Poslovni broj: Pp P-2231/2019-15

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

    Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Tatjani Japundžić Prović, uz sudjelovanje Željke Juričko kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv  okrivljenog M. B., zastupanog po odvjetnici iz Pule, Mariji Budimir, univ.spec.crim. na temelju njegovog prigovora na prekršajni nalog Postaje prometne policije Pula-Pola pod brojem: 511-08-21/05-1-460-3/2019. od 25.studenog 2019. zbog djela prekršaja iz članka  282.stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama   (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13.,  158/13. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22. ) kažnjivog na temelju članka 282.stavka 9. istog Zakona, nakon održane  glavne i javne rasprave zaključene 21.ožujka  2023.,  24.ožujka 2023. objavio je i na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (»Narodne novine«, br. 107/07., 39/13. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. ),

p r e s u d i o     j e     

       Okrivljeni: M. B., od oca M. i majke M., rođ. B.,

                        rođen. godine u P., državljanin R Hrvatske, OIB:                       

                         nastanjen u Puli, B. L. , SSS - zaštitar        

                        osoba i imovine, po zanimanju skladištar, zaposlen u TC S. u P.,

                        neoženjen, otac jednog djeteta koje uzdržava, sa prosječnim

                        primanjima oko 2.800,00, budući je na bolovanju, prekršajno 

                        kažnjavan,

 

 

kriv je

 

I.     što je 25.studenog 2019. u 00,15 sati u Puli, upravljao osobnim automobilom marke A. R. reg. oznake PU kolnikom Istarske ulice u V., te je prilikom nadzora provedenog po policijskim službenicima odbio podvrći se ispitivanju poradi utvrđivanja prisutnosti droga i lijekova u organizmu,

 

II.   čime je počinio prekršaj iz članka 282. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama što je kažnjivo na temelju članka 282.stavka 9. istog Zakona, pa mu se na

 

 

Poslovni broj: Pp P-2231/2019-15

 

temelju članka 282.stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

 

III.                                                          izriče

 

     novčana kazna u iznosu od  1320,00 ( tisućutristodvadeset )eura / 9.945,54 kuna /

 

    Na temelju članka 33. stavka 11., a u svezi sa člankom 34. stavkom 1. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u pet jednakih mjesečnih obroka, svaki u iznosu od 264,00 ( dvjestošezdesetčetiri ) eura / 1.989,11 kuna /  na način da je prvi obrok dužan platiti u roku od 1 ( jedan ) mjesec po pravomoćnosti presude, te svaki slijedeći posljednjeg dana narednog mjeseca, a ako isto ne učini u navedenom roku, predmetna će se kazna ili dio nje koji nije plaćen naplatiti prisilno.

 

     Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom.

 

IV. Na temelju odredbe članka  58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku se primjenjuje  zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od 2 ( dva ) mjeseca,  u što se ima uračunati i vrijeme za koje je vozačka dozvola u vidu mjere opreza oduzeta po Postaji prometne policije Pula-Pola, te ista počinje teći od izvršnosti presude.

 

  V. Na temelju čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 ( dvjesto ) kuna u roku određenom za plaćanje novčane kazne, a ako to ne učini u navedenom roku, predmetni će se naplatiti prisilno.

 

Obrazloženje

 

  1. 25.studenog 2019.  Policijska postaja  Pula-Pola, aktom gornji broj, izdala je prekršajni nalog protiv okrivljenika kojim je istog proglasila krivim i kaznila na temelju  članka 282.stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna uz primjenjivanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca te obvezu nadoknade troškova postupka u paušalnom iznosu od 500,00kuna.

 

  2. Na izdani obavezni prekršajni nalog okrivljenik je podnio pravodoban prigovor osnovom poricanja prekršaja, pa je predmet proslijeđen na daljnje postupanje ovom sudu koji je napadani prekršajni nalog stavio van snage i nastavio postupak održavanjem glavne rasprave dostupne javnosti, a obzirom na vrstu  i visinu zapriječene  kazne ( novčana kazna od  10.000,00  do 20.000,00kuna  ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana in tempore criminis, a prema sada važećem Zakonu  (

Poslovni broj: Pp P-2231/2019-15

 

NN 114  /22 ) novčana kazna od 1320,00 do 2650,00 eura alternativno sa istom kaznom   zatvora ). 

