REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P. 4980/18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 A. P., O.: …, tužitelja ad. 2
A. W., O.: …, tužitelja ad. 3 J. P., O.:
…, tužitelja ad. 4 N. P., O.: …, svi na adresi
S. B., svi zastupani po pun. T. L., odvj. u
S., protiv tuženika D. K. iz D. R., O.:
…, zastupanog po pun. D. C. – V., odvj. u S., radi
činidbe, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. veljače 2023.
godine u nazočnosti pun. tužitelja, tuženika i pun. tuženika, dana 24. ožujka 2023.
godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloni
sve odložene stvari – otpad sa dvorišta tužitelja označenog kao čest.
zgr. 16 k. o. G., te mu se zabranjuje svako takvo ili slično
uznemiravanje vlasništva i posjeda predmetnog dvorišta tužitelja.
II.Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima štetu na ime uništenih metalnih
vrata koja su bila postavljena na zapadnom ulazu u dvorište čest. zgr.
16 k. o. G. i to u iznosu od 3.500,00 kn sa zakonskom zateznom
kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe do isplate i
to prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III.Nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati tužitelje u ostvarivanju
vlasničkih prava njihove čest. zgr. 16 k. o. G. na način da mu se
zabranjuje prolaz preko dvorišta označenog kao čest. zgr. 16 k. o. G.
te svako takvo ili slično uznemiravanje vlasništva i posjeda dvorišta koje

2 P. 4980/18

je vlasništvo tužitelja, a označeno kao čest. zgr. 16 k. o. G., sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužan je tuženik postaviti žljebove i oluke za odvod kišnice s krova
svoje kuće koja je označena kao čest. zgr. 421 k. o. G. i to na dijelu
krova koji je okrenut prema dvorištu tužitelja označenom kao čest. zgr.
16 k. o. G., te time onemogućiti slijevanje kišnice na to dvorište, sve
u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

Dana 24. listopada 2018. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj
se navodi da su suvlasnici za po ¼ dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 16 ZU
700 k. o. G., tuženik da je posjednik nekretnine označene kao čest. zgr. 421 k. o.
G., u naravi štala, koja se nalazi neposredno uz nekretninu tužitelja. Tuženik da na
razne načine uznemirava tužitelje u njihovom vlasništvu i posjedu označene
nekretnine i to na način da je u dvor nekretnine tužitelja odložio različite stvari –
otpad, da je tužiteljima uništio i uklonio metalna vrata koja su bila postavljena na
zapadnom ulazu u dvor njihove nekretnine, da bez opravdanog razloga prolazi preko
nekretnine tužitelja te da na krov kuće koju posjeduje nije postavio žljebove i oluke
tako da se kišnica sa njegove kuće slijeva na dvorište tužitelja. Radi navedenog
predlažu da sud donese presudu kao u izreci.

U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da zahtjev tužitelja nije osnovan,
navodi da on nije u predmetni dvor odložio različite stvari i otpad, da nije uništio i
uklonio metalna vrata koja su bila postavljena na zapadnom ulazu u predmetno
dvorište. Nadalje navodi kako je neosnovana tvrdnja tužitelja da on bez opravdanog
razloga prelazi preko nekretnine – u naravi dvora, budući tuženik i njegovi pravni
prednici da predmetno dvorište koriste preko stotinu godina, jer da jedini ulaz u
njihovu kuću, danas kuću tuženika, ide upravo preko tog dvorišta. Navodi da je
tuženik dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza dvorištem, a da nije osnovan
zahtjev tužitelja vezano za traženo postavljanje žljebova i oluka jer da on nije dužan
postaviti nikakve žljebove i oluke na svoju kuću.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda P-
8258/15; izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zgr. 16 ZU 700 k. o. G. na dan 23.
listopada 2018. godine; saslušanjem tužiteljice ad. 2 i tuženika u svojstvu parničnih
stranaka.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Tužitelji na posljednjem održanom ročištu za glavnu raspravu navode da je
upravo tuženik taj koji je odložio stvari jer da nema logike da bi to napravili tužitelji,

3 P. 4980/18

tuženik da ima mogućnost dolaska do svoje štale sa južne strane i da nema nikakvog
opravdanog razloga prolaziti preko nekretnine tužitelja, iz vještva vještaka Č. iz
predmeta ovog suda P-8258/15 da su razvidna metalna vrata koja je uništio i uklonio
sam tuženik te da je potrebno izvršiti dokaz vještačenjem na okolnost vrijednosti istih.

