1              Poslovni broj: Gž-1277/2022-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Nade Sambol kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. L. iz G., OIB: .. i tužitelja B. L. iz G., OIB: …, zastupanih po punomoćnici I. B. A., odvjetnici u G., protiv tuženika R. S., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva R. & R. j.t.d., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-120/2017-87 od 3. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-120/2017-87 od 3. listopada 2022.

 

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe i zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu tužitelja.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj P-120/2017-87 od 3. listopada 2022., presuđeno je tako da izreka glasi:

 

„I Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja A. L. iz G., i B. L. iz G., koji glase:

"1. Utvrđuje se da je ništetno očitovanje B. L. i A. L., posl. br. OU-794/08 od 28. kolovoza 2008. sastavljeno kod javnog bilježnika B. J. iz Z..

2. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen između B. L. i A. L., oboje iz G., kao zajmoprimaca i R. S. kao zajmodavca od 19. 08. 2008. godine.

3. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici da u zemljišnim knjigama u zk.ul.br… k.o. G. uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije uknjižbe prava zaloga temeljem očitovanja broj OU-794/08 od 28. 08. 2008. godine.

4. Briše se založno pravo uknjiženo temeljem očitovanja broj OU-794/08 od 28. 08. 2008. godine sastavljeno po javnom bilježniku B. J. iz Z., u zk.ul.br. .. k.o. G. na čkbr. .. – kuća br… sa dvorištem i oranica u U. J. sa … čhv., vlasnika L. B. u ½ suvlasničkog dijela i L. A. u ½ suvlasničkog dijela.

5. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljima A. L. iz G. i B. L. iz G.,  da tuženiku R.. S, naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 31.550,00 kn/4.187,40 EUR-a[1], u roku od 15 dana.„

 

2. Protiv presude žalbu su podnijeli tužitelji zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), predlažu prihvatiti žalbu, preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, potražuje trošak žalbe.

 

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Tužitelji u žalbi ne navode koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka je počinio prvostupanjski sud, a prema sadržaju žalbe ukazuju na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. ZPP-a. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dani su jasni i neproturječni razlozi o bitnim činjenicama koji nisu protivni izvedenim dokazima, pa nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Ispitujući presudu utvrđeno je da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti očitovanja tužitelja od 28. kolovoza 2008. i ugovora o jednokratnom kreditu sklopljenog 19. kolovoza 2008. između tužitelja kao zajmoprimaca i tuženika kao zajmodavca, uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama tužitelja upisanim u z.k.ul.br.… k.o. G. kakvo je bilo prije uknjižbe prava zaloga na temelju očitovanja od 28. kolovoza 2008., te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za brisanje tog založnog prava upisanog u korist tuženika.

 

6. Prvostupanjski sud je na temelju ocjene izvedenih dokaza utvrdio činjenično stanje, da je po zahtjevu tužitelja kod javnog bilježnika B. J. u Z. sastavljeno očitovanje kojim su tužitelji kao založni dužnici izričito dozvolili da se u korist tuženika kao vjerovnika u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Garešnici ishodi upis založnog prava na nekretninama upisanim u zk.ul.br…k.o. G. čkbr… radi osiguranja tražbine iz ugovora o jednokratnom kreditu od 19. kolovoza 2008. u iznosu od 35.000,00 eur te za iznos pripadajućih naknada, kamata i troškova ovrhe za korist R. S.. Sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor o jednokratnom kreditu, tužitelji kao zajmoprimci i tuženik kao zajmodavac 19. kolovoza 2008. u sjedištu tuženika u Austriji, da je ugovorom o kreditu ugovorena primjena tuženikovih Općih uvjeta kojim je ugovoreno za slučaj spora iz ugovora primjena austrijskog prava.

 

7. Prvostupanjski sud je izveo zaključak da ugovor o kreditu nije ništetan ni prema pravu Republike Austrije, a niti prema zakonima Republike Hrvatske, nije ništetno očitovanje o založnom pravu, pa time nije osnovan ni zahtjev za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe prava zaloga i zahtjev za brisanje založnog prava.

 

8. Tužitelji u žalbi ističu da se založno pravo ne može zasnovati očitovanjem, odnosno jednostranom izjavom pa bilo da je sastavljeno u formi javnobilježničke isprave, pa je protivno odredbi članka 307. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP), da je ugovor o kreditu samo fiktivno zaključen u Republici Austriji, da se kao mjerodavno pravo ima primijeniti pravo Republike Hrvatske, jer su tužitelji kao ponudioci imali prebivalište u Republici Hrvatskoj.