 

3. Pozvan na prekršajnu odgovornost kod ovog suda okrivljenik odriče krivnju za terećeni prekršaj i potvrđuje da je  u kritično vrijeme upravljao osobnim automobilom marke A. R., reg. oznake PU, kolnikom Istarske ulice u V., a iza njega kretalo se službeno vozilo policije. U jednom trenutku primijetio je na policijskom vozilu uključena rotacijska svjetla, pa je stao vozilom, nakon čega su mu prišla dvojica policijskih službenika, od kojih je jedan bio stariji i koji mu se uglavnom obraćao, pa ga je  isti prilikom provedenog nadzora upitao da li je  konzumirao nešto od alkohola, na što mu je  rekao da je  popio jedno pivo, ali da mu policijski službenik nije ponudio alkotestiranje. Po istome, policijski službenik upitao ga je da li je konzumirao droge i u svezi čega je on prvotno rekao da nije, ali ga je  prijatelj koji je bio sa njim u vozilu, D. L., podsjetio da je oko 20 dana prije konzumirao „speed“, pa da je na to ukazao policijskom službeniku. Isti ga je tada upitao da li se želi  podvrći testiranju na droge i on je  rekao da će se podvrći istome, ali je na to isti policijski službenik rekao da moraju  pričekati da dođu njegove kolege sa testerom, pa da će to dugo trajati, a nakon čega je on ispisao neke dokumente i dao mu nešto da potpiše, da bi okrivljenik  kasnije vidio da je  potpisao zapisnik na kojem stoji kako je odbio testiranje na droge, što on  u cijelosti negira, jer je on bio spreman podvrći se bilo kakvom testiranju, a što može potvrditi i njegov prijatelj D. L.. Kako je bio mrak, on da nije vidio što potpisuje, te je  ostao iznenađen kada je  vidio što je potpisao. Primjećuje da mu  je policijski službenik rekao da ne upravlja osobnim automobilom sve dok oni ne odu, a da po njihovom odlasku može upravljati osobnim automobilom. Na upit opunomoćene braniteljice da li su policijski službenici date zgode vršili pretragu vozila, okrivljenik navodi da su oni lampom pregledavali vozilo i pomicali stvari, ali da se ne sjeća da li su otvarali pretince ili slično. Okrivljenik misli da su mu policijski službenici rekli da traže drogu, a da su ga pitali da li ima neko oružje i slično. Okrivljenik navodi da se radilo o službenicima policijske postaje odnosno temeljne policije, a ne prometne policije. Okrivljenik se sjeća da je policijski službenik govorio nešto u smislu, a nakon što je okrivljenik prihvatio testiranje, da ih moraju čekati, da ih moraju zvati, misleći pritom na kolege koji su trebali provesti testiranje na droge.

 

4. U dokaznom postupku provodi se uvid u zapisnik o ispitivanju prisutnosti droga ili lijekova u organizmu, serijski broj , list broj 9 u spisu predmeta, naredbu o određivanju mjere opreza serijski broj 559281, list broj 10 u spisu predmeta, te prigovor, listovi od 3 do 5 u spisu predmeta, pa obrana drugo što, osim onoga što je već iznijeto u obrani, nema za primijetiti ili dodati, osim što i nadalje stoji kod

dokaznih prijedloga. Opunomoćena braniteljica okrivljenika stavlja i dokazni prijedlog na  pribavu radnog naloga za policijske službenike koji su uredovali u kritično vrijeme, odnosno da li su isti prilikom postupanja imali kod sebe testere za provođenje testiranja na droge, odnosno da li su dužili takve testere uopće. U dokaznom postupku provedeno je i ispitivanje svjedoka predloženog od obrane

Poslovni broj: Pp P-2231/2019-15

 

Danijela L., te policijskog službenika P. I.. Također je stavljen dokazni prijedlog obrane na ispitivanje svjedoka T. K., te vezano  na pribavu naloga o postupanju kritične zgode, na što opunomoćeni predstavnik tužitelja navodi da se nalog ne može dostaviti na uvid zbog zaštite službenih podataka. Opunomoćena braniteljica okrivljenika u svezi istog  navodi da se radi o različitom stupnju povjerljivosti, a u konkretnoj situaciji da se od strane ovlaštene osobe može skinuti oznaka ograničene povjerljivosti, pa da se dokument može podastrijeti kao dokaz. Drugi dokazni prijedlozi se ne stavljaju.