Zahtjev tužitelja u ovom postupku predstavlja zahtjev vlasnika nekretnine,
tužitelji navode da su suvlasnici čest. zgr. 16 k. o. G. i da ih je tužitelj na opisane
načine uznemiravao u njihovom pravu vlasništva.

Tužbi je priložen izvadak iz zemljišnih knjiga na dan 23. listopada 2018.
godine, iz istog je razvidno da su tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine – čest. zgr.
16 ZU 700 k. o. G. te čest. zgr. 422 i 1283/1, sve za ¼ dijela svaki od tužitelja.

Pregledom predmeta ovog suda broj P-8258/15 utvrđeno je da su isti tužitelji
protiv istog tuženika dana 2. lipnja 2015. godine podnijeli tužbu radi predaje u posjed
dijela čest. zgr. 16 ZU 700 k. o. G., koji u naravi predstavlja dimnu kuhinju
(kamenu kuću). U tom predmetu izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice ad. 1 u
svojstvu parnične stranke, ista je navela kako je njen sada pok. suprug J. P. još
70-ih godina od P. B. kupio kuću i dimnu kuhinju koja je predmet ovog
postupka te da su tužitelji od tada u posjedu predmetne dimne kuhinje, istu da su
uredili 2011. godine, a odmah nakon uređenja da im je tuženik oduzeo posjed
navedene nekretnine na način da je promijenio vrata i stavio metalna vrata tako da
više nemaju pristupa u istu. Dimna kuhinja da je do trenutka kada je tužitelj stupio u
posjed iste tužiteljima služila za ostavljanje povrća, da je tako bilo sve do 70-ih
godina kada je dimna kuhinja kupljena. Navodi da ona inače živi u N., a da
dolazi ovdje ljeti i da je njena kuća prazna preko godine. Tuženik u tom postupku
iskazuje da je sada pok. V. M., njegov rođak, predmetnu dimnu kuhinju
prodao P. B. od kojeg je to kupio suprug tužiteljice ad. 1. U tom predmetu
saslušani su svjedoci i proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom
vještaku geometru P. Č. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje dana 28.
studenog 2016. godine, sudski vještak izradio je skicu vještva i predmet spora u tom
postupku (dimna kuhinja) identificirana je i označena slovima G-H-I-R-P-O-G,
površine je 15 m2, položena je na nekretnini označenoj kao čest. zgr. 16 k. o. G.
koja ima površinu od 103 m2. U tom vještvu prikazana je nekretnina odnosno
stambena kuća tužitelja kao što je prikazana i stambena kuća tuženika označena kao
čest. zgr. 421 k. o. G.. Predmet ovog postupka (dio čest. zgr. 16) koji predstavlja
dvorište u ovom vještvu je precizno identificiran i utvrđeno je kako ima pristup preko
ulaznih metalnih vrata (E-F) položenih na zapadnom dijelu te preko ulaznog otvora
(J-K) položenog na sjevernom dijelu. Navedeno vještvo je prema stavu ovog suda
stručno, logično i uvjerljivo, što se tiče identifikacije nekretnina poklapa se sa
utvrđenjem ovog suda sa ročišta za očevid na licu mjesta dana 3. svibnja 2019.
godine, međutim, iz ovog vještva vještaka Č. od 28. studenog 2016. godine
sastavni dio kojeg čine i fotografije lica mjesta razvidno je da su tada postojala
metalna vrata na zapadnom ulazu u predmetno dvorište, ovih vrata na očevidu 3.
svibnja 2019. godine nije bilo, dakle, vrata su nestala. Sporno je tko je skinuo ta vrata
jer tuženik negira da je to on napravio, a s obzirom na takav stav tuženika, sud ne
može naložiti tuženiku da naknadi tužiteljima štetu koja bi im nastala otuđenjem tih
vrata. Otuđenje vrata nisu prijavili policiji, nisu podnijeli kaznenu prijavu radi krađe, ne
postoji dokaz da je to napravio tuženik i radi navedenog sud ne može obvezati