 

9. Suprotno žalbenim navodima pravilna je ocjena prvostupanjskog suda, obzirom da su stranke ugovorom o kreditu ugovorile primjenu tuženikovih Općih uvjeta poslovanja kojima je određeno da se na sve pravne odnose između klijenta i banke primjenjuje austrijsko pravo, što znači da su stranke za sporove iz ugovora o kreditu ugovorile kao mjerodavno pravo austrijsko pravo. Njegova primjena nije isključena odredbama Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91. – dalje: ZSRZ), pa primjenom članka 19. ZSRZ-a u odnosu na tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim ugovora o kreditu valjalo je primijeniti pravo što su ga izabrale ugovorne stranke. Žalbeni navodi da su tužitelji bili ponudioci za zasnivanje kreditnog odnosa, pa se ne primjenjuje austrijsko pravo, nisu osnovani, jer za sklapanje ugovora o kreditu nije odredbama ZSRZ isključena mogućnost ugovaranja primjene austrijskog prava.

 

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ugovor o kreditu nije ništetan ni primjenom austrijskog prava, jer je utvrdio da je tuženica imala 2008. godine i još uvijek ima važeću bankovnu dozvolu koja uključuje i kreditno poslovanje prema § 1. stavak 1. red tri Zakona o bankama. Prema odredbama Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: ABGB) paragrafu 1000 stavak 1. zatezna kamata iznosi 4% godišnje, a prema paragrafu 6. stavak 1. red 13. Zakona o zaštiti potrošača kamatna stopa zatezne kamate koju plaća potrošač ne smije premašiti kamatnu stopu ugovorenu za ugovornu uslugu za više od 5 postotnih bodova godišnje, a zatezne kamate počinju na dan nakon dospijeća predmetnog novčanog potraživanja i dužnik još uvijek ima cijeli rok dospijeća da izvrši svoj dug, a zakonska zatezna kamata primjenjuje se samo ako ugovorne strane nisu dogovorile drugačiji iznos zateznih kamata, a u skladu s paragrafom 879. stavak 2. red 4. ABGB ugovor o kamatama može biti nemoralan i stoga ništetan ako se protivi temeljnim vrijednostima austrijskom pravnom sustavu a samim time i dobrom običaju. Tužitelji tužbeni zahtjev ni ne temelje na činjenicama zbog kojih bi ugovor o kreditu bio ništetan prema odredbama austrijskog prava. Prema paragrafu 33. Zakona o bankama ugovori o potrošačkom kreditu se općenito zahtijevaju u pisanom obliku, međutim, nepoštivanjem ovog formalnog zahtjeva ne čini ugovor nevaljanim, a prilikom sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu kreditna institucija mora potrošaču dostaviti i otpravak ugovora na njemačkom jeziku, koji također mora sadržavati određene minimalne podatke. Predmetni ugovor o kreditu je sklopljen u pisanom obliku, potpisan po strankama, sadrži sve bitne ugovorne sastojke, tuženik je imao važeću bankovnu dozvolu, a sklapanje ugovora nije bilo zabranjeno stranim državljanima. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da ugovor o kreditu nije ništetan ni prema odredbama mjerodavnog prava Republike Austrije, a niti su tužitelji iznijeli činjenice temeljem kojih tvrde da bi ugovor bio ništetan prema austrijskom pravu.

 

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ugovor o kreditu i kada bi se primjenjivalo pravo Republike Hrvatske na predmetni spor nije ništetan. Činjenice na kojima su tužitelji temeljili tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim ugovora o kreditu je, da tuženik nije imao na području Republike Hrvatske osnovanu podružnicu, niti je imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj.

 

12. Točno je da tuženik nije imao odobrenje za rad u Republici Hrvatskoj, međutim ta činjenica je neodlučna, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je ugovor sklopljen u Republici Austriji u mjestu sjedištu tuženika, što proizlazi i iz sadržaja ugovora, a pravilnost takvog utvrđenja nije dovedena ni žalbenim navodima. Na predmetni ugovor ne primjenjuje se ni odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ 75/09.) pa time nije ni odlučno pozivanje tužitelja na odredbu članka 19. j. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ 102/15.). Na predmetni odnos ne primjenjuje se ni Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“ 72/17.), koji se ne primjenjuje retroaktivno, a u međuvremenu je i ukinut odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske.

 

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nije ništeno očitovanje tužitelja od 28. kolovoza 2008., sastavljenog kod javnog bilježnika B. J. iz Z..

 

14. Tužitelji u žalbi ističu da se sukladno odredbi članka 307. ZVDSP-a založno pravo zasniva ugovorom, a predmetno očitovanje nije ugovor.