 

5. Svjedok D. L., kako navodi, kritične zgode nalazio  se kao suvozač u vozilu okrivljenika, te su bili u V. i iza njih se kretalo vozilo sa oznakama policije, na kojem su se u jednom trenutku uključila rotacijska svjetla, tako da je okrivljenik stao vozilom. Nakon što su stali, prišla su im dvojica policijskih službenika, od kojih je jedan i to stariji postupao, dok je mlađi gotovo cijelo vrijeme šutio. Prilikom postupanja, stariji policijski službenik je tražio od njih dokumente i to od okrivljenika dokumente o vozilu, a od svjedoka  osobnu iskaznicu, te je pitao okrivljenika da li je nešto pio, na što je okrivljenik odgovorio potvrdno, ali ne može se sjetiti konkretnog odgovora, no kojom prigodom mu nije ponudio alkotestiranje. Po istome pitao ga je da li je konzumirao droge i na što je okrivljenik odgovorio da je, prije oko 25 dana, a ne sjeća se da li je rekao i što je konzumirao. Dok je policijski službenik pitao okrivljenika i on odgovorio na isto, svjedok je cijelo vrijeme šutio i nije  se miješao. Tada je policijski službenik pitao okrivljenika da li se želi testirati na droge i okrivljenik je rekao da će on postupiti kako hoće policijski službenik, te da se spreman podvrći testiranju na droge, a na što je policijski službenik počeo govoriti da on mora zvati druge policijske službenike kako bi oni proveli testiranje na droge, a što da bi trajalo dugo dok oni dođu, dok se to obavi i slično. Misli da su policijski službenici, prije no što su pitali okrivljenika da li će se testirati na droge, počeli gledati po vozilu na način da su otvarali pretince, podizali sjedala i slično, ali ne sjeća se da su rekli zašto to čine. Nakon što je okrivljenik pristao na testiranje na droge, te je policijski službenik rekao kako bi trebalo zvati druge policijske službenike da se obavi testiranje, pa da će on samo to napisati kako je i gotovo, nakon čega je počeo nešto pisati, te je nakon što je izašao iz vozila dao okrivljeniku da nešto potpiše. Mjesto na kojem smo se nalazili bilo je u polumraku. Sjeća se da je policijski službenik rekao da, nakon što on i njegov kolega otiđu, oni mogu otići vozilom na način da okrivljenik može upravljati vozilom. Opunomoćena braniteljica okrivljenika predlaže da se svjedoku iščita dio obrane okrivljenika u kojem okrivljenik navodi da ga je svjedok podsjetio kako je konzumirao droge oko 20 dana prije kritičnog momenta, što se prihvaća, te se čita navedeni dio obrane okrivljenika, pa svjedok po čitanju istog, navodi da se istog ne sjeća, riječima „možda i jesam, tko se toga sada sjeća“.

 

6.  Slijedom izjave svjedoka P. I. razvidno je da je kritične zgode upravljao službenim vozilom policije, te je radio u noćnoj smjeni u trajanju od 19.00 do 07.00 sati idućeg dana, odnosno od 25. na 26. studenog 2019., a tada se sa njim u vozilu nalazio kolega T. K.. Sjeća se da se ispred njih kretalo jedno vozilo