4 P. 4980/18

tuženika da tužiteljima naknadi bilo kakvu štetu radi otuđenja tih vrata. Što se tiče
presuđenja u predmetu ovog suda P-8258/19, za navesti je da je dana 3. travnja

2017. godine donesena presuda kojom je naloženo tuženiku da tužiteljima preda u
posjed dio čest. zgr. 16 k. o. G., označen slovima G-H-I-R-P-O-G, na skici vještaka
P. Č., u biti, samostojeći objekt odnosno dimnu kuhinju, obvezan je tuženik
tužiteljima naknaditi parnični trošak. Ova presuda potvrđena je presudom
Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3385/17 od 14. studenog 2017. godine. Iz
obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi utvrđenim da je iz predmeta
Općinskog suda u Omišu broj P-227/78 vidljivo kako je pokojni prednik tužitelja kupio
predmetnu nekretninu te da je presudom zbog izostanka od 14. rujna 1978. godine
utvrđen vlasnikom za cijelo čest. zgr. 16, čest. zgr. 422 i čest. zem. 1283/1 ZU 49 k.
o. G.. Uvidom u predmet Općinskog suda u Splitu broj P-5434/16 da je utvrđeno
kako tuženik iza smrti svojih roditelja nije naslijedio dio te nekretnine koja predstavlja
dimnu kuhinju zbog čega se u posjedu iste nalazi bez pravne osnove. Dakle, u
predmetu Općinskog suda u Omišu broj P-227/78 tužitelj je bio J. P. (prednik
tužiteljica), taj tužitelj je isticao da je stvarni vlasnik, između ostalog, i čest.zgr.16 k.o.
G., da je on kupio tu nekretninu od stvarnog vlasnika V. M., a da su
tuženici u tom predmetu pogrešno uknjiženi kao vlasnici na istoj, tražio je da se utvrdi
kako je on vlasnik predmetne čest. zgr. za cijelo. U tom predmetu punomoćnik mu je
bio upravo otac tuženika S. K., dakle J. P. je dana 17.kolovoza

