1

Poslovni broj Gž-1381/2022-3

                                                                 

          Poslovni broj: Gž-1381/2022-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. H. iz S. K. Z.,  OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u O. M. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika M. M. iz R.,  OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. N., odvjetnici iz K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj: P-182/2022-23 od 27. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj: P-182/2022-23 od 27. listopada 2022.

 

II.  Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, kao nepotreban.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I.Nalaže se tuženiku M. M., OIB …, R., platiti tužitelju J. H., OIB …, S. K. Z., iznos od 126.401,22 kn / 16.776,54 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i to na:

- iznos od 1.915,17 kn od 31.3.2016. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.4.2016. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.5.2016. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.6.2016. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.7.2016. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.8.2016. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.9.2016. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.10.2016. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.11.2016. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.12.2016. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.1.2017. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 28.2.2017. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.3.2017. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.4.2017. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.5.2017. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.6.2017. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.7.2017. pa do isplate

- iznos od 1.915,17 kn od 31.8.2017. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.9.2017. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.10.2017. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.11.2017. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.12.2017. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.1.2018. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 28.2.2018. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.3.2018. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.4.2018. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.5.2018. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.6.2018. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.7.2018. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.8.2018. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.9.2018. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.10.2018. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.11.2018. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.12.2018. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.1.2019. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 28.2.2019. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.3.2019. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.4.2019. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.5.2019. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.6.2019. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.7.2019. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.8.2019. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.9.2019. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.10.2019. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.11.2019. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.12.2019. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.1.2020. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 28.2.2020. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.3.2020. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30. 4.2020. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.5.2020. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.6.2020. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.7.2020. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.8.2020. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.9.2020. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.10.2020. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.11.2020. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.12.2020. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.1.2021. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 28.2.2021. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.3.2021. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.4.2021. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.5.2021. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 30.6.2021. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.7.2021. pa do isplate,

- iznos od 1.915,17 kn od 31.8.2021. pa do isplate, a sve to u roku 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku M. M., OIB …, R., tužitelju J. H., OIB …, S. K. Z., naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 18.073,00 kn / 2.398,70 eura, u roku 15 dana.“

 

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući je izreka pobijane presude nerazumljiva, a razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni. Nejasno je temeljem čega je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik tužitelju dužan iznos od 126.401,22 kn/ 16.776,54 eura kad to ne proizlazi niti iz jednog dokaza koji prileži spisu predmeta pa čak niti iz iskaza tužitelja koji sam navodi da mu je tuženik čak jednom uplatio 20.000,00 kn koji iznos kad se oduzme od iznosa za koji tužitelj tvrdi da je predao tuženiku se dobije iznos od 121.000,00 kn/ 16.133,33 eura, a tu nisu uzete u obzir sve ostale uplate koje je tuženik isplaćivao tuženiku, a koje su vidljive iz njegovog izvoda tekućeg računa koji prileži spisu predmeta. Tužitelj u svom iskazu također navodi da je dug kojeg ima prema tuženiku prije 7 godina bio u visini od 95.000,00 kn pa je u cijelosti nejasno temeljem kojih dokaza je sud utvrdio da je tuženik dužan iznos koji mu je presudom naložen isplatiti tužitelju. Također je nejasno zašto sud nije proveo dokaz financijskom vještačenjem predložen po tužitelju obzirom se dosuđeni iznos ne poklapa sa dokazima u spisu. Ako se uzme u obzir činjenica da je tužitelj uzeo kredit 2011. godine na razdoblje od 120 mjeseci (10 godina) tada su svi iznosi utuženi prije 31. kolovoza 2018. u zastari, a sve temeljem čl. 226. Zakona o obveznim odnosima temeljem kojeg je rok za zastaru 3 godine. Činjenica što tužitelj ima 2 solemnizirane zadužnice koje predstavljaju 2 zasebne ovršne isprave ne isključuju zastarni rok po ZOO-u na bez obzira što tužitelj navedene zadužnice nije uspio naplatiti. Sud nije cijenio činjenicu da se navedene zadužnice već nalaze na FINI u redoslijedu za plaćanje, pa je pravno nedopustivo da ova presuda postane pravomoćna i ovršna jer bi time tuženik bio u obvezi vratiti tužitelju dupli iznos što je u suprotnosti sa odredbama ZOO-a tj. došlo bi do stjecanja bez osnove. Obzirom tuženik u cijelosti osporava visinu duga to se osporava i odmjereni odvjetnički trošak.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

 

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku ima primijeniti na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 80/22. – dalje: ZID ZPP).

 

4. U odgovoru na žabu tužitelj osporava sve žalbene navode tuženika te predlaže da drugostupanjski sud izjavljenu žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu te potražuje naknadu troška odgovora na žalbu.