Poslovni broj: Pp P-2231/2019-15

 

marke A., crne boje, kolnikom ulice P., te je vršilo skretanje u pravcu J., pa da su odlučili zaustaviti vozača istog u I. ulici u V. i što su učinili u blizini parkirališta. Sa vozačem, a kasnije se utvrdilo da se radilo o okrivljeniku, u vozilu se nalazila još jedna osoba, te su po zaustavljanju vozila, prvo pregledom vozila konstatirali da okrivljenik u vozilu nema droga, a zatim ga pitali da li je konzumirao droge i u svezi čega je on odgovorio negativno, da bi mu potom ponudili testiranje na droge i što je on učinio, a u svezi čega je okrivljenik odbio testiranje, te se ne može sjetiti točno što je rekao, no zna da mu je vezano na to zabranjena daljnja vožnja uz određivanje mjere opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole i što mu je uručeno. Misli da je naredbu o određivanju mjere opreza on napisao, iako je moguće da je nešto u naredbi popunio i kolega, ali ovog se ne može sa sigurnošću sjetiti, no ukazuje da je on potpisao i naredbu i zapisnik o ispitivanju prisutnosti opojnih droga ili lijekova u organizmu. Testiranje na droge okrivljeniku je on ponudio.

 

7.  Svjedok, na upit opunomoćene braniteljice okrivljenika pojašnjava da je u kritično vrijeme, kao pripadnik temeljne policije odnosno Policijske postaje Pula, imao radni nalog za postupanje na 5. Sektoru koji se odnosi na vanjske općine odnosno područje V., F., S., M.. Da su tada provodili nadzor na tom području te da oni kod sebe u to vrijeme nisu imali testove za ispitivanje vozača na droge, već samo za alkotestiranje, a da bi u slučaju da se ukazala potreba za testiranje na droge, zatražili pomoć od kolega iz prometne policije koji bi presretačem došli na mjesto događaja sa testom za testiranje a droge i provodili isto, a čekanje na iste da je trajalo oko 15-20 minuta. Konkretne zgode okrivljenik da je odbio testiranje na droge. Postupanje prema okrivljeniku obavljeno je na dobro osvijetljenom mjestu, te je ovo mjesto bilo udaljeno oko 15-20 metara od nosača javne rasvjete. Kritične zgode da su postupali samo prema okrivljeniku. Na upit opunomoćene braniteljice da li se sjeća podataka o suvozaču okrivljenika, svjedok odgovara potvrdno, navodeći da se radi o osobi koja se zove D. L.. Na ponovni upit opunomoćene braniteljice upućen svjedoku, da li se sjeća što je njegov kolega T. K. tada radio, svjedok navodi da je isti, koliko se sjeća, u to vrijeme bio vježbenik, pa da on nije radio ništa bez znanja i naputaka svjedoka. Navodi da isti sada radi u krim-policiji. Svjedok pojašnjava da je 5. sektor specifičan jer se radi uglavnom o obilasku mjesta na tom području, da nema puno posla, te da su se on i kolega na pauzi vratili u policijsku postaju gdje je on ispunio naredbu o postupanju. Svjedok izrijekom negira da su oni ulazili u vozilo, već su samo vizualnim pregledom uz korištenje lampe pregledali da li se u vozilu nalazi neki sumnjivi predmet. Vezano na isto, opunomoćeni predstavnik tužitelja stavlja primjedbu ukazujući da se u konkretnom slučaju radi o prekršaju odbijanja testiranja na droge, a da  opunomoćena braniteljica okrivljenika svojim upitima proširuje predmet postupanja. Svjedok pojašnjava da oni po završetku smjene ispunjavaju obrazac odnosno nalog na kojem navode sve one radnje u kojima se sastoji njihovo postupanje, kako one koje su poduzeli samoinicijativno, tako i one koje su poduzeli po nalogu pretpostavljenog, a da je u istome bilo navedeno i postupanje prema okrivljeniku. Svjedok tvrdi da je sve bilo

Poslovni broj: Pp P-2231/2019-15

 

propisno provedeno i da je okrivljenika vidio samo konkretne zgode, te da se radi o jedinom postupanju prema njemu s njegove strane. Opunomoćena braniteljica stavlja primjedbu na iskaz svjedoka, navodeći da je on postupao bezbroj puta u zadnje tri godine i prema drugim osobama, te da je proteklo dosta vremena od konkretnog događaja, a da se on jako dobro sjeća istog događaja i njegovih pojedinosti, na način da pamti samo "zakonito" postupanje, te da je došao pripremljen na današnje ročište.