1978.godine ispustio punomoć S. K. da ga zastupa u tom postupku i ovjerio
je svoj potpis na toj punomoći. Upravo je S. K. pristupio na ročište održano
dana 14.rujna 1978.godine kao punomoćnik J. P., taj postupak je okončan
pravomoćnom presudom zbog izostanka od 14.rujna 1978.godine, dakle, temeljem te
presude prednik tužitelja postao je vlasnikom čest.zgr.16 i 422 te čest. zem. 1283/1
k.o.G.. Temeljem te presude tužitelji su upisali svoje pravo vlasništva predmetne
nekretnine u zemljišnim knjigama, pravo služnosti prolaza u korist čest.zgr.421 k.o.
G. nije upisano, ali, iz svih izvedenih dokaza, sud drži da se u ovom slučaju radi o
trajnom izvršavanju sadržaja služnosti prolaza do kata zgrade tuženika i to prolazom
sa zapada (točka J-K), dolaskom na stepenište uz fasadu zgrade tužitelja i stupanjem
na podest ispred ulaza na kat tuženika. Dakle, ovaj potez, ova staza kojom se
svakodobno pristupalo i jedino moglo pristupati na kat nekretnine tuženika, nalazi se
upravo na predmetnoj čest. zgr. 16 koja je u vlasništvu tužitelja i tuženik, kada bi mu
se zabranilo pristupati na tu nekretninu, jednostavno rečeno, nikada ne bi mogao
pristupiti na kat svoje zgrade. Ovdje se radi o okolnosti da je prednik tužitelja kupio
svoju kuću i predmetnu čest. zgr., ishodio presudu, bio je zastupan po ocu tuženika
kao punomoćniku, jer su tada svi bili u odličnim, harmoničnim odnosima, koji su se
vremenom urušili i došlo je do problema među strankama. Pitanje prodaje cjelovite
kuće i diobe na dvije kuće, pitanje dvorišta i dimne kuhinje (predmetne čest.zgr.)
nastalo je kao problem kada su vlasnici postali prednik tužitelja i prednik tuženika,
sada tuženik, upravo je očito tada, 70.ih godina prošlog stoljeća došlo do usmenog
sporazuma o služnosti prolaza do kata zgrade tuženika i sadržaj te služnosti se
izvršavao neprekidno čitavo vrijeme. Zbog nepoznavanja propisa, zbog okolnosti da
su odnosi bili tada harmonični, očito se radilo o situaciji da je prednicima stranaka
(kao i strankama) bilo normalno da tuženik i njegovi pristupaju predmetnim prolazom
do kata svoje kuće i to pravo postoji u stvarnosti. Sve i kada se ne bi radilo o
sporazumu nego prešutnom dogovoru, sadržaj tog prava se izvršavao desetljećima i
došlo bi do stjecanja tog prava temeljem zakona, izvršavanjem kroz zakonom
predviđeno vrijeme, jer se tužitelji tome nikada nisu protivili. Dakle, tuženik ima pravo

5 P. 4980/18

prolaziti predmetnim stepenicama sa zapada od prolaza (J-K) do kata svoje kuće
prema istoku, jer je to jedini mogući pristup i to se uredno izvršavalo kroz desetljeća,
na taj način, taj prolaz se nalazi upravo na predmetnoj čest. zgr. 16 i nema
mogućnosti da se tuženiku zabrani pristupanje na tu nekretninu, kako to tužitelji
svojim zahtjevom traže, sa druge strane, tuženik nema prava koristiti čest.zgr.16,
odlagati svoje stvari, prolaziti i boraviti na bilo kojem dijelu iste, ako to tužitelji ne
dopuste, sadržaj služnosti prolaza on treba izvršavati "ciliviter" i to je ono što je nužno
da do problema i sporova ne bi dolazilo. U svakom slučaju tuženik može pokrenuti
bilo kakav postupak spram tužitelja vezano za čest.zgr.16, međutim, kada bi on tražio
upis prava služnosti prolaza koji već izvršava desetljećima, onda bi se ograničio na to
da ne može tražiti vlasništvo čitave čest.zgr.16, nego samo pravo stvarne služnosti
prolaza u korist čest. zgr. 421 k.o. G.. Tužitelji pak mogu tražiti zabranu korištenja
od strane tuženika realnog dijela površine čest. zgr.321 k.o. G., svega osim onog
dijela – predmetne staze (stepeništa) uz kuću tužitelja, kuda tuženik ima pravo
prolaziti do kata svoje kuće, ali takav zahtjev tužitelji u ovom postupku nisu postavili
pa sud to nije mogao niti dosuditi.

Dakle, prvenstveno je valjalo utvrditi jesu li tužitelji suvlasnici čitave čest. zgr.
16 k. o. G., imaju li pravo tražiti zabranu pačanja tuženika u tu nekretninu, na bilo
koji način i ima li tuženik na toj nekretnini pravo služnosti prolaza, kako to tuženik
tvrdi. U zemljišnim knjigama su na čest. zgr. 16 k. o. G. upisani samo tužitelji,
međutim, razvidno je da tuženik do kata kuće (čest. zgr. 421 k. o. G.) nema drugog
pristupa nego stepenicama koje vode od ulaza (J-K) do ulaznog podesta na kat kuće
tuženika. Dakle, na kat kuće tuženika može se pristupiti samo preko čest. zgr. 16 k.
o. G., a u prizemlje kuće tuženika može se pristupiti i sa južne strane što je
utvrđeno očevidom na licu mjesta, ali i preko dvorišta (kapija E-F i prolaz J-K).
Situacija je specifična jer je očito došlo do prodaje dijela ranije cjelovite nekretnine sa
dvorištem.