 

5. Žalba tuženika nije osnovana.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 126.401,22 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje dospijevaju na svaki pojedinačni iznos obroka od 1.915,17 kuna od 31. ožujka 2016. do 31. kolovoza 2021. do isplate, koji zahtjev temelji na izjavi od 8. kolovoza 2011. koja je kod javnog bilježnika ovjerena 9. kolovoza 2011. pod brojem OV-9383/11 a kojom se tuženik obvezao plaćati tužitelju kredit, koji je tužitelj za njega podigao, i to u 120 rata po 1.915,17 kn (253,57 eura), do cjelokupne i konačne otplate kredita.

 

7. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza utvrdio:

-da je tužitelj sa B. P. C. d.d. dana 2. kolovoza 2011. zaključio Ugovora o kreditu broj 0000028891 kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 18.800,00 EUR na razdoblje od 120 mjeseci te se kredit otplaćuje u 120 jednakih mjesečnih anuiteta koji dospijevaju svakog posljednjeg dana u mjesecu, u visini svakog anuiteta u iznosu od 253,57 EUR prema prodajnom tečaju za devize Kreditora za EUR na dan dospijeća, od kojih prvi anuitet dopijeva 30. rujna 2011., a posljednji 31. kolovoza 2021.,

-da je tuženik izjavom od 8. kolovoza 2011. koja je kod javnog bilježnika ovjerena 9. kolovoza 2011. pod brojem OV-9383/11 potvrdio da je dana 2. kolovoza 2010. tužitelj podignuo kredit kod B. P. u iznosu od 140.032,63 kn (18.800 EUR) i predao mu cijeli iznos kredita te se on obvezao isti vraćati u 120 rata po 1.915,17 kn (253,57 eura), do cjelokupne i konačne otplate kredita ili do prijevremene otplate kredita (u 12. mjesecu 2011. godine),

-da je iz pregleda prometa računa (list 58-59) tužitelja vidljivo da su u periodu od 29. siječnja 2012. do 5. svibnja 2015. u 43 navrata vršene uplate tuženika u različitim iznosima i to od 500,00 kn do 12.000,00 kn dok iz pregleda prometa računa (list 60-61) tužitelja i to u periodu od 11. srpnja 2011. do 31. prosinca 2011. nije vidljiva ni jedna uplata tuženika,

-da iz bjanko zadužnice od 16. kolovoza 2011. na iznos od 100.000,00 kn potvrđene po javnom bilježniku pod brojem OV-9541/11 i bjanko zadužnice od 16. kolovoza 2011. na iznos od 95.000,00 kn potvrđene po javnom bilježniku pod brojem OV-9540/11 proizlazi da je tuženik dao suglasnost radi naplate tražbine u navedenim iznosima tužitelju kao vjerovniku, a koje su zadužnice potvrđene 16. kolovoza 2011.,

-da je iz potvrde o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 15. srpnja 2022. utvrđena nemogućnost izvršenja osnova za plaćanje OV-9541/11, a koja je zaprimljena 19. travnja 2018. zbog nedostatka novčanih sredstva na računu tuženika,

-da je osnova za plaćanje OV-9540/11 dana je na naplatu FINA-i 18. travnja 2016. te ponovno 17. prosinca 2019., ali je utvrđena nemogućnost izvršenja osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstva na računu tuženika,

-da nakon podnošenja tužbe tuženik nije uplatio ni jednu ratu,

-da je tuženik bio vlasnik kuće i R. koju je u međuvremenu darovao majci, radi čega je tužitelj podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji,

-da tuženik ničim nije dokazao da je u utuženom razdoblju vršio plaćanja dužnih iznosa tužitelju, kako se to obvezao potpisom Izjave.

 

8. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je, pobijanom presudom, naložio tuženiku platiti tužitelju utuženi iznos zaključujući kako među strankama nije niti sporno da je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu za iznos od 18.800,00 EUR koji je iznos u cijelosti predao tuženiku koji se potpisom Izjave ovjerene kod javnog bilježnika 9. kolovoza 2011. pod brojem OV-9383/11, obvezao vraćati dužni iznos u 120 rata po 1.915,17 kuna (253,57 EUR) do cjelokupne otplate kredita ili do prijevremene otplate kredita u 12-om mjesecu 2011., pri čemu tuženik u ovome postupku ničim nije dokazao da je izvršio plaćanja utuženih iznosa, kako se to obvezao tužitelju već isto izbjegava, pa se tako nije odazvao niti pozivu suda radi saslušanja na okolnosti iz odgovora na tužbu u kojem navodi da je tužitelju dužan „svega“ 80.000,00 kuna, te je u međuvremenu i kuću koje je bio vlasnik darovao majci. Prvostupanjski sud je kao neosnovan ocijenio i tuženikov prigovor zastare, jer se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane), primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, a tužba u ovom predmetu podnijeta je 12. ožujka 2021. te je tuženiku naložio da tužitelju pored glavnice plati i zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa (čl. 29. st.1. ZOO).

