REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-2251/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj
stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., OIB 82925459345, Osijek, L. Jagera 5, kojeg
zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić & Toš
d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Split,
Domovinskog rata 31, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom
društvu Anić & Anić d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv
presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-699/2020-22 od 8. travnja 2022.,

24. ožujka 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje se presuda
Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-699/2020-22 od 8. travnja 2022. u točki I.
izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo tužitelju u roku od 15 dana
naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.485,29 EUR / 11.190,94 kn sa
zateznim kamatama na taj iznos od 8. travnja 2022. do isplate po stopi koja se za
svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog
postupka u iznosu od 120,39 EUR (stodvadeset eura i tridesetdevet centi) / 907,11
kn (devetstosedam kuna i jedanaest lipa).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je točkom I. izreke naloženo tuženiku platiti tužitelju
iznos od 27.843,54 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje na ostale
odnose na svaki pojedini iznos od dospijeća do plaćanja, a točkom II. izreke je
tuženiku naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od

11.190,94 kn sa zateznim i kamatama po istoj stopi od dana donošenja presude do
isplate. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po
ugovoru o kreditu kojeg je s tuženikovim prednikom sklopio Ante Barišić kao korisnik
kredita te Marin Barišić kao jamac platac 29. lipnja 2006., a po kojem ugovoru je ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 44 Pž-2251/2022-2 2

tuženikov prednik odobrio kredit u iznosu od 31.238,00 CHF u kunskoj
protuvrijednosti prema prodajnom tečaju prednika tuženika na dan korištenja kredita.
Utvrđeno je da je na tužitelja prenijeta tražbina koju Ante Barišić i Marin Barišići maju
prema tuženikovu predniku na temelju nepoštenih i ništetnih odredaba ugovora o
kreditu, pri čemu je sud ocijenio da se radi o ustupu tražbine koji je sukladan odredbi
članka 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08,
125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO). Također sud će poziva na odredbu
članka 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-
pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP) prema kojoj se fizičke i
pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu pozvati na
pravna utvrđenja iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz kolektivne tužbe u smislu
odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, odnosno da je sud u takvoj parnici vezan za
utvrđenja u parnici u kojoj su se ostvarivala zaštita kolektivnih interesa. U tom smislu
sud se opoziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-1401/12 u pravnoj stvari tužitelja POTROŠAČ-Hrvatska udruga za zaštitu
potrošača i tuženika, između ostalog SOCIETE GENERALE-Splitska banka d.d.
(prednik tuženika), kojom je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1.
listopada 2004. do 31. prosinca 2008., dakle i u vrijeme sklapanja predmetnog
ugovora o kreditu, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem
valutne klauzule švicarski franak u potrošačkim ugovorima o kreditu, a bez da je
prethodno korisnike kredita u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima
bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za
posljedicu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime su povrijeđene
odredbe Zakona o zaštiti potrošača „Narodne novine“ broj 96/03, kao i Zakona o
zaštiti potrošača „Narodne novine“ broj 79/07. Sud otklanja tuženikov prigovor da se
navedene učinke pravomoćne presude iz postupka zaštite kolektivnih interesa ne
mogu odnositi na tužitelja kome je ustupljena tražbina s obrazloženjem da se
objektivni identitet tražbine ne mijenja prijenosom na drugog vjerovnika. Visinu
zahtjeva sud je provjerio provođenjem vještačenja slijedom kojeg je utvrđeno da je
korisnik kredita preplatio kredi zbog primjene valutne klauzule vezane na promjenu
tečaja CHF u iznosu od 31.520,61 kn dok je tužitelj nakon provođenja vještačenja
ustrajao kod postavljenog tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 27.843,54 kn kojeg
je sud ocijenio osnovanim. Također je ocijenjen neosnovanim prigovor zastare
potraživanja jer je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa
potrošača došlo do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, a kako je
najstariji preplaćeni iznos dospio 12. srpnja 2010., do prekida postupka po tužbi je
došlo 4. travnja 2012., a spor za zaštitu kolektivnih interesa je pravomoćno dovršen

14. lipnja 12018. dok je tužba podnijeta 10. prosinca 2020., ista je podnijeta unutar
petogodišnjeg roka zastare koji se ima primijeniti s obzirom na odredbu članka 1111.
stavka 1. u svezi s odredbom članka 323. stavka 1. i članka 324. stavka 1. ZOO-a.
Odluka o troškovima se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

2. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba
parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom preinačiti
presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno
suđenje. Žalbeni razlozi su po žaliteljevu shvaćanju ostvareni time jer se sud
pogrešno u ovoj parnici pozvao na pravna utvrđenja iz presude donijete po tužbi za
zaštitu kolektivnih interesa i pravo potrošača, jer se samo potrošači u pojedinačnoj