Iz iskaza tužiteljice ad. 2 (kćeri tužiteljice ad.1 i sestre tužitelja ad.3 i ad.4)
proizlazi da je njen sada pok. otac od tuženikovog oca i to prije njenog rođenja kupio
predmetnu nekretninu, kuću, da je to bilo zaista davno i da su tu dolazili ljeti, otac i
majka da su, kako su mogli i stigli sređivali ovu kuću i radili zahvate na istoj. Koliko se
sjeća, u početku da su na ovom prolazu gdje je bio otvor u kapiji odnosno zidu, bila
drvena vrata koja su se u početku zaključavala, sa vremenom da su se ta vrata
raspala i da su onda tužitelji sa svoje strane stavili metalna vrata, metalna vrata da su
postavili nakon očeve smrti, u prvo vrijeme da nisu stavljali bravu odnosno katanac, a
kasnije da su to napravili. Otac da je preminuo 1992. godine, da su oni kao njegovi
nasljednici tu dolazili ljeti i ponekad preko godine kada bi imali mogućnosti i
sredstava, vremena, te da su postavili novi krov na svojoj kući, promijenili prozore,
napravili kupatilo, sve to da su u smislu sređenja napravili nakon očeve smrti, prije
par godina da je počelo vrijeđanje od strane tuženika, da ih je napadao i svašta
govorio, da im je branio sređenje kuće na način da oni nemaju što ulagati u kuću,
posebno da je napadao tužiteljice, navodeći da nema sa njima što razgovarati.
Uglavnom, ta vrata da su zajedno sa okvirom jednostavno nestala, isto tako da je na
područje dvora nabačen šut i kamenje, to da su primijetili kada su došli, sada šuta da
više nema, ali da je ostalo nabacano kamenje. Što se tiče načina pristupa u kuću
tuženika odnosno na kat, on da je prije pristupao stepeništem sa zapada, međutim,
kako su počele te provokacije da je počeo u dvor ulaziti kroz kapiju odnosno tu gdje

6 P. 4980/18

su prije bila metalna vrata. Navodi da je tuženik imao i oluk za sprječavanje padanja
kišnice sa njegovog krova, to da je također nestalo i da su oni sve ovo tražili
zahtjevom jer im to smeta u korištenju kuće odnosno nekretnine. Dan danas da su u
ovoj dimnoj kuhinji ostale neke tuženikove stvari. Na posebno pitanje pun. tuženika
tužiteljica ad. 2 navodi da je ranije, dok su odnosi bili dobri, tuženik u dvor znao
pristupati preko ove kapije, na mjestu gdje su ranije bila drvena vrata, a kasnije
metalna, ali samo da ih dođe pozdraviti. Kada su počeli problemi sa tuženikom da su
oni kao tužitelji kazali da bi bilo dobro da tuda više ne prolazi i da ga se boje, i da su
to naveli, ne zabranili nego kazali da bi bilo dobro da tu ne prolazi.