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita. 

 

9.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

9.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.  st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

 

10. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

11. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, protivno žalbenim navodima žalitelja, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka.

 

12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sud nije bio dužan provesti vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva budući da tuženik, koji osporava visinu duga, isto nije predložio, a osnovanost visine tužbenog zahtjeva jasno proizlazi iz isprava u spisu predmeta, s obzirom da se tuženik Izjavom obvezao tužitelju platiti 120 rata po 1.915,17 kuna odnosno 253,57 eura, što ukupno iznosi 229.820,40 kuna odnosno 30.428,40 eura, a i izvoda tekućeg računa tužitelja za period od 1. srpnja 2011. do 8. srpnja 2022. proizlazi da je tuženik ukupno uplatio tužitelju 89.080,00 kuna u iznosima od 500,00 kuna do 12.000,00 kuna s time da je zadnja uplata evidentirana 5. svibnja 2015., pa dakle jasno proizlazi da je tužitelju uplatio 140.740,40 kuna manje od preuzete obveze. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao da je, povrh iznosa koji su vidljivi iz pregleda prometa računa tužitelja, uplatio bilo kakav dodatni iznos (npr. potvrdom, uplatnicom ili sl.) a niti je pristupio na ročište 4. listopada 2022. na kojem je, na njegov prijedlog, određeno provođenje dokaza saslušanjem stranaka te svoj nedolazak nije opravdao.

 

13. Stoga je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim se tuženiku nalaže da tužitelju isplati utuženi iznos od 126.401,22 kuna uvećan za zakonske zatezne kamate, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj izjavljenom žalbom budući je odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., 156/22. – dalje: ZOO) propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a prema odredbi čl. 65. st. 1. ZOO na temelju obveze vjerovnik je ovlašten od dužnika tražiti njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je odredbom čl. 183. st. 1. ZOO propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate (čl. 29. st. 1. ZOO), radi čega je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom.

 

14. Neosnovani su žaliteljevi navodi da je za utuženo potraživanje koje je dospjelo prije 31. kolovoza 2018. nastupila zastara. Naime, prema odredbi 233. ZOO na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje se zastarni rok od 10 godina. Takav je stav zauzet i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/18) održanoj 19. studenoga 2018. prema kojem  "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)." Pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH služe ustaljenju i ujednačavanju sudske prakse, obvezna su za sve suce Građanskog odjela VSRH, a snagom autoriteta najvišeg suda u Republici Hrvatskoj i za sve ostale suce u građanskoj grani suđenja.

Budući da su predmetne zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika 16. kolovoza 2011., a tužba je u ovom predmetu podnijeta 12. ožujka 2021., to za utuženo potraživanje nije nastupila zastara, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

 

15. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod žalitelja da tužitelj već ima zadužnice koje se nalaze u FINA-i u redoslijedu za plaćanje pa da je pravno nedopustivo da ova presuda postane pravomoćna, valja navesti kako doista sukladno čl. 214. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje: OZ) solemnizirana zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate, a sukladno čl. 214. st. 7. OZ isprava iz stavka 1. tog članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe, radi čega tužitelj koji ima solemnizirane zadužnice za iznos od 195.000,00 kuna niti nema pravni interes voditi ovaj postupak. Međutim, postojanje pravnog interesa po službenoj dužnosti sud može provjeravati samo do donošenja odluke o tužbenom zahtjevu. Kako u konkretnom slučaju sud nije po službenoj dužnosti odbacio tužbu, a tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije prigovarao nedostatku pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka, to ovaj prigovor ne može s uspjehom isticati ni u žalbi.

 

16. Pritom, valja navesti kako činjenica da će tužitelj pored solemniziranih zadužnica imati i dodatnu ovršnu ispravu - pravomoćnu presudu, kojim se tuženiku nalaže isplata utuženog iznosa, suprotno navodima žalbe, ne znači da tužitelj ima pravo dvostruko naplatiti svoje potraživanje, po obje osnove, već naprotiv, isključivo po jednoj od navedenih osnova-solemniziranoj zadužnici ili pravomoćnoj presudi po njezinoj ovršnosti.

 

17. Nije osnovana žalba tuženika ni glede troškova parničnog postupka jer je odluka prvostupanjskog suda o trošku postupka pravilna i valjano obrazložena, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP te su tužitelju odmjereni samo oni troškovi koji su bili nužni za vođenje parnice.

 

18. Stoga, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, kao niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

19. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška odgovora na žalbu tuženika, jer se ne radi o troškovima potrebnima za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP).

 

Pula - Pola, 23. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

 

Bruno Franković