi članka 66. Općeg poreznog zakona, knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.). Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.). Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 3.).

14. Iz podataka spisa proizlazi kako je Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured P. obavilo porezni nadzor kod tužitelja o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 471-02/20-01/104, URBROJ: 513-07-11-21-7 od 13. prosinca 2021. na koji tužitelj nije izjavio prigovor te je 12. siječnja 2022. doneseno prvostupanjsko rješenje.

15. Iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi kako je, izvršenim uvidom u predočenu poslovnu dokumentaciju, odnosno ulazne račune i knjigu ulaznih računa utvrđeno da je tužitelj evidentirao i koristio pretporez po računima broj 156, 309, 338 i 454 (tablica 1 na str. 5 zapisnika).

16. Putem Obavijesti KLASA: 471-02/20-01/104, URBROJ: 513-07-11/21-2 od 22. veljače 2021. od tužitelja je zatraženo da se, vezano za navedene račune, očituje radi li se o uslugama koje su primljene u vezi oporezivih isporuka, odnosno na koje izlazne fakture se vežu te dostaviti iste kao i da za navedene građevinske usluge dostavi podatke o mjestu izvođenja radova.

17. Uvidom u očitovanje tužitelja 17. rujna 2021. utvrđeno je da se, prema navodu tužitelja, primljena usluga po ulaznom računu broj 156 (redni br. 1. tabele 1) veže za isporuku pod rednim brojem IRA 10, račun broj 12/1/1 od 2. svibnja 2018., druga privremena situacija br. 4/2018 (obrada špaleta cementnom žbukom), broj knjige ulaznih računa URA 181, račun br. 17/PEN/1 od 15. svibnja 2018., navedene građevinske usluge primljene su u vezi oporezivih isporuka i vežu se za broj knjige izlaznih računa IRA 13, račun br. 15/1/1 od 25. svibnja 2018. treća okončana situacija br. 6/2018 (obrada špaleta vrata cementnom žbukom)., broj knjige izlaznih računa IRA 11, račun br. 13/1/1 od 2. svibnja 2018. treća okončana situacija br. 5/2018 (izrada betonskih podloga nadstrešnice i izrada krovišta nadstrešnice) i broj knjige izlaznih računa IRA 9, račun br. 11/1/1 od 2. svibnja 2018 (izrada pocinča, bojane limarije). Vezano za broj knjige ulaznih računa URA 309, račun br. 26/PEN/1 od 31. srpnja 2018, broj knjige ulaznih računa URA 339, račun br. 32/PEN/1 od 31. kolovoza 2018. i broj knjige ulaznih računa URA 454, račun br. 40/PEN/1 od 30. studenog 2018. tužitelj je naveo da se navedeni građevinski radovi odnose na građevinski poslovni objekt S. s. i n. P. sa sjedištem u P., koji je u vlasništvu tužitelja i nalazi se u popisu dugotrajne imovine obrta. Uz navedeno očitovanje tužitelj je priložio izvadak iz zemljišne knjige i popis dugotrajne imovine.

18. Iz zapisnika o provedenom nadzoru, nadalje proizlazi, da iz računa pod rednim brojem IRA 10, račun br. 12/1/1 od 2. svibnja 2018. te priloga - druga privremena situacija broj 4/2018. do 2. svibnja 2018., odnosno opisa obavljenih usluga (na računu je navedeno „druga privremena situacija br. 4/2018. u prilogu“ dok je na drugoj privremenoj situaciji navedeno „izrada i montaža drvene stolarije na kući K. u P., dvokrilni prozori dimenzija 140x100x22 cm, 9 komada, ulazna dvokrilna vrata dimenzije 145x260 cm, 1 komad) nije vidljiva usluga obrada špaleta cementnom žbukom. Također proizlazi da se primljene usluge po ulaznim računima broj 309, 338 i 454 odnose na radove na građevinskom poslovnom objektu S. s. i n. P. sa sjedištem u P., koji je u vlasništvu tužitelja i nalazi se u popisu dugotrajne imovine obrta. Iz popisa dugotrajne imovine na dan 31. prosinca 2018. u kojem je pod rednim brojem 10. evidentiran objekt „građevinski objekt posl. Salon“, knjigovodstvene vrijednosti 0,00 kn. 

19. Isto tako, iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi da je uvidom u Glavnu knjigu utvrđeno da u razdoblju nadzora od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. tužitelj nema evidentiran navedeni građevinsko poslovni objekt S. s. i n. P. sa sjedištem u P..

20. Iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi i da je zaključni razgovor s tužiteljem obavljen 6. prosinca 2021. o čemu je sastavljena Službena zabilješka KLASA: 471-02/20-01/104, URBROJ: 513-07-11/21-6 od 13. prosinca 2021.

21. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, kao i činjenicu da je tijekom poreznog nadzora utvrđeno da se za usluge navedene na ulaznim računima broj 156, 309, 338 i 454 ne može utvrditi da su primljene za potrebe tužiteljevih oporezivih transakcija  pravilno su porezna tijela utvrdila da tužitelj, sukladno članku 58. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost nije mogao odbiti pretporez. Naime, tužitelj tijekom postupka nije poreznom tijelu dao valjano objašnjenje kojim bi opravdao odbitak pretporeza po računima navedenim u tabeli 1. zapisnika niti je priložio urednu i vjerodostojnu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da su usluge na navedenim ulaznim računima primljene za potrebe tužiteljevih oporezivih transakcija.

22. Prema stajalištu ovoga Suda, pravilno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da tužitelj u smislu odredbe članka 88. Općeg poreznog zakona nije tijekom postupka nadzora, a ni kasnije, ponudio vjerodostojne dokaze odnosno dokumentaciju kojom bi opravdao odbitak predmetnog pretporeza.

23. Naime, za priznavanje prava na pretporez nije dovoljno posjedovati samo ulazne račune, već je potrebno posjedovati i drugu vjerodostojnu dokumentaciju kojom se dokazuje da su isporuke dobara, odnosno obavljene usluge po tim ulaznim računima stvarno i obavljene.

24. Sukladno navedenim zakonskim odredbama, primatelj računa nema pravo na odbitak pretporeza samo temeljem formalne činjenice da je primio račun na kojem je iskazan porez na dodanu vrijednost ukoliko takav račun nedvojbeno ne ukazuje na poslovnu promjenu i stvarnu isporuku, a porezno tijelo je ovlašteno i dužno ispitati da li je dokumentacija na temelju koje tužitelj iskazuje odbitak pretporeza vjerodostojna. Naime, zaračunate isporuke moraju biti i stvarno izvršene od izdavatelja računa, a što se dokazuje vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Vjerodostojna isprava je samo ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj, na način da se iz nje može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena, u smislu članka 66. stavka 3. Općeg poreznog zakona. Dakle, iz same zakonske definicije pretporeza proizlazi da se pretporez može odbiti samo ako je račun vjerodostojna knjigovodstvena isprava koja nedvojbeno dokazuje da je isporuka stvarno obavljena/primljena.

25. Imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno je, prema stajalištu ovoga Suda, tužitelju, prvostupanjskim rješenjem utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. te stoga nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.

26. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

27. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

 

U Osijeku 24. ožujka 2023.

 

Sutkinja

Jasenka Beker v. r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:  Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

 

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku