1

Poslovni broj 21 Gž Ovr-1140/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 21 Gž Ovr-1140/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Mireli Mijoč Kramar, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, protiv ovršenika Aris 2000 d.o.o., Zagreb, Fraterščica 60, OIB: 06571045637, kojega zastupa direktor Hrvoje Šimić, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1635/22-3 od 1. srpnja 2022., 24. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1635/22-4 od 1. srpnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog ovršenika od 27. svibnja 2022. za obustavu postupka izravne naplate koji se vodi na temelju ovršne isprave - zadužnice izdane 15. listopada 2010. i ovjerene od strane javnog bilježnika Ljubinke Svedrović Kilibarda pod poslovnim brojem OV-6863/ 2010 kao nedopušten.

 

2. Protiv citiranog rješenja ovršenik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 50., čl. 51. st. 2., čl. 52. st. 3. i 4. i čl. 54. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje: OZ) povodom pravnog sredstva ovršenika iz odredbe čl. 210. st. 1. i 2. OZ, u svezi čl. 72. st. 3. OZ i da je time počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) u vezi čl. 21. OZ jer je o predmetnom prijedlogu postupao pretjerano formalistički.

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Pobijana odluka u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje polazeći od slijedećih utvrđenja i zaključaka:

- da je ovršenik 27. svibnja 2022. podnio prijedlog za obustavu ovrhe, tj. pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave - zadužnice izdane dana 15. listopada 2010. te ovjerene dana 18. listopada 2010. po javnom bilježniku Ljubinki Svedrović Kilibarda iz Zagreba pod brojem OV-6863/2010,

- da ovršenik u svom prijedlogu u bitnome navodi da ovrhovoditelj od 7. prosinca 2020. pa do dana podnošenja prijedloga nije poduzeo niti jednu radnju u postupku izravne naplate,

- da se ovršenik pritom poziva na odredbu čl. 72. st. 3. OZ, kojom je propisano da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku te predlaže sudu obustavi ovrhu, tj. pljenidbu i prijenos,

- da je odredbom čl. 210. st. 1. OZ propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim,

- da iz navedene odredbe Ovršnog zakona proizlazi da ovršenik u postupku izravne naplate ima na raspolaganju dva pravna sredstva: prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim,

- da je ovršenik podnio sudu prijedlog za obustavu ovrhe, tj. pljenidbe i prijenosa, a koji prijedlog Ovršni zakon ne predviđa u postupku izravne naplate, pa je temeljem odredbe čl. 210. st. 1. OZ odbacio prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe, tj. pljenidbe i prijenosa kao nedopušten.

 

6. Iz sadržaja spisa proizlazi da se na temelju ovršne isprave-zadužnice izdane 15.

listopada 2010. te ovjerene 18. listopada 2010. po javnom bilježniku Ljubinki Svedrović Kilibarda iz Zagreba pod brojem OV-6863/2010 vodi  postupak izravne naplate koja je evidentirana u Očevidniku redoslijeda naplate za ovršenika na rednom broju 29. strana 11. (list 1 do 8 spisa).

 

7. Ovršenik u prijedlogu podnesenom 27. svibnja 2022. navodi da ovrhovoditelj od 7. prosinca 2020. pa do podnošenja prijedloga nije poduzeo niti jednu radnju u postupku izravne naplate te predlaže da se na temelju odredbe čl. 72. st. 3. OZ ovrha obustavi s obzirom da se prema čl. 4. st. 4. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20), ako nije drugačije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće primjenjuje zakoni kojima se uređuje ovršni postupak.

 

8. Međutim, obustava postupka primjenom odredbe čl. 72. st. 3. OZ dolazi u obzir samo u situacijama kada nastavak ovršnog postupka ovisi o određenom prijedlogu ovrhovoditelja, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer ovrhovoditelj na postupak izravne naplate, nakon podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu i uplate predujma za provedbu toga postupka, nema nikakvog utjecaja i postupak ne ovisi o njegovoj dispoziciji ili prijedlozima, dakle ovrhovoditelj ne može poduzimati nikakve radnje kojima bi utjecao na provedbu postupka izravne naplate. Naime, nakon što ovrhovoditelj podnese zahtjev za izravnu naplatu i uplati predujam za provedbu tog postupka, Financijska agencija nalaže bankama da izvrše nalog u visini potrebnoj za izvršenje osnove za plaćanje, nakon čega banke provode pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenika te nakon upisa osnove za plaćanje u Očevidnik daljnji tijek postupka ne ovisi o dispoziciji ovrhovoditelja, već je u isključivoj nadležnosti FINA-e i banaka, zbog čega ovrhovoditelj i ne može poduzeti radnje u svrhu učinkovitije provedbe postupka izravne naplate, pa se nisu ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 72. st. 3. OZ za obustavu postupka izravne naplate.

 

9. Vezano za žalbene navode ovršenika valja istači da ni iz prijedloga a ni iz žalbe ne proizlazi da bi se ovaj prijedlog ovršenika mogao tretirati kao žalba nakon proteka roka jer iz samog naslova prijedloga (prijedloga radi donošenja rješenja kojim će se obustaviti pljenidba i prijenos) kao i iz sadržaja prijedloga to ne proizlazi, odnosno ovršenik se isključivo u prijedlogu poziva na odredbu članka 7. ZID OZ (Narodne novine, broj 131/20) kojim je izmijenjen članak 70. OZ na način da je iza čl. 70. st. 2. dodan st. 3. kojim je propisano da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku. Što se tiče odluka drugih županijskih sudova na koje se ovršenik poziva u žalbi za istaknuti da su te odluke donesene na drugačije činjenično stanje koje nije identično činjeničnom stanju o ovom predmetu.

 

10. Prema odredbi čl. 284. st. 5. OZ ovršenik može tijekom izvansudske ovrhe, protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od suda odgodu ovrhe te poduzeti i druge radnje na koje bi i inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Međutim, iako sud nije vezan pravnom osnovom koju ovršenik navodi u svom prijedlogu, ovršenik u svom prijedlogu ne navodi niti jedan žalbeni razlog iz članka 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ, iz kojih se može izjaviti žalba nakon proteka roka pa prvostupanjski sud nije trebao ispitati prijedlog ovršenika u smislu odredbe čl. 284. st. 5. OZ.

 

11. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

 

 

U Zagrebu 24. ožujka 2023.

 

 

Sutkinja:

Mirela Mijoč Kramar