1                            Poslovni broj: II Kž-123/2023-5

Poslovni broj: II Kž-123/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 120. u svezi članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog A. B. i okrivljenog M. P., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-17/2023. (Kov-13/2023.) od 3. ožujka 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog A. B. i okrivljenog M. P. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-17/2023. (Kov-13/2023.) od 3. ožujka 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-12/2023. od 3. ožujka 2023., protiv optuženog A. B. i drugih, zbog kaznenog djela teške tjelesene ozljede s posljedicom smrti iz članka 120. u svezi članka 118. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog A. B. i okrivljenog M. P. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom A. B. i okrivljenom M. P. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 3. rujna 2022. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni A. B. po braniteljici, odvjetnici M. T., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "preinači pobijano rješenje na način da se istražni zatvor u odnosu na A. B. ukine i zamijeni mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08.".

2.1. Okrivljeni M. P. žali se po branitelju, odvjetniku I. S., ne navodeći zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "preinači pobijano rješenje na način da se ukine istražni zatvor navedenom okrivljeniku, podredno pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sucu istrage".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. B. i okrivljenog M. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenike i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi ovdje imenovanih okrivljenika koji, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. tvrde da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost

7. Osnovana sumnja da su okrivljeni A. B. i okrivljeni M. P. počinili kazneno djelo iz članka 120. u svezi članka 118. stavka 1. KZ/11., proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvaren dostatan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenici počinili predmetno kazneno djelo, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora. Stoga, vlastita analiza i osobna ocjena pojedinih dokaza i pravne kvalifikacije kaznenog djela od strane okrivljenog A. B., nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud kod odluke o istražnom zatvoru ne provode ocjenu dokaza iz optužnice, već je to u nadležnosti raspravnog vijeća ako optužnica bude potvrđena.

8. Nadalje, okrivljeni A. B. osporava zakonitost pobijanog rješenja smatrajući da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti. Povrede su obrazložene time da sud opasnost od ponavljanja djela obrazlaže "činjenicom da je A. B. pri počinjenju kaznenog djela pokazao visok stupanj agresivnosti, bezobzirnosti i upornosti", slijedom čega se, prema žalbi, vrijeđa pretpostavka nedužnosti. Međutim, suprotno ovim navodima, nije došlo do povrede na koju se žalba poziva budući da je u pobijanom rješenju u odnosu na kazneno djelo teške tjelesene ozljede s posljedicom smrti iz članka 120. u svezi članka 118. stavka 1. KZ/11., navedeno da je u tijeku kazneni postupak na temelju podignute optužnice, kao i da za navedeno kazneno djelo postoji osnovana sumnja da je počinjeno od strane okrivljenog A. B. i okrivljenog M. P.. Prema tome, u pobijanom rješenju je izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne krivnju okrivljenika kako to žalba sugerira pa stoga nije moglo doći do povrede pretpostavke nedužnosti.

9. Ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, žalitelji osporavaju pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da ona ne opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv ovdje imenovanih okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

9.1. Međutim, premda je točno da su imenovani okrivljenici neosuđivane osobe, žalitelji ispuštaju iz vida, da se opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prije svega, ogleda u načinu počinjenja predmetnog kaznenog djela, prema kojem se okrivljeni A. B., kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela za koje je osnovano sumnjiv, u nekoliko navrata u automat klubu neprimjereno ponašao, zbog čega je reagirao zaštitar kojeg je izudarao zajedno s okrivljenim M. P. te je žrtva od nanesenih ozljeda, između ostalog, doživjela tankoslojno krvarenje u meke moždane ovojnice tjemeno zatiljno s oskudnim krvarenjem u komore mozga, uslijed čega je dva sata nakon nanošenja ozljeda preminula nasilnom smrću zbog psihičke traume. Također, iz činjeničnog opisa djela i sudskomedicinskog vještačenja proizlazi da je žrtva zadobila petnaest udaraca u predjelu glave, pet do deset udaraca u području vrata i trupa nakon čega su je okrivljenici vukli po podu. Nadalje, prema podacima iz prekršajne evidencije okrivljeni A. B. je višestruko prekršajno kažnjavan i to, između ostaloga, za prekršaje nasilnog karaktera iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), dva puta zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 3. Zakona o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima ("Narodne novine" broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), dok je okrivljeni M. P. prekršajno kažnjen u jednom navratu također za prekršaj nasilnog karaktera, kako to proizlazi iz presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, broj Pp J-64/2020. od 9. lipnja 2020., a što ukazuje na neusklađenost ovdje imenovanih okrivljenika sa pozitivnim zakonskim propisima.

10. Sve izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj logičnoj povezanosti, neovisno o činjenici da okrivljeni A. B. i okrivljeni M. P., ranije nisu kazneno osuđivane osobe, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, govore o postojanju konkretne i predvidive opasnosti od ponavljanja djela u slučaju puštanja okrivljenika na slobodu. Ujedno, težina i značaj iznijetih okolnosti upućuju na zaključak da se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora, a to je odvraćanje okrivljenika od počinjenja istog ili istovrsnog kaznenog djela, za sada, ne može s uspjehom ostvariti primjenom mjera opreza, zbog čega se daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. B. i okrivljenog M. P., ukazuje nužnom i zakonski opravdanom.

11. Jednako tako, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, kao i opstojnost osnova po kojima je istražni zatvor produljen nije dovedena u sumnju mišljenjem okrivljenog A. B. da "način počinjenja kaznenog djela teške tjelesene ozljede u konkretnom slučaju ni na koji način ne odudara od uobičajenog način počinjenja tog kaznenog djela" te kako je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru u dovoljnoj mjeri utjecao da se kloni bilo kojeg nezakonitog postupanja, kao i isticanjem osobnih i obiteljskih prilika okrivljenog M. P. jer navedene okolnosti ne umanjuju postojeću opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika.

12. Žalbom se nadalje tvrdi da razlozi produljenja istražnog zatvora moraju biti "čvršći i jasniji" od onih koji su dani prilikom prethodnih produljenja istražnog zatvora. Protivno tom žalbenom navodu, a imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera istražnog zatvora protiv okrivljenika.

13. S tim u vezi valja napomenuti, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud  prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđjuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

14. Također, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te je produljenje istražnog zatvora, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

15. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 23. ožujka 2023.