 

8. Opunomoćena braniteljica okrivljenika stavlja dokazni prijedlog na ispitivanje svjedoka T. K., te ustraje na pribavi naloga o postupanju kritične zgode, na što opunomoćeni predstavnik tužitelja navodi da se nalog ne može dostaviti na uvid zbog zaštite službenih podataka.    Opunomoćena braniteljica okrivljenika navodi da se radi o različitom stupnju povjerljivosti, a u konkretnoj situaciji da se od strane ovlaštene osobe može skinuti oznaka ograničene povjerljivosti, pa da se dokument može podastrijeti kao dokaz. Drugi dokazni prijedlozi se ne stavljaju.

 

9.  Provodi se uvid u evidenciju o dosadašnjoj kažnjavanosti okrivljenika, pa se utvrđuje da je okrivljenik kažnjavan za prometne prekršaje, pa i za isti prekršaj, odlukom ovog Suda broj Pp-1563/2021, od 25.studenog 2022., pravomoćnom 15.prosinca 2022.

 

10.  U završnoj riječi, ovlašteni predstavnik tužitelja smatra dokazanim okrivljenje tužitelja, te predlaže da se okrivljeniku izreknu iste sankcije kao i one koje su već izrečene napadanim prekršajnim nalogom.

        Opunomoćena braniteljica okrivljenika smatra da na temelju dokaza izvedenih u postupku nije moguće sa izvjesnošću otkloniti obranu njezinog  branjenika koja je potvrđena i iskazom svjedoka L.. Indicijalno tu obranu potvrđuje činjenica da i sam policijski službenik ne osporava kako nije njihov zadatak te noći bio kontrola vozača u prometu u smislu provođenja ispitivanja da li upravljaju vozilima pod utjecajem alkohola ili droga, a da stoga te noći kod sebe nisu imali Cozart test, već da su trebali zvati djelatnike Postaje prometne policije Pula, čiji dolazak bi morali čekati. Očito je da su nastavno policijski službenici  I. i K. išli u prostorije Policijske postaje Pula, u Pulu, na stanku, pa sve ovo zapravo potvrđuje iskaz okrivljenika i svjedoka. U situacijama kada sud okolnost koja ide u korist okrivljeniku, na temelju rezultata dokaznog postupka, ne može sa izvjesnošću otkloniti, dužan je tu okolnost uzeti utvrđenom. Ovdje je to upravo obrana njezinog branjenika, koji kaže da nije odbio testiranje, ali da se policijskim službenicima nije dalo čekati, da su mu rekli da pišu neku kaznu, da je bila noć i polumrak i da nije ni vidio što je on to konkretno potpisao. Zbog izloženog, predlaže da ga se, primjenom pravila In dubio pro reo, oslobodi od optužbe. Podredno, ukoliko sud ovdje, suprotno zakonu, smatra da postoji dovoljno dokaza za protivnu odluku, tada ističe da je njezin  branjenik otac jednog maloljetnog djeteta, jedina zaposlena osoba u obitelji.

     Okrivljenik se pridružuje navodima njegove braniteljice.  

 

11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja i to  na osnovi obrane okrivljenika,

Poslovni broj: Pp P-2231/2019-15

 

iskaza svjedoka  i po uvidu u optužni akt odnosno dokumentaciju kako se navodi,  te