Tuženik u svom iskazu navodi da nije točno da bi ikada vrijeđao tužiteljice,
prijetio im i bio opasan. On da je nasljednik svoje bake L. Č., njegova baka da
je zajedno sa svojom sestrom prije mnogo godina, preko 100 godina da je prošlo od
tada, od svoja dva brata naslijedila dio predmetne nekretnine odnosno njih dvije da
su naslijedile postojeće dvije kuće, dvor i dimnu kuhinju. One da su se između sebe
prije više od 100 godina podijelile na način da je M. dobila u dio kuću odnosno
kamenu zgradu koju su kasnije od nje kupili tužitelji odnosno njihov otac, a
tuženikova baka zgradu položenu sa istoka, dakle, štalu i ovaj gornji kat. Navodi da
ovaj dvor nisu između sebe podijelile ni na kakav način, a dimna kuhinja da nije
pripala M. nego baki tuženika, ocu tuženika i njemu osobno i to da je on
skupa sa ocem dugi niz godina koristio. Dakle, navodi da je pok. otac odnosno
suprug tužitelja kupio dio M., oni da su tu dokazali samo preko ljeta, među
strankama da nikada nije bilo problema, da su bili zaista u harmoničnim odnosima,
međutim, nakon očeve smrti odnosno prije nekoliko godina da su počeli problemi sa
njima i da su ga optužili za prijetnje, da su počeli svojatati ovaj dvor i dimnu kuhinju,
smatrajući da to pripada njima. Ništa od toga da nije istina, a da je od pamtivijeka,
kako on, tako i njegovi prednici na gornji kat svoje kuće pristupao skalama iz smjera
zapad istok i tu da su se na taj način koristili prolazom, dvor da se koristio zajednički,
na ovaj gornji kat kuće i da nisu imali niti imaju bilo kakav drugi pristup, samo preko
tih skala, podesta i ulaznih vrata. U prizemlju njegovog objekta da je štala, da tu drži
konja, a njegov pok. otac da je preminuo prije 40 godina. Što se tiče kapije odnosno
ulaznih vrata, da ne zna što su tu tužitelji radili, uglavnom, tu da su ranije bila neka
drvena vrata, poslije toga da su očito bila neka metalna vrata, ali da on to ništa nije
niti skidao ni uklanjao, da to tvrdi. Navodi da nije bilo potrebe da tuda prolazi, a kada
bi mu zatrebalo, da bi i tuda prošao, tužitelji da mu nikada nisu kazali da tuda nema
pravo prolaziti niti su mu smetali. Navodi da je sama tužiteljica ad. 1, majka tužiteljice
ad. 2 kazala kako ona zna da je sve to tuženikovo, ali da tuženik to mora dokazati jer
da ona ima na papiru da je to njihovo. Navodi da nije bacio nikakvo kamenje niti šut
na dvor, to da su očito bacili tužitelji kada su sređivali svoju kuću, on da u svom
objektu ne živi, da tu dolazi po potrebi, a na licu mjesta da je bilo razvidno kako
objekti izgledaju. Kako se radi o staroj kamenoj kući, da tu nikada nije ni bio nekakav
metalni oluk za odvod kišnice, jer da tako kuće nisu ranije niti građene, da li bi
trebalo postaviti neki oluk za odvodnju kišnice da je posebno pitanje, da pretpostavlja
da bi to trebalo, ali to da za njega sada nije važno jer je bitno da nikakvog oluka nije
prije bilo koji bi on uklonio, dakle, da je jasno kako su se kuća i dvor koristili. Na
posebno pitanje zamj. pun. tužitelja, tuženik navodi da on nasljednik svog oca S. i
da u rješenju o nasljeđivanju iza smrti njegovog oca nije bila navedena čest. zgr. 16.
Navodi da je njegov pok. otac dobio punomoć od supruga i oca tužitelja da izvrši upis
na njihovo ime nekretnine ove kuće i drugih nekretnina koje su kupili, a upitan je li

7 P. 4980/18

znao kod upisa koja je oznaka dvora i dimne kuhinje, navodi da pretpostavlja da on
to nije znao.