Poslovni broj: 44 Pž-2251/2022-2 3

parnici koju osobno pokrenu radi ostvarivanja svojih prava mogu pozivati na takva
utvrđenja u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a. Tužitelj kao trgovačko društvo se ne
može u parnici za isplatu pozivati na ta utvrđenja, već je trebao dokazivati ništetnost
ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, što nije učinio, a sud je takvim postupanjem
ostvario bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 502.c
ZPP-a. Nadalje, s obzirom da predmetna tražbina predstavlja potraživanje koje iz
potrošačkog ugovora pripada potrošaču, tuženik tvrdi da tužitelj kao trgovačko
društvo ne može imati ista prava kao potrošač, da je sud stoga pogrešno primijenio
materijalno pravo i kada je odbio prigovor zastare potraživanja jer se pokretanjem
parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa prekida zastaru smislu odredbe
članka 241. ZOO-a u odnosu na individualne restitucijske zahtjeve, zahtjeve
potrošača, a ne tužitelja kao trgovačkog društva. Kako ovaj postupka nije pojedinačni
postupak koji je započeo potrošač osobno ne mogu se primjenjivati učinci iz
postupka radi kolektivne zaštite potrošača pa tako niti prekid zastare. Stoga predlaže
kao uvodno uz zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu osporavajući žalbene navode u cijelosti te zahtijevajući trošak žalbenog postupka u iznosu od 907,11 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. ZPP-a. Presuda je pravilna i zakonita.

6. Nisu ostvarene bitne povrede postupka na koje ukazuje žalitelj, a niti one na
koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru granicama mogućih žalbenih
razloga u sporu male vrijednosti. U tom smislu valja reći da u sporu male vrijednosti
nije dopušten žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka

1. ZPP-a na koji se žalitelj uglavnom u žalbi poziva, ukazujući na pogrešnu primjenu
odredbe članka 502.c ZPP-a.

7. I materijalno pravo je pravilno primijenjeno, te je sud pravilno ocijenio
neosnovanim tuženikov prigovor da tužitelj nije mogao na temelju ugovora o ustupu
tražbine, kojim su mu korisnik kredita broj 46036/06 te jamac platac po tom ugovoru,
a radi se o ugovoru s tuženikovim prednikom za isplatu iznosa u protuvrijednosti od

31.238,00 CHF, ustupili svoju tražbinu po osnovi nepoštenih i ništetnih odredaba
ugovora o kreditu, koje su kao takve utvrđene pravomoćnom sudskom presudom
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđene
presudom ovog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u postupku radi
zaštite kolektivnih interesa. Prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da se radi o
dopuštenom ustupu tražbine koja je nastala na temelju utvrđenja ništetenosti
ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula prema kojoj je glavnica
kredita vezana uz promjenu valute švicarski franak, jer se radi o prenosivoj tražbini
sukladno odredbi članka 80. stavka 1. i 2. ZOO-a na koje se prvostupanjski sud
pozvao. K tome prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da činjenica ustupa tražbine
trećoj osobi ne mijenja identitet te tražbine, a ona je izvorno tražbina potrošača, koji
se može u ostvarivanju svoga prava pozvati na utvrđenja iz postupka po tužbi radi
zaštite kolektivnih interesa. K tome pravilno ukazuje tužitelj, pa i u odgovoru na

Poslovni broj: 44 Pž-2251/2022-2 4

žalbu, da se i prema praksi suda Europske unije jasno izražava kako nije zapreka
ostvarivanja prava na temelju utvrđenja iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa i
ako dođe do prijenosa tražbine s potrošača na pravnu osobu. I dalje se radi o tražbini
potrošača na temelju potrošačkog ugovora, u zaštiti koje se vjerovnici te tražbine i
kada je tražbina prenesena pravnoj osobi, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne
presude u postupku radi zaštite kolektivnih interesa o čemu već postoji i
mnogobrojna praksa.

8. U tom smislu je neosnovan i žalbeni razlog o pogrešnoj ocjeni prigovora
zastare potraživanja, odnosno o pogrešnoj ocjeni suda da je došlo do prekida
zastare, već je sud pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 241.
ZOO-a, odnosno pravilno je sud ocijenio da je tužba podnijeta unutar općeg
zastarnog roka od pet godina, a s obzirom na učinak prekida zastare do kojeg je
došlo podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa.

9. Kako je presuda u svemu pravilna i zakonita to ju je valjalo potvrditi na
temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a slijedom čega je presuđeno kao u
izreci.

10. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka ocijenjen je
neosnovanim primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a slijedom čega je
odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 24. ožujka 2023.

Sudac Jagoda Crnokrak