 

15. Prema odredbi članka 307. stavak 1. ZVDSP-a ugovorom o davanju u zalog odnosno ugovorom o hipoteci, odvezuje se dužnik ili netko treći (zalogodavac) da će radi osnivanja založnog prava koje će osiguravati određenu vjerovnikovu tražbinu predati vjerovniku određenu pokretnu stvar, zalog ili će mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari ili će mu prenijeti neko pravo radi

osiguranja. Prema stavku 6. članka 307. ZVDSP-a, da bi ugovor o davanju u zalog nekretnine mogao biti valjan, mora biti u pisanom obliku. Očitovanje koje su tužitelji dali kod javnog bilježnika, o čemu je i sastavljen javnobilježnički akt broj OU794/08 od 28. kolovoza 2008. sadrži podatke o sklopljenom ugovoru o jednokratnom kreditu od 19. kolovoza 2008. kojim je tuženik tužiteljima odobrio kredit u iznosu od 35.000 eura sa aktivnom kamatnom stopom od 9,125% godišnje, zateznom kamatom od 5% godišnje, efektivnom godišnjom kamatnom stopom od 10,2% te svim ostalim naknadama, troškovima, glavnim i sporednim obvezama koje mogu nastati temeljem navedenog ugovora s rokom otplate kredita u 180 mjesečnih obroka, otplata kredita počinje s 30. rujna 2008., a završava 31. kolovoza 2023. Radi osiguranja potraživanja tuženika iz ugovora tužitelji su dozvolili da se na njihovoj nekretnini upiše pravo zaloga radi osiguranja potraživanja prema ugovoru.

 

16. Dakle, predmetno očitovanje sačinjeno u formi javnobilježničke isprave sadrži sve što je potrebno za osnivanje založnog prava na nekretnini tužitelja kao založnih dužnika, jer je točno navedena tražbina vjerovnika iz osnovnog pravnog posla, ugovora o kreditu koja se osigurava, pristanak tužitelja da dopuste da tuženik založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret.

 

17. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da se založno pravo ne može zasnovati očitovanjem, odnosno jednostavnom izjavom sastavljenom u formi javnobilježničke isprave.

 

18. Primjenom članka 1. u vezi članka 3. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/93., 29/94., 162/98., 16/07.) javni bilježnik je bio ovlašten sačiniti očitovanje.

 

19. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim očitovanja tužitelja od 28. kolovoza 2008. To očitovanje, odnosno založne izjave nisu ništetne ni prema odredbama austrijskog prava, a niti prema odredbama mjerodavnog prava Republike Hrvatske članka 307. ZDVSP i članka 3. stavak 1. i članka 54. stavak 2. Zakona o javnom bilježništvu, koje se primjenjuje na predmetni pravni odnos, jer je očitovanje sačinjeno u Republici Hrvatskoj i založna nekretnina se nalazi u Republici Hrvatskoj. Odredba članka 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju ne primjenjuje se na očitovanje tužitelja, jer se radi o založnim izjavama, a ne ugovoru o kreditu. Ovršnost očitovanja nije odlučna za predmet spora, već za ovršni postupak. Institut javnobilježničkog zasnivanja založnog prava iz članka 269. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08. – dalje: OZ) koji je bio u primjeni u vrijeme sačinjenja očitovanja nije isključivao mogućnost davanja založne izjave u formi javnobilježničke isprave.

 

20. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev radi brisanja založnog prava i uspostave zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe prava zaloga na založnoj nekretnini tužitelja, jer je utvrdio da očitovanje nije ništetno i udovoljava zakonskim pretpostavkama koje se traže za zasnivanje založnog prava. Prema odredbi članka 54. stavak 2. Zakona o javnom bilježništvu na temelju javnobilježničkog akta koji sadrži obvezu da se osnuje, prenese, ograniči ili ukine koje zemljišnoknjižno pravo može se neposredno provesti upis u zemljišne knjige ako je obveznik izričito na to pristao u tom aktu.

 

21. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja radi određivanja prekida postupka do donošenja odluke o izjavljenoj reviziji u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-5549/2016, jer za to nisu postojali opravdani razlozi. U tom predmetu dopuštena je tužiteljima revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1364/2020-2 od 12. studenog 2021. zbog pravnog pitanja: „...da li se članak 19.j stavak 1. Zakona o izmjeni dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima temeljem odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4455/2015 od 4. travnja 2017. obvezno primijeniti na konkretni slučaj u kojem se zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, čiji iznos ne prelazi 1.000.000,00 kuna, sklopljenim sa vjerovnikom koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, iako je ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen prije stupanja na snagu navedenog Zakona, ali ugovorni odnos između stranaka nije dovršen?“. U ovom predmetu ništetnost ugovora o kreditu prosuđuje se prema austrijskom pravu.

 

22. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. stavak 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje: Tarifa). Tužitelji nisu uspjeli u sporu, a kako je za sporove proizašle iz ugovora o kreditu ugovorena primjena austrijskog prava, to su tužitelji dužni snositi troškove koji se odnose na prijevod teksta austrijskog prava na hrvatski jezik.

 

23. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda.

 

24. Tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, pa im se ne dosuđuje trošak žalbe.

 

25. Trošak odgovora na žalbu nije potreban trošak, pa se tuženiku ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

Bjelovar, 23. ožujka 2023.