Temeljem svih izvedenih dokaza, pregledanog predmeta, iskaza stranaka, a
posebno izvatka iz zemljišnih knjiga (s obzirom da se pravo vlasništva nekretnine
stječe upisom tog prava u zemljišnim knjigama), tužitelji su dokazali da su upravo oni
suvlasnici čest.zgr.16. k.o. G., kuću iste oznake i dvor s dimnom kuhinjom stekli
su pravnim poslom, to su kupili od vlasnika, a tuženik je vlasnik objekta na dvije
etaže (čest.zgr.421 k.o. G.). Činjenica jest da tuženik do gornjeg kata svog objekta
može pristupiti jedino stepenicama koje uz kuću tužitelja vode preko čest.zgr.16. k.o.
G., na koja se pristupa iz smjera zapada, preko ulaza (J-K na skici vještaka) pa
prema istoku, do podesta ispred ulaza u kat objekta tuženika. Očito je tako bilo
oduvijek, još od vremena kada su baka tuženika i njegova sestra naslijedila obje
kuće koje su naslonjene jedna na drugu. U ovom dijelu bi tuženik putem svojih
prednika očito sporazumom stekao pravo služnosti prolaza od zapada sa sjevera,
stepenicama do kata svog objekta, iako to pravo nije upisano u zemljišnim knjigama.
U ovom dijelu je svima jasno da to pravo tuženika postoji, ali su tužitelji upisani
vlasnici čest.zgr.16 k.o. G. i tuženik se svojim pravom koje postoji u stvarnosti,
služnosti prolaza do kata svoje kuće preko nekretnine tužitelja treba služiti upravo na
način da do stepeništa pristupa preko prolaza (J-K) i na način koji je najmanje
tegoban za tužitelje kao suvlasnike čest.zgr.16 k.o. G., dakle, sadržaj tog prava
tuženik treba izvršavati pažljivo. Svakako, tuženiku je na raspolaganju pravni put i on
može u posebnoj parnici dokazati da mu pripada više od toga, za sada je situacija po
ovom pitanju takva i tužitelji su aktivno legitimirani tražiti od tuženika ili bilo koga, kao
suvlasnici nekretnine, da ih ne uznemiravaju u izvršavanju prava vlasništva
predmetnog dvorišta (čest.zgr.16). Ne može se u ovom postupku dokazati da je
tuženik skinuo metalna vrata sa juga, ona su tu ranije očito postojala i ta metalna
vrata na mjestu ranijih drvenih su postavili tužitelji, odnosno suprug i otac tužitelja koji
je sada pokojni, ta metalna vrata su nestala, a sud ne može naložiti tuženiku da
tužiteljima naknadi štetu u vidu vrijednosti tih vrata jer nije dokazano da je to napravio
tuženik. Svakako, nije dokazano niti to da je tuženik bacio odložene stvari i otpad sa
dvorišta označenog kao čest. zgr.16 k.o. G., tužitelji su to svakako ovlašteni
maknuti i ukloniti, a stanje lica mjesta utvrđeno je očevidom na licu mjesta i razvidno
je iz fotografija lica mjesta priloženih zapisniku sa očevida i spisu. Dakle, zahtjev u
dijelu tč. I. i II. nije osnovan, nije dokazano da je tuženik pasivno legitimiran vezano
za isti, prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika u ovom dijelu je osnovan i
valjalo je zahtjeve u ovom dijelu odbiti.

Nadalje, zahtjev i u tč. III. valjalo je odbiti kao neosnovan, tužitelji traže zaštitu
od uznemiravanja u ostvarivanju njihovih vlasnički prava njihove čest. zgr. 16 k.o.
G., na način da mu se zabranjuje prolaz preko dvorišta označenog kao čest. zgr.
16 k.o. G., ali to jednostavno nije moguće, dakle, iz svih izvedenih dokaza proizlazi
utvrđenim da tuženik do kata svoje kuće mora proći dijelom preko čest. zgr. 16 k.o.
G., dijela dvorišta, jer se stepenice i prolaz (J-K) nalaze na ovoj nekretnini, dakle,
time što bi se tuženiku zabranilo pristupati na čest. zgr. 16, što bi se tuženiku
onemogućilo da uopće, ikad, pristupi na kat svoje kuće, jer je jedini pristup u tu
kamenu kuću upravo sa predmetne nekretnine – stepenicama od zapada do istočnog
zida kuće tuženika. Dakle, ovako kako je zahtjev postavljen u tč. III. istog, za navesti
je da tom zahtjevu nije moguće udovoljiti upravo vezano za postojanje prava