Poslovni broj: 8 Gž-930/2022-2

1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., Z., OIB: ….., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici S. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika M. T. iz T., OIB: ……., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-475/2021-14 od 26. svibnja 2022., dana 23. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja E. M. d.o.o., Z i žalba tuženika M. T. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-475/2021-14 od 26. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika G. B. I. iz Z., poslovni broj Ovrv-691/2020 od 19. listopada 2020., održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku M. T. iz T., OIB: ……., da tužitelju E. M. d.o.o., Z., OIB: ……, isplati iznos od 819,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 149,00 kn od 19. 11. 2019.

- na iznos od 223,27 kn od 18. 12. 2019.

- na iznos od 149,00 kn od 18. 01. 2020.

- na iznos od 149,00 kn od 18. 02. 2020

- na iznos od 149,00 kn od 17. 03. 2020

pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. U preostalom dijelu u kojem je naloženo tuženiku M. T. iz T., OIB: ……., da tužitelju E. M. d.o.o., Z., OIB: ……, plati iznos od 1.697,00 kn platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika G.B.I. iz Z, poslovni broj Ovrv691/2020 od 19. listopada 2020., se ukida te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku M.T. iz T., OIB: ……, da tužitelju E. M. d.o.o., Z, OIB: …., naknadi trošak postupka u iznosu od 2.149,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

2. Protiv gornje presude, u dijelu pod toč. II. izreke, žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Prvostupanjski sud da nije točno naveo da bi naknada za prijevremeni raskid predstavljala nepoštenu i ništetnu odredbu jer da se u konkretnom slučaju radi o naknadi koja se sastoji od popusta na usluge i uređaje, te se pritom poziva na sudsku praksu koja da se ima primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti, potražujući pritom trošak sastava opisane žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da se tužitelj neosnovano poziva na sudsku praksu jer da se ista ne može primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari te predlaže odbiti žalbu tužitelja.

4. Protiv gornje presude, u dijelu pod toč. I. i III. izreke, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žalbu je izjavio i tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je pretplatnički odnos zasnovan za vrijeme trajanja promotivnog razdoblja za sve tarife u iznosu 0,00 kn, a za mobilni uređaj u iznosu od 1,00 kn, slijedom čega da tužitelj ne ostvaruje pravo na nikakva potraživanja. Ističe i da se u obrazloženju prvostupanjske presude navodi da se iznos dosuđen tužitelju odnosi na pruženu uslugu, a da je iz sadržaja spornih računa razvidno da usluga nije bila pružena. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava, drži da je sud pogrešno primijenio odredbu iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

5. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti jer tužbeni zahtjev glasi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13. i 70/19.; ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.).

8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. toga Zakona.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju tužitelj i tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 467. st. 1. ZPP.

10.1. Reći je da se u postupku povodom žalbe u sporu male vrijednosti ne primjenjuju odredbe čl. 370. ZPP (čl. 467. st. 2. ZPP) radi čega ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode koji upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

11. Ishodište ovog postupka jest prijedlog za ovrhu koji je tužitelj podnio javnom bilježniku na temelju vjerodostojne isprave - računa, sukladno odredbi čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12. 25/13., 93/14. 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ), na temelju kojeg prijedloga je javni bilježnik G. B. I. 19. listopada 2020. donijela rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-691/2020, protiv kojeg je tuženik, tada ovršenik, izjavio prigovor pobijajući rješenje u cijelosti.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime izvršenih telekomunikacijskih usluga isplati naknadu za vrijeme listopada, studenoga i prosinca 2019. te siječnja i veljače 2020., kao i naknadu zbog prijevremenog raskida u sveukupnom iznosu od 2.516,27 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

13. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio sljedeće činjenično stanje: da tražbina tužitelja proizlazi iz sklopljenog Ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa na rok trajanja od 24 mjeseca, a kojim je tuženik kupio paket usluga tužitelja (tarifni model Najbolja M) te mobilni uređaj marke Samsung A 10 Blue, zatim da je zasnovan pretplatnički odnos prihvaćanjem Zahtjeva tuženika koji se potpisan nalazi priložen na listu 125, da je tuženik preuzeo i kupio navedeni mobilni uređaj, kao i da nije plaćao tužitelju račune, ni paket usluga za koji je ugovor sklopljen.

14. S obzirom da nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju bio u pretplatničkom odnosu, i u utuženom razdoblju nije plaćao tužitelju ispostavljene račune, a kako je to i sam tuženik potvrdio u zahtjevu za isključenje (l.s.21), polazeći od odredbe iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, obvezao tuženika da tužitelju platiti utužene račune za listopad, studeni i prosinac 2019. te siječanj i veljaču 2020. odnosno do raskida ugovora i to u iznosu od 819,27 kn, u svezi s čime je tuženiku odgovoriti da su u računima prikazani troškovi naknade za tarife koju tarifu je tuženik koristio s PDV-om i to predstavlja iznos za uslugu, pa je pravilno sud prvog stupnja odlučio kao u dijelu pod toč. I. izreke prvostupanjske presude.

15. Reći je da je u vrijeme zasnivanja pretplatničkog odnosa (14. kolovoza 2019.) na snazi bio Zakon o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14. i 72/17.; dalje ZEK) kojim je u čl. 41. st. 1. ZEK propisano da se prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim ugovorom, dok je st. 3. istog članka propisano da operatori javnih komunikacijskih usluga moraju temeljiti pretplatničke ugovore na općim uvjetima poslovanja i cjeniku usluga, u skladu s odredbama čl. 42. i 42.a istog Zakona, a svaki krajnji korisnik usluga ima pravo sklopiti pretplatnički ugovor temeljem objavljenih općih uvjeta poslovanja iz čl. 42. i cjenika usluga iz čl. 42.a. istog Zakona, te je tako tužitelj i donio Opće uvjete priložene na listu spisa 85.

16. Međutim, prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 14. listopada 2016. slijedi: "Prijevremeni raskid ugovora - Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14) - Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i 110/15) „U sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi čl. 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača.“, koje odredbe je sud prvog stupnja upravo i primijenio na konkretni slučaj.

17. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud pravni odnos u konkretnom slučaju prosudio primjenom odredbi ZZP koji zakon se primjenjuje kao lex specialis slijedom čega žalbeni navodi izneseni u svezi pogrešne primjene materijalnog prava nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost presude u pobijanom dijelu, kao niti navodi kojima se ukazuje na odluku Županijskog sud u Varaždinu.

18. Točno je da je odredbom čl. 41. st. 5. ZEK propisano je da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. st. 7. tog Zakona.

19. Međutim, kako je prvostupanjski sud pravilno prosudio predmet spora po navedenim odredbama ZZP to je u konkretnom slučaju otklonjena primjena odredbe čl. 41. st. 5. ZEK tako da žalbeni navodi izneseni u svezi s time ne dovode u pitanje zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

20. Niti navodi u pogledu popusta na usluge i uređaje nisu doveli u pitanje zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu budući da je predmet tužiteljeva zahtjeva "naknada zbog prijevremenog raskida" (l.s.36) i zahtjev tužitelja nije se temeljio na činjenici da predmet spora predstavlja "naknada u visini popusta na proizvode i usluge".

21. Odluku o troškovima postupka žalbeni navodi nisu doveli u pitanje, a po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utemeljio na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP.

22. Slijedom svega navedenog, kako je ustanovljeno da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 23. ožujka 2023.