iskaza ovlaštenog predstavnika tužitelja, ovaj je sud  analitičkim pristupom istom,  ocjenom vjerodostojnosti dokaza,  uvjerenja da se okrivljenje tužitelja ima smatrati dokazanim, te da se daljnje provođenje dokaza ne pokazuje opravdanim svrhom, već odugovlačećim i protivnim razlozima ekonomičnog postupanja. Tako, se u kazivanju okrivljenika i od njega predloženog svjedoka pokazuje odstupanje na način da je okrivljenik prvotno rekao da nije konzumirao droge, da bi na suprotno ukazivao nakon podsjećanja svjedoka D. L., ali koji se toga ne može sjetiti i navodi da je on cijelo vrijeme tijekom postupanja policijskog službenika šutio i nije se miješao. Nadalje, da je okrivljenik rekao da će postupiti kako hoće policijski službenik, dok iz izjave okrivljenika proizlazi da je on rekao da će se podvrći testiranju. Isto tako okrivljenik izjavljuje da je na kritičnom mjestu bio mrak i da nije vidio što potpisuje, međutim, iz izjave ispitanog svjedoka D. L. proizlazi da je on dobro vidio što su radili policijski službenici ( počeli gledati po vozilu na način da su otvarali pretince, podizali sjedala i slično ). I sam stav svjedoka koji se, kako to proizlazi, vrlo dobro sjeća onog što ide u korist okrivljenika, ali kada je upitan da pojasni onaj dio iskaza koji nije usklađen s obranom okrivljenika navodi „ „možda i jesam, tko se toga sada sjeća“. Uspoređujući ove izjave sa izjavom policijskog službenika P. I. ocjena je suda da je njegov iskaz uvjerljiviji jer je postupanje njega i kolege smisleno povezano od početka postupanja prema okrivljeniku, poduzetih mjera koje ne odudaraju od onih koje se shodno propisima i pravilima struke poduzimaju u takvim situacijama, te nije razvidno što bi motiviralo svjedoka da neutemeljeno postupa na štetu okrivljenika, te na što ne navodi ni obrana. Isticanje da bi se testiranje moralo provesti pozivom drugim policijskim službenicima ne pokazuje se od većeg značenja za opstojnost prekršaja obzirom da je policijski službenik P. I. postupao u okviru svojih ovlaštenja. Također, imajući u vidu udaljenost kritičnog mjesta neodrživ je navod obrane da je, zbog dolaska drugih policijskih službenika,  bilo potrebno puno vremena da bi se provelo testiranje na droge.

 

12.  Nakon ovako provedenog dokaznog postupka ovaj je sud imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik ostvario obilježja imputiranog mu prekršaja i to jer zakonodavac u odredbi članka 282.stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama vezujući svoju naredbu vozaču / i drugima koje navodi u stavku 1. istog propisa / s ovlastima  policijskog službenika,  normira:

„1) Policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću

odgovarajućih sredstava i aparata (alkometar i dr.), umjerenih prema propisima o mjerilima i mjeriteljskim uvjetima, radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola,

opojnih droga ili lijekova koji se ne smiju uzimati za vrijeme vožnje ili određeno vrijeme prije započinjanja vožnje, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled.“ odnosno:

„(4) Osobe iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka dužne su postupati prema zahtjevima policijskog službenika.“

Poslovni broj: Pp P-2231/2019-15

 

13.  Mjerodavno pravo na kojem je zasnovana  odluka ovog suda  čini i odredba članka 88.stavka 2. Prekršajnog zakona  i kojom se normativno određuje:
„(2) Sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.“

 

14. Osnovom svega navedenog, ovaj je sud okrivljenika  proglasio krivim za predmetni prekršaj, te je prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, rukovodeći se pritom odrednicama općeg pravila prema odredbi članka 36.Prekršajnog zakona, imajući pritom u vidu i prijedlog tužitelja, ocijenio olakotnim da okrivljenik samo svojim prihodima  uzdržava  dijete ,  dok  je  otegotnim  cijenio  dosadašnju  kažnjavanost

okrivljenika / kako je navedeno /, pa je  uvjerenje istog  da je  prijekor društva koji se upućuje okrivljeniku u vidu ove mjere kazne dovoljan da se  u potrebnoj mjeri utječe na okrivljenika da shvati neprihvatljivost vlastitog postupka i da se i on i drugi  upozore  na dužnost otklanjanja od takvih i  sličnih ponašanja.

 

15. Imajući u vidu da je okrivljenik djelo počinio u istovrsnom povratu, uvjerenje  je suda da je primjenjivanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije nužno kako bi se spriječilo ponavljanje prekršaja, zbog čega je prihvatio prijedlog tužitelja na primjenjivanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, ali u navedenom trajanju, smatrajući da je isto dostatno postizanju svrhe izrečene mjere što inkorporira načelo razmjernosti.

 

16. 8. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te sagledavajući imovinske prilike okrivljenika.

U Puli - Pola, 24.ožujka 2023.

 

 

Uputa o pravnom lijeku: 

   Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom  sudu u Puli-Pola u 2 (dva) istovjetna primjerka.

 

Dostaviti: -okrivljeniku, branitelju, tužitelju